Opet nam se ova vazna teme spustila nisko......Om sve sam procitala i nemam nista da dodam , sve se to podrazumijeva vec odavno.
Mada, od citanja nema mnogo koristi ako uporedo i ne idu unutarnje transformacije da se to doista osjeca i razumije kao istinu , ali ti to vec znas.


P.S
Za razne gripe najbolje je gladovanje na prirodnim vocnim sokovima, izbacis sve otrove iz organizma, podignes imunitet i svi se virusi umire kao bebe

Tako je! Podrzala bih predlog da se tema oznaci sa "ne propusti".

I ja glasam za to,i da se nasi postovi obrisu da ostane samo ono vazno,odnosno glavni Om-ov tekst.

Tek sam popodne počela čitati Omov tekst i odmah mi se na početku svidio dio o smislenim rečenicama jer me jako podsjetio na teorije Noama Chomskog. Svojevremeno sam čitala Chomskyeve teze o rečenicama i o gramatičkom, ali još bitnijem semantičkom rečeničnom ustrojstvu. Svaka čast!

Nećemo brisati. Neka svi vide kako ljudi reagiraju na odličan tekst i kako cirkulira pozitivna energija!!! U krug... svima... super - OPD!!!



I hvala svima na komentarima, mislim da je to najbolji pokazatelj Omu za ono što je učinio i pridonio svojim izvrsnim tekstovima!!!

da,Chomsky je very cool,iako obavezna literatura u ranim 90-tim,dopao mi se,i kad je posle 9.11. digao glas protiv lazova(mozda je digao i pre toga,ali ja nisam znao jer sam chitao samo njegove knjige u vezi psiholingvistike i sl.) bash mi je bilo drago da se u tom Choveku nisam prevario

peace,
nat

Zahvaljujem se svima na razumjevanju i pohvalama. Nadam se da će naredni sadržaji biti takođe interesantni za čitanje i analizu. Osjećam potrebu istaći nedostatatak negativnih reakcija u ovoj temi, jer sadržaji ove teme na negativan kritički način duboko zalaze u untimnu stranu članova ovog foruma. To je za mene znak da sa čitanjem idu i unutrašnje transformacije. I zbog toga osjećam potrebu da i ja čestitam forumašima na samokritičnom hrabrom držanju. Još jednom vam se zahvaljujem s dubokim poštovanjem.

Nat, pripovjetka ,,Senka,, je u pravom smislu dopuna ove teme. Značajna stvar je što je sadržaj ove teme prezentiran na prefinjen literaran način. Hvala ti na podršci.

Sophija, gladovanje je kao navika, moja egzistencijalna stvarnost. Tvoj savjet sam prihvatio u asocijativnoj formi i ima dublje značenje od predviđene namjene. Mnogo ti hvala.

A sad na temu:


Komunikacijska komponenta rituala

Naredno izlaganje obuhvata komunikacijska iskustva članova foruma i prezentirane komunikacijske sadržaje u formi iznesenih duhovnih ,,aranžmana,, na ovom forumu. To je pokušaj opisivanja iznesenih komunikacijskih sadržaja izvan uobičajenih načina razmišljanja, tj iz realiteta koji nema podudarne stavove sa formiranim stavovima članova foruma kroz lično doživljeno iskustvo ili stavove na osnovu prezentiranog tuđeg iskustva. Cilj je da se skrene pažnja na moguću programiranost i manipulaciju kroz prihvaćene pojmove i stavove o poimanju nematerijalne stvarnosti koji su ugrađeni u realitete istim sredstvima i metodama kojima su ugrađeni pojmovi i stavovi na materijalnoj ravni.

Ličnost koja dostigne mogućnost komunikacije sa nematerijalnom inteligencijom (meditacijom, kontrolom sanjanja, telepatijom, medijumskim transom, kanalisanjem, itd), ulazi u komunikaciju sa civilizacijskim načinom razmišljanja u okviru svog programiranog realiteta. Znanje koje posjeduje takva ličnost i logički način razmišljanja sa usvojenim civilizacijskim normama i obrascima predstavljaju ograničenja u toj komunikaciji, jer u tom nematerijalnom ,,prostoru,, ličnost formira identičan ili sličan realitet onom na materijalnoj ravni. Nije bitno da li tu nematerijalnu stvarnost ona doživljava direktnim vančulnim uvidom ili indirektnim načinom primanja informacija, ona tu stvarnost doživljava kroz iskustva i znanje s materijalne ravni. Sve informacije koje do nje dolaze direktnim ili indirektnim uvidom prolaze kroz proces analize i zaključivanja s postojećim materijalnim civilizacijskim uslovljenostima.

Skoro svi naučeni osnovni pojmovi i izvedeni pojmovi u formi logičkih lanaca i kontajnera su manifestacija materijalne stvarnosti i kao takvi teško mogu imati upotrebnu vrijednost vezanu za taj nematerijalni ,,prostor,,. Najčešće oni imaju drugačije značenje, jer se doživljavaju na dručiji način. I tu nastaje percepcija nematerijalne stvarnosti na osnovu komunikacije u formi ,,gluvih telefona,,. To znači da je ličnost intelektualno vezana za nematerijalni ,,prostor,, materijalnom frekvencijom razmišljanja. Takvo zatečeno nematerijalno stanje može se kroz ispitivanje i promatranje transformisati u neki prilagođeniji nematerijalni realitet, ako ta ličnost ima učitelja koji poznaje taj problem. Međutim, prezentirano iskustvo iz tih nematerijalnih ,,prostora,, na ovom forumu pokazuje da učitelji razvoja svijesti kroz metode percepcije te nematerijalne stvarnosti toga nisu svjesni. Ni u literaturi u kojoj se upućuje na komunikaciju te vrste se ne upozorava na te neusaglašenosti dva zasebna realiteta što predstavlja jednu od indikacija reprogramiranja i manipulacije kroz predložene metode i načine komunikacije. Ličnost tom prilikom ugrađuje u svoj materijalni realitet nematerijalna iskustva kroz civilizacijsko znanje, pravila, šeme i obrasce.

Pri analizi komunikacije izumeđu materijalne i nematerijalne stvarnosti pojavljuju se značajna zapažanja koja daju određene zajedničke karakteristike toj komunikaciji.

Kao prvo, nematerijalna ,,bića,, prihvataju i vode takvu komunikaciju kao da se komunikacija obavlja na materijalnoj ravni. (Nemoguće je odrediti da li se komunikacija vodi sa nematerijalnim bićima ili nećim drugim. Zato bi bilo korisno upotrebljavati termim nematerijalna inteligencija, jer je ta osobina komunikacije jedino izražena i vidljiva). Mogao bi se izvesti zaključak da za takvu vrstu komunikacije nematerijalna inteligencija koristi civilizacijsku formu razmišljanja i zaključivanja što može biti uzrok sumnji u njihovu nematerijalnu formu, ili kraće, u njihovo postojanje. Iz tog ugla bi se mogli izvesti mnogi zaključci od kojih jedan ima najviše logičke vjerodostojnosti. To je pretpostavka da se komunikacija obavlja posredstvom visoko razvijenih tehnoloških informativnih sistema koji pokrivaju sve materijalne frekvencije potrebne za komunikaciju. Ovdje se misli na potpuno razlićitu tehnologiju od one kojom vlada zvanična nauka, a pod materijalnom frekvencijom se podrazumjeva frekvencija koja karakteriše operativnost kontajnirane svijesti.

Uočljivo je, da se nematerijalna inteligencija pojavljuje s imidžem intelektualne superiornosti kojeg kroz komunikaciju sama stvara.

Pri tome kod primaoca informacija vješto izbjegava stvaranje osjećaja da se komunikacija obavlja iz dva različita percepcijska i egzistencijalna realiteta. Na toj osnovi se i istvara novi realitet koji ne sadrži mogućnost stvaranja protivrječnosti pri upoređivanju materijalne stvarnosti i predstava te novoformirane nematerijalne stvarnosti.

Najčešće ta nematerijalna inteligencija na indirektan način opisuje nematerijalnu stvarnost ne dovodeći u pitanje bilo kakve razlike. A razlike očito ima, jer je to nevidljiv svijet za naša čula. Na takav način se stvara mogućnost stvaranja sopstvene subjektivne predstave o nematerijalnoj stvarnosti. Primjer za to su bića svjetlosti, uzašli majstori, itd, koji svojim identitetom stvorenim logičko-linijskim načinom povezivanja intelektualnih pojmova, stvaraju kod primaoca informacija predstavu o nematerijalnoj stvarnosti u kojoj navodno egzistiraju.

Upotrebom civilizacijskih pojmova, šema i obrazaca, i baveći se materijalnim problemima, nematerijalna inteligencija više liči na materijalnu, mada se predstavlja kao entiteti koji nemaju ništa zajedničko s ovozemaljskom materijalnom stvarnosti (šesti denzitet, egzistencija u formi svletlosti ili energije, itd).

Takođe se može primjetiti da ta nematerijalna inteligencija vodi komunikaciju kroz civilizacijske norme i šeme koje sagovornika drže u civilizacijskim uslovljenostima kao što su opredjeljenost, isključivost, pravednost, objektivnost, istinitost, skromnost, tolertantnost, povjerenje, OPS i OPD orjentacija itd, a koje već predstavljaju civilizacijsku programiranost. Visoko razvijena svijest ne sadrži te uslovljenosti koje intelektualnu svijest drže vezanu za materijalnu stvarnost kroz naprijed navedene društvene obrasce razmišljanja i ponašanja. I ako ta nematerijalna inteligencija ima namjeru da intelektualnu svijest preobražava u neka njoj primjerenija stanja, onda ćemu preporuke i savjeti da te prihvaćene uslovljenosti vode čovjeka u pozitivnu preobrazbu kada je iskustvo pokazalo da te uslovljenosti mogu u svakom momentu postati vlastita suprotnost kroz manipulaciju. Osim toga, toliko je mnogo tih različitih dominirajućih obrazaca razmišljanja i ponašanja od navodno različitih duhovnih entiteta, da je nemoguće da jedna neopredjeljena intelektualna svijest objasni to haotično stanje.

Posebno treba naglasiti logičku komunikacijsku povezanost. Priče koje servira ta nematerijalna inteligencija imaju strogu logičku uređenost koja je ustvari naš programski civilizacijski jezik. To u prevodu znači stvaranje novih osnovnih pojmova, njihovo logičko povezivanje sa već usvojenim, i stvaranje još čvrščih i sadržajnijih logičkih lanaca koji stvaraju nove realitete. Čitalac koji je shvatio smisao sveoubuhvatne percepcije i njenu manifestaciju, može razumjeti smisao ove degradacije ljudske svijesti kroz logičku uslovljenost.

Ta zapažanja su teško uočljiva, jer intelektualna svijest ima formirane realitete iz kojih se neki drugi uvid u nematerijalnu stvarnost ne može ostvariti. Zbog toga ova zapažanja izgledaju besmislena jer predstave o nematerijalnoj inteligenciji koje intelektualna svijest koristi se osjećaju i preživljavaju u smislu: to se podrazumjeva samo od sebe, a uprogramirane su u (lažnu) ličnost od najranijeg djetinjstva. Neko ko nije pažljivo pratio raniji sadržaj ove teme, može postaviti pitanje: a na koji način bi se to trebala voditi komunikacija? Na ovo pitanje se može odgovoriti novim pitanjem: s kim komunikacija? Čovjek koji za trenutak iskoči iz civilizacijskih uslovljenosti i opredjeljenosti može primjetiti civilizacijski haos u ljudskim predstavama o nematerijalnoj stvarnosti. Svaka intelektualna svijest vidi tu stvarnost drugačije iz svog realiteta. Jasno je da je to posljedica komunikacije s tom nematerijalnom inteligencijom različitim sredstvima od svetih knjiga, preko mudraca, do novih ,,channeling,, tehnologoja. I svako iz svog realiteta zna s kim vodi komunikaciju. Znači, da bi nekome bilo jasno s kim se vodi nematerijalna komunikacija, mora biti opredjeljen. Ova civilizacijska uslovljenost je stalno prisutna u komunikaciji na ovom forumu. Kontajnirana svijest koja posmatra materijalnu stvarnost iz svojih svojstvenih realiteta, tu je osobinu zadržala i pri stvaranju predstava nematerijalne stvarnosti. Onaj ko odbaci kontajnerske uslovljenosti i postane trajno svjestan civilizacijskih normi, šema i obrazaca razmišljanja i ponašanja, nema s kim voditi nematerijalnu komunikaciju jer nema formirane realitete za tu namjenu.

Može neko pomisliti da ta nematerijalna inteligencija možda nije svjesna nelogičnosti, međutim iz njenih komentara može se zaključiti da se radi o inteligenciji koja ima uvijek najmanje za nijansu intelektualnu prednost u odnosu na sagovornika. Nemoguće je odrediti da li se radi o jednoj zajedničkoj nematerijalnoj ,,svijesti,, s velikim intelektualnim kapacitetom koji se u komunikaciji približava intelektualnim mogućnostima sagovornika, ili je to intelektualno povezan skup pojedinačnih inteligencija od kojih svaka posebno bira sagovornike po frekvenciji koja im odgovora. Ta intelektualna dominacija je naročito vidljiva po jednom zajedničkom efektu, a to je isti način formiranja i zatvaranja sagovornika u specijalalne realitete kojih ovi nisu svjesni.

U započetoj komunikaciji se pojavljuje upoznavanje i predstavljanje te inteligencije. Za kontajniranu svijest to nije ništa neobično, jer je to uobičajeni šablon započinjanja komunikacije. Logika primaoca informacija ide od nesvjesnog zaključka da svako ima svoje ime, identitet i mjesto boravka, tako da on te informacije prihvata kao normalne i istinite. U zadnje vrijeme se u komunikaciji ova vrsta nelogičnosti kroz predstavljanje vješto i pažljivo prezentira, jer intelektualne svijesti pojedinaca počinju uočavati tu vrstu nelogičnosti, tako da se i dalje ostvaruje normalnost komunikacije, što stvara kredibilitet i ostalim sadržajima koji se prezentiraju. Da bi se te informacije što više približile materijalnom realitetu, tj da bi se izbjegle moguće protivrječnosti među odnosima dva realiteta, a time zadržao već postojeći materijalni realitet, te informacije se vežu za civilizacijski razumljive pojmove koji se u formi zaključaka kao logički nizovi vrlo razumno uklapaju u postojeći realitet obogačen tim novim logičkim sadržajima i iskustvima koji je time lagano i postepeno izložen mjenjanju. Imena kojim se ti entiteti predstavljaju su različita i neobična i načešće se vezuju za određene antičke ili druge alternativne teorije. Mjesto boravka su najčešće razna sazviježđa ili razne ,,materijalno razrjeđene gustoče,, kao što su ljubav, svjetlost, budućnost, Bog, energetski talas itd. Zatim dolazi njihovo predstavljanje koje se vezuje za svrhu njihovog kontakta sa ljudskim bićima kroz pozitivan polaritet u smislu pomaganja i mjenjanjanja ljudske svijesti s ciljem zaštite od zla što bi za posljedicu imalo opšti prosperitet čovječanstva kroz razvoj kolektivne ljubavi, znanja kojeg oni prezentiraju, individualnog i kolektivnog prisjećanja navodno zaboravljenog znanja, prevođenja u druga nematerijalna egzistencijalna stanja, pruženje pomoći (od Lubičastog plamena i drugih), borbe protiv neprijatelja čovječanstva koje oni imenuju i definišu, itd. Posebno su interesantne teorije kojim prezentiraju nematerijalnu strukturu skoro uvjek ljudske vrste i skoro nikad svoje. Vrlo bogate informacije u jednom smjeru i istovremeno vrlo skromne u drugom. I cijela ta komunikacija se obavlja sa nematerijalne ravni materijalnim i civilizacijskim pojmovima kroz vrlo jednostavne civilizacijske norme šeme i obrasce. Ovo se istiće zato što te civilizacijske norme i znanje samo po sebi zatvaraju ljudsku percepciju u realitete po logičkom redosljedu analize i onda se kroz taj programski ograničen i zatvoren sistem percepcije nude ,,obogaćene,, spasonosne metode za spas čovječanstva.

Tim procesom se uvode novi obrasci ponašanja kao što je značaj sticanja znanja, značaj širenja ljubavi, obaveza prenošenja i javnog iznošenja njihovih objava, iščekivanje dalnjih informacija, oslanjanje na njihovu pomoć u rješavanju kolektivnih i privatnih problema, svjesno izbjegavanje ili svjesno korišćenje rituala itd. Neprekidnim uvođenjem novih beznačajnih, a ponekad i potpuno besmislenih intelektualnih ili empiriskih pojmova se u intelektualnoj svijesti stvara utisak proširivanja svog znanja, a u stvarnosti to predstavlja smanjivanje svog realiteta, što za posljedicu ima smanjenu logičku uzročno-posljedičnu povezanost između materijalne stvarnosti i sadržaja tog realiteta.

Cilj manipulacije programirane svijesti nije samo proizvodnja negativne energije, već i držanje ličnosti u neprekidnom stanju proizvodnje te energije. Za kontrolni sistem nije problem naći sadržaje koji će izazvati negativno emocionalno stanje, već je problem dovesti tu ličnost u uvjerenje da su te reakcije koje ona izvodi jedino moguće, i kao takve najefikasnije u trajnom smislu u okviru životnog položaja u kojem ta ličnost egzistira. Da bi se to ostvarilo ličnost mora prihvatiti ograničen broj operativnih pojmova i povezati ih civilizacijskim normama te time prihvatiti određene šeme i obrasce razmišljanja. To pojednostavljeno znači biti programiran prema specijalnoj namjeni.

Jedan od tih životnih položaja je nepripremljen ulazak ličnosti u komunikaciju sa nematerijalnom inteligencijom kao posljedica želje za vančulnom percepcijom. U procesu komunikacije toj ličnosti se obično, na perfidan i nenametljiv način prezentiraju njeni proživljeni životni sadržaji kroz logičko-uzročnu povezanost koja je prihvatljiva njenoj intelektualnoj konstrukciji, tako da ta uzročno-posljedična povezanost za nju postaje novoformirani realitet. Obično je to povezano sa samovažnosti te ličnosti koja u tom realitetu ima posebno značajno mjesto i ulogu. Pri tome, laskanje i ohrabrivanje u ostvarivanju određenih ,,samosvjesnih,, civilizacijskih visokih ciljeva pokreće tu lićnost u akciju. I to je onda igra.

Ako je ličnost borbena kroz izraženi usvojeni obrazac ,,ako te neko napadne brani se,, u komunikaciji će dobiti takav realitet. Primjer toga se može naći u temi: Vanzemaljci i NLO - Tako je govorio moj prijatelj Hwarang u kojoj ličnost povezuje uzroke psihofizičkih problema s otmicama i implantiranjima od svog djetinjstva pa sve do tog perioda započinjanja komunikacije s tom inteligencijom. U toj komunikaciji, poseban je naglasak na insistiranju nematerijalnog gospodara na robovskoj poslušnosti te ličnosti, koja koristeći svoju inteligenciju ubija tog svog gospodara proučivši njegove slabosti.

(Bitno je ovom prilikom dati napomenu da davanje određenih komentara kroz dijagnoze, presuđivanje i prognoze na osnovu nečijih opisa iskustava nisu nikada vjerodostojni čime se oštećuje ideja i zamisao nosioca takivih iskustava. Zato bi bilo korisno ovaj navedeni primjer neprijatnog iskustva prihvatiti kao literarnu kompoziciju uz izvinjenje autoru te teme za to neadekvatno literarno ispoljavanje.)

Ulaskom u analizu te uzročno-posljedične povezanosti unutar tog sadržaja, moguće je sagledati logičku opravdanost ponašanja te ličnosti na toj nematerijalnoj ravni. Normalno je da je to opredjeljenje u smislu opravdanosti ponašanja posljedica usvojenih logičkih šema i civilizacijskih normi. Da bi se analiza tog ponašanja mogla obaviti izvan sadržaja koji opisuje ponašanje, potrebno je prihvatiti taj sadržaj kao iskustva u formi cjelovitosti, a ne kroz pojedinačne elemente sadržaja unutar realiteta te ličnosti.

Realitet te literarno predstavljene ličnosti**, a ne fizičke kao nosioca tog iskustva, je izgrađen na društvenim normama kao što su, integritet ličnosti, osjećaj za pravednost, upornost, samouvjerenost, borbenost, hrabrost, istrajnost, nepodnošljivost autoriteta, želja za slobodom, itd. Prihvatajući istinitost iznesenih negativnih i neprijatnih iskustava s nematerijalnim entitetima , može se zaključiti da su ta negativna iskustva proizvela ponašanje te ličnosti** kroz obrasce koji su posljedica navedenih usvojenih društvenih normi. Kraće rećeno, to je sveopća borba. Pri tome se na nematerijalnoj ravni mora utrošiti ogromna količina energije kroz koncentraciju i emocionalno preživljavanje kroz manifestaciju navedenih drušvenih obrazaca. Rezultat te borbe stvara uvjerenje te ličnosti** o fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj superiornosti u odnosu prema tim grabljivcima. A stvarnost koja se nalazi u pozadini svega je fizička, mentalna i duhovna iscrpljenost koje ova ličnost** nije svjesna jer ju objašnjava logičko-liniskim procesom razmišljanja kroz pojmove iz tog svog realiteta o robovima, gospodarima, inplantantima, njihovoj namjeni i posljedicama, ulozi Konzorcija, itd. To asocira na zavučenost ličnosti** u fišek koji predstavlja njena uvjerenja i stavove unutar svog realiteta. Uz duboku zahvalnost članu ovog foruma za objavljivanje tog iskustva, treba naglasiti njegovu pozitivnu vrijednost zbog mogućnosti sagledavanja samo jedne od percepcija nematerijalne stvarnosti uz svjesnost da svako od nas ima formiran takođe svoj realitet unutar kojeg percepciju nematerijalne stvarnosti smatra istinitom i vjerodostojnom.

Uništiti ili ubiti nekoga je posljedica usvojenih moralnih normi na osnovu osjećaja pravičnosti pravdajući taj postupak kao jedini mogući način rješavanja konflikta što je glavna indikacija manipulacije. Ova borba i kroz nju neprekidno isisavanje životne energije je pravi način prikazivanja manifestacije društvenih normi kao što su integritet ličnosti, osjećaj za pravednost, upornost, samouvjerenost, borbenost, hrabrost, istrajnost, nepodnošljivost autoriteta, želja za slobodom, itd, a koje naša civilizacija prezentira kao pozitivne. To što su te norme za nekoga u normalnim životnim okolnostima oličenje pozitivnog karaktera i sredstvo dokazivanja u moralnom smislu, za predatora su kravlje vime iz kojih neprekidno curi ,,mlijeko,,. Naravno kada se krava muze! A oni to vješto rade.

Na ovome se skoro uvijek zaustavljaju intelektuallne svijesti opisujući, ili bolje rečeno pravdajući to ponašanje reakcijom na ugroženost. Praktična gnostika pojam ugroženosti dijeli na prirodnu i civilizacijsku. Pod prirodnom se podrazumjeva direktna ugroženost života uzrokovana prirodnim uticajima kroz faktor iznenađenja. Civilizacijska ugroženost je posljedica svih ostalih situacija. Ova civilizacijska ugroženost u pravom značenju tog pojma je vrlo rijetko ugroženost. Ona je najčešće iznuđen proces razmišljanja koji ličnosti onemogučava bilo kakav izbor riješenja civilizacijski nametnute situacije sem onog koji je programski predviđen, a najčešće je to reakcija na sukob koja se pravda odbranom. Kada se posmatra ponašanje neke ličnosti kroz osjećaj ugroženosti, oni koji nemaju isti realitet kao i ta ličnost , primjetiće da to nije ugroženost jer ta ličnost ima mnogo više riješenja nego što ih ona vidi. Ta civilizacijska ugroženost je osjećaj ugroženosti samo u tom realitetu. Znači, svaki realitet zbog svoje zatvorenosti može kod njegovog vlasnika pod određenim vanjskim uticajima stvoriti osjećaj ugroženosti. Tu se pojavljuje niz špekulativnih primjera i primjedbi kojima se pokušava opravdati značenje pojma ugroženosti. Međutim, svi ti opisi sadrže civilizacijske uslovljenosti proizašle iz civilizacijskih normi od kojih su moralne na prvom mjestu.

Jedan od tih primjera je nesretnik kojeg je uhvatio manijak ili neka teroristička grupa i prijeti mu smrću. I u tom primjeru se pokušava pojam ugroženosti nečijeg života podmetnuti pod pojam osjećaja ugroženosti o ćemu se trenutno izlaže. Osjećaj ugroženosti egzistira od momenta uviđanja ili osjećanja opasnosti do završetka tog procesa koji se percepira kao opasnost. Ličnost koju uhvati manijak nema osjećaj ugroženosti već osjećaj žrtve. U osjećaju ugroženosti ličnost može da bira mogućnosti reagovanja, dok u osjećaju žrtve ne. Najizražajniji oblik manipulacije kroz pojam ugroženosti je stvaranje osjećaja žrtve, što se kroz propagandu posmatraču koji ima formiran isti realitet kao i kod žrtve, nameće civilizacijski osjećaj ugroženosti. To programeri ove naše civilizacije obilato koriste.

U slučaju ,,ratničke igre,, kroz komunikaciju sa nematerijalnom inteligencijom ličnost koja ispoljava osobine borbenosti, pravednosti, upornosti, itd. uvede se u stanje osjećaja žrtve, a zatim se kroz komunikaciju taj osjećaj pretvori u osjećaj ugroženosti stvarajući u toj ličnosti osjećaj nadmoći, što izaziva strogo ograničenu reakciju u formi napada koji se osjeća kao odbrana, blokirajući bilo kakav drugačiji način percepcije i analize tog problema, sem bespoštedne borbe. Tom prilikom se ,,odsjecaju glave,, nematerijalnim ,,entitetima,, i istovremeno gubi ogromna životna energija.

Isto to iskustvo sa otmicama i implatiranjima bi neka druga ličnost bez izraženih navedenih moralnih osobina doživjela drugačije i njene reakcije na ugroženost ne bi bile borba, već vjerovatno neka sredstva koja bi mogla umanjiti negativnu emocionalnu nadraženost što bi bilo mnogo efikasnije od borbe.

I dok se ta, borbom iscrpljena ličnost** bavi implantantima kao uzrokom svog poremećenog zdravstvenog stanja, nije svjesna da joj svaka alternativna terapija može pomoći u uspostavljanju energetskog balansa, ali samo pod uslovom da se odrekne uzročnika tog debalansa, tj načina razmišljanja unutar svog realiteta. Na žalost ograničenost tog realiteta to ne dozvoljava. Implantanti mogu biti uzročnici zdravstvenih problema ako je ličnost operativna na njihovoj radnoj frekvenciji. Ako se promjeni frekvencija odbacivanjem društvenih obrazaca ponašanja i dostigne unutrašnji mir, ličnost implantante osjeća kao neprijatne energetske izvore. Gnostičko iskustvo pokazuje da je ,,narušeno,, zdravstveno stanje propratna manifestacija određene kategorije ljudi koji nasilnim putem kroz recimo lažni autoritet nameću pozitivne društvene obrasce ponašanja što se vrlo često završava konfliktom. Karakteristika takvog narušenog zdravlja je manifestacija mnogih simptoma među kojima su najčešći otežano disanje, slaba koncentracija, slabo pamćenje, osjećaj umora, opadanje kose, hronične upale desni, sinusa..., problemi s varenjem, hormonalni poremećaji, kostobolja, alergije, dermatološki poremećaji, i to sve propraćeno hemeroidima. Značajna osobina ovih oboljenja je da se simtomi pojavljuju periodično po nekom redosljedu ostavljajući vrlo malo vremena za predah. I opet sve ukazuje na potrebu rada na sebi, a ne određivanje pravde i egzikucije kroz osjećaj ugroženosti i pravednosti.

Da se primjetiti da je u ovim primjerima riječ o ,,probranoj,, vrsti ljudi koji najvjerovatnije imaju potencijal mjenjanja postojećeg civilizacijskog stanja izvan civilizacijskih normi šema i obrazaca što predstavlja opasnost za programere, i za njihov, odnosno naš civilizacijski sistem, i istovremeno proizvedenju najukusnije negativne emocionalne energije. Uravnotežujuća sila koja svakoj akcionoj sili daje njenu suprotnu komponentu je u ovom slučaju naročito izražena, jer ti ljudi izloženi sudbinskom pritisku kroz implantante, Generalni zakon, direktnom kontrolom nematerijalne inteligencije i drugim sredstvima, su prisiljeni prihvatiti tu suprotnu neutralizirajuću komponentu u smislu traženja rješenja za takva nametnuta negativna životna stanja. Istovremeno je to za njih patnja na civilizacijskoj materijalnoj ravni i veliki poklon u smislu šanse da se iz te patnje izađe. Zato, integritet ličnosti, osjećaj za pravednost, upornost, samouvjerenost, borbenost, hrabrost, istrajnost, nepodnošljivost autoriteta, želja za slobodom, intelektualno znanje, itd, ne moraju se manifestovati kroz nasilje, jer te osobine mogu biti usmjerene prema toj neutralizirajućoj komponenti koja svoju usmjerenost ,,vuče,, iz univerzumske mudrosti za razliku od suprotnog civilizacijskog programskog smjera. Jedna vrlo značajna manifestacija tih, ili samo nekih od tih osobina ,,probranih,, ljudi, je programski (kroz Generalni zakon ili neki drugim sredstvima) pripremljena i kontrolisana njihova izolacija od mogućnosti najminimalnije finansijske egzistencije gdje nastaje jako ,,trenje,, između mogućnosti takvih ličnosti i sudbinskih egzistencijalnih realnosti u kojima one egzistiraju, što rezultira utroškom ogromne energije bez naročito vidljivih rezultata. Jedini izlaz takvoj ličnosti je odbacivanje onih civilizacijskih osobina koje uzrokuju to ,,trenje,, i patnju. To najčešće uvodi takvu ličnost u pozitivan razvoj svijesti, što za posljedicu ima gubitak ambicija usmjerenih prema materijalnim vrijednostima koje su bile uzrok patnji, postizanje unutrašnjeg mira i sveopšteg energetskog balansa. Ta vrsta izlaska iz teških životnih sadržaja kroz razvoj svijesti je iz raznih razloga teško ostvarljiva, tako da je za sada civilizacijska izrabljivačka programska komponenta u izrazitoj prednosti.

Ti ,,probrani,, ljudi koji rješenja traže u samorazvoju svijesti su najčešće i implantirani. To dodatno opterećuje njihovo životno stanje. Postepenim napuštanjem uobičajenih civilizacijskih programskih šema razmišljanja, ti implantanti takođe mijenjaju sadržajno i strukturalno negativne uticaje koje proizvode. Konačnim stvaranjem unutrašnje harmonije, njihova funkcija prelazi u latentno stanje koje prisiljava njihovog posjednika na neprekidan pozitivan rad na sebi.

Kontrolni sistem u tom procesu programiranja i manipulacije nema trajnu i apsolutnu prednost, jer stvarajući hibridnu programiranu i zombificiranu rasu, stvara i onu neutralizirajuću univerzumsku komponentu koja u formi potencijalne energije teži ka neutralizaciji. Toga su programeri svjesni, ali potreba za održavanje njihove egzistencije u okviru realiteta kojeg su sami stvorili, a čega najvjerovatnije nisu svjesni im onemogućava izbor. Da li je taj val o kojem članovi foruma često pišu reakcija te neutralizirajuće komponente, je pitanje koje za sada nema odgovor.

Pozdrav.

Imam ja par pitanja u vezi ovog zadnjeg teksta iako nisu vezana direktno po smislu sa njim.

Sta kaze ta gnostika jel moguce proizvesti sopstveni realitet bez ikakvih uticaja sa strane,i da li bi to onda bilo oslobadjajuce i zasto?

Uostalom da li je moguce postojati bez proizvedenih licnih realiteta u nekakvoj ~pravoj~ stvarnosti;i zar to ne bi opet bio samo jos jedan drugaciji realitet?

Namerno kazem proizvodjenje jer ne vidim to kao dogadjaj sa pocetkom i krajem vec vise kao fluid,proces u stalnom menjanju.

Izvinjavam se na eventualnom nerazumevanju.

He he pa upravo mi se to sada dešava i mogu reći da je žešće teško.
Stid od toga kakav sam i strah od budućnosti su sada moja dva najveća neprijatelja.
Prosto je neverovatno koliko sam živeo vezan za nekakvu materijalnu sigurnost.

Arbitrium Liberum, pokušću ti sažeto odgovoriti na pitanja. Odgovori se na indirektan način već nalaze ugrađeni u temi, međutim, nije loše da se neki pojmovi jednostavnije povežu.


Svaki realitet je manifestacija civilizacijskih uslovljenosti i nemoguće je egzistirati u civilizacijskim uslovima bez formiranog najmanje jednog realiteta. Bilo koji zaključak u procesu razmišljanja nastaje iz određenih opredjeljenosti koje se manifestuju kao stavovi, a stavovi čine realitet. Tu spada svo primljeno naučno znanje i obrasci razmišljanja i ponašanja. Bilo koji proizvedeni realitet je posljedica tih civilizacijskih uticaja. Nemoguće je stvoriti realitet u ovom 3D bez uticaja sa strane, jer bilo koji stav koji bi činio takav realitet je vještački nasilnim putem ugrađen u ličnost. Ispoljavanje svjesnosti iz bilo kojeg realiteta ograničava percepciju stvarnosti. Izlaz iz ove situacije se ostvaruje kroz proces pojednostavljivanja i umanjivanja broja sopstvenih realiteta s ciljem stvaranja što manjeg ,,trenja,, između ličnosti i nametnutih društvenih obrazaca i šablona kroz proces koji se naziva odumiranje ličnosti.

Ono što ostane u procesu odumiranja ličnosti, je realitet koji se osjeća izvan sebstva kao strana tvorevina i služi za održavanje egzistencije u civilizacijskim uslovima. Tom prilikom svijst egzistira izvan realiteta, a ponašanje i komunikacija odgovaraju Kastanedinom opisu kontrolisane ludosti. ,,Oslobađajući,, efekat se odnosi na izbjegavanje civilizacijskih programskih uticaja. Ličnost koja dostigne taj stepen intelektualne svijesti je svjesna ograničavajućih sposobnosti percepcije, i kao posljedicu toga nemogućnost spoznaje prave stvarnosti. Filozofski rečeno, svijest u takvim uslovima egzistira takođe u nekom ,,realitetu,, koji je sa civilizacijskog aspekta nedefinisan (i zato je pod navodnim znacima).

Ako imaš još pitanja, ti pitaj.
Sve najbolje.


joloko, evo upravo sam spomenuo odumiranje ličnosti kao uslov za napuštanje civilizacijskih uslovljenosti i predrasuda. U potpunosti te razumijem.

Sve nabolje i tebi želim.
Pozdrav.

Om...jako lijepo obradjena komunikacija sa nematerijalnim stvarnostima.
Nadam se da ce pomoci onima koji polazu mnogo nade na to da se zamisle.
Naravno i sve ostalo cista desetka....ali to moze i biti da smo dosli samo do nekih slicnih spoznaja, pa se razumijemo sto ne znaci da smo dosli do srzi istine , nego smo otprilike skinuli slican broj slojeva a one najvaznije "bitke" tek predstoje.
Sve najbolje i tebi u daljem radu na sebi.

Znaci evoluirana svest postoji van svih realiteta,ali moze lako po potrebi da udje i izadje iz svakog realiteta,odnosno da ga proizvede,odglumi i napusti vrlo lako a sa ciljem komunikacije sa civilizacijskim tipom svesti,jer ovaj drugacije nego preko realiteta ne moze da komunicira,odnosno ni da postoji?

Pa to su onda nebrojene mogucnosti, i manipulacija civilizacijskom svescu je onda vrlo laka,ako se zeli takvo nesto.Dovoljno je samo >uvuci joj se pod kozu< odnosno napraviti pogodan realitet koji ce joj se predstaviti kao slican njenom realitetu,odnosno >kazem ti kao prijatelj prijatelju< situacija.

Opet sa druge strane ako se ne zeli manipulacija,sve to moze da bude dosta naporno,jer treba svu tu komunikaciju i odglumeti i predstaviti u onom obliku u kojem civilizacijska svest moze da je shvati,a da se ne utice na nju.Pitam se da li je moguce uopste na civilizacijsku svest ne uticati,jer kao da je napravljena samo sa ciljem da bi se uticalo na nju.

Pa ta evoluirana necivilizacijska svest mi lici na tu nematerijalnu inteligenciju iz prethodnog teksta,sto bi znacilo da nema potrebe da to bude sa nekakvih astrala,petih i sestih denziteta,jer sve moze i >kod nas< jako fino da se izvede.

Om inspirises me,

zanima me nesto vise o ovome sto si napisao



o kojim duhovnim entitetima govoris? da li su to zrele Svesti (zrela svetleca tela)? na koji nacin zapravo komuniciras sa njima? pojasni pliz

Arbitrium Liberum, cijeneći tvoju zainteresovanost za ovu temu, potrudio sam se dopuniti tvoj predhodni komentar u cilju što potpunijeg uvida u ovu materiju. Vrijednost tvojih komentara se vidi kroz prezentecaju tvojih zaključaka na osnovu izloženog sadržaja ove teme. Viđenje tvojih odnosa unutar sadržaja ove teme kroz komentare je najčešće zastupljeno i kod ostalih čitalaca. Zbog toga ova dopuna nema negativnu konotaciju na tvoje iznjeto viđenje, već u pravom smislu njihovu dopunu.


Nije primjereno kazati da je to evoluirana svijest, jer je nemoguće odrediti, a pogotovu predvidjeti evolucioni proces razvoja ljudske svijesti. Svijest koja se prezentira kroz ovaj materijal je jedna od mogućih opcija formiranja svijesti i kao takva nema opštu prednost u odnosu na ostale opcije. Ona ima značaj samo za onoga ko uspije dostići to stanje svijesti. Međutim, nemaju svi tu mogućnost iz raznih razloga.

Ovaj izraz ,,odglumi,, literarno odgovara sadržaju, ali ipak više odgovara pojam laganje. Njegov bliži smisao se može dati kroz opis komunikacijskih odnosa kroz primjere.

Inače, princip funkcionisanja komunikacije kako si ju ti prokomentarisao odgovara sadržaju teme.


Na početku ove teme je rečeno da je opis problema koji prate komunikaciju dat u obliku holograma. To znači da se taj opis može doživjeti kroz proces posmatranja forme samo kroz teoretsku mogućnost bavljenja uzročno-posljedičnim vezama između datih holografskih tačaka, jer su te veze proizašle iz iskustva kojeg posmatrač nema. Zbog toga, takvi zaključci ne mogu imati pravu sadržajnu vrijednost, ali ipak mogu na izvjestan način formirati viđenje visoko razvijene svijesti onako kako ju prezentira ovaj materijal.

Teoretski, tako formirana svijest ima mogućnost za manipulaciju i programiranje drugih, međutim praktično su mogućnosti za tako nešto veoma male. Civilizacijski program u kojem je operativna kontajnirana svijest je tako napravljen da ako neka programirana ličnost postane svjesna tog stanja i promjeni svoju svijest u odnosu na to stanje, ona ne može direktno uticati na to stanje u smislu, recimo manipulacije. Razvijanjem te svijesti, uticaji na ta stanja gube svoj smisao. Taj smisao ima značaj kod programera ove naše civilizacije i čuvara tog programa. Uostalom to je i vidljivo kroz primjere koje ovaj veb prezentira. Masovno izvlačenje ,,nesazrelih,, ljudi iz civilizacijskog programa je moguće jedino kroz manipulaciju što gubi svoj smisao, jer te ljude uvodi u dopunu civilizacijskog programa. Na tom principu su bile zasnovane ideje o novim društvenim uređenjima.


Treba se podsjetiti da pojam manipulacije u pozadini ima neki cilj. Visoko razvijena svijest takve ciljeve nema, i zato njena komunikacija nema taj smjer. Civilizacijska svijest je toliko isprogramirana kroz svoje realitete, da je teško ostvarljiva ideja o nekoj individualnoj dodatnoj manipulaciji. Praktično, ne postoji ni jedna prezentirana riječ koju bi intelektualna svijest primila na neutralan način. Zato razvijena svijest na ovako prezentirani način, komunikaciju doživljava kao učestvovanje u sveopštoj pozorišnoj predstavi. Komunikacija je za takvu svijest napor i obično se svodi na laganje u cilju održavanja prividne harmonije s ciljem štednje životne energije svih učesnika u komunikaciji. Iz civilizacijske perspektive, gledajuči kroz moralne norme, to je takođe neka vrsta učestvovanja u opštoj manipulaciji. Međutim, to je programirana stvarnost u kojoj se ne može drugačije komunicirati. Svaki pokušaj drugačije komunikacije koja bi u pozadini imala civilizacijske pozitivne namjere, bi tog inicijatora doveo u ludnicu, zatvor ili na groblje. Zato se toj namjeri pozitivnog djelovanja prilazi postepeno i oprezno kroz sredstva koja su dostupna onoj kategoriji ljudi koja mogu tu vrstu pozitivne komunikacije razumjeti i prihvatiti.



Civilizacijska svijest nije programirana da se na nju utiče, već je programirana da te uticaje prihvata. U prvom načinu zaključivanja se posljedica manipulacije posmatra izvana, a u drugom, iznutra. Manipulacija je iskustvo vezano za svijest ličnosti, a ne za programere ili čuvare programa. Drugačije rečeno, civilizacijska svijest nije žrtva uticaja izvana, već je žrtva svoje nesposobnosti da se stranim uticajima odupre. To je ujedno i opšta ezoterička uputa na rad na samom sebi.



Ta razvijena svijest i nematerijalna inteligencija egzistiraju izvan civilizacijskih šema i obrazaca razmišljanja osjećanja i ponašanja, što u intelektualnoj svijesti stvara zaključak o njihovoj identičnosti. Biti izvan nečega, ne znači i biti isti ili sličan, i egzistirati u istim sredinama, a pogotovo imati iste ciljeve.


Sve najbolje.





joloko, to što pitaš pokušavam prezentirati kroz sadržaj ove teme. Razočaraću te komentarom da zrela svjetleća tijela osjećam kao dio programirane manipulacije.

Jedan dio odgovora se nalazi na glavnoj stranici ovog veba, u sekciji Metafizika, u temi Praktična gnostika.

Drugi dio se na indirektan način nalazi u neposrednom nastavku ove teme.

To citirano je uvodni dio koji tada nije mogao prezentirati specifičnosti autora drugim pojmovima, sem uobičajenih. Sada, poslije već izloženog jednog dijela ove teme može se reći da je pojam ,,entiteti,, civilizacijski pojam koji pri upotrebi odmah zavlači njegovog vlasnika u sopstveni realitet u kojem ga on doživljava i razumije na svojstven način.

Rudolf Štajner čiji sam ja na indirektan način (kroz literaturu) učenik, je po meni na fantastičan način obradio opšti prilaz baznom ezoteričkom učenju. Posebno su značajna njegova upozorenja na mogućnost pogrešnog prihvatanja i tumačenja određenih iskustava, koja je on na indirektan način vezao za civilizacijski način razmišljanja. Njegovo upućivanje na neutralno doživljavanje iskustava je proizvelo novo iskustvo koje je sadržavalo osjećaj kontrole i vođenja ličnosti od strane Nekoga ili Nečega. Kastaneda je tog ,,Nekoga,, nazivao Duh. Ja se ne trudim da ga imenujem jer bi mogao iskomplikovati svoju formiranu jednostavnost. Tom prilikom su se pojavljivali, a i sad se to dešava, životni sadržaji čije iskustvo ima određeno značenje. Nemoguće je predvidjeti takva iskustva jer njihovo ispoljavanje nije izraženo u formi pravilnosti kroz određene šeme i obrasce. Iskustva koja su navodila na neki teoretski zaključak nikad nisu bile prihvaćene kao zaključak, a pogotovu kao univerzalni princip, već samo kao jedan od mnogih mogućih zaključaka. To je teško za razumjeti jer itelektualna svijest ta životna iskustva vezuje za civilizacijske norme, dok je znanje koje se dobija tim načinom po svojoj formi identično znanju dobijenom drugim sredstvima komunikacije.

Jednom prilikom sam bio u nedoumici određenih načina djelovanja u procesu svoga rada na sebi, i stvorio sam namjeru za primanje informacije. Prve naredne subote ujutro u sedam sati me lupom na vratima panično digao iz kreveta moj rahmetli (pokojni) prijatelj sa značajnim komentarom da je sanjao određena naređenja i pri tome izgovorio rečenicu koja je u potponisti predstavljala odgovor na moje pitanje kroz namjeru.

Interesantno je posmatrati kako takve asocijativne poruke neprimjetno prolaze pored članova foruma kojima su namjenjene, a koje kasnije postaju bazni materijal za ovu temu.

Dasilo mi se da sam dobio pitanje od ljudi koje sam upoznao sa ovom vrstom primanja informacija: jesi li siguran da te informacije nisu ,,gra guštera,,? Iz iskustva ,,znam,, da se ,,igra guštera,, uvijek vodi kroz intelektualnu logičku komponentu razmišljanja. Drugo, ,,igra guštera,, komplikuje životne situacije, što je suprotno od životnog opredjeljenja u razvoju svijesti. Treće, oni ne ulaze u igru gdje ,,pogaće,, nema.

Mislim da je to ono što te interesovalo.
Sve najbolje i tebi.


Nastavak teme:
Individualna manipulacija

U posebnim slučajevima se komunikacija s nematerijalnom inteligencijom odvija ,,korektno,, naprimjer ,,pomažući,, ličnosti u njenom samorazvoju svijesti. Evo primjera:

Često se spominje komunikacija sa sopstvenim višim JA kroz meditaciju ili nekim drugim sredstvima. Intelektualna svijest koja nema izgrađenu bar djelomičnu sposobnost neutralnog samoposmatranja i kontrole svojih misli, osjećanja i postupaka, nije sposobna osjetiti, ili bolje rečeno razlikovati aktivne elemente sopstvene svijesti od onih koji se naturaju izvana. Ličnost koja istinski razara svoju lažnu ličnost, svoje više JA ne doživljava u trećem licu, a pogotovu ne kroz komunikaciju, bez obzira kako joj se ova predstavljala. Stvoreni realiteti i civilizacijski nametnuti načini razmišljanja, osjećanja i ponašanja unutar tih realiteta onemogućavaju više JA da se pojavi kao svjesnost u aktivnoj formi razmišljanja, osjećanja i ponašanja. To više JA vrši komunikaciju između nemetarijalne stvarnosti i intelektualne svijesti, ne kroz uobičajenu ,,verbalnu,, komunikaciju, već davanjem energetskih impulsa koji imaju neko svoje značenje u toj nematerijalnoj stvarnosti. Ti impulsi su za tu intelektualnu svijest u pravoj formi nerazumljivi, pa ih ona doživljava kroz razne civilizacijski razumljive ili nerazumljive sadržaje. Ta civilizacijska razumljivost je proizašla iz logičko-linijske percepcije i kao takva ne može biti vjerodostojna. Za individualce je sanjanje pogodan ,,teren,, za ovladavanje svjesnosti tog načina komunikacije, dok je meditacija pogodnija za rad s pravim učiteljem koji poznaje čitanje Tajnog pisma. Iz tog razloga su promjene u sanjanju propratna pojava u razvoju svijesti. Ako je razvoj svijesti ispravan u smislu stvaranja Gnostičke suštine, snovi če imati određena pozitivna usmjerenja. U suprotnom nastaje degradacija svijesti, koja je naročita izražena kod sljedbenika Kastenedinog učenja koji nisu uništili samovažnost. Preuzimanjem svjesnosti višeg JA, biće sve više doživljava nematerijalnu stvarnost kroz dušu s kojom je to više JA uvijek bilo spojeno. Međutim iz opisa komunikacije s nematerijalnom inteligencijom, može se zaklučiti da se ta nematerijalna stvarnost doživljava intelektualno kroz tumačenja i opise dobijene od te nematerijalne inteligencije.Tom prilikom se ličnost usmjerava u kontaminirane alternativne sadržaje koji odgovaraju njenoj intelektualnoj strukturi. Uvođenjem u nebitne sadržaje, ta ličnost usporava svoj razvoj stvarajući mnogo čvšći realitet u odnosu na onaj kojeg je imala prije započete komunikacije što bi po gnostičkoj logici trebalo biti obrnuto. Uostalom, to je zajednička osobina svih ličnosti koje direktno ili indirektno civilizacijskim sredstvima komuniciraju s nematerijalnom inteligencijom.

Značajno je napomenuti da određene prezentirane sadržaje od strane nematerijalne inteligencije kojim se objašnjava smisao ili svrha vančulnog doživljaja, ličnost može intimno doživjeti veoma pozitivno što daje kredibilitet serviranim sadržajima, ne uzimajući u obzir da ta iskustva mogu biti pozitivno doživljena i kroz neke druge ponuđene obrasce, kroz recimo određene rituale. Obzirom da ti doživljaji nisu dostupni svakome, tumačenje tog iskustva predstavlja zatvaranje ličnosti u njen svojstven realitet. Iz tog razloga ta tumačenja ne mogu biti univerzalni stav, a pogotovu univerzalan recept za određena ponašanja i djelovanja.

Međutim, svaki ,,miš,, ili više njih kao grupa imaju svoju kutiju u kojoj imaju određen broj fišeka i svaki se od njih trudi da drugima objavi kako je njegov fišek najfunkcionalniji u rješavanju ovozemaljskih problema. Ponekom ,,mišu,, se ,,dogodi,, da se novčano obogati i on to svoje iskustvo iz svog fišeka javno objavi kao univerzalan recept za bogaćenje s uvjerenjem da to može svako ostvariti. Rezultat toga su desetine različitih objavljenih knjiga s naslovom: Kako sam postao milioner. Nekom drugom ,,mišu,, se ,,dogodi,, rješavanje krupnih životnih problema poslije posjete svetim mjestima, i on se s tim iskustvima zatvara u vlastiti fišek stvarajući sveopću teoriju o spasenju čovječanstva na osnovu tih svojih iskustava. Pri tome troši ogromnu energiju da objavi univerzalnu formulu za spas čovječanstva. Nije problem što on rasipa svoju energiju, već je problem što iscrpljuje energiju onih koji iz svojih realiteta vide u njegovom realitetu protivrječnosti te se suprotstavljanjem stavova nesvjesno zavlaće u svoje fišeke. (Metafizika- Moj pogled na svijet). I u tom živom i dinamičnom trčanju iz jednog fišeka u drugi, tj rješavanju problema civilizacijskim normama šemama i obrascima koje nameće Generalni zakon i odgovarajuće institucije, intelektualna svijest nije svjesna svoje osnovne funkcije, tj proizvodnje negativne energije. Treba opet napomenuti da u tu kategoriju spada i ova tema uz svu svjesnost prezentirane situacije i nemogućnosti drugačijeg načina iznošenja stavova. Intelektualna svijest taj proces komunikacije prihvata kao normalan jer u okviru kontajnirane svijesti nema drugih uporednih elemenata koji bi doveli tu vrstu komunikacije do protivrječnosti. Sve dok ljudska vrsta bude zatvorena u realitete (kontajnere), ona nema mogućnost zajedničkog i efikasnog djelovanja pa makar to bila i revolucija.

Značajan način stvaranja osjećaja istinitosti prezentiranih sadržaja iz nematerijalne stvarnosti, tj ,,intuitivno priljeganje srcu,, je podsticanje individualne i kolektivne samovažnosti. To su objave po kojima je ljudska rasa vrlo značajna u univerzumu jer posjeduje izvanuniverzumske osobine koje su joj nepravedno oduzete. Po objavama, ljudska rasa je određena za specijalne zadatke u univerzumu kao što je naprimjer, uskladištenje, čuvanje i upotreba cjelokupnog univerzumskog znanja. Time se otvaraju mogućnosti prihvatanja i sadržaja koji su u suprotnosti čak i sa civilizacijskim normama.To je već poznato u religiji, gdje vjere ili nacije propagiraju sebe kao najuniverzalniju materijalno-filozofsko-duhovnu tvorevinu koja je zbog svoje genijalnosti ugrožena kroz nasilje od kontrolnog sistema jer mu prijeti svojom univerzalnošću u smislu uništavanja njegovog negativnog sistema djelovanja. Posljedice tako formiranih realiteta u kojima fišeci predstavljaju osjećaj veličine i važnosti vjerskog ili nacionalnog identiteta i stvaranje uvjerenja da se samo nasilnim putem može spriječiti ta ugroženost, stvara uslove nesvjesnog zavlačenja u te fišeke, što praktično znači pružanje otpora u formi svetog rata i proizvodnju sveopšte patnje. Isti princip je bio u događajima na našim prostorima 91.-95., a nastavljla se i dalje. Svako učestvovanje u ratu je manifestacija manipulacije kroz propagandu već programirane intelektualne svijesti kroz društvene norme, obrasce i šeme, i predstavlja nesvjesno zavlačenje svog života u vlastiti fišek vlastitog realiteta. Vrlo mudra i efikasna igra!

Posebno treba naglasiti nemogućnost bilo kave provjere datih informacija dobijenih od nematerijalne inteligencije na osnovu kojih intelektualna svijest vrši analizu i zaključivanje u tom procesu komunikacije. Zbog toga svaki zaključak, ili prihvaćeni obrazac ponašanja na osnovu tih informacija je vjerovanje potpuno identično religioznim uvjerenjima kroz svete knjige ili neke druge izvore.

Sistem zatvaranja ljudi u čvrste realitete koji imaju latentne sposobnosti ka napuštanju individualne i kolektivne prograniranosti je razrađen do detalja. Jedna od stepenica na kojoj se takvi ljudi zaustavljaju je stvaranje nametnute, ili još bolje rečeno, prihvaćene predstave o nematerijalnoj stvarnosti koju je istinski iz ovako programirane svijesti nemoguće utvrditi. Iz ovog izlaganja se da zaključiti, da svaki realitet pa i onaj kojim se tumače nematerijalni uticaji ili doživljaji, prebacuju ličnost na ,,slijepi kolosjek,, svog pozitivnog samorazvoja.

U tom smislu značajnu ulogu ima način formiranja grupnih realiteta na osnovu čuda. Pojavi se čudotvorac koji svoje sposobnosti prevodi u znanje dajući tim razumski neobjašnjivim fenomenima racionalna objašnjenja uvođenjem jednog ili više novih izvedenih pomova koji su uvijek upakovani u već postojeće civilizacijske norme, šeme i obrasce, a koje očevidci prihvataju kao istinu. I sam čudotvorac te sposobnosti doživljava kroz njemu svojstven realitet kojem on daje opšti kredibilitet u smislu opštih univerzalnih zakona. Primjeri za to su Mojsije, Isus, Ramalingu Swamigalo, Ser Žermen, Saibaba i dr. Već je rečeno da za svaku kategoriju svijesti, prema njenim sposobnostima, mogućnostima i iteresaovanju postoje odgovarajući programski sadržaji koji tu svijest kroz njenu zaiteresovanost i prijemčivost zatvaraju u određeni realitet. Ličnost u tako nesvjesno izabranoj poziciji najčešće doživljava određena vačulna ili neka druga pozitivna iskustva i time formira određene pojmove kroz predstave koje prezentiraju ta iskustva. Pravilo je da uz takva iskustva idu i njihova racionalna objašnjenja koja ličnost prihvata kao istinu. Sve izgleda normalno. Međutim, u tome se krije lukav proces doprogramiranja. Doživljaj je istinit, ali teorijsko objašnjejne tog doživljaja nema nikakve veze sa tim doživljajem jer ono može biti samo jedno od mnogih mogućih racionalnih objašnjenja. Prihvatanje tog obrazloženja kao istine je posljedica potrebe da se ti novoformirani pojmovi kroz iskustvo uzročno-posljedično povežu u logičke nizove koji grade vrlo uredan, i objektivan realitet. Takvi sadržaji posmatrani iz nekog drugog realiteta predstavljaju najveću glupost, a istovremeno ličnost unutar tog realiteta te sadržaje doživljava kao univerzalno egzistencijalno stanje.

Uzmimo za primjer prijevod knjige ,,Proces svjetlosnog tijela,, od Tashira Tachi-ren u sekciji Metafizika koji predstavlja kaniliziran materijal od Arhanđela Arijela. Već u uvodu te knjige mogu se uočiti gore navedene karakteristike.



UVOD CHANNELS-A (Tashira Tachi-ren)

Informacije u ovoj knjizi trebale bi se razumjeti kao jedan model ili samo drugačije razmišljanje. Nemoguće je izraziti istinu u zemaljski govor. Mogu se samo opisati realiteti (činjenice). Kako ne postoji apsolutna činjenica za mene je « realitet» prije glagol nego imenica. On je stalno pomicanje i promjenljivost ko-kreacija iz međusobno križajućih, individualnih i najviših činjeničnih jedinstvenosti. Zato sam odlučila živjeti u realitetu u kojem će planet Zemlja uzaći u svjetlosne dimenzije s radošću i smijehom.
Ni jedan Channel nije stopostotno točan, jer kanalizirani materijal mora proći filter ljudske sposobnosti shvaćanja. Ako osjećaš da su neke izjave u ovoj knjizi za tebe istinite onda je tvoja istina pogođena. Ako ne, onda se radi samo o nekom drugom mišljenju koje možeš, s puno ljubavi, poslati natrag u svemir.
Moja radna grupa i ja te molimo da mene, Ariela; ili bilo koje drugo kanalizirano biće ne smatraš autoritetom izvan svog sebstva. Ti si jedini autoritet koji odlučuje što je u tvom životu « istina » i « realno ».

U uvodu autor knige upozorava na subjektivnost razumjevanja i na osnovu toga stvaranje sopstvenog realiteta, što bi trebalo biti korektan odnos prema čitaocu predstavljajući prezentirani sadržaj kao jednu od istina. To je upravo osnovni razlog u sumnjanje dobrih namjera tog prezentiranog sadržaja, jer se time stvara jedan od mnogih grupnih realiteta koji nemaji nikakvu praktičnu vrijednost u razvoju čovječanstva kao elementa organskog života na Zemlji. Suprotno tome praktična vrijednost takvih prezentiranih realiteta kao pojedinačnih istina se vidi u razvoju civilizacije koja je pred samouništenjem kroz sveopštu patnju što upućuje na besmislenu namjeru, tj, ,,zalaganje da Zemlja uzađe u svjetlosne dimenzije s radošću i smijehom,, uništena izvana i iznutra.


U nastavku tog uvoda se kaže:

Postoje 383 uzašle planete u pet lokalnih univerzuma. Jedna od tih planeta je Zemlja. Kao svjetlosni radnik vjerojatno si također na svim tim drugim planetama reinkaniran. Naše inkarnacije stvaraju vezivno tkivo između univerzuma, zvijezda i planeta. Mi pomažemo koordinirati razne programe uzašašća planeta i pomažemo stapanje različitih univerzuma u jedan jedinstveni.
Ja sam Channel za viša svjetlosna bića i svjesno sam se s njima stopila. Proširujem moju svijest multidimenzionalno i jersam jedno s veličinom mog vlastitog DUHA. Odavde se stapam s mojom radnom grupom koja se sastoji iz dvadeset i četiri svjetlosnih bića i kanaliziramo informacije kroz moje fizičko tijelo. To je, ako si možeš zamisliti, jedno zaista izvanredno iskustvo.
Moj odnos prema « posadi », kako rado zovem moju grupu, je istovjetan u odnosu prema meni samoj. Mi smo ko-kreativni Majstori i svjetlosna bića, a također i tebe vidimo kao svjetlosno biće.
U tom timu je arhanđeo Ariel « teoretičar svjetlosnog tijela «.. On formulira proces svjetlosnog tijela i stvara modele, tehnologije i meditacije kako bi podržao uzašašća na svim razinama. Kao jedan utjelovljeni aspekt grupe ja sam Channel za grupnu energiju i prakticirajuća tehničarka svjetlosnog tijela.

U ovom dijelu autor knjige opisuje svoj realitet. Ništa novo u skupu svih civilizacijskih realiteta, ako se posmatraju izvan njihovog sadržaja. Uloga i svrha postojanja čovječanstva je takođe prisutna. Iako se radi o nematerijalnoj inteligenciji, uloga i svrha postojanja čovječanstva, u logičkoj civilizacijskoj materijalnoj prezentaciji ima svoj logički smisao vezan za ovu našu materijalnu stvarnost po već uhodanoj civilizacijskoj naučenoj šemi rasuđivanja.

Jedna alegorijska uporedba bi mogla malo bolje pojasniti smisao održavanja materijalnog civilizacijskog realiteta kroz komunikaciju s nematerijalnom inteligencijom.Treba zamisliti grupu tehnološki visoko razvijenih ljudi koji stignu u necivilizovanu sredinu. Članovi te grupe vide život tih ljudi pun predrasuda. Normalno bi bilo da ta grupa započne postepeno kultivizaciju te sredine. To je proces koji traži planski, organizovani i sveobuhvatni rad. Svaki član te grupe bi prihvatio dio tog programa. To bi izgledala sasvim normalna akcija pomaganja toj nesavršenoj inteligenciji. Međutim, dogodi se da svaki član te grupe istu pojavu i njenu predrasudu tumaći na drugačiji način uz javno izražavanje namjere da želi svima sveopšti pozitivan preobražaj. Sva ta tumačenja se najčešće obavljaju pomoću već postojećih pojmova, tj predrasuda. Tumačenja se ostvaruju kroz demonstracije tehničkih uređaja koji nadmašuju mogućnosti stvarnog razumjevanja te sredine stvaranjem eventualno novih pojmova koji se povezuju i nadograđuju već postojećim predrasudama, a koje ovi ljudi kroz doživljaj čuda prihvataju kao istinu. Osnovna karakteristika takvog djelovanja je da se toj nesavršenoj inteligenciji ne daje pravo tehnološko znanje, već ih se ,,vrti,, u njihovim predrasudama. I ono što su nekad imali kao ukupno znanje kroz iskustvo, sada je razbijeno na mnogo pojedinačnih teorija u kojima sadržaji jedni s drugima imaju samo jednu malu logičku ili sadržajnu povezanost.

Ova priča upućuje na pitanje, da ako su ta bića stvarno superiorna sa znanjem i moćima u odnosu na nas kao nedovoljno razvijenih materijalnih bića, i ,,Zemlji pomažu da uzađe,,, kako to da se u toj komunikaciji, te namjere opisuju isklučivo civilizacijskim pojmovima kroz civilizacijske šeme i obrasce u smislu molitvi i izražavanje strahopoštovanja? Kako to da je spašavanje Zemlje jedna od mnogih istih namjera i drugih ,,entiteta,, samo sa drugačijim sadržajem i metodama takođe kroz slične obrasce i šeme?

Znači, nematerijalna inteligencija se u punom civilizacijskom smislu bavi ovozemaljskim problemima u smislu duhovnog razvoja čovječanstva kroz postojeće pojmove, norme šeme i obrasce pravdajući to kosmičkim procesima. Tu se daje poseban značaj toj ulozi i svrsi, i na indirektan način podstiće kolektivna i individualna samovažnost (Mi smo ko-kretivni Majstori i svjetlosna bića, a također i tebe vidimo kao svjetlosno biće). Ova predhodno citirana rečenica takođe daje kultni značaj svjetlosnom biću i bojeći ga u crveno stvara (iznuđuje) osjećaj veličine. To kroz samovažnost i potrebu za identifikacijom nesvjesno stvara, kako neki članovi foruma nazivaju ,,priljeganje srcu,, ili ,,intuitivni,, osjećaj istinitosti. Na taj način se stvara nesvjesno strahopoštovanje prema pojmu svjetlosno biće i mistificira se cjelokupan izloženi sadržaj uz predhodnu napomenu da čitalac ne smatra pisca knjige ili Arijela autoritetom. U svemu ovome nije sporan ni autor knjige ni Arijel, već prihvatanje prezentiranog sadržaja.

Prihvati sadržaj ne znači ,,osjećati,, ga istinitim, već i neistinitim. U oba ova slučaja se učvrćuje svoj sopstveni realitet obogaćivanjem već postojećeg, ili njegovom odbranom kroz neprihvatanje stavova iz drogog realiteta, tj napadom na taj tuđi realitet. Tim odnosom, oba ova stava imaju funkciju odvajanja svijesti od suštinskih sadržaja koji omogućavaju eksponiranje istinskog JA. Svako bavljenje sadržajem unutar tih realiteta je egzistencija svijesti u nekom fišeku. Zbog toga sveobuhvatna percepcija, tj percepcija neutralnog posmatrača u tom smislu ima potpuni značaj.

Samoposmatranjem i posmatranjem ponašanja drugih ljudi, praktična gnostika ima predstavu o kontajniranoj svijesti ipak kao otvorenoj svijesti. Može se pretpostaviti na osnovu manifestacija unutar društvenih procesa da se taj otvor djelimično ostvaruje nastojanjem programera da zaobiđu etiketu porobljivača, zatim kroz stvaranje sile reakcije i vjerovatno djelovanjem nekih drugih nematerijalnih inteligencija. Tu najminimalniju šansu za slobodom je u asocijacijama prikazao Kastaneda u knizi Orlov dar. Inače, metafizičari taj otvor prikazuju kao skoro ugašeni plamićak svijesti svog istinskog JA. U poređenju s mišem u kutiji, treba napomenuti da miš ima cijeli gornji dio kutije otvoren i da ne samo što toga nije svjestan, već nema fizičkih i tehničkih mogućnosti da tu činjenicu praktično iskoristi. Ako se ostavi miša desetak sati nasamo, on će pobjeći načinivši rupu u urinom omekšanom dijelu kartonskog dna. Miš nema mogućnosti načiniti otvor za bijeg, ako je neprekidno uznemiravan. Slična stvar se događa i sa kontajniranom svijesti. Sistem programiranja i manipulacije ima za cilj da drži intelektualnu svijest što dalje od bilo kakvog razmišljanja kojim bi se ljudsko biće moglo odvojiti od čvrsto programiranh realiteta u kojma egzistira ta intelektualna svijest.


Za sada toliko.
Pozdrav.

Ova izjava je ravna principu svih religija na ovoj planeti ,u smislu, moj Bog je najbolji i najistinitiji, dodji k meni.
Ocigledno se vidi da se udara po istim elementima kontejnera, odnosno isti nacin programiranja samo upakovan u drugaciju formu.
Paradoks svih ovih materijala je da nude covjeku neke "uzvisene" zadatke, a covjek jos nije naucio ni po zemlji da hoda i da rjesava osnovne zivotne situacije.
Da li je moguce iz tako punog kontejnera raznoraznih koncepata/ideja...postati "svjetlosni radnik/ratnik".
U mnogim ovakvim i slicnim materijalima se covjeku i onako "neprimjetno" daje do znanja da on nema sam potencijal za nesto, nego ga moraju uzdizati ta "svjetlosna bica" koja se navodno javljaju preko tog kanalisanja.
Tu se stvara jedan podsvjesni osjecaj nemoci i ideja da se zavisi od pomoci od nekih "civilizacija" izvana, sto je opet slicno sa simbolom "iza oblaka".
Danas je svijet preplavljen sa milionima knjiga koje je najbolje nikada ne procitati.
Takodje je svijet preplavljen sa hiljadama tehnika koje je najbolje nikada ne probati.
Dok se kontejner ne isprazni, aparat za prepoznavanje zita od kukolja, istine od zablude, je skoro nemoguce aktivirati.
Uglavnom se samo ide iz jedne spekulacije Uma u drugu i tako u krug..a Istina ceka i ceka ....
Om , hvala za trud, procitala sam i Prakticnu Gnostiku i prepoznala sam se u samostalnom uceniku, pa ti je onda jasno koliko sam vec puta izlupala glavu, no to je sve bilo svrsishodno.
Pozdrav.

Wow čoveče pa baš si o onome što sam te pitao i spremio tekst, hehe.
ha što bi rekao jedan moj prijatelj skeptik "ČISTA SLUČAJNOST"

hvala na praktičnoj gnostici i na poslednjem postu o kome ću još malo da porazmislim

Kako sam upotrebio izraz "svetleće telo" a koliko vidim može imati gomilu značenja zavisno od škole tj. koncepta, želim to malo da pojasnim i upoznam vas sa učenjima energetičara, gnostičara (ma kako god) iz Novog Sada koje jako cenim. Od nedavno sam i učenik kod jednog od njih.

Pronalazim veliku većinu identinnog pogleda na postojanje kod tebe i njih.


Kako bi o postojanju Svetlećeg tela mogao dosta pisati, a u knjizi Svet Energija je obrađeno u preko 80 strana uključujući teme:

Oblik (Izgled) Svetlećeg tela
Struktura Svetlećeg tela
Nastanak Svetlećeg tela
Funkcije Svetlećeg tela
Razvoj, Komunikacija.. itd.

samo ću ukrakto navesti osnovne karakteristike.



SVETLEĆE TELO - vibratorno-energetska manifestacija individualne Svesti.
Izražava manifestaciju Procesa univerzalnog principa Ljubavi koji inicira njegovo konstituisanje, omogućavajući prethodno usklađivanje Vibracija embriona.

Konstituisanje Svetlećeg tela je deo Procesa samoprepoznavanja Božanske Svesti i jedan od elemenata kroz koje se ostvaruje cilj postojanja čoveka - samoprepoznavanje Svesti.


- Čovek je jedino biće na Zemlji koje ima Svetleće telo

- Svaki čovek ima Svetleće telo

- Svetleća tela (ST) ljudi se međusobno razlikuju po veličini i
strukturi, po stepenu razvijenosti i po stepenu zrelosti

- Tokom života svakog čoveka, njegovo ST serazvija i sazreva

- ST nije čovekova Duša

- ST nije čovekov "dobri duh"

- ST nije mentalno, energetsko, spiritualno, astralno ili eterično telo,
niti njihovi oblici Svesti



uloga ST:

- konstituisanje i realizacija Genetskog koda
- prenos genetskih osobina
- uticaj na ukupan razvoj ličnosti
- prijem i prenos Znanja
- "instrument" za paranormalno viđenje
- isceljivanje
- komunikacija i harmonizacija odnosa sa ljudima



ST nije "Iskra Božanskog u nama". Iskra Božanskog u nama jeste naša Svest, dok je ST deo Svesti kao Procesa i njegova manifestacija.

Svi misaoni, emotivni, saznajni i drugi sadržaji su vezani za ST. Sve što mi znamo, što samo doživeli - saržano je odnono zapamćeno u ST i može se preko njega aznati. ST je i nosilac mnogih drugih znanja, kojih ljudi nisu svesni, jer većinom nemaju svesnu komunikaciju sa ST.
Pa ipak, ST nije samostalni entitet - ono nema mogućnost samoprepoznavanja, već je njegova svrha u korelaciji a našom Svešću, i pod uticajem viših oblika Svesti, viših energetskih struktura, drugih ST...
Prema tome njegov smisao postojanja, odnosno njegova svrha, je u direktnoj vezi sa postojanjem čoveka.


ST, koje su ljudi najčešće videli kao loptu, ili zračenje, u stvari je složena energetska struktura, koja je manifestacija procesa vibriranja Svesti.
Pažljivim posmatranjem saznata je njegova osnovna struktura, onono da se sastoji iz:

Plamenova
Središta i
Podnožja sa bojama


Momentom nastanka embriona inicira se konstituisanje ST - kao entiteta i procesa.
"Učesnici" procesa su:
- Stvaralac - preko Procesa Stvaranja, koji sadrži matricu Procesa i
mogućnost svaranja ST
- Božanka Iskra - koja inicira proces Svesti
- ST žene
- ST muškarca
- Žena
- Muđkarac
- Embrion
- sam Proces Stvaranja - Matrica Stvaranja

u momentu kada dostigne svoju potpunu zrelost, ST dopire do svih frekvencija i postoji na njima - ST postaje stanje (Svest)
Zrelost ST je jedna od prvih, ali nezaobilaznih, stepenica na putu ka zreloj Svesti

http://www.illumina.co.yu/Publikacija.htm


nadam se da ovaj post neće narušiti zamisao ovog topika

Sophia,
hvala za dopunu. Ima mnogo nelogičnosti u tim prezentiranim porukama. Bavljenje tim sadržajima je moguće jedino iz nekog formiranog realiteta. Ova tema ima veoma mali, ograničen i pojednostavljen realitet iz kojeg se prezentiraju posljedice kontajnirane svijesti. U tom smislu se primjeri iz sadržaja foruma koriste u što jednostavnijem obliku. Ta pojednostavljena i ograničena analiza pojedinih sadržaja važi samo za autora ove teme. Ne važi za ostale. Zato su dopune, replike i pitanja dobrodošli.
Sve najbolje.


Joloko,
Iz ove teme se može zaključiti da sadržaji kojima se prezentira Znanje imaju svoje značenje kroz odnos prema njima čime se postiže svjesnost realiteta koji predstavljaju te sadržaje.

Već je rečeno da su moguća tumačenja istih pojmova na različite načine, različitih duhovnih grupa. Takva tumačenja i pored svoje višeznačnosti imaju određenu vrijednost, ako ličnosti omogućavaju ubrzani proces razvoja i njegovo pravilno usmjerenje. Sva ta tumačenja postepenim pravilnim razvojem dobijaju zajedničku univerzalnost koja se eksponira kroz visok nivo razvijene svijesti pojedinačne ličnosti. Međutim, manipulacija se provodi kroz sistem u kojem je tumačenje pojmova neprekidno primarno, dok tako razvijena svijest kao sekundarni učesnik u tom razvoju robuje tim tumačenjima pridavajući im intelektualnu važnost koja je posljedica civilizacijskih logičkih uslovljenosti.Tim procesom ličnost postaje doprogramirana, jer svoje iskustvo kroz zacrtane aktivnosti, vježbe i rituale veže za lažnu ličnost imitirajući dostignuto znanje kroz teorijske sadržaje te duhovne grupe. U tom slučaju takva ličnost nije samostalna razvojna jedinka, već elemenat grupe što predstavlja civilizacijsku uslovljenost. Drugim riječima to znači stvaranje jakih realiteta kojima robuje tako razvijena svijest. U pravilnom razvoju ličnosti, svijest se eksponira samostalno tako da se interakcija i akcija odvijaju izvan intelektualnih civilizacijskih sadržaja.

Pojednostavljeno to znači da sva priča o Svjetlećem Tijelu, Stvaraocu, Procesu stvaranja, Zrelosti Svjetlećeg Tijela itd, ima smisao ako se odvija proces odumiranja lažne ličnosti. Već je rećeno da se takav proces može započeti i u okviru religijskih ili nekih sektaških ,,istina,, što zavisi od pojedinačne karme. Ličnost u svom razvoju mora prolaziti kroz realitete sa postepenim njihovim pojednostavljivanjem do njihovog konačnog uništenja kroz svjesnost. To je uobičajeni proces razvoja i najčešće jedino i prihvatljiv.

Želim ti sve najbolje u daljem radu na sebi.

[quote="Om"]

Pojednostavljeno to znači da sva priča o Svjetlećem Tijelu, Stvaraocu, Procesu stvaranja, Zrelosti Svjetlećeg Tijela itd, ima smisao ako se odvija proces odumiranja lažne ličnosti. Već je rećeno da se takav proces može započeti i u okviru religijskih ili nekih sektaških ,,istina,, što zavisi od pojedinačne karme. Ličnost u svom razvoju mora prolaziti kroz realitete sa postepenim njihovim pojednostavljivanjem do njihovog konačnog uništenja kroz svjesnost. To je uobičajeni proces razvoja i najčešće jedino i prihvatljiv.]

Om, pozdrav!

iz dijela rečenice koji sam boldirala u tvom postu, zaključujem da o Svjetlosnom tijelu nisi informiran dovoljno ili nisi bio dovoljno zainteresiran da budeš optimalno informiran. Naime, ono što je Joloko prezentirao kao opis Svjetlosnog tijela je upravo ono što je i moje skromno iskustvo u ovoj oblasti. Naime, svjetlosno tijelo je samo POSLJEDICA dosegnutog razvoja Svijesti pojedinca, a ta svijest ne može za posljedicu imati razvijeno Svjetlosno tijelo, AKO PRETHODNO u dobroj mjeri nije započet proces odumiranja lažne ličnosti. Da krajnje pojednostavim - što manje ega, lažnog ja, itd..to više "sjaja" okolinskog prostora oko tvog fizičkog tijela. Naravno, ovaj sjaj, ili svijetljenje mogu također vidjeti samo visoko razvijena duhovna bića (čitaj: bića visokog nivoa Svjesnosti) i poneki tragalac u rijetkim trenucima "bljeska" čiste svijesti.

Još jedna stvar: spomenuo si St.Germaina i još neke - u kontekstu kontajnirane svijesti. Da li ti to stvarno misliš da su pomenute ličnosti također zatvorene u svoje"fišeke" kako ih ti zoveš i da li misliš da oni nisu uspjeli raskinuti granice svog vlastitog, pojedinačnog realiteta?

Pozdrav.
A.

Za osobe sa razvijenim paranormalnim viđenjem svetleće telo izgleda kao loptasta plazmatična struktura. Ono nikad ne miruje, stalno je u pokretu, kao plazma, stvarajući na površini ispupčenja i udubljenja, što ukazuje da se ta kretanja vrše i u njegovoj unutrašnjosti. ST se nalazi izvan našeg fizičkog tela, u slobodnom prostoru i kreće se kroz njega po svojoj želji.
Na nekim freskama, iznad glave svetaca je nacrtano i svetleće telo, kao magličasti prsten. To je izgled zrelog ST. Takođe i ono što anđeli imaju iznad glave na crtaćima. Dok je u sazrevanju ima približan izgled kruni (sve sa kracima, plamenovima i donjim delom, što možda nije slučajno ). Ne treba ga mešati sa oreolom kod svetaca, to je sasvim druga struktura i sa drugačijom funkcijom.

???


Andjela,
Ova se tema bavi manifestacijama komunikacijskog sadržaja. Između ostalog, ona pokušava upozoriti na prihvatanje i ugradnju intelektualnih sadržaja u strukturu vlastite svijesti u formi istinitosti. Zbog tog osjećaja, ili bolje rečeno ,,svjesnog,, ubjeđenja u istinitost svojih stavova dolazi se do nesporazuma ili sukoba u komunikaciji. Dovoljan ti je primjer tema: Moj pogled na svijet. Ti stavovi i ubjeđenja su nastali na osnovu civilizacijskog procesa programiranja kroz obrazovanje, vaspitanje i samostalnim intelektualnim izgrađivanjem, a koji su u ovoj temi nazvani kontajneri, ili praktično gledajući kroz komunikaciju, realiteti.

Informiranost o Svjetlosnom Tijelu je proces koji stvara realitet. Ova tema o kontajniranoj svijesti strogo odvaja informacije od doživljenog ličnog iskustva. Te informacije o Svjetlosnom Tijelu imaju svoju stvarnu vrijednost jedino kroz potvrđeno lično iskustvo.

Informacije upućene nekoj ličnosti s namjerom njenog duhovnog razvoja mogu biti istinite, neistinite i nefunkcionalne. Ova treća kategorija je civilizacijski neprimjetno nametnuto sredstvo za zavlačenje ličnosti u razvoju u fišeke. To je jedan od značajnih razloga nemogućnosti sagledavanja protivrječnosti unutar vlastitog realiteta. Ličnosti koja nema iskustva u duhovnom razvoju su potrebne informacije. Zato je informacija o postojanju i izgledu Svjelosnog Tijela neophodna. Sve ostale informacije vezane za taj sadržaj su za učenika nefunkcionalne iz više razloga. Glavni razlog je stvaranje vjerovanja. Intelektualna svijest (lažna ličnost) zbog civilizacijskih uticaja, informaciju na primjer, ,, Uloga Svjetlosnog Tijela,, koja je skraćeno iznesena pod tačkama:

- konstituisanje i realizacija Genetskog koda
- prenos genetskih osobina
- uticaj na ukupan razvoj ličnosti
- prijem i prenos Znanja
- "instrument" za paranormalno viđenje
- isceljivanje
- komunikacija i harmonizacija odnosa sa ljudima

ne osjeća kao nefunkcionalnu. Osjećaj funkcionalnosti je posljedica potrebe stvaranja zatvorenog realiteta unutar kojeg treba biti sve jasno. Ovako predstavljena ,,Uloga Svjetlosnog Tijela,, kroz ,,teoriju,, duhovne grupe je logočko civilizacijsko opravdavanje postojanja Svjetlosnog Tijela i proces formiranja logičkih lanaca uzroka i posljedice koji stvaraju realitet te ličnosti. Ta ličnost sadržaj koji prezentira ,,Ulogu Svjetlosnog Tijela,, prihvata kao istinu. To onda postaje njen pogled na svijet. Na obrazovanjem i vaspitanjem programiranu ličnost se dodaje još i realitet o Svjetlosnom Tijelu. Kada se tako formirana ličnost uz efekte vježbi kroz rad na sebi suoči sa drugačijim realitetom, ona kroz ispoljavanje tolerancije spriječava sukob, a to ju nesvjesno energetski iscrpljuje bez obzira koliko je ona istrenirana da tu toleranciju na razne načine kontroliše i opravdava.

Ovo ukazuje na zaključak da sticanje znanja ne znači i direktan proces odumiranja lažne ličnosti. Taj proces obično nastaje na indirektan način kroz usaglašavanje iskustava kroz vježbe, i cjelokupnih životnih iskustava. Životno iskustvo koje se potvrđuje kroz prezentirano teoprijsko znanje određene duhovne grupe ne predstavlja naprijed pomenuto usaglašavanje, već prezentaciju iskustva unutar realiteta kojeg formira ta grupa. Najčešće se tim procesom zaustavlja razvoj ličnosti u realitetu koji drži predstave i uvjerenja o nematerijalnoj stvarnosti. Na primjer, poimanje nematerijalne stvarnosti kroz ubjeđenja o ulozi Svjetlosnog Tijela. Sa te pozicije se i obavlja proces prenošenja znanja od strane učitelja. Zbog toga je rad na odumiranju lažne ličnosti zaseban zadatak za učenika. Malo je onih koji uspiju da se iščupaju iz teorijskih okvira duhovne grupe i svoje iskustvo vežu za privremene stavove koji mogu, a ne moraju da se podadare sa teorijom te grupe. U tom slučaju, za takvu ličnost ni jedna informacija ne predstavlja opasnost zatvaranja u realitete, jer će proces odvajanja bitnog od nebitnog postepeno dovoditi u red realitet koji drži absorbovano znanje.

Odumiranje lažne ličnosti, osim što znači ovladavanje kontrole onog dijela ega koji je u civilizacijskoj funkciji kroz svjesnost, znači i svjesnu kontrolu svih civilizacijskih uslovljenosti, šema i obrazaca kojima se civilizacijski nametnuto znanje eksploatiše.
To bi bilo značenje citata:

Smisao ovog dijela posta je prihvatanje postojanja Svjetlosnog Tijela kroz iskustvo, uz prihvatanje kao jedne od mogućnosti svih onih ,,dodataka,, u formi civilizacijske ,,naučne,, uzročno-posljedične povezanost pojmova koji su u vezi s njim, a koji nisu kroz iskustvo doživljeni. I da jesu doživljeni, opet bi to bili subjektivni doživljaji kao duboko intimno iskustvo, i kao takvi ne bi trebali biti javno interpretirani u smislu moj pogled na svijet .

U tom kontekstu se može zauzeti i stav da Svjetlosno Tijelo nije ,,samo POSLJEDICA dosegnutog razvoja Svijesti pojedinca,, već jedna od manifestacija tog razvoja. Nije sporno njegovo postojanje, već njegovo tumačenje koje zalazi u civilizacijske šeme rasuđivanja.

Jedna od takvih šema rasuđivanja je prezentirana u knjizi Isceljenje od Lubiše Stojanovića koja kroz prezentaciju Svjetlosnog Tijela opisuje i komunikaciju s tim entitetima. Sadržaj te knjige može poslužiti kao primjer o programiranju i manipulaciji kroz direktnu komunikaciju s nematerijalnom inteligencijom.



Gledajući iz perspektive humanosti, svaki taj ,,svetac,, je donio novu podjelu jedne ,,ukupne civilizacijske svijesti,, i time potpomogao stvaranje još većih nesporazuma i nesuglasica. Nije sporno šta su oni doživjeli i na koji način su se eksponirali, već je sporno tumačenje tih njihovih doživljaja. Da su bili stvarno duhovno razvijeni kroz Univerzalnu Mudrost, vjerovatno ta svoja iskustva ne bi javno tumačili, ili bi ih na neki način sakrili, jer bi bili svjesni posljedica kroz istorijski trenutak u kojem su se nalazili. Za razliku od njih, oni nevidljivi prosvjetljeni učitellji znali su kome trebaju svoje iskustvo prenjeti. Jedna od civilizacijskih šema je i idolipoklonstvo. Mora se priznati da su ti ,,velikani,, učestvovali u komplikovanju ukupne civilizacijske svijesti. Takva analiza navodi na pitanje: da li su stvarno bili prosvjetljeni? Kao odgovor na ovo pitanje može dati pitanje u smislu asocijacije: Šta znači u ovom istorijskom trenutku prosvjetljenost Sai Babe? Oni koji ga slave već imaju spremne odgovore.
Velika pusa!!!

Joloko,
ovaj opis Svjetlosnog Tijela je u uslovima u kojim se ti nalaziš potpuno ispravan. Ti si se jasno izrazio u smislu upoređivanja dostizanja višeg stanja svijesti kroz prezentirani duhovno-razvojni put. Ova tema se piše iz perspektive koja se nalazi na tvom putu razvoja. Ona se ne suprotstavlja ni ostalim sistemima duhovnog razvoja. Ovdje se misli na razvoj vlastitog bića, a ne razvoj ,,kolektivne,, svijesti određene grupe. Dopuna ovakvom razvoju se sastoji u prevazilaženju različitosti stavova koji su uzrok nesporazuma i sukoba. Greška je nastala što sam se tebi obratio, a tekst je imao uopšten smisao i zbog toga ti se iskreno izvinjavam. Nadam se da proces upoređivanja kojeg introspekcijski primjenjuješ, neće dozvoliti stvaranje negativnih emocionalnih reakcija zbog ove greške.

Sve ti najbolje želim.

Om