Sada je: čet mar 28, 2024 11:26 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 123 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Kontajnirana svijest kao uzrok nesporazuma i sukoba
PostPostano: sri jun 21, 2006 2:01 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned jun 18, 2006 3:19 am
Postovi: 120
Čovjek koji je otvorio ovu temu proveo je više od 20 godina na izgrađivanju svoje ličnosti sa izrazitim nepovjerenjem prema guruima, ezoteričkim školama, grupnim radom i bilo kakvim disciplinarnim protokolima. Njegov put je specifičan po tome što je vođen duhovnim entitema s kojima nije želio voditi uobičajenu ,,civilizacijsku komunikaciju,,. Zbog toga je vrlo rano naučio osluškivati svoju sudbinu kroz primanje asocijativnih uputa ili bolje rečeno naredbi što je nekad imalo i veoma teških posljedica. Prvih petnaest godina je bio vezan za učenje Štajnera, a zatim jednu godinu sudbinski ,,upućen,, na ,,obradu,, kroz učenje Kastanede, i ostatak je proveo što i sada čini po svom ,, izboru,,. Obzirom da je sudbinski imao vrlo ograničen teoretski materijal, znanje je plačao teškim iskustvom. Pojavom Galaksije i njegovog vebsajta popunjene su neke praznine vezane za to iskusvo zbog čega mu je on najiskrenije zahvalan. Kao što je pravilo, a koje je ujedno i ,,uputa,, to prikupljeno znanje treba vratiti Izvoru.

Svo vrijeme se bavio problemom sukoba i kao svjedok ratne balkanske krvave predstave, uspio je stvoriti vlastito viđenje ove naše civilizacijske svijesti, a koje se velikim dijelom podudara sa gnostičkim učenjem. Dao je sebi pravo da taj nešto drugačiji način doživljavanja stvarnosti koji mu je olakšao stvaranje unutrašnje harmonije nazove praktična gnostika.

Sve napisano je rezultat njegovog ličnog iskustva. Iako se tema ne bavi umiranjem (lažne) ličnosti, ona indirektno opisuje to stanje i zbog toga je na izvjestan način neprijatna. Stanje ljudske svijesti i situacija u kojoj se ona nalazi kroz komunikaciju i nesporazume su vrlo teško objašnjivi iz perspektive tog životnog iskustva i zato je prikaz napravljen u formi modela. To je ,,holografska trodimenzionalna slika,, koju čovjek može da vidi i vizuelno doživi jer njen stvarni sadržaj je vrlo teško razumljiv bez tog prezentiranog iskustva. Ta trodimenzionana koordinatna informacijska usmjerenost je ustvari pokušaj opisivanja određenih komunikacijskih odnosa iz tri različita ugla (lično iskustvo, gnostička spoznaja i civilizacijska percepcija). Upravo ta koordinacijska usmjerenost može stvoriti kod čitaoca osjećaj autoreve emocionalne hladnoće i intelektualne arogancije.

Ovo izlaganje nije ni tvdnja, ni pretpostavka, ni ideja, već jedan model viđenja civilizacijske stvarnosti izvan logičkih, školski naučenih pojmova i šema rasuđivanja. Kao model on u određenoj formi pokušava oslikati jedno bazno stanje svijesti kroz opšti društveni problem kojeg poznajemo kao sukob.

Ovaj tekst je subjektivan i kao takav služi samo kao prezentacija jedne mogićnosti.


Opredjeljivanje kao posljedica polariteta

Primjećeno je kroz istoriju, da intelektualna logika i stećeno znanje ponekad iskaču iz svih prosjeka civilizacijske svijesti, a posebno kod intelektualno visoko razvijenih ljudi. Ovdje se ne misli na političare i vođe jer su posljedice njihove trajno prisutne psihopatije već odavno poznate. Iskustvo kroz praktičnu gnostiku je omogućilo uočavanje civilizacijskih normi koje mogu na određen način i pod određenim uslovima promjeniti strukturu civilizacijske svijesti. Da bi se izvršio uticaj, a time i izmjena strukture civilizacijske svijesti, potrebno je znati manipulisati civilizacijskim normama. Ta je sposobnost ,,pirodno,, data psihopatama. Nažalost, pojedinačne svijesti od najnižeg pa do najvišeg stepena razvijenosti nisu u mogućnosti te uticaje i njihove posljedice uočiti, a o izbjegavanju tih uticaja ne treba ni govoriti. Najviše što se postiglo u upoznavanju tih uticaja je spoznaja o prisustvu Matrice, prisustvu kontrolnog globalnog sistema, zacrtanog plana o jedinstvenom novom svijetskom poretku, planskom vođenju međudržavne i svjetske politike računajući i ratove i prisustvu intelektualno i tehnološki viskoko razvijene vanzemaljske inteligencije i njen negativan uticaj na čovječanstvo. Sva ta spoznaja je na globalnom nivou i ne dotiće direktno pojedinačnu civilizacijsku svijest. To je jedan od razloga koji dovodi do ignorantskog odnosa prema tim informacijama. Drugi je razlog nemogućnost prihvatanja tih informacija zbog ,,pokidanih,, odnosa i veza među elementima vlastite svijesti.

Suprotstavljanje mišljenja, diskusija, replika, sumnja u istinitost, konflikt i oružani sukob većih razmjera samo su neki oblici nesporazuma.

Već je poznato da je sukob posljedica različitih stavova tj. opredjeljenja. Ako čovjek prisustvuje tuči dvoje ljudi pod uslovom da ih ne poznaje i da ne zna razloge sukoba, on će biti u poziciji neutralnog posmatrača. Tu je poziciju vrlo teško postići jer život pokazuje da ličnost teži ka opredjeljivanju kroz znatiželju za sadržajem koji je predhodio tuči i ka završnom zaključku u smislu opredjeljivanja prema učesnicima osudujući jednu i opravdavajući drugu stranu. Ono čega ličnost nije svjesna, je da opredjeljujući se za jednu stranu u sukobu nesvjesno i indirektno učestvuje u tom sukobu. Iako je ovo jasno i razumljivo, ipak je teško ,,svarljivo,, u procesu samoanalize, jer se ta opredjeljenost doživljava kroz jedno opšte moralno pravilo kojeg svako za sebe osjeća kao pravednost ali nažalost na izrazito subljektivan način.

Odakle ta potreba za opredjeljivanjem? Ako se analiziraju civilizacijske norme može se zaklučiti da one predstavljaju uvijek samo dvije mogućnosti. To se može naročito uočiti kod moralnih normi. Društvena zajednica sa određenim društvenim pravilom kojeg je proizvoljno podjelila na pozitivan i negativan dio, vaspitanjem usmjerava ličnost prema pozitivnom dijelu. Kao polarizovano biće, čovjek svoju svijest podređuje tim civilizacijskim normama i kroz takvu posmatra stvarnost oko sebe. Uzmimo za primjer neku naučnu činjenicu koja po tim civilizacijskim pravilima se mora dokazati da bi imala svoju vrijednost. Da bi se nametnuo neki novi naučni stav ili zaključak mora se pobiti valjanost onog starog. Po toj isklučivosti se određuje šta je istine a šta nije.

Stav je nastao kao posljedica opredjeljenja kroz suglasnost ili suprotstavljanje. Kada se tri strane nađu s različitim stavovima, intelektualna svijest bez obzira bila ona jedan od predstavnika jednog od tih stavova ili samo posmarač, će skoro uvijek izvršiti polarizaciju tog trostranog gledišta u smislu: ja sam u pravu, a ostali nisu, jer to zahtjevaju civilizacijske norme. Ako postoje tri ili više različitih gledišta i treba se opredjeliti za ispravno, onda od svih tih stavova može samo jedan biti u pravu, i kao poljedica te opredjeljenosti da ostali nisu. Opredjeljivanje nije pravilo, ali je skoro uvijek prisutno u komunikaciji. Možemo postaviti pitanje: nisu li opredjeljenost i isključivost uslovili pojavu nesporazuma a samim tim i sukoba?

Druga stvar koja uzrokuje nesporazum je međusobno nerazumjevanje. Zna se da ljudi sa visoko razvijenom svijesti nemaju nesporazume sa spoljnom sredinom. Ako se zauzme stav da je takvo ponašanje eksponiranje njihove svijesti, a ne formalno suzdržavanje od komentara, onda se može postaviti pitanje: nije li njihova svijest formirana bez stavova tako da oni ne znaju za nesporazume.

Kontajnirana svijest

Poznato je da naša svijest funkcioniše na jasno definisanim pojmovima i čvrstim zaključcima. Da bi neko mišljenje ili neki stav unutar intelektualne svijesti bio prihvaćen od onoga kome je upućen, on mora imati osim sadržaja stava ili mišljenja i vrlo jasne dokaze koji potvrđuju ispravnost tog mišljenja ili stava. Ako to nije tako, onda se zna šta slijedi: nesporazum. Pošto svaki čovjek ima pravo, a to pravo redovno koristi, da te ,,jasne dokaze,, subjektivno tj na različite načine doživi, rezultat takvog razumjevanja je ,,niko nikog ne razumije,,. To su samo posljedice u okviru kojih neka ličnost može analizirati takvo stanje. To subjektivno viđenje je stvarni uzrok nerazumjevanja.
Da bi se analizirali ti stvarni uzroci ,,jezičke zabune,, potrebno je početi od osnovnih pojmova u sporazumjevanju. Na te osnovne pojmove ličnost ne obraća pažnju jer njihov značaj nije obuhvaćen obrazovanjem osim u izuzetnim slučajevima kao što je preaksiomsko matematičko upoznavanje. Zbog toga ličnost na njih gleda kroz stav: to se podrazumjeva samo po sebi. U slučaju da neko sa strane istakne njihovo prisustvo i njihovu namjenu, ličnost reaguje stavom: Dobro jutro. Otkrio si mi toplu vodu. Problem je s tom ,,toplom vodom,, što je tih naznačenih činjenica ličnost svjesna samo u trenutku dok ima ,,iritirajući podražaj,,. To drugim riječima znači da je ona svjesna određenih činjenica samo u trenutku dok je izložena njihovom iritiranju, a trenutno zaboravljanje je nesvjesno suzdržavanje od tog iritiranja.

Za jasnu komunikaciju svaka riječ mora predstavljati jasno i konkretno definisan pojam. To ,,jasno i konkretno definisan pojam,, ukazuje na to da je svaka riječ potpuno zatvorena misaona cjelina. Postoje riječi koje imaju više značenja, gdje se jednoznačnost određuje kroz smisao izloženog sadržaja.

Skup riječi sastavljenih na osnovu određenih civilizacijskih (oprostite, gramatičkih) pravila predstavlja takođe jednu zasebnu misaonu cjelinu, koja ima svoj sadržajni, jasan i konkretan smisao. Može nekome napamet pasti špekulativna primjedba da nasumice izabrane riječi neće dati smisao takvoj rečenici. Konkretnost i zatvorenost takve rečenice se očituje u stavu: ova rečenica nema smisla. Smisao rečenice je određen strogim redosljedom njenih elemenata koji osim što su uređeni po gramatičkim pravilima imaju i logičku uređenost. Tim logičkim redosljedom se stvara logički niz pojmova koji na kraju završavaju jednim zaključkom ili stavom.

Skup rečenica sastavljenih po gramatičkim i logičkim pravilima čine ponovo jednu zasebnu misaonu cjelinu koja se može svrstati u zaključak, tvrdnju, pretpostavku, disertaciju, elaborat itd.

Svaka misaona cjelina, bez obzira bila ona osnovni ili izvedeni pojam, ili skup izvedenih pojmova je uvijek zatvorena misaona cjelina, koja je određena njenim konkretnim značenjem.

Korisno bi bilo dati viđenje razlike između misli i misaone cjeline. Misao je doživljaj, a misaona cjelina je informacijska jedinka koja pod određenim uslovima postaje doživljaj, tj misao. Misao bi se prema tome mogla posmatrati kao otisak misaone cjeline. Taj otisak se može posmatrati kao univerzalna tvorevina bez obzira na kojem se (stranom) jeziku prezentira.

Misaone cjeline se manifestuju na dva načina. Prvi je u formi ,,letećih,, otisaka misaonih cjelina koje se prihvataju iz spoljašnosti preko svih pet čula. U prihvatanju tih otisaka (misli) u komunikaciji najznačajniju ulogu imaju čulo sluha i vida. Na sličan način se identifikuju otisci pojmova: ljuto, kiselo, slatko itd u momentu reakcije preko čula ukusa. Svaka rečenica koja se pročita ili neki predmet pažnje o kojem se donese određen zaključak stvori određenu misao u formi misaonog otiska.

Druga manifestacija je kroz strukturu ličnosti. Dijete čim se rodi, počinje graditi svoju ličnost učenjem osnovnih pojmova pa sve do složenijih sadržaja kao što su govor, pismo, nauka, itd. Učenje, osim sticanja sposobnosti identifikacije ,,letećih,, otisaka misaonih cjelina, znači i stvaranje jedne ,,građevine,,od određenih misaonih cjelina koja se manifestuje kao znanje. U tu građevinu su ugrađene i određene misaone cjeline koje imaju moralno, kulturno, naučno, religiozno, nacionalno, patriotsko itd značenje, a koje osim informacijskog i identifikacijskog smisla sadrže i naredbe u formi pravila. To su civilizacijska pravila. Ta pravila određuju kriterije za prihvatanje i rasporeređivanje misaonih cjelina čineći tako strukturu ličnosti. Dalje, postoje ugrađene misane cjeline koje se identifikuju kroz osjećanja. Osjećanja ne pripadaju strukturi ličnosti jer se manifestuju kao posljedica djelovanja usvojenih civilizacijskih opredjeljenja, i vanjskih uticaja.

Kratko rečeno, od civilizacijskih pravila zavisi struktura ličnosti. Tu strukturu i njen sadržaj ličnost doživljava iz unutrašnjosti tih zatvorenih misaonih cjelina kao svjesnost. Ovo je vrlo značajno, jer svjesnost koja na primjer djeluje iz nekog stava izolovana je od bilo kakvih uticaja vlastite svijesti. Takva svjesnost postaje nezavisni dio vlastite svijesti.

Iz ovoga se da zaključiti da je podloga ličnosti naučeni, ili bolje rečeno prihvaćeni intelektualni potencijal koji svojom strukturom daje specifičnost toj ličnosti. Zato ličnost možemo posmatrati kao intelektualnu svijest.

Intelektualna svijest sadrži misaone cjeline u grupama prema oblastima njene stručnosti, njenog interesovanja i vjerovanja, njenoj opredjeljenosti i pripadnosti, njenom iskustvu itd. Svaka ta grupa predstavlja jednu karakteristiku ličnosti. I ta karakteristika je takođe jednoznačno određena pa se može smatrati misaonom cjelinom koju ta ličnost prezentira preko svojih stavova. Unutar te grupe, misaone cjeline se mjenjaju ili uređuju po prioritetu u vidu dopunjavanja novim informacijama zadržavajući pri tome osnovnu karakteristiku te grupe. Dovoljno je za primjer uzeti nacionalni identitet jedne opredjeljene ličnosti. Korisno je napomenuti da je nacinalna opredjeljenost društvena (civilizacijska) norma. U komunikaciji, takva ličnost neće mijenjati svoju nacionalnu opredjeljenost, ali će zato promjeniti mjesta misaonim cjelinama ili ugraditi nove unutar te grupe kada primi informacije koje podržavaju njene stavove. Te misaone cjeline mogu biti osim osnovnih i izvedenih pojmova i određeni zaklučci, pretpostavke, tvrdnje itd.

Ta osobina zatvorenosti misaonih grupa sa mogučnošću njihovog dopunjavanja i unutrašnjeg uređivanja asocira na kontajnere misaonih cjelina po ćemu su i dobili ime.

Zna se, da svaki stav ima u pozadini određene argumente i da ti argumenti kao misaone cjeline čine taj stav principijelnim. Egzistencija i principijelnost stavova su osnovne karakteristike intelektualne svijesti koje se u moralnom smislu smatraju pozitivnim. Čovjek sa naučnim znanjem i iskustvom, i čovjek sa vodoinstalaterskim znanjem i iskustvom se uvijek eksponiraju kroz teoretsko i praktično iskustvo u vidu stavova koji predstavljaju njihovu stručnost. Skoro svaki odgovor ili pitanje je posljedica zauzetog stava. I svi ti stavovi odražavaju karakteristiku misaonog kontajnera iz kojeg su ,,izvađeni,,. Elementi (misaone cjeline) unutar jednog kontajnera su uređeni prema određenim civilizacijskim pravilima koji čine njegovu karakteristiku. Ne treba posebno naglašavati uređenost jednog religioznog kontajnera u kojem su pojmovi koji se normalno koriste u životu, religioznim normama povezani. U naučnim kontajnerima su pojmovi uređeni naučnim pravilima (aksiomskim, teoremskim, logičkim itd).

Treba takođe napomenuti da su sve misaone cjeline međusobno razdvojene zbog njihove jednoznačnosti. To isto važi i za kontajnere. Logički nizovi istog značenja mogu se pojaviti u različitim kontajnerima zadržavajući tamo stalno mjesto. To isto važi i za misaone cjeline u formi pojmova koje su ugrađene u logičke nizove.


Izvedeni pojmovi u procesu njihovog logičkog nastajanja stvaraju logičke nizove. Ti logički nizovi nastaju procesom učenja. Prisilnim sredstvima u šta spadaju i stimulativna sredstva ti se logički nizovi ugrađuju u tu strukturu, međutim intelektualna svijest ih najčešće pamti samo kao zaključke, tj stavove. Kod visoko razvijene intelektualne svijesti se prihvatanje i ugrađivanje logičkih nizova vrši u smislu dopunjavanja i međusobnog usaglašavanja unutar kontajnera. Pri tome intelektualna svijest logičkom analizom utvrdi neuredno složene pojmove koje osjeća kao nerazumjevanje ili nelogičnost, a ponekad i kao protivrječnost. Tada se javlja potreba da se za takvo stanje nađe logičko obrazloženje što drugim riječima znači logičko dopunjavanje i uređivanje. To uređivanje se obavlja prema pravilima te intelektualne strukture, tj prema njenoj opredjeljenosti.

Komunikacija je razmjenjivanje interpretiranih misli tj otisaka misaonih cjelina koji su u formi logičkih nizova, a koji potječu iz određenog kontajnera. To isto važi i za sagovornika. Tada se kaže da se komunikacija obavljaja u okviru određene teme. Pri razmjenjivanju misaonih otisaka svjesnost bića se ubacuje svaki put u odgovarajući logički niz vršeći identifikaciju i poslije opredjeljivanja započinje novi misaoni proces u obliku odgovora kroz svijesnost iz novog logičkog niza. U tom procesu svjesnost gubi bilo kakvu predstavu o stvarnosti izvan tog logičkog niza.

Na isti način nastaje identifikacija kada čovjek nešto posmatra i pri tome donosi određene zakllučke. To isto važi i za čitanje gdje svaka pročitana rečenica predstavlja jedan misaoni otisak koji prolazi kroz identifikaciju.

Prilikom identifikacije može se našim uobičajenim rječnikom kazati da ta informacija može biti prihvaćena ili neprihvaćena. Prihvatanje ili neprihvatanje je klasičan oblik kompjuterske identifikacije. Naime, primljena informacija u obliku otiska logičkog niza, a koja se manifestuje kao rečenica prolazi kroz proces identifikacije tražeći isti takav niz ugrađen u strukturi ličnosti radi usaglašavanja. Pri tome se svjesnost eksponira iz unutrašniosti logičkog niza koji je uzorak identifikacije. Ako i jedan elemenat tog otiska logičkog niza nije usaglašen, tj ako određeni pojam nije u potpunosti usaglašen sa pojmom primaoca, dolazi do njegovog neprihvatanja. Jasno je, da će se vrlo mali broj otisaka misaonih cjelina iz ateističkog kontajnera pozitivno identifikovati s nekim od logičkih nizova iz religioznog kontajnera sagovornika. Zbog velikog broja različitih zatvorenih misaonih cjelina i polarnog opredjeljivanja male su matematičke vjerovatnoče da se misaone cjeline podudare. Još ako se tome doda da se ,,Neko,, trudi da civilizacijski sadržaj što više obogati novim pojmovima koji uopšte nisu u funkciji razvoja čovječanstva i da uvođenjem novih civilizacijskih normi broj kombinacija uređenih misaonih cjelina uveća, jasno je da će to za posljedicu imati još veće nerazumjevanje.

Ovakvo viđenje nesporazuma stavlja svaku intelektualnu svijest pod istu ,,mjeru,, jer postoji civilizacijsko uvjerenje da viši intelektualni nivoi imaju veće mogućnosti razumjevanja što se po ovom izloženom materijalu ne može prihvatiti. Postoje slučajevi gdje viši intelektualni kapaciteti tragaju za što večim protivrječnostima u komunikaciji s namjerom da se intelektualno dokazuju bez i najmanje želje da pokušaju naći rješenje ili razumno obrazloženje za naznačene protivrječnosti.

Dijete čim se rodi počinje ugrađivati pojmove u svoju intelektuaulnu strukturu. Oprostite, počinju mu se ugrađivati pojmovi, prvo kroz dresuru preko uslovnih refleksa, a zatim obrazovanjem. Vaspitanjem se ti pojmovi postavljaju u određene odnose i veze. Ako jednogodišnje dijete privućeno pažnjom kroz neobičan oblik i odudarajuče boje pokuša da u travi dohvati gljivu, roditelji će ga u tome sprijčiti uz komentar ,,puj kaka,, ili slično. Ta intervancija je neophodna jer dijete u toj dobi upoznaje stvarnost preko čula ukusa, ali komentar ili bolje rečeno upozorenje ,,puj kaka,, je nametanje jedne norme ponašanja po kojoj dijete treba da ne dira određenu stvar bez obzira što ne zna smisao svega toga. Ako to isto dijete nakon tog događaja naiđe na pasiji izmet, njegova reakcija, ali i reakcija rodilja će biti identične onim predhodnim.

Ovog puta reakcije roditelja imaju higijensku pozadinu koju pravdaju kroz lično usvojene zdravstvene norme. Treća identična reakcija roditelja nastaje kada dijete pođe u blatnjavu baricu s vodom. Ta reakcija ima estetsku pozadinu koju oni pravdaju praktičnim razlozima: nemamo rezervnu garderobu. I tako dijete polako uči da se gljive ne diraju jer mogu biti otrovne, da se pasiji izmet ne dira jer se može od njega zaraziti, da se ne igra blatom jer će se uprljati itd. Kasnije institucije nastave sa nametanjem tih civilizacijskih normi, dok se ne dostigne stanje svijesti u kojem se ni jedan pojam ne može posmatrati bez te civilizacijske uslovljenosti. Ovim načinom vaspitavanja dijete usvaja jedan šablon razmišljanja, a samim tim i ponašanja kojim svaki usvojeni pojam vezuje za određene civilizacijske norme. Usvajanje pojmova i njihovo ugrađivanje u intelektualnu strukturu se vrši kroz sistem ocjenjivanja u procesu obrazovanja gdje se svaki pojam podvrgava civilizacijskim mjerilima vrednovanja. Osim što stav roditelja:,, ako budeš učio imaćeš lagodniji život,, predstavlja civilizacijsku stvarnost, on predstavlja društvenu normu koja opravdava a samim tim se i nameće kao podsticaj za usvajanje novih pojmova i normi. Lijepo vaspitan, pošten, borben, uporan, istrajan, obrazovan, bogat, kulturan, religiozan, itd su samo neki odrazi tih civilizacijskih normi. Svaka takva osobina predstavlja jedan kontajner u kojem su smješteni svi pojmovi koji opravdavaju postojanje te osobine.

Čovjek koji je kao dijete bio izložen samo jednoj od moralnih, religioznih, nacionalnih, patriotskih, kulturnih, obrazovnih itd tortura u principu neće prihvatati iste te civilizacijske norme, tj neće imati izgrađenu indetičnu intelektualnu strukturu kao kod svojih roditelja, ali će zato imati prihvaćene druge oblike civilizacijskih normi kojima će kroz isključivost zagorčavati i sebi i drugima život. Takav čovjek ne zna za drugi oblik života, sem obostrane torture.

Ako kažemo da je ovaj tekst dosadan, onda pored toga što se logički nizovi ovog teksta ne mogu identifikovati u odgovarajučim kontajnerima čitaoca jer nemaju istu logičku strukturu, oni su podvrgnuti jednom zaključku (dosadan) koji je posljedica intelektualne norme unutar tog kontajnera na osnovu koje se utvrđuje dosadnost i nedosadnost. Bez obzira kako se opredjelili prema ovom tekstu, uvjek je u pozadini tog opredjeljenja neka civilizacijska norma. Stav da je ovaj tekst pisan iz Kusturicinog Podruma, je takođe opredjeljenje koje odražava civilizacijsku normu koja znači ograničenost.

Onaj ko doživi komunikaciju s nekim čije ponašanje sadrži odraz negativnih kulturnih i moralnih normi, takvu će komunikaciju doživjeti kao napad (na svoju ličnost). I u ovom slučaju nesporazum nastaje iz dva međusobno povezana izvora. Jedan izvor je nepodudaranje logičkih nizova, a drugi je čuvanje strukture intelektualne svijesti, a to znači principijelnost u pridržavanju svojih usvojenih civilizacijskih pravila od kojih su ponos i ,,stručnost,, najčešće prioritetni. Ovdje se emocionalni elementi ne uzimaju u razmatranje jer su oni manifestacija, a ne uzroci čuvanja integriteta svojih kontajnera.

Za sada toliko.

Pozdrav


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri jun 21, 2006 7:43 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Om, dobrodošao!

Hvala na izvrsnom postu, dapače, više bi to mogao biti i neki članak za neki sukladan časopis ili internet stranicu. Lijepo si opisao dane probleme s kojima se svi suočavamo.

Samo peri - drago mi je da ti je forum ( stranice Galaksije ) pomogao u izgradnji i napretku!

=D>

:wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto jun 27, 2006 2:28 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned jun 18, 2006 3:19 am
Postovi: 120
Hvala Jack na dobrodošlici. Namjera ove teme je poboljšanje komunikacije među članovima foruma, jer obuhvata pozadinu nesporazuma koji su se već dogodili i onih koji se ne bi trebali događati.
A sada ponovo u temu.


Svijest bez kontajnera

Da li je uopšte moguće da se nerazumjevanje prevaziđe?

Već je rečeno da je sposobnost razumjevanja moguća ali na višim stanjima svijesti. Postoji osnovna baza svih tih viših stanja svijesti koja se manifestuje kroz veoma izraženu osobinu razumjevanja među ljudima. Ovo nije posljedica formalne komunikacije, već istinske suštine takvog stanja. Za bilo koji oblik komunikacije kroz ovu svijest postoji iskreno i istinsko razumjevanje.

Sve vježbe koje se koriste u cilju postizanja takvog stanja imaju osnovni cilj eliminisanje uticaja največeg zagađivača intelektualne svijesti, civilizacijskih normi. Takva izjava izaziva vrlo snažnu emocionalnu reakciju u intelektualnoj svijesti pa je nepoželjna ne samo za razumjevanje i prihvatanje, već i za prezentatora zbog mogućih posljedica. Tom prilikom se stvaraju nevjerovatni otpori jer konstrukciju intelektualne svijesti čine te civilizacijske norme. Samo prihvatiti to kao mogućnost značilo bi prihvatiti mogućnost raspada jednog intelektualnog sistema, tj umiranja.

Sistem funkcinisanja novoformirane svijesti se odvija bez ličnog eksponiranja kroz civilizacijske norme što se odražava kroz neopredjeljivanje, ili još konkretnije, bez logičkog zaključivanja na bazi civilizacijskih normi što drugim riječima znači nemogućnost zauzimanja bilo kakvih civilizacijski uslovljenih stavova. To se stanje u ezoteriji naziva stanje naivnog i bezazlenog djeteta.

Radi lakše prezentacije takvog novog stanja svijesti, upotreba misaonih cjelina je neuporedivo pogodnija.

Odbacivanjem djelovanja svjesnosti kroz civilizacijske norme, misani kontajneri i logički lanci gube značaj i nestaju tako da svi pojmovi postaju nezavisni elementi te svijesti koji kao misaone cjeline u odnosu na sadržaj tog intelektualnog kapaciteta imaju jednaku važnost. To drugim riječima znači da se svi dotadašnji pojmovi (osnovni, izvedeni, zaključci, stavovi, civilizacijska opredjeljenja, razna iskustva itd) svrstavaju u kategoriju osnovnih pojmova. Tom prilikom su logički nizovi zamjenjeni njihovim konačnim zaključkom ili stavom. Kontajneri su zamjenjeni pojmovima koji su predstavljali njihovu karakteristiku. Čitava struktura intelektualne svijesti se tom prilikom mijenja. Svi pojmovi ili misaone cjeline zadržale su svoje prisustvo i značenje, ali bez formiranih logičkih nizova i kontajnera. Tako rasturene misaone cjeline dobijaju svoju jednostrukost jer pojmovi koji su se u logičkim nizovima višestruko pojavljivali sada gube svoje značenje. Isto to važi i za jednoznačne logičke nizove koji su bili u različitim kontajnerima.

Ti pojmovi se ponovo povezuju, ali ovog puta nevezivanjem jedan za drugi kao pri formiranju logičkih lanaca, već linijama koje osim logičke povezanosti imaju veze i na sasvim drugačijim osnovama koje imaju sada novo značenje u toj novoj strukturi. Posjednik takve nove misaone strukture raspoređuje misaone cjeline prema njemu poznatim kriterijima važnosti ne gubeći značaj te strukture, jer sa sa premještanjem tih elemenata premještaju i njihove veze. One misaone cjeline koje su za njega od veće važnost nalaze se bliže njemu i obrnuto. Cijela ta novoformirana intelektualna struktura liči na prostornu paukovu mrežu. Sve naučne činjenice tim vezama takođe povezuju pojmove ali tako da ličnost koja posjeduje takvu strukturu te veze doživljava izvan sebe kroz neopredjeljenost, tj kao materijal koji je istovremeno tačan, netačan i sa mogućnošću i nećeg trećeg. Kraće rečeno taj naučni materijal se ,,osjeća,, kao mogućnost.

Ovakva nova intelektualna struktura se može nazvati jednostavnije misaona struktura.

Evo jednog primjera koji može konkretno opisati odnose misaonih cjelina. Rijetkost je naići na neki komentar čiji autor opisuje vlastita civilizacijska opredjeljenja i emocije, jer se ta opredjeljenja i emocije skoro uvijek ispoljavaju indirektno kroz stavove u komunikaciji.


“Inace citao sam o toj teoriji da retardirana djeca imaju neku svrhu na ovom svijetu i da su to visokorazvijene duse koje ovdje dolaze da bi profinile neke pojedince.
Hm..ne znam..jer ako je to istina imaju itekako veliki posao sa mnom i mojom sortom.
Ja mogu podnijet i zle i opake i neiskrene ljude ali glupe ne mogu ma koliko da se trudim.
Kad sam isao u srednju sa mojim autobusom su isla i neka djeca u skolu za ucenike sa specijalnim potrebama.
Jos se sjecam njihovih disproporicionalnih tijela, slinavljenja, nesuvislog govora i totalnog odsustva sa ovog svijeta koji bi obicno uzrokovao da neki 120 kg masivan 15godisnjak sa diptrijom 20 me nagurava za vrijeme najvece guzve sa svojom podjednako velikom torbom posve nesvjestan bilo cega.
Redovito bi mi padao mrak na oci kad bih ih ugledao.”



Emocionalna reakcija iz zadnje rečenice je posljedica nepodudaranja misaonog otiska koji je stvoren posmatranjem izgleda i ponašanja mentalno retardiranog djeteta sa bilo kojim logičkim nizom u socijalnom kontajneru u kojem su smješteni svi logički nizovi koji određuju normalno ponašanje i normalan izgled ljudi. Da su se nekim slučajem kroz obrazovanje i vaspitanje u tu ličnost ugradilii nizovi kroz norme koje opravdavaju ponašanje te djece, sigurno da do negativne identifikacije ne bi došlo, jer bi misaoni otisak bio emocionalno i intelektulno neprimjetno pozitivno identifikovan. Negativnu identifikaciju uvjek prati negativna emocija različitog intenziteta, dok kod pozitivne ne postoji pravilo.

Civilizacijske norme određuju šta je normalno a šta nije. To isto važi i za estetski izgled. Ako čovjek izgradi misaone kontajnere sa logičkim lancima koji određuju samo normalnost, onda ni jedan misani otisak stvoren na osnovu estetskog izgleda neće biti prihvačen ukoliko on ne odgovara logičkim nizovima u tom odgovarajućem misaonom kontajneru. To ima za posljedicu negativno emocionalno preživljavanje jer izgled te djece ne odgovara usvojenim pozitivnim ,,normalnim,, kriterijima u kojima nije izgrađen stav o normalnosti i onog negativnog dijela.

Identifikaciju misaonog otiska čovjek doživljava iz kontajnera kroz svjesnost situacije koju mu nameće sadržaj tog misanog otiska. Za vrijeme identifikacije ta svjesnost je potpuno odvojena od svoje intelektualne svijesti i reaguje na osnovu logičke uređenosti isključivo iz tog kontajnera. Zbog toga su reakcije u određenim situacijama često neprimjerene uobičajenom ponašanju. Često se zbog toga negativne emocije ne mogu kontrolisati iako ih je ličnost u tom trenutku svjesna. Zato je nemogućnost izbjegavanja emocionalnog stanja ,,nepodnošenje glupih ljudi,, savim razumljiva iz ovog posmatranog ugla. S druge strane, podnošljivost zlih, opakih i neiskrenih ljudi je posljedica pozitivne identifikacije.

Glupost je suprotnost od inteligencije i inteligentan čovjek koji je prihvatio polarizaciju civilizacijskih normi, doživljava glupost kao negativno stanje.

Veći značaj ima činjenica da je glupost nemogučnost prihvatanja civilizacijskih normi. Osnovni zadatak u obrazovanju je nametanje civilizacijskih normi što kod mentalno retardirane djece i ljudi to ide malo teže. I zbog toga su veoma interesantni za posmatranje jer pojednostavljuju civilizacijske norme i šeme do njihove intelektualne granice razumljivosti. Za profesionalno obučene ljude u toj djelatnosti koji imaju iskustvo s takvo djecom, misaoni otisci nastali posmatranjem njihovog ponašanja i izgleda imaju izrazito pozitivnu identifikaciju.

Čovjek koji je prestruktuirao svoju intelektualnu svijest (oslobođenu kontajnera) ni jedan od ovih navedenih opisa ne bi emocionalno doživio, jer bi izgled te djece i ponašanje registrovao kao i svaki drugi neobičan predmet pažnje.
Zaključci posmatranja u takvoj situaciji bi bili donešeni naprimjer, kroz njihovo međusobno upoređivanje, ili upoređivanje sa normalnom djecom, ili posmatranje njihovih posmatrača, itd. Koristile bi se i tom prilikom neke civilizacijske norme, ali se sebstvo ne bi dožiljavalo kroz te norme u formi presuđivanja.



Božanska ljubav

Dok je čovjek prije morao skakati iz jednog logičkog niza u drugi ili iz jednog kontajnera u drugi dokazujući se i eksponirajući se kroz civilizacijske norme, sada se on nalazi u otvorenom prostoru među nezavisnim misanim cjelinama proboden jednim malim brojem najčešće svjesno odabranih linija, koje čine njegovu novoformiranu operativnu ličnost. To za njega znači njegovu otvorenu percepciju i otvorenu svijest.

Svi ljudi koji posjeduju ovaj bazni nivo više svijesti imaju skoro istu misaonu strukturu koja se razlikuje samo u rasporedu elemenata i različitim probodenim veznim nitima. Sve što posjeduje jedan posjeduju i ostali, jer ne postoje ni moralni pricipi ni logička ili neka druga uslovljenost koji bi mogli te elemente zatvoriti. To drugim riječima znači da svi posjednici takve strukture imaju skoro identične strukture (jer sadrže iste elemente) koje se razlikuju u onom malom intimnom dijelu koji predstavlja probodene niti kroz njihovog posjednika, za razliku od civilizacijske intelektualne svijesti gdje su svi pojmovi bili sebično čuvani u zatvorenim kontajnerima čiju su diskretnost garantovale civilizacijske norme. Prema linijama koje prolaze pored njega on je samo posmatrač. To u prevodu znači: da sve što se dešava oko njega, a nije u direktnoj vezi s njim za njega nema značaj, a samim tim ni potrebu za opredjeljivanjem. Za razliku od prijašnjeg stanja gdje je on bio zatvoren u logičke nizove i kontajnere i robovao svojim civilizacijskim predrasudama, on sada može u djeliću sekunde drugačije prespojiti misaone cjeline što znači u djeliću sekunde promjeniti odgovarajući intelektualni ili neki drugi stav. Svaki leteći otisak koji uleti u tu misaonu strukturu je automacki identifikovan jer ne sadrži proces (kritičke) analize i utvrđivanja ,,pije li to vodu ili ne,, (ima li to odgovarajučeg smisla ili ne).

Ako se malo dublje zađe u analizu civilizacijskih normi, može se doći do zaključka da one drže ličnost u prošlosti, što znači da je civilizacijska intelektualna svijest operativna skoro uvijek u prošlosti. Svaka misaona aktivnost kroz zivilizacijske norme u procesu komunikacije je vezana za prošlost. Sam smisao i pojamovi civilizacijskih normi se odnose na postupke koji su se već dogodili. Na primjer, analiza nepridržavanja nekih civilizacijskih normi je uvijek prisutna nakon određenog događaja, kao što bi recimo bilo vrijeđanje.Dolazak u stanje uvrijeđenosti je rezultat procesa analize nakon događaja vrijeđanja. Svaka kritička analiza bez obzira bila ona obavljena kroz naučne, religiozne, kulturne, moralne itd norme sadrži vezanost za prošlost.

Nije teško pretpostaviti da odbacivanjem prolaska svjesnosti kroz civilizacijske norme, novoformirana svijest dolazi u stanje sadašnjosti koje se u ezoterici naziva ,,ovdje i sada,,. Oni koji su pokušavali dostići to stanje koncentracijom na svesnost sadašnjosti imali su problem koji je stvoren kroz posljedicu. U stanju koncentracije na sadašnjost se prekidaju veze sa civilizacijskim normama i to može dovesti do stanja ovdje i sada, ali samo dok tom koncentracijom traje izolovanost od civilizacijskih normi. Bez obzira koliko se čovjek trudio da održi stanje koncentracije na sadašnjost, on kada izađe iz tog stanja ponovo je vezan za prošlost kroz civilizacijske norme. Problem je u tome što čovjek u tom stanju koncentracije na sadašnjost treba biti i misaono operativan i aktivan, a ne samo motorički aktivan uz prisusustvo koncentracije, što je u tom procesu koncentracije skoro nemoguće postići, jer svaki pokušaj misane aktivnosti u procesu koncentracije na sadašnjost sadrži uplitanje civilizacijskih normi. To je samo privremeno stanje koje u ezoteričkom obrazovanju služi kao indikator u procesu dostizanja trajnog stanja te svijesti. Moguće je da se jednim dugotrajnim korišćenjem te tehnike kroz stvorenu namjeru dostigne to trajno stanje. Ovdje treba biti iskren i napomenuti da je praktično vrlo teško dostići to čisto stanje svijesti jer svaka ličnost koja radi na izgradnji tog stanja ima duboke neprijatne životne tragove koji po intenzitetu i prioritetu kasne i vuku se kao rep. Ipak to stanje sadašnjosti je prisutno u ličnosti jer je ona svjesna svih tih nedostataka i strpljivo čeka trenutak ispita gdje će biti načisto u odnose na te nedostatke.

Prijatan ili neprijatan miris su prirodne identifikacije preko čula njuha, isto kao što su toplo i hladno prirodne identifikacije preko čula opipa. Te vrste osjećaja mogu izazvati pozitivne i negativne emocije ali ih je ipak potrebno posmatrati odvojeno od civilizacijskih emocija koje su posljedica civilizacijskih normi. Prilikom analize emocija, vrlo značajnu ulogu imaju negativne emocije. Već je rečeno da u komunikaciji izrazito dominira neprihvatanje misaonih otisaka i da je nerazumjevanje sasvim normalna pojava u komuniklaciji. I tu se nalazi ogroman negativan emocionalni potencijal.

Odbacivanjem prolaska svjesnosti kroz civilizacijske norme, identifikacija misonih otisaka automatski gubi značaj, čime nestaju uzroci za nastajanje negativnih emocija.

Ali istovremeno, ovim istim procesom nestaje i pozitivna identifikacija koja sa sobom može donjeti pozitivne emocije tako da tim procesom nestaju i pozitivne emocije. Civilizacijska intelektualna svijest ovakav zaključak ne može prihvatiti jer bi čovjek bez emocija bio robot. Na žalost, iskustvo je pokazalo da je to moguće. Te civilizacijske emocije sa svojim nestajanjem omogučavaju vračanje božanske ljubavi koja je od rođenja prisutna u ljudskom biću, ali se zbog dominacije tih civilizacijskih normi ne može eksponirati. Drugim riječima, božanska ljubav je zarobljena civilizacijskim osjećanjima, tj civilizacijskim normama. Da ne bi došlo do nesporazuma oko pozitivnih emocija, potrebno je napomenuti da sva uputstva učitelja su najčešće usmjerena na stvaranje pozitivnih emocija, ali ne onih koje proizilaze iz civilizacijskih normi. Najčešće se u tom smislu daje sugestija osluškivanja prirode i iščekivanje njenih pojedinačnih objava koje se mogu veoma pozitivno doživjeti. Slična stanja se mogu doživjeti i kroz meditaciju, ali osnovno usmjerenje je u izbjegavanju analiza i praćenja određenih stanja kroz civilizacijska pravila. Te objave su u stvari impulsi za pojavljivanje i održavanje te božanske ljubavi.

Osjećaj blaženstva i neograničene ljubavi sa istovremenim neosjećanjem svog materijalnog tijela je u stvari pokretačka snaga za stvaranje opšte kosmičke harmonije u šta spada i čovječanstvo. Ni jedan trenutak, takav čovjek ne propušta da okolini u kojoj egzistira ne izražava poštovanje kroz razumjevanje i saosjećanje. Druga vrlo važna osobina takvog čovjeka je njegova nevidljivost. To mu daje otvorene mogučnosti za djelovanje.

Postoji adekvatan primjer koji ukratko obuhvata uporedbu s iznjetim sadržajem kroz komentar Andjele u temi:

Metafizika » Marija Magdalena
Upisano: Subota Apr 22, 2006 8:07 pm

,, …Za njegov, pro-zapadnjački um i shvatanja, bilo je neprihvatljivo da u tantričkom samostanu pred svima isproba sve poze (koje su u stvari "duhovni vodič" ka prosvjetljenju prilikom postizanja orgazma,) sa 13.-godišnjom djevojčicom koju je zavolio kao svoje dijete dok je boravio u samostanu i sa staricom od nekih 70 i kusur godina.
Za onog koji traži Istinu i za svakog tragaoca, pogotovu ako je muškog spola, zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi reagovao? Da li bi to i učinio ili ne bi- i time propustio priliku za prosvjetljenje?,,

Ako je čitalac gornjeg teksta bar pokušao razumjeti izloženi sadržaj onda bez problema može uporediti ovih nekoliko Andjelinih rečenica sa obrazloženjima u tom sadržaju. Ovdje bi bilo potrebno dati još jedno obrazloženje pojma koji nije imao značaj u iznesenom materijalu a koji u ovom komentaru dopunjuje gornji sadržaj. To je pojam namjere. Kada neko posmatra rad prosvjetljenog bića, dolazi do zaključka da on ima ogromnu volju kojom može da ostvaruje skoro nemoguće ciljeve. To gledište je ispravno sa tog pro-zapadnjačkog shvatanja, međutim u pozadini djelovanja takve visoko razvijene svijesti se nalazi namjera. Namjera je u stvari volja oslobođena emocionalne pozadine, tj oslobođena uticaja civilizacijskih normi. Takva namjera isključuje bilo kakva civilizacijska uvjerenja ili ograničenja, što za posljedicu ima potpunu civilizacijsku emocionalnu isključenost. Hodanje po žeravici je primjer takvog stanja. Zato je namjera vrlo efikasno sredstvo za provjeru prosvjetljenosti nekog bića. Jedna od osobina prosvjetljenog bića je civilizacijska nevezanost za bilo šta (naprimjer: materijalna, duhovna, emocionalna, patriotska, rodbinska, nacionalna, moralna, kulturna, vjerska, navijačka itd). Opet se to svodi na oslobađaje od uticaja civilizacijskih normi. Znači prosvjetljen čovjek nije mogao zavoliti 13.-godišnju djevojčicu kao svoje dijete u civilizacijskom smislu. Druga stvar je u odnosu prema seksu koji je civilizacijskim normama potpuno odvojen od prirode. Stav da je to djevojčica od 13 godina još dijete ili starica od 70 i kusur godina nepodobna za seks iz estetskih, moralnih, kulturnih, higijenskih, zdravstvenih itd razloga je takođe civilizacijska uslovljenost i ograničenost. Namjera ne poznaje te uslovljenosti i ograničenja. Sama pomisao hoće li, ili neće tako nešto uraditi je potvrda neprosvjetljenosti jer prosvjetljenost tj namjera ne poznaje kolebanje i opredjeljenost. Jedna, kako mi kažemo normalna osoba ove stavove koji opisuju strukturu prosvjetljenog bića ne može shvatiti a pogotovo prihvatiti jer je duboko srasla sa civilizacijskim normama. Sigurno da jedan tako normalan muškarac to ne bi mogao uraditi. Samo se postavlja pitanje: šta bi radio i koja bi mu bila svrha u tom samostanu? Da slučajno ne bi htio da prosvječuje primitivne narode? Ta različita gledišta iz različitih uglova percepcije se u Četvtom putu nazivaju različite razmjere. Posmatrati neki događaj u drugom civilizacijskom okruženju iz ove pro-zapadnjačke civilizacijske stvarnosti je različita razmjera.

Svako ko se nalazi u djelomičnom ili trajnom stanju prosvjetljenosti, morao je proći kroz njemu primjerena iskustva i iskušenja, i sav smisao tih doživljaja i ispita je biti svjestan svoje uloge u tom iskustvu u toku njegovog odvijanja. To je proces stvaranja svjesne namjere kroz ovdje i sada.

Eto toliko za sada.

Pozdrav.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet jul 07, 2006 4:34 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned jun 18, 2006 3:19 am
Postovi: 120
Sveobuhvatnost

Čovjek sa visoko razvijenom svijesti posmatra neki pojam u toj strukturi istovremeno sa svim ostalim pojmovima s kojima je taj pojam u nekoj vezi i to u granicama svojih intelektualnih mogućnosti. Obrazovaniji posjednik će vidjeti više tih međusobnih veza. Praktično to znači, da on, svjestan granica svojih intelektualnih mogućnosti istovremeno vidi sve uzročno-posljedične veze tog posmatranog pojma sa ostalim pojmovima s kojima je u vezi. Takva percepcija se može nazvati sveobuhvatnost. Percepciju kroz sveobuhvatnost nije moguće izraziti jer civilizacijski linearno-logički način izražavanja to onemogućava. Da bi se sveobuhvatnost mogla prilagoditi civilizacijskim uslovima mora se raščlaniti na pojedinačne linearne logičke veze i na taj način prezentirati kroz šabloniziranu komunikaciju iz kontajnera.. Tu se tada pojavljuje reakcija civilizacijske intelektualne svijesti koja te ,,logičke,, veze prihvata na svoj kontajnerski način i kroz komentare pravi cirkus od prezentiranog sadržaja. Može se postaviti pitanje: kako onda komuniciraju međusobno ljudi koji su ovladali percepciju kroz sveobuhvatnost? Komunikacija se odvija kroz asocijacije. Te asocijacije su ,,materijalni,, odrazi misaonih otisaka. U određenoj situaciji je dovoljna samo jedna riječ da oslika misaoni sadržaj koji se prezentira. Takva komunikacija djeluje kao normalan razgovor, međutim ona sadrži asocijacije koje su razumljive za isti ili viši nivo svjesti. Takva komunikacija sadrži i formalnu komponentu koja je posljedica linijskog načina izražavanja koji je jedino i moguć. Zbog toga su izražavanja takvih ljudi vrlo jasna za svaku kategoriju intelektualne svijesti, jer svaki nivo svijesti ima jasno razumjevanje istog sadržaja, ali na žalost na drugačiji način. To je naročito naglašeno kod praćenja ezoteričkih sadržaja gdje se civilizacijska intelektualna svijest ,,kači,, za neki sadržaj i tumači ga onako kako ga ona razumije.

*Gnostičko iskustvo je zatvoreno u odnosu na civilizacijski dio čovječanstva ne iz razloga čuvanja tajni, već iz nemogućnosti da se ono objavi. Dva različita pristupa intelektualne percepcije kroz gnostičko iskustvo i kroz civilizacijsku intelektualnu svijest nemaju prilagođavajuće elemente koji bi omogućili razumljivu komunikaciju. Izbjegavajući osnovni koncept intelektualne (logičko-linijske) percepcije, praktična gnostika ulazi u vlastitu protivrječnost u slučaju da pokuša svoje iskustvo prebaciti u intelektualni kocept te (logičko-linijske) percepcije negirajući time vlastiti sadržaj. Na primjer, neke veze između više elemenata koji se doživljavaju gnostičokom percepcijom, mogu se jedino prikazati u obliku jednog ili više logičkih zaključaka koje logičko-linijska svijest može u nastavku logičkog zaključivanja dovest u protivrječnost pomenute veze koje percepira visoko razvijena svijest. Kao konkretan primjer može se uzeti s t a v da visoko razvijena (gnostička) i civizacijska svijest koriste iste elemente (osnovne i izvedene pojmove) koje svaka za sebe na različite načine u r e đ u j u. Kao prvo, gnostička svijest teži egzistenciji bez stavova tako da upotrebljen pojam s t a v, stvara protivrječnost u konceptu gnostičke percepcije tj. literarne prezentacije. U isti se opis protivrječnosti može svrstati i pojam u r e đ u j u, jer se taj pojam koristi pri povezivanju elemenata linijskom percepcijom, iako taj pojam ima drugačije značenje u praktičnoj gnostici. To daje mogućnost i pravo civilizacvijskoj svijesti da postavi pitanje: ako gnostička svijest ne prihvata s t a v o v e i u r e đ i v a n j e elemenata (pojmova) u konceptu svoje percepcije i analize, odakle je došao s t a v da gnostička i civilizacijska,,..., i ,,gnostičko u r e đ i v a n j e elemenata,,?. Sa ovom vrstom nesporazuma su se susreli svi gnostičari koji su praktičnu stranu gnostičke percepcije i analize pokušali litarararno predstaviti. Da bi se izbjegli nesporazumi te vrste, svaki zaključak ili stav koji bude sadržavao moguću povratnu protivrječnost bit će obilježen zvjezdicom (*) koja upućuje na svjesnost ovog oblika izražavanja, a samim tim i na svjesnost te protivrječnosti.


Objektivnost i subjektivnost

Bilo bi normalno kod objektivnog rasuđivanja da svaki učesnik u zaključivanju donese identičan zaključak, ali nije tako. Može se za primjer uzeti jedan akademski visoko obrazovani stručnjak. Njegov stručni kontajner je strogo selektiran jer taj kontajner predstavlja njegovo stručno stajalište koje sadrži za njega istinita naučna gledišta. Postoje osnovna (temeljna) naučna stanovišta koja nisu nikad predmet rasprave jer predstavljaju usvojene društvene obrasce koji se kriju iza stava: to se podrazumjeva samo od sebe. Iznad tog stajališta se nalazi civilizacijska usmjerenost kroz uticaje preko obrazovanja i vaspitanja. Takav stav kod nekog stručnjaka istog ranga i iste djelatnosti uopšte ne mora biti prihvaćen jer taj drugi stručnjak ima drugačije obrazovno i vaspitno usmjerenje. Iz toga se može zaključiti da će stav o nekom problemu biti uvijek krajnje subjektivan bez obzira na stručnost. Civilizacijske intelektualne svijesti, zbog kontajnerske percepcije nažalost uopšte nisu svjesne tih činjenica o subjektivnosti. Ovdje može neko prigovoriti na nerealnom procjenjivanju i davanju teško utvrdljive činjenice o nesvjesnosti vlastite subjektivnosti u komunikaciji. Postoje momenti kada je čovjek svjestan svoje subjektivnosti, međutim, to su veoma kratki momenti samo u određenim situacijama. Da je ta svjesnost vlastite subjektivnosti u samo maloj mjeri prisutna unutar naše civilizacije, ta naša civilizacija bi sigurno bila oslobođena sukoba (naročito većih razmjera).

Ispoljavanje ove nesvjesnosti vlastitog subjektivizma vidljivo je u eksploatisanju pojma objektivnosti. Kontajnirana intelektualna svijest percepciju dijeli na subjektivnu i objektivnu. Za subjektivnu percepciju se uzima stav koji je proizašao iz predrasuda u kojima je ta ličnost zarobljena. Onaj ko ispoljava takav zaključak o subjektivnosti, u stvari određuje dva stava. Jedan je stav o ,,objektivnoj,, percepciji i odnosi se na ličnost koja utvrđuje nečiju subjektivnost , a drugi je stav kojim se ispoljava ta subjektivna percepcija i odnosi se na ličnost koja se navodno subjektivno izražava. Kontajnirana svijest ne dozvoljava da se pri utvrđivanju svoje ,,objektivne,, percepcije ima svjesnost i svog sopstvenog stava koji je takođe morao doći iz nekih određenih utemeljenih (subjektivnih) stavova. Upravo ti utemeljeni stavovi se uzimaju kao istiniti i na osnovu njih se vrši opredjeljivanje prema subjektivizmu i objektivizmu.* Tu nema nikakve razlike u procesu zaključivanja između onoga koji ima navodno subjektivnu percepciju i onog za koga ta intelektualna svijest tvrdi da je subjektivan. Obojca imaju kontajnere iz kojih donose zaklučke i svaki od njih ima svoje utemeljene kontajnerske stavove na osnovu kojih svaki za sebe tvrdi da je objektivan. Može se postaviti pitanje: da li je i autor ovog teksta svjestan da i on iznosi takođe jedan stav koji bi po logici kojom prezentira nemogućnost objektinog predstavljanja takođe trebao biti neupotrebljiv zbog subjektivnosti te njegove tvrdnje? Prezentacija navedenog subjektivnog izjašnjavanja o subjektivnosti je nemoguća kroz linijsko-logičku percepciju i zato predstavlja svoju vlastitu protivrječnost.

Tumačenje da subjektivnost onemogućava drugog učesnika u komunikaciji da prihvati njegove stavove je postavljanje tog drugog učesnika u stanje intelektualne superiornosti po kojoj bi navodno njegovi stavovi trebali biti osnovna mjera za utvrđivanje istinitosti. Čak se pripisuje toj suprotnoj strani sebičnost kojom čuva svoje predrasude i daje joj se kategorija OPS polariteta.

Kontajnirana svijest je stav da svaka realna gnostika, između ostalog podrazumjeva i borbu protiv subjektivizma uvukla u kategoriju polariteta smatrajući da ta borba protiv subjektivizma dovodi do objektivne tačke gledišta. Tačno je da gnostika vodi borbu protiv subjektivizma, ali nije tačno da to dovodi do objektivne tačke gledišta. Gnostika nema objektivno gledište jer je to pojam koji egzistira u civilizacijskoj svijesti. Visoko razvijena (gnostička) svijest je svjesna subjektivnosti i u tom cilju i ima organizaciju svog bića. Ona je svjesna da na civilizacijskoj ravni objektivnost ne postoji i zato je maksimalno suzdržana od bilo kakvog opredjeljivanja. Ni u sveobuhvatnoj percepciji koja bi trebala obuhvatiti sve mogućnosti umjesto jednog opredjeljenja je problem sa ograničenim intelektom koji bi trebao obuhvatiti te sve mogućnosti. Ti svi logički parametri koji upućuju na subjektivnost se vode pod zajedničkim imenom, s v j e s n o s t. Iz toga proizilazi jedno pravilo: sve dok činjenice čovjek drži u sebi, on je objektivan. *Onog momenta kada neku tu činjenicu objavi ili ispolji na neki drugi način, on je subjektivan i ta objava je laganje i sebe i drugih. Tu se pojavljuje ona linijsko logička percepcija koja odmah postavlja pitanje: da li to važi i za autora ovog teksta koji prezentira navodno gledišta visoko razvijene svijesti. Da, to se odnosi i na njega. Ovaj tekst je namjenjen svima i razumljiv je različito u šta spada i ova logička protivrječnost. Svjesnost laganja kao i svjesnost ostalih postupaka je osobina duhovno razvijenih ljudskih bića. To svjesno laganje je cijena koju plaća svaki gnostičar prilikom eksponiranja svojih iskustava i ujedno i obaveza da se ne pretjera u tome svodeći to laganje na najminimalniju mjeru. Iz tog razloga komentarima u kojima je potrebno opredjeljivanje, gnostičar se izražava načešće višeznačno što za civilizacijsku svijest znači neodređenost jer funkconiše na isključivosti. To što civilizacijska intelektualna svijest ne primjećuje tu asocijativnu višeznačnost, ne znači da ona ne postoji.

Proučavanjem problema subjektivnosti može se doći do zaključka da je subjektivnost kao razlog za pravljenje nesporazuma i sukoba vješto ugrađena u našu civilizaciju. To je vidljivo iz njenog planskog i organizovanog neprekidnog eksponiranja. Da bi negativna emocionalna energija bila neprimjetno i planski eksploatisana kroz subjektivnost, uveden je pojam objektivnost koji ni kao relativan pojam nije našao praktičnu primjenu u komunikaciji. Taj pojam je nametnut sistemom obrazovanja i vaspitanja, te je definisan kao nepristran, neodređen prema određenoj pojavi, nepristrasan, neosoben, stvaran, pravedan, neutralan, nezainteresiran stav, itd, i u upotrebi je, a da se pri tom njegova upotrebna vrijednost nije utvrdila zbog neprekidne i trajno prisutne subjektivnosti. U praksi on znači manipulativno sredstvo kojim se maskira subjektivnost.

Kroz subjektivnost se u komunikaciji pomoću nametnutih civilizacijskih pravila neprimjetno ostvaruje isijavanje negativne energije.

Prvo i osnovno pravilo je tolerancija koja predstavlja trpljenje, tj podnošenje tuđeg mišljenja. O stvaranju negativne emocionalne energije pridržavajući se tog pravila je nepotrebno govoriti.

Drugo pravilo je prihvatanje većinskog mišljenja kao najobjektivnijeg.

Treće pravilo je institucionalno utvrđivanje objektinosti za što su zaduženi pojedinci ili ustanove. To je najsloženiji i najsveobuhvatniji oblik kontrole nesporazuma izazvanih subjektivnošću.

Obrazovanje je glavni institucionalni ,,nabacivač,, subjektivnih stavova i zaključaka gdje se učenik od prvog dana uvodi u ubjeđenje da je sve prezentirano u obrazovanju istina. Za svaki oblik sumnje slijedi kazna kroz ocjenu. Primjer za to su u ovom istorijskom trenutku tri različite prezentacije istih događaja u predmetu istorije u Republici BiH.

Sudstvo takođe na svoj način određuje objektivnost jednog od različitih stavova stranaka u postupku. Objektivnim se smatra stav koji je većom sumom novca ili jačim vezinim uticajima dominirao u procesu suđenja. Ponekad se i sudsko Vijeće d o g o v o r i šta je objektivno. U ekonomski razvijenim zemljama kriteriji za objektivno utvrđivanje istine se donose na osnovu zakonskih pravila koja su takođe nastala kroz proces subjektivizma pojedinca ili grupe. Osim toga objektivnu presudu donosi sudija ili porotnici na osnovu svog subjektivnog ubjeđenja o pravičnosti.

Ako nekom građaninu stigne uplatnica za plaćanje kazne zbog saobraćajnog prekršaja , onda je to praktično objektivna istina, bez obzira da li taj građanin posjeduje saobraćajno vozilo ili fizički nije mogao napraviti prekršaj jer je odavno sahranjen.

Sredstva javnog informisanja su od posebne važnosti za utvrđivanje i određivanje objektivnih stavova i zaključaka. Te stavove iznose društveno priznati stručnjaci čiju subjektivnost sredstva javnog informisanja prikažu, a narodne mase to prihvate kao objektivan stav ili zaključak.

U ekonomski razvijenim zemljama djecu uče da je stav u vezi određenih društvenih događanja objektivan samo ako su ga objavile određene ovlaštene službe. Ako neki pojedinac iznosi svoje mišljenje o određenim društvenim događanjima, on je naučen da obavezno istakne da je to njegovo mišljenje ili stav.

Najekstremniji oblici nametanja subjektivnih stavova je kroz društvene i državne institucije u kojima se glasanjem utvrđuje objektivnost određenog stava zanemarujući činjenicu da su se u debati čuli samo subjektivni stavovi u formi prijedloga.

Često se na forumu koristi pojam iluzija. Pozadina tako upotrebljenog pojma je stav na osnovu ,,objektivne,, realnosti koja se smatra istinitom. Intelektualna svijest ne želi te činjenice o vlastitoj subjektivnosti prihvatiti zbog opasnosti rušenja svojih kontajnera što bi praktično značilo nemogućnost iznošenja svojih stavova, i što je najgore, nemogućnost ,,objektivnog,, zaključivanja . Čitav jedan ciovilizacijski vezivni materijal koji se krije iza subjektivnosti bi morao nestati. Civilizacijska svijest koja ima formirane kontajnere, na osnovu tih svojih ,,objektivnih,, zaključaka trebala bi se odreći te ,,objektivnosti,, ali se postavlja pitanje, kako? Ako je intelektualna svijest iskrena prema sebi i svjesna te svoje subjektivnosti u zaključivanju, ona može svjesno ili nesvjesno formirati namjeru koja će ju uvesti u sveobuhvatnu percepciju. Taj ,,mrtvi čvor,, koji u svom ,,zagrljaju,, drži intelektualnu svijest, drži i sve nesporazume unutar čovječanstva. Vjerovatno je iz tog razloga gramatika kao skup jedne vrste civilizacijskih pravila toliko značajna disciplina.

Ovako maskirana subjektivnost odnosi ogromne količine negativne emocionalne energije što je najvjerovatnije i cilj tvoraca i čuvara ove naše civilizacije.

I sav taj belaj dolazi iz onih ličnih kontajnera u kojima se stvaraju ti stavovi. Zbog toga visoko razvijena svjesna osoba neće emocionalno preživljavati ni jednu posljedicu tih civilizacijskih normi, jer neće doći u situaciju da bilo kojim civilizacijskim pravilom razmišlja o njima.


Lažna ličnost i pojedinačna JA

Stalno ispoljavanje svjesnosti iz tih kontajnera je ustvari percepcija stvarnosti u okviru civilizacijskih normi. Svjesnost unutar jednog kontajnera se u Četvrtom putu naziva pojedinačno JA. Civilizacijska intelektualna svijest je prema tom učenju skup svih manifestacija tih pojedinačnih JA. Za intelektualnu svijest koja nije prošla iskustvo iznošenja svojih stavova kao doživljaj subjektivnosti, tj koja je čvrstog uvjerenja da su njeni stavovi objektivni, pojam pojedinačnih JA je teško razumljiv. Zbog toga viša svijest ili istinsko JA je eliminisano kroz neprekidna dejstva pojedinačnih JA. Eliminacija istinskog JA se često u gnostici spominje kao zarobljenost istinskog JA što može stvoriti pogrešnu predstavu o intelektualnoj svijesti. Takođe se i intrpretacija integracije pojedinačih JA ne može bez iskustva pravilno interpretirati jer je integracija pojedinačnih JA ustvari efekat razaranja kontajnera.

Intelektualna svijest se zbog tog načina eksponiranja preko pojedinačnih JA ili kontajnera naziva lažna ličnost. Već je rečeno da kontajneri nastaju procesom učenja kroz obrazovanje i vaspitanje.

Primjeri posljedica te vrste programiranja mogu se naći u gnostičkoj literaturi.(Prilikom citiranja određenih dijelova tih gnostičkih sadržaja vodi se računa da ti citirani sadržaji imaju opise stanja materijalne stvarnosti koji su tom prilikom jednoznačno razumljivi za razliku od opisa nematerijalne stvarnosti koje svaka ličnost može prihvatit i tumačiti na svoj osoben način).

Prvo treba vidjeti kako ličnost definiše Gurđijev:
,,Ličnost u čovjeku je ono što ‘nije njegovo’.
'Nije njegovo' znači da je to došlo iz vana, što je on naučio, ili što on odražava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve riječi i pokreti koji su naučeni, svi osjećaji stvoreni uz pomoć oponašanja- sve to ‘nije njegovo’, sve je to ličnost.”,,

Svi mudraci ovako definisanu ličnost, ili kako se u ovom tekstu naziva intelektualnu svijest pojednostavljuju kroz izreku:
Ono što vi osjećate i mislite da ste vi, u stvari niste vi.

Na jednom predavanju iz gnostike je vođena diskusija o lažnoj ličnosti. Jedan od posjetilaca je bio vidno uznemiren kroz tvrdnju da njegova svijest nije njegova. Predavač mu se tada obratio sa pitanjem: Šta čini cigana ciganinom: odijelo, ponašanje ili njegova svijest? (Ovdje se pojam ciganin uzima figurativno kroz ponašanje grupe, a ne kao nacionalni identitet.) Posjetilac je odgovorio: naravno, njegova svijest. Tada ga je predavač ponovo upitao: šta bi ste vi sada bili da su vas nekim slučajem cigani ukrali kao bebu? Da li bi vaša svijest bila ovo što sada osjećate i vidite ili nešto drugo? Da li ovo što sada mislite da ste vi nije nastalo na isti način na koji bi dobili cigansku svijest? Zar vas to ne asocira na nabačeno odijelo?

Sličan primjer je dao Antoni de Melo u knjizi Buđenje:
,,Zamislite kako ruski bračni par usvoji jedno američko dijete i odvede ga u Rusiju. Ono pojma nema da je rođeni Amerikanac. Njegov maternji jezik je ruski, on živi i umire za veliku majku Rusiju, mrzi Amerikance. Na njemu je pečat kulture, odrastao je na ruskoj književnosti. Gleda na svijet očima svoje kulture...,,

U nastavku ovog teksta de Melo komentariše prolazak svjesnosti kroz civilizacijske norme kulture, tj posmatranje intelektualne svijesti iz kontajnera kulture na slijedeći način:

,,...Ako, pak, hoćete da nosite svoju kulturu kao što nosite odjeću, to je druga stvar. Indijanka će obući sari, Amerikanka nešto drugo, Japanka kimono. Ali niko se ne poistovjećuje sa svojom odjećom. Međutim, vi hoćete da što više istaknete svoju kulturu. Postajete ponosni na nju. Uče vas da budete ponosni na svoju kulturu.,,


Obzirom da se kroz kulturu manifestuje nacinalni, vjerski, patriotski, šovinistički, itd identitet i znanje koje se dobija kroz obrazovanje (računajuči i tri različita udžbenika istorije u Republici BiH), ova de Melova interpretacija se podudara sa opisom intelektualne svijesti kao lažne ličnosti.


Protivrječnost visoko razvijene civilizacijske svijesti i gnostičke iterpretacije lažne ličnosti je vidljiva iz stava:
,,Dakle, sada imam samo tu pamet koju imam, pa cu se ja licno za sebe sasvim sigurno oslanjati na tu svoju pamet, jer ja druge pameti nemam, a i ne zelim se oslanjati na neciju tudju pamet.,,

Ako se uzme u obzir da unutar intelektualne svijesti ništa ne može biti izvan mjerila rasuđivanja, i da je razum uvijek prisutan, može se postaviti pitanje: čiji razum?

Gnostika je psihološka disciplina koja oslobađa čovjeka tuđeg nametnutog razuma kroz proces koji se naziva odumiranje (lažne) ličnosti. Prema ponašanju djece, može se zaključiti da je njihova svijest prirodno formirana bez lažne ličnosti koju obrazovanje i vaspitanje bez samilosti uništava nabacujući logičnost razmišljanja kao ,,vezivno tkivo,, naučnih pojmova. Ostaju ponekad fragmenti te svijesti koji traže objašnjenja u tom nabačenom linijskom logičkom načinu rasuđivanja što stvara velike mogućnosti da takva osoba zaluta u svojoj podsvjesnoj želji da vrati ono što joj je oduzeto. Iz tog ugla mentalno retardirana djeca i ljudi ispoljavaju u većoj mjeri fragmente te netaknute svijesti što se u spoljnjoj sredini osjeća kao bezazlenost, iskrenost, umiljatost i susretljivost.

Intelektualna svijest lažnu ličnost osjeća kao jedinu postojeću svijest, tako da je pojam odumiranja lažne ličnosti teško razumljiv kao pojam ,,umiranja,, ili bolje rečeno ,,nestajanja,, vlastite svijesti. Iz perspektive praktične gnostike to odumiranje lažne ličnosti znači ,,skidanje odijela,, i svjesnog držanja pored sebe. Drugim riječima to znači svjesnost neupotrebljivosti civilizacijskih šema rasuđivanja. U zavisnosti od važnosti i ozbiljnosti sadržaja gnostičar pri ulaženju u (civilizacijsku) komunikaciju ponekad ,,navuće,, to odjelo i svjesnom komunikacijom kroz konajnere pokušava prezentirati ,,svoje,, stavove. Ovo držanje ,,odijela,, pored sebe je stvarni doživljaj, jer se misaoni procesi ne odvijaju kroz sebstvo. U takvoj svijesti ličnost i dalje egsistira kroz čistu samosvjesnost.

Lažna ličnost, ne samo da je fragmentirana kroz pojedinačna JA (tj svjesnost kroz kontajnere), već je podjeljena i po stepenu vezanosti za ta određena JA (tj kontajnere). Manifestacija te vezanosti su predrasude. Čuvanje kontajnera, tj branjenje svojih stavova, a koji ponekad imaju izrazitu civilizacijsku nelogičnost Četvrti put naziva odbojnicima. Nametnute civilizacijske norme određuju sadržaje i načine njihove upotrebe u kontajnerima u šta spada i proces identifikacije misaonih otisaka unutar tih kontajnera. Logičko-linijski način razmišljanja je takođe civilizacijsko pravilo kojim se grade logički nizovi na osnovu kojih se grade kontajneri. Zbog kontajniranog pristupa percepciji, intelektualna svijest zamjenjuje upotrebu pojma lažne ličnosti za kontaminiranu svijest jer u interpretaciji u trećem licu tu ličnost oslobađa osjećaja vlastite kontaminiranosti. S druge strane, pojam kontaminirane svijesti se može posmatrati kroz parcijalne kontaminirane vanjske uticaje u kojima se zadržava bazni dio (lažne) ličnosti. Sve su to posljedice osjećaja vlastite objektivnosti u kojoj intelektualna svijest ,,objektivnu percepciju,, ostvaruje iz jednog od novoformiranih kontajnera koji na logički i naučni način obrađuju i opisuju gnostiku. Takav pristup tumačenju gnostike se ne temelji na gnostičkom praktičnom iskustvu već na usvojenim teoretskim ,,novokomponovanim,, pojmovima koji se kroz određena moralna opredjeljenja logičkim nizovima pretvaraju u ,,teoriju gnostike,,.

Za gnostičara svaki izneseni stav, pa i iz te ,,teorijske gnostike,, ima smisla jer on smisao toga ne određuje na osnovu civilizacijskih (naučnih, moralnih, kulturnih, iskustvenih, itd) pravila ili stavova koji bi mogli biti predmet rasprave unutar sadržaja, već na osanovu saznanja o kontajniranoj svijesti koja proizvodi te stavove i koji kao takvi za tu ličnost imaju vrijednost i kredibilitet. To su za njega informacije koje dotiču njegovu intelektualnu svijest u onim dodirnim tačkama koje se podudaraju kroz suglasnost dok ostale komponente prolaze kroz proces identifikacije bez neke posebne važnosti. Može neko postaviti provokativno pitanje: otkud takvom gnostičaru intelektualna svijest kada je on odbacio sve komponente koje grade intelektualnu svijest? Da, on posjeduje vrlo skromnu i u civilizacijskom smislu veoma ograničenu intelektualnu svijest. Iako je svo naučeno znanje kroz obrazovanje i iskustvo prisutno u njegovoj svijesti, ono nema neku naročitu praktičnu vrijednost, jer civilizacijska pravila na osnovu kojih se to znanje eksploatiše za njega svjesno ne postoje. U komunikaciji se taj civilizacijski nedostatak ne primjećuje zbog dejstva Gnostičke suštine. Gnostička suština određuje način ponašanja u procesu komunikacije. Dio tog ponašanja se može uočiti kroz reakcije za koje posmatrači sa strane ne vide ni uzrok ni povod. Ponekad članovi porodice upitaju takvog čovjeka: zašto si to urado? On im odgovori: iz najmanje tri razloga. Kada im odgovori na pitanje, koji su to razlozi, obično daju komentar: uh što si ti komplikovan. Posmatranje stvarnosti kroz sveobuhvatnost omogućava uočavanje uzročno-posljedičnih veza određene pojave iz svih uglova istovremeno u granicama intelektualnih mogućnosti takvog posmatrača, pa i reakcija na tu pojavu je najbolja moguća izabrana varijanta, za razliku od linijske percepcije koja registruje najčešće posljedicu tj pojavu.

Može se pomisliti da takav čovjek svoje ponašanje eksponira kroz aroganciju ili samovažnost. Pristup opisivanja ponašanja takvog čovjeka je zbog linearnog načina izražavanja određen redosljedom tako da je nemoguće istovremeno opisivati i druge forme njegovog ponašanja. U osnovi njegovog odnosa prema drugima je razumjevanje situacije kroz Gnostičku suštinu, što bi se moglo opisati kao dejstvo osjećanja opšte harmonije koju takav čovjek ne želi narušiti. Tu se pojavljuju reakcije koje se civilizacijski mogu prikazati kao poštovanje prema bićima koja su s njime u određenoj direktnoj ili indirektnoj komunikacijskoj vezi. Ponekad, situacija zahtjeva da takav čovjek reaguje izvan navedenih opisa, međutim, razlozi za takvo ponašanje nisu posljedica Generalnog zakona, već reakcija Gnostičke suštine. Može se kao primjer uzeti davanje podrške ili bolje rečeno pomaganje u snalaženju ljudskih bića koji nesvjesno preživljavaju određene životne lekcije u smislu samorazvoja svijesti. Spektar takvih reakcija je moguć od onih najvulgarnijih do onih ekstremno ,,kozmetički,, dotjeranih, jer pravila u civilizacijskom smislu ne postoje. Jedan sličan primjer civilizacijski nepredvidivog načina ponašanja kroz Gnostičku suštinu je opisao Kastaneda u procesu stvaranja šamanske okultne grupe pri odabiru njenih članova. Za civilizacijsku svijest je najpodesniji izraz za takvo pnašanje kontrolisana ludost kojeg je uveo takođe Kastaneda. To ponašanje ne pripada kategoriji ismijavanja ili ruganja, već kategoriji određenih asocijativnih poruka. Često neka reakcija u momentu njenog ispoljavanja nema određenog smisla ni za njenog autora, tako da se taj smisao ispolji tek naknadnim procesom komunikacije. Tumačenje Kastanedinih djela upućuje na zaključak da pri čitanju tih tekstova, civilizacijska intelektualna svijest ne pridaje značaj opisanim ponašanjima kao što su ne-rad (ne-delanje), kontrolisana ludost, nosanje bilježnice i preporuka da u nju Kastaneda upisuje prstom umjesto olovkom, odvojenost od španske kulture koja se nametnula kroz kolonizaciju, prezentacija svijesti ratnika, stalna upozorenja don Huana upućena Kastanedi da ne koristi svoj racionalan um u procesu rasuđivanja, i sl. koja negiraju civilizacijske norme. Ta ponašanja na specifičan šamanski način upućuju čitaoca na proces rastvaranja civilizacijskih kontajnera.

Eto toliko za sada.
Pozdrav


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet jul 07, 2006 8:31 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned apr 16, 2006 7:09 pm
Postovi: 233
Lokacija: mljaze
Jel ti o sebi prichas u 3em licu ?

_________________
Beam me up, Scotty !


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub jul 08, 2006 2:51 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned jun 18, 2006 3:19 am
Postovi: 120
Citat:
Jel ti o sebi prichas u 3em licu ?

Ne.
Citat:
To je ,,holografska trodimenzionalna slika,, koju čovjek može da vidi i vizuelno doživi jer njen stvarni sadržaj je vrlo teško razumljiv bez tog prezentiranog iskustva. Ta trodimenzionana koordinatna informacijska usmjerenost je ustvari pokušaj opisivanja određenih komunikacijskih odnosa iz tri različita ugla (lično iskustvo, gnostička spoznaja i civilizacijska percepcija).

Ovo izlaganje nije ni tvdnja, ni pretpostavka, ni ideja, već jedan model viđenja civilizacijske stvarnosti izvan logičkih, školski naučenih pojmova i šema rasuđivanja. Kao model on u određenoj formi pokušava oslikati jedno bazno stanje svijesti kroz opšti društveni problem kojeg poznajemo kao sukob.

Ovaj tekst je subjektivan i kao takav služi samo kao prezentacija jedne mogićnosti.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto jul 11, 2006 9:03 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2005 11:54 pm
Postovi: 742
Ovo je zaista odličan tekst =D> :D .
Om kad će nastavak?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto jul 11, 2006 10:40 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet apr 06, 2006 2:39 pm
Postovi: 382
Lokacija: BiH
fingolfin je napisao/la:
Ovo je zaista odličan tekst =D> :D .
Om kad će nastavak?

KOJI od tekstova, čovječe? Da ih je Om razložio u nešto manje ili kraće, lakše bi se čitali, ovako ostala sam dva sata čitajući o više kompleksnih tema poredanih odmah jedna ispod druge. I, ako sam i imala želju da o ponečemu porazgovaram, teško bih našla dijelove u moru materijala na koje bih se htjela osvrnuti.
No, jedan je o namjeri: OM kaže da je namjera lišena bilo kakve emocionalnosti. U duhovnosti, namjera (dakle ako nešto postaviš sebi kao cilj i svjesno upućuješ sve svoje snage, dakle i mentalno i emocionalno područje u njeno ostvarenje ,) ne može biti lišena emocionalnog naboja. U ovom slučaju, emocija odlučnosti, riješenosti itd...služi samo da se pojača mentalna namjera. A ako je Om mislio na onu klasičnu kako on to kaže "civilizacijsku emocionalnost" - mislim da sam shvatila o čemu govori - onda je definicija namjere kakvu je dao - O.K.

Samo toliko za sad, a ostalo za jedno sedam mjeseci dok se snađem u njegovim pasusima...
A.
A.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri jul 12, 2006 7:21 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2005 11:54 pm
Postovi: 742
Pa dobro, tekst jeste potežak i zahtijeva ogromnu koncentraciju za čitanje i zbog toga ga namjeravam pročitati još koji put ali mislim da je dobro objasnio stvarne uzroke mnogih sukoba koji se dešavaju među ljudima.
To u vezi namjere i emocija, mislim da je govorio o nužnosti oslobađanja čovjeka od tkz. lažne svijesti koja je formirana usljed socijalizacije čovjekove ličnosti kroz opšteprihvatljive društvene sisteme obrazovanja, vaspitanja, morala i ostalih društvenih vrijednosti koje uzrokuju da svaki misaoni otisak koji čovjek dobija na bilo koji način izvana prolazi kroz filtere njegove kontajnirane svijesti i kao takvi dovode do nepotrebnih sukoba sa drugim ljudima i njihovih usvojenim civilazijskim vrijednostima. U procesu samospoznaje emocije su jako bitne, ali ne ove koje proizilaze iz kontajnirane svijesti tj. one koje su tokom vremena socijalizacije ličnosti bukvalno naučene od strane nekog čovjeka, već one koje proizilaze iz tkz. gnostičke suštine. A da bi se došlo do te gnostičke suštine čovjek prvo treba da prođe kroz proces koji je u gnostici poznat pod nazivom "fuzija", tj. bukvalno skidanje slojeva i slojeva lažne ličnosti i svega što ide uz to (što mene lično podsjeća na ono kad zmija mijenja svoju kožu) a to je jedan mnogo bolan i težak proces.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri jul 12, 2006 2:52 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet apr 06, 2006 2:39 pm
Postovi: 382
Lokacija: BiH
fingolfin je napisao/la:
Pa dobro, tekst jeste potežak i zahtijeva ogromnu koncentraciju za čitanje i zbog toga ga namjeravam pročitati još koji put ali mislim da je dobro objasnio stvarne uzroke mnogih sukoba koji se dešavaju među ljudima.
To u vezi namjere i emocija, mislim da je govorio o nužnosti oslobađanja čovjeka od tkz. lažne svijesti koja je formirana usljed socijalizacije čovjekove ličnosti kroz opšteprihvatljive društvene sisteme obrazovanja, vaspitanja, morala i ostalih društvenih vrijednosti koje uzrokuju da svaki misaoni otisak koji čovjek dobija na bilo koji način izvana prolazi kroz filtere njegove kontajnirane svijesti i kao takvi dovode do nepotrebnih sukoba sa drugim ljudima i njihovih usvojenim civilazijskim vrijednostima. U procesu samospoznaje emocije su jako bitne, ali ne ove koje proizilaze iz kontajnirane svijesti tj. one koje su tokom vremena socijalizacije ličnosti bukvalno naučene od strane nekog čovjeka, već one koje proizilaze iz tkz. gnostičke suštine. A da bi se došlo do te gnostičke suštine čovjek prvo treba da prođe kroz proces koji je u gnostici poznat pod nazivom "fuzija", tj. bukvalno skidanje slojeva i slojeva lažne ličnosti i svega što ide uz to (što mene lično podsjeća na ono kad zmija mijenja svoju kožu) a to je jedan mnogo bolan i težak proces.


U tom kontekstu slažem se, no za mene ne postoji termin "lažna svijest", (čisto da izdefiniramo način komuniciranja) - za mene postoji samo jedna Božanska Svijest koja je "sastavni dio" našeg cjelokupnog bića, odnosno njen "vrhovni dio", bolje rečeno.
U pogledu emocija, hm,hm...ne znam, i tu se malo terminološki razlikujemo. Za mene - emocija je emocija bilo da ona dolazi,odnosno izazvana je /proizvedena od naučenih, socijalizacijom uslovljenih šablona, ili dolazi na van kao dio naše ličnosti, ono što smo dobili rođenjem...Što se tiče "fuzije", ona za mene predstavlja stapanje, a ne rasklapanje, odvajanje i skidanje sloj po sloj ...baš kao kad odvajaš luk...
Dakle, prije svega mnogo terminoloških razlika u našem izražavanju, ali u krajnjem, bitno je da smo se ipak razumjeli. Što se tiče skidanja slojeva naše lažne ličnosti (pri tom opet, eto vraga, ne mogu da kažem da za mene postoji lažna ličnost, ja imam druge termine za to) do daske si u pravu -za svakog je to jako mučan i bolan proces, tim bolniji što osoba ima više nakupnina i "gustoće" u svojim stavovima, mentalnim procesima, spletu emocija, itd...Proces kojim netko hoće ići, netko se samo nećka i još odlučuje, a nekom je sasma dobro i takvom kakav jest.

na kraju, htjela sam reći da svi gore objavljeni tekstovi više sliče na jednu dobro osmišljenu logičku i/ili filozofsku analizu, ali ja ipak mnogo više volim tekstove iz kojih probija ona suštinska duhovnost, dakle tekstove koje odmah "mirišeš" jer dolaze iz nekog vrela mudrosti koje se prepoznaje po svojoj elegantnoj jednostavnosti, ako to mogu tako nazvati.
Uh, ovaj reply je već sad i nepristojno dugačak. (valjda odraz dugih tekstova o kojima smo ti i ja govorili)

Pusa.
A.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri jul 12, 2006 10:19 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Ma dobro... svatko se izražava svojim stilom...

Hvala, zbilja je =D> .

Svi smo raznoliki, drugačiji, imamo razne stilove,... ali bitno da se razumijemo i da imamo zajedničku želju i namjeru da sve to nekako naučimo, saznamo i podignemo svi nivo svijesti.

:mrgreen: :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub jul 15, 2006 4:22 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned jun 18, 2006 3:19 am
Postovi: 120
Programiranost kroz religiju

U određenom životnom dobu čovjek naglo usporava proces učenja, ili bolje rečeno, prestaje nasilni proces nametanja civilizacijskih obrazaca, tj formiranja kontajnera, i to stećeno znanje se u nastavku života ispoljava kroz njegovu formiranu intelktualnu svijest, tj lažnu ličnost. To stećeno znanje se može posmatrati kao startna pozicija u aktivnoj demonstraciji te intelektualne svijesti. Sasvim je normalno da svaka ličnost ima svoju specifičnu startnu poziciju. Svaka nadogradnja te svijesti se obavlja po svojoj slobodnoj volji sa te startne pozicije. Na osnovu usvojenih društvenih obrazaca, tj civilizacijskih programskih šema u šta spada i naučna građa, intelektualna svijest nastavlja sa samostalnim vlastitim doprogramiranjem. Formiran stabilan karakter takve ličnosti je jedna od manifestacija tog uspješno nametnutog programa. U tome su naročito značajne pozitivne moralne norme. Čovjek koji je odrastao pod uticajem religioznih normi ili normi koje se indirektno podudaraju s tim religioznim normama će sasvim normalno svoju svjesnost eksponirati kroz formiran religiozni kontajner. Na potpuno identičan način će se eksponirati intelektualna svijest koja ima ateistički ili neki drugi formiran kontajner. Sva pojedinačna JA iz tih kontajnera će biti doživljena kroz vlastitu svjesnost o istinitosti sadržaja tih kontajnera. Ako je neka intelektualna svijest prošla kroz agresivan i psihopatski ,,obrazovni tretman,, ona će imati formirane logičke lance odbrane u svakom od formiranih kontajnera iz kojih će njena svjesnost na grub način rješavati ,,nemoralan odnos,, prema njoj. Skoro svaki i najmanji problem će biti kroz tu svjesnost manifestovan na grub način uz obrazloženje da se u ovom svijetu drugačije ne mogu rješavati problemi. Eksponiranje svjesnosti kroz kontajnere u formi pojedinačnih JA je civilizacijsko pravilo za svaku ličnost koja je prošla ,,civilizacijsku obuku,, kroz obrazovanje i vaspitanje. Izuzetaka nema! Naprimjer, bježanje iz subjektivnosti kroz ,,objektivnost,, prihvatajući OPD kriterije je prezentiranje te ,,objektivnosti,, kroz stare moralne norme dobra u odnosu na zlo koji i dan danas egzistiraju u religiji.

Stav da ljudi nisu svijesni da su programirani kroz religiju potvrđuje takođe nesvjesnost vlastite kontajnirane svjesnosti. To potvrđuje i često nazivanje ljudi ovcama. Etiketiranje te vrste se može smatrati agresivnim nametanjem svojih stavova u ćemu leži najveći uzrok nesporazuma i sukoba. Opet se sve vraća na subjektivnost. Najčešće ličnost svoje kontajnirane stavove smatra objektivnim. Svaka ličnost će za stavove koje se ne podudaraju sa stavovima sagovornika tvrditi da su stavovi tog sagovornika predrasude. I tu nema kraja!

Da li nas Neko vrti u krug s namjerom da u tom beskonačnom dokazivanju istinitosti kao nus produkt dobija na poklon negativnu emocionalnu energiju?

Većina ljudi civilizacijski teret objašnjavaju kroz kontajnere na način kako su ti kontajneri obrazovanjem i vaspitanjem formirani. Stepen razvijenosti intelektualne svijesti vrlo malo utiče na te prihvaćene stavove. Normalna je pojava da se u svim duhovno opredjeljenim skupinama nalaze kategorije intelektualne svijestii od onih nepismenih do akademskih. To drugim riječima znači da svaki član određene duhovne skupine ima formiran kontajner sa stavovima te skupine i u zavisnosti od svog intelektualnog nivoa se i ponaša unutar tog kontajnera. Iz takvih i sličnih kontajnera se eksponiraju sve kategorije intelektualne svijesti kroz svjesnost.

Manjina ljudi se osjeća nezadovoljno sa objašnjenjima koje nude zvanične društvene institucije zbog uočenih društvenih protivrječnosti i traga za stvarnim uzrocima ljudske patnje. Svaki pokušaj pronalaženja tog uzroka nailazi na logičku opredjeljenost kroz zaključak i stav kojeg treba donjeti. Koji god zaključak i stav bude donešen, on je rezultat stećenog (čitaj nametnutog) znanja upakovanog u kontajnere koji jedino može biti prizvod th kontajniranih elemeneta. U slučaju da neka ličnost ne želi prihvatiti ni jedno tumačenje postojećih kontajnera, ona nema drugog izbora osim da formira neki novi kontajner sa nekim novim logičkim nizovima jer njena intelektualna svijest jedino na takav način funkcioniše. Tvorci ove naše civilizacije su takođe predvidjeli jedan skroman, ali vrlo efikasan asortiman logičkih lanaca za formiranje takvih novih kontajnera. I tu se dolazi konačno do pitanja: nije li neki novi oblik borbe protiv ljudske patnje takođe dizajniran na principu vjerovanja? Oni čija pojedinačna JA egzistiraju u tim novoformiranim kontajnerima će energično negirati takvu mogućnost uz iznošenje niza ,,objektivnih,, činjenica na isti način kao i religiozni ljudi koji patnju ljudi objašnjavaju na svoj način iz svojih kontajnera. Pisac ovog teksta ovom prilikom dobija etiketu razbijača pozitivne namjere u buđenju ljudi jer je agent kontrolnog sistema zbog prikazivanja bezizlazne situacije kojom ljudi trebaju shvatiti da ne mogu ništa učiniti u smislu progresa. Ipak u ovom istorijskom trenutku ne postoji inkviziicija koja bi takvo izlaganje po kratkom postupku riješila.

Ovaj tekst daje pogled na stvarnost u kojoj za kontajniranu svijest nema izlaza. Prvi znak da je ličnost stvorila neku šansu za izlazak iz stanja patnje nije traganje za uzrocima patnje što je prvi korak u logičkoj linijskoj percepciji i analizi, već svjesnost da svaki zaključak kojeg donese u tom pravcu nema praktičan smisao. Ova svjesnost ne znači odbacivanje zakjučivanja u tom pravcu, već namjeru da se eliminisano JA aktivira, što dovodi do proširenja subjektivne percepcije. Proširenje subjektivne percepcije povezuje svjesnost istovremeno kroz više kontajnera što za posljedicu ima stvaranje protrivrječnosti unutar vlastite ,,objektivnosti,, koje znače cijepanje kontajnera i početak odumiranja lažne ličnosti. Dok god se svjesnost eksponira iz zatvorenog kontajnera ona nije u mogućnosti povezati zaključke iz nekog drugog kontajnera koji bi mogli stvoriti protivrječnosti unutar vlastite svijesti. Već je nekoliko puta rečeno da je svjesnost glavni pokretač istijskog JA. Mnogi zamjenjuju svjesnost za razumjevanje što može još više pojačati nesporazume kroz ograničenu subjektivnost. Često se odumiranje ličnosti zamjenjuje sa razaranjem jednog ili više kontajnera i stvaranjem drugih. Taj prelaz ostavlja određene psilohološke smetnje koje mnogi tragaoci za Istinom tumače kao pozitivan pomak u cilju ,,odumiranja lažne ličnosti,,.

Način odumiranja lažne ličnosti je različit za svaku ličnost, ali je princip isti na način kako je predhodno opisan. Namjera da se čovjek oslobodi patnje koju nameće Generalni zakon pokreće mehanizam njenog ispunjenja. Dejstvo ovog mehanizma se osjeća kao pozitivno ispunjavanje namjere kroz koincidencije koje se uklapaju u sudbinske tokove. Određena opredjeljenja koja za neke intelektualne svijesti znače torove za ovce, za tragaoce istinske slobode mogu biti prolazni putevi za odumiranje lažne ličnosti. Pravila ne postoje.

Veći protok informacija i veća pokretljivost ljudi omogućavaju jednostavniji pristup sticanju znanja. Sticanjem znanja se smatra razvoj bića kroz iskustvo, a ne kao što je u trendu shvatanje da je to razvoj bića kroz analitičko samoposmatranje sa unaprijed pripremljenim iskustvom kao na primjer kroz stav: ja želim biti OPD orjentisan. Ovaj prvi pristup se naziva razvoj Gnostičke suštine jer se razvija izvan civilizacijskih ograničenja ,,svetih spisa,, i logičkog načina razmišljanja, a drugi je razvoj ličnosti opredjeljenjivanjem kroz stare ili novoformirane civilizacijske norme i logičko razmišljanje (iz kontajnera). Potrebno je napomenuti da je analitičko samoposmarnje potreban uslov za početak istinskog buđenja, ali nije dovoljan za daljni razvoj svjesnosti, tj za proces buđenja.

Gnostička svijest je takođe u procesu globalnog razvoja, a naročito naglim razvojem informatike tako da shvatanja gnostičara iz prošlog stoljeća o neophodnosti škola i učitelja doživljavaju promjenu. Ta promjena je proizašla iz dva zasebna uzroka. Jedan je jednostavnost pristupu informacija, a drugi je konačna spoznaja da se upotrebom civilizacijskih sredstava kao što su škole i učitelji postiže imitacija sticanja znanja. Oni gurui koji su tu uzročnost shvatili raspustili su škole i prestali biti učitelji.


Da li su religiozni ljudi ovce?

U cilju boljeg međusobnog komuniciranja bilo bi potrebno shvatiti da nisu svi ljudi sposobni dostići visok duhovno-razvojni nivo. Visoko razvijena intelektualna svijest će zauzeti stav da je ona svijesna ove činjenice. To je tačno, ali samo u trenutku dok je ta činjenica u procesu rasprave. Čim se iz tog kotajnera pređe u drugi, vjernika se imenuje ovcom. Činjenica je, da svako za sebe prema svojim intelektualnim sposobnostima i nametnutim životnim (karmičkim) sadržajima kroz Generalni zakon ,,bira,, način dostizanja duhovno-materijalne ravnoteže koja je poremećena stalnom proizvodnjom negativne emocionalne energije kroz patnju. Linijska logička svijest u takvom stanju prvo traži uzrok kako bi na osnovu njega riješila problem. Tu ih dočekuje kao u zamku nepregledan arsenal svih mogućih obrazloženja od onog sa nasljednim grijehom preko kapitalističkog izrabljivačkog sistema kroz profit, do svijetske zavjere kroz tajnu svjetsku vladu. Već postoje pripremljene institucije koje prihvataju opredjeljene ljude prema uzroku patnje sa programom za ljudsku ,,rehabilitaciju,,. Na tom mjestu se formiraju novi kontajneri prilagođeni potrebama korisnika iz kojih svijesnost nema izlaza. Takva organizacija ,,rehabilitacije,, je neophodna jer civilizacijski program ne predviđa druge alternative nesvjesnog eksploatisanja negativne emocionalne energije. Religije, računajući i New age su trenutno najizraženije institucije koje obezbjeđuju civilizacijsku ,,ravnotežu,, sa nevidljivim negativnim energetskim emocionalnim vektorom. Oni koji misle da su sa svojim viđenjem situacije iznad ,,ovaca,, spadaju u kategoriju izgubljenih koje ,,ovce,, pokušavaju vratiti na ,,ispravan put,,. Takva nadmetanja viđenja problema patnje traže i odgovor na pitanje: kome se prikloniti? Komunizam je u začetku bio ekstremno OPD usmjeren sa visoko razvijenim intelektualnim vođstvom i kasnije je kroz institucije vlasti spriječio pravljenje ljudi ovcama ignorišući religiju, i starije generacije znaju kako je to izgledalo. Istirijski gledano, svaka ideologija koja ima za cilj oslobađanje čovječanstva od patnje kroz stvaranje kritične mase ,,svjesnih ljudi,, je kao ideologija ekstremno pozitivna, međutim kroz uticaj Generalnog zakona ona je u praksi vlastita suprotnost.

Onaj ko je stvorio namjeru da izađe iz problema koje mu život nameće neće se baviti njihovim uzrokom, a pogotovo obrazloženjima odgovarajučih autoriteta, već će iščekivati (a ne tražiti) šansu za izlaz. Traženje šanse za izlaz je akcija koja u pozadini ima linijsko-logički koncept razmišljanja kojim upravlja Generalni zakon i kao takva ima vrlo male šanse za pozitivno kretanje unutar sudbine. Iščekivati šansu uključuje i mogučnosti akcija koje se logičko-liniskim konceptom razmišljanja ne mogu predvijeti, a čiji se efekti tumače kao koincidencije. U takvoj vrsti akcije će takođe djelovati Generalni zakon, najčešće mnogo izražajnije, nametanjem niza bizarnih bezizlaznih situacijija koje nude ,,odgovarajuća,, rješenja. To se može povezati i sa karmom. Tako se čovjek može sudbinski naći ne samo u religioznom okruženju, već i u nekoj crnomagijskoj sekti. Uticaj Generalnog zakona u tom slučaju predstavlja životne lekcije u smislu ispita s ciljem razvoja Gnostičke suštine. I u ovom slučaju postoji praktična opravdanost ovih ,,rehabilitacionih,, institucija. Protivrječnosti koje se nalaze na putu spoznaje untar tih ,,rehabilitacionih,, institucija omogućavaju napredak. U svakoj takvoj sredini bez obzira koliko ona vršila ,,rehabilitacijski,, uticaj, moguć je razvoj svijesti. Intelektualna svijest koja posmatra religiju iz svog kontajnera kao programiranu obmanu, ne može prihvatiti mogućnost da se unutar vjerskih grupa pa čak i institucija mogu susresti ljudi sa visoko razvijenom svijesti. U razvoju svijesti se najčešće počinje od prepoznavanja onih osnovnih programskih šema kroz čiju protivrječnost se i ostvaruje napredak. Na primjer, ako je ličnost dosljedna u poštivanju pozitivnih moralnih normi, relativno brzo će se suočiti sa protivrječnostima unutar pravila koje određuje njena grupa. Moguće je, a ne mora da se u razvoju svijesti promjeni nekoliko grupa (duhovnih škola i sl.). Što se svijest jednog bića više razvija, to je ona bliža zajedničkoj univerzalnosti.

Na toj ravni ne postoji nerazumjevanje ne samo među visoko razvijenim duhovnim bićima, već prema svima jer je odnos prema svakoj intelektualnoj svijesti izražen kroz poštovanje bez obzira bio učesnik u komunikaciji klasificiran u kategoriju mentalnog bolesnika ili nekog akademski obrazovanog stručnjaka.

Na tom primjeru se često zaustavljaju materijalistički usmjerene inelektualne svijesti sa pitanjem: šta ako takvog ,,pametnjakovića,, taj luđak izudara?. Razvojem svijesti, ličnost se sve više oslobađa Generalnog zakona koji proizvodi takve navedene situacije, što u pevodu znači stvaranje (kroz iskustvo) osobne nevidljivosti. Bitno je napomenuti shvatanje ljudi bez gnostičkog iskustva, da se visoko razvijena svijest razbacuje ljubavnim ,,balonima,, prema onima koji im nanose neprijatnosti. Obasipanje ljudi ljubavlju koji se nekorektno ponašaju prema ličnosti je izmjenjeni oblik vjerske norme praštanja i nema nikakve veze sa gnostikom. Gnostika ne praktikuje donošenje negativnih zaključaka, a naročito u formi presuđivanja jer je odbačena proizvodnja negativnih misli. Za gnostičara ne postoji ni praštanje ni uzvračanje ljubavlju, jer on nije sposoban utvrditi negativno ponašanje nekoga prema sebi analizim kroz civilizacijske norme, jer to spada u kategoriju negativnih misli, tj negativnog presuđivanja. On je oslobođen tih misli koje predhode praštanju, jer da bi se oprostilo nekome treba prvo zauzeti stav o ugroženosti, tj osjećati se uvrijeđenim kroz moralne norme unutar nekog kontajnera. To je jedan od primjera eksponiranja sebstva izvan civilizacijskih normi. Kada učenik ,,sagori,, u toj poziciji svog sebstva izvan moralnog kontajnera (kroz uticaj Generalnog zakona), tj kada se moralni kontajner raspadne, on postaje nevidljiv za uticaje Generalnog zakona. Luđak jednostavno ne primjećuje takve ljude jer nema iritirajučeg nadražaja kroz njihovo ponašanje, koje je posljedica harmoničnog uklapanja u okruženje u kojem egzistiraju.

Tu se ponovo stvara zaključak da ti ,,duhovnaci,, žive u svom lažnom svijetu punom iluzija i ljubavi iako je stvarnost drugačija. Problem u stvaranju te realnosti kroz kontajniranu svjesnost nije samo u percepciji te stvarnostii, već i u ponašanju unutar nje. Svako prema svojim mogućnostima stvara sebi realnost u kojoj boravi. Toga su visoko razvijene intelektualne svijesti svjesne takođe samo u momentu dok je ta činjenica predmet rasprave, inače komentar o životu duhovnjaka u lažnom svijetu punom iluzija ne bi postojao. To se može prevesti na jezik frekvencija. Sve civilizacijske posljedice, uzimajući u obzir i percepciju ove naše realnosti onako kako ju vidi kontajnirana civilizacijska svijest su frekvencije koje se nalaze na nosećoj civilizacijskoj frekvenciji. Kompletna aktivnost čuvara civilizacijskog programa je usmjerena na održavanju te osnovne frekvencije koja služi kao provodnik za crpljenje emocionalne energije. Utvrđivanje uzroka patnje, definisanje neprijatelja, organizacija otpora, i revolucija su istorijski gledano već davno isprobane metode držanja jedne od mnogih podfrekvencija pod kontrolom koje se nalaze na nosečoj civilizacijskoj frekvenciji. Cijeli taj proces eksponiranja stvara (energetsku) vidljivost na toj civilizacijskoj frekvenciji. To daje mogučnost neograničene manipulacije gdje se njeno dejstvo osjeća kao Generalni zakon. Praktično se to moglo vidjeti na procesu raspada bivše Juge. Zato gnostičari kažu da se (na civilizacijskoj ravni) ne može ništa učiniti u smislu prevazilaženja patnje. Svako intelektualno angažovanje na identifikaciji neprijatelja i poduzimanje odgovarajučih mjera u suprotstavljanju mora biti sprovedeno kroz civilizacijske norme jer čovječanstvo na ovom civilizacijskom stupnju razvoja ne zna za druge. Šta se može dogoditi ako se pomoću nekih izmišljenih novih metoda razmišljanja i ponašanja pokuša uticati na pozitivnu promjenu čovječanstva, ako se zna da je svaka misao u tom procesu iste (civilizacijski programirane) vrste? Drugačije rečeno, svaki oblik novog načina razmišljanja mora proći kroz logički koncept analize i zaključivanja. Sve se svodi ponovo na onu već davno isprobanu revoluciju. Za neke se istorija ponavlja, a za neke se metodi istjerivanja pravde ponavljaju. Međutim, posljedice kroz patnju ostaju.

U ovom predhodno iznesenom se nalazi odgovor na materijalistička pitanja upućena ,,zagovorniku ljubavi,,: Pijete li vi zagađenu vodu? Udišete li zagađen vazduh? Jedete li zatrovanu hranu? Da li ste otporni na te otrove kroz vašu ljubav? Slična pitanja su postavljali i idejni nosioci marksizma u istoriji. (Radite li 16 sati na dan? Imate li ikakvo socijalno osiguranje u slučaju nesreće na poslu, bolesti, ili ostajanja bez posla? Jeste li sirotinja bez obzira koliko se zalagali na poslu? Gdje ide višak dobiti iz proizvodnje?) Praktična gnostika ne vidi problem u sagledavanju posljedica, već u ponuđenim ili bolje rečeno (logički) nametnutim obrazloženjima kao uzrok. Ljubav kojoj određene duše teže ima takođe OPD orjentaciju s tim da to osjećanje ne poznaje identifikaciju neprijatelja, a pogotovo borbu protiv njega. Začetak marksizma je identifikovao neprijatelja ne spominjući masone, iluminate i reptile. Da li je i ova spoznaja koja se prezentira kao konačna u smislu identifikacije Predatora isto što je bila i konačna identifikacija kapitalista kao neprijatelja? Ovo pitanje ima veći značaj u otvaranju protivrječnosti unutar naučnog kontajnera jer se kod visoko razvijene intelektualne svijesti manipulacija obavlja upravo preko njega, kao što je to bio i slučaj kod socijalističkih i komunističkih revolucija. Istorija je zabilježila cirkusku predstavu u smislu borbe protiv kapitalističkog poretka, jer Oni glavni su tu predstavu režirali. Sada se nude iste metode i slična priča. Komunisti su se u tom periodu eksponirali kao ekstremno pozitivna i humana bića i time pokazivali primjer djelovanja na OPD frekvenciji. To je bila glavna osobina koja je privlačila moralno pozitivne ljude koji su osjećali nepravdu. I sad bi trebalo ponovo sve ispočetka, ali ovog puta na materijalno-eteričkoj ravni. Onaj ko je uspio dostići stepen božanske ljubavi, vratio je ono što su mu programari ove naše civilizacije uzeli. On može biti zadovoljan time.

Razvijanje svijesti onako kako ju kontajnirana svijest tumači može biti na istoj podfrekvanciji ili skakanje s jedne na drugu pri ćemu se oslobađaju ogromne količine emocionalne energije. Formirani kontajneri koji se čuvaju kroz čuvanje svog integriteta na osnovu moralnih normi koje određuju pravednost, ne mogu u njih ugraditi stav ili mišljenje onih koji su dostigli određeni duhovni razvojni nivo po kojem je stanje božanske ljubavi frekvencija koja stvara nevidljivost prema svim oblicima nasilja čiji je uzrok u podjelama? Za kontajniranu svijest koja je formirana na partizaniji i rambovskom istjerivanju pravde je pojam nevidljivosti na frekvenciji božanske ljubavi neshvatljiv. Treba napomenuti da se pojam i osjećaj pravednosti ugrađuje u čovjeka od rođenja kroz roditeljsko vaspitanje, crtane filmove, kjiževna, pozorišna i filmska ostvarenja, proces obrazovanja, patriotske, religiozne, nacionalne uticaje itd. Taj proces stvara najmanipulativni moralni kotajner unutar kojeg se određuje pravednost na osnovu ugrađenih moralnih normi. Iz tog kontajnera su proizašli i pojamovi dobra i zla koji su naznačeno prisutni u našoj civilizaciji. Osim toga, moralne norme u formi čuvanja svog itegriteta na osnovu pravednosti su prisutne u svakom od formiranih kontajnera što stvara neograničene mogućnosti za manipulaciju. Koliko je ljudi poginulo u ratom sukobljenim stranama u kojoj se svaki pojedinac borio za pravednost koju mu je kontrolni sistem na indirektan način kroz političku propagandu ugradio u kontajnere?

Napredovanjem u duhovnom razvoju, tj razbijanjem kontajnera nestaje noseća civilizacijska frekvencija, a s njom i podfrekvencije među kojima je i ona na kojoj egzistira i luđak. Ta nova frekvencija (ljubavi) čini ,,duhovnjaka,, nevidljivim ne samo prema efektima materijalne stvarnosti, već i prema čuvarima i tvorcima ove naše civilizacije u smislu sindroma ,,krave muzare,,. Za takvu novoformiranu ličnost istinski nestaju civilizacijski problemi jer civilizacijski uticaji ne dotiču svijest koja boravi u tom prostoru. Tu spada i pijenje zatrovane vode i sl. Gledajući civilizacijsku stvarnost s tom novostećenom frekvencijom, ona izgleda kao pozorišna predstava u kojoj ne postoji gledalište već svaki čovjek igra svoju nesvjesnu ulogu koju mu nameće Generalni zakon. U to spadaju i komunističke, seksualne, kulturne, vjerske, duhovne, prosvjetiteljske, itd revolucije. Taj osjećaj nevidljivosti može se posmatrati kao pozicija neutralnog posmatrača.

Toliko za sada.
Pozdrav.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub jul 15, 2006 11:23 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet dec 29, 2005 1:26 am
Postovi: 455
Om, doista si se potrudio da sve ovo napises a mislim i da si dotakao srz kontajnirane svijesti , nemam sto ni dodati ni oduzeti ko da si prepisivao iz moje "tajne" arhive :D
Nego nadam se da je to i proizaslo iz licnog iskustva, a vjerujem da jeste, jer nije moguce da smo ucili iz istih knjiga . U svakom slucaju , pohvale za trud, nadam se da ce netko imati koristi kao pomoc u razumijevanju vjestackih modela koji obitavaju u Umu i sustinu izlaska iz domena relativnog djelovanja.
Jednom davno sam procitala da svatko stvara svoju realnost i da sam odredjuje sto ce ga doticati a sto ne i to mi je tada bilo kao najveci san a danas poslije toliko muka mi je potpuno jasno sto je pisac zelio reci.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon jul 24, 2006 2:12 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned jun 18, 2006 3:19 am
Postovi: 120
Sophija, drago mi je da se razumijemo i usput, hvala na podršci.

Komentar (u formi citata) koji slijedi je uzet iz teme Vanzemaljci i NLO- Šta vanzemaljci planiraju i kada, jer po sadržaju i smislu odgovara ovoj temi.
MiTo Upisano: Ponedeljak Jul 24, 2006 8:36 am


Citat:
Čitam i čitam i komentiram sam sa sobom i pukne me gadan deja-vu bas kad odlucim nesto iskomentirati i za javnost (Duga prica, ali prekognitivni snovi su mi cesta pojava u zivotu.)

Vidim prepucavate se oko dimenzija/razina svijesti itd itd, ali od puste teorije ne vidite sumu, barem se meni tako to cini.

Ono što ja vidim je iluzija nad iluzijom nad iluzijom. Naime, živimo u iluzionarnom svijetu (holografskom) i imamo nekakvu egzistenciju koju zovemo život.

Znamo da svi imamo svijest o sebi, svijest *ja postojim*, *ja jesam*, lažan osjećaj jastva u većini slučajeva, ali ono što je ključno, a što i dobar dio religija priznaje, jest kontinuitet svijesti.

Kako je Alan Watts rekao, svako biće misli da je čovjek, ili u prijevodu svi imamo jednaku svijest.

Sljedeći korak u iluziji je posjedovanje duše. Što je duša do novi nivo iluzije. Tu vidimo i paralelu i pitamo se što su sve dimenzije, razine postojanja, što je sve ako ne opet novi level iluzije.

Nisam se pucao ayahuascom niti sam meditaciojom ili drugim načinom došao u autentično stanje samadhija pa sa toga aspekta ne mogu definitivno komentirati ništa, ali ono što je zajedničko u svim tumačenjima je ono što je David Icke dobro prenio "Infinite Love Is The Only Truth, Everything Else Is Illusion". Ako smo svi jedna te ista svijest onda je čitava svrha ove egzisztencije jako jako... dobro ne želim sad bit crn sa mislima. Ipak svaka istina ovisi o kutu gledanja pa tako i moje razmatranje.

Nadalje, kad već toliko kačite razine i gustoće i štotijaznam što sve ne, onda odakle vam i najmanja ideja da već nismo dobrim dijelom zašli u 5tu *dimenziju*. Neki su več poprilično i sigurni u to i na sve gledaju dosta drugačije (http://www.whatsuponplanetearth.com/).

Ha, kao što kažem, kad čovjek počne shvaćati da uživa u svakom trenutku u situaciji u kojoj se nalazi, neovisno o crno-bijelom shvaćaju "staroga svijetonazora", puno se toga promijeni. Ciljevi, ideje, želje... sve nestaje. Jasno govorim o nečemu do čega svatko očito sam dolazi te se ne može na to promatrati sa stajališta ograničenog uma/iskustva.

Eto, ni sam nemam pojma što sam napisao





Citat:
Ono što ja vidim je iluzija nad iluzijom nad iluzijom. Naime, živimo u iluzionarnom svijetu (holografskom) i imamo nekakvu egzistenciju koju zovemo život.


Svjesnost ove činjenice ne dolazi iz logičko-linijske analize, već iz procesa praćenja i analiziranja istovremeno mnogo pojava. Sam koncept logičko-linijske analize kojeg nam je podarila ova naša civiilizacija omogućava praćenje i analizu određene pojave bez mogućnosti istovremenog praćenja i ostalih pojava u određenom procesu. Taj proces analize, sliku cijele šume transformiše u pojedinačne slike gdje je u svakoj slici po jedno drvo. Ne može se reći da takva percepcija ne vidi šumu, ali se može reči da takva percepcija ima drugačiju predstavu šume.

Citat:
Ha, kao što kažem, kad čovjek počne shvaćati da uživa u svakom trenutku u situaciji u kojoj se nalazi, neovisno o crno-bijelom shvaćaju "staroga svijetonazora", puno se toga promijeni. Ciljevi, ideje, želje... sve nestaje. Jasno govorim o nečemu do čega svatko očito sam dolazi te se ne može na to promatrati sa stajališta ograničenog uma/iskustva.

Ovo je vrlo iteresantan koncept izlaska iz civilizacijskih uslovljenosti i zato bih te Mito zamolio da to detaljnije obrazložiš.

Citat:
Eto, ni sam nemam pojma što sam napisao


Mislim da cjeli komentar ulazi u srž problema nesporazuma i kao takav ima itekako smisla.

Pozdrav


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon jul 24, 2006 5:00 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 11:23 am
Postovi: 1573
E ovo ce sve da se stampa pa lagano popodnevno citanje :D


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri aug 16, 2006 2:57 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet dec 29, 2005 1:26 am
Postovi: 455
Citat:
Napredovanjem u duhovnom razvoju, tj razbijanjem kontajnera nestaje noseća civilizacijska frekvencija, a s njom i podfrekvencije među kojima je i ona na kojoj egzistira i luđak. Ta nova frekvencija (ljubavi) čini ,,duhovnjaka,, nevidljivim ne samo prema efektima materijalne stvarnosti, već i prema čuvarima i tvorcima ove naše civilizacije u smislu sindroma ,,krave muzare,,. Za takvu novoformiranu ličnost istinski nestaju civilizacijski problemi jer civilizacijski uticaji ne dotiču svijest koja boravi u tom prostoru. Tu spada i pijenje zatrovane vode i sl. Gledajući civilizacijsku stvarnost s tom novostećenom frekvencijom, ona izgleda kao pozorišna predstava u kojoj ne postoji gledalište već svaki čovjek igra svoju nesvjesnu ulogu koju mu nameće Generalni zakon. U to spadaju i komunističke, seksualne, kulturne, vjerske, duhovne, prosvjetiteljske, itd revolucije. Taj osjećaj nevidljivosti može se posmatrati kao pozicija neutralnog posmatrača.


Ovo sto je Om naveo meni barem, da se ne namecem, izgleda kao kljuc mnogih prica i tema na ovom forumu.
Jer svijet doista izgleda kao jedna pozorisna predstava s razlikom da glumci vecinom nesvjesno igraju ulogu koju im je neko nametnuo ili su i samo negdje dabrali, i dok to covjek ne shvati nema nekog znacajnijeg napredka nego se samo mahom odvija prelaz iz jednog kontejnera svijesti u drugi.
Treba prvo izprazniti taj kontejner da bi dobio mogucnost da u neku ruku vidis nesto realno a da nije zatrovano ili obojeno vec sa necim.
Cini mi se da smo kao jedna rasa vise skloni da punimo kontejner ,odnosno da pokusavamo staviti sjajnu povrsinu, a ispod nje ostaje ono sto je i bilo ranije.
Tesko se doista suociti sa tolikim mrakom u sebi , lakse je sanjati, ali nazalost nema izlaza na svjetlost dok se ne prodje kroz sopstveni mrak.
Spoljni je nista, kakav je onaj unutarnji a opet i spoljni je odraz onog unutrasnjeg.
kad izadjes iz svega toga vidis koliko si u stvari cio zivot bio smjesan i da je sve bas jedna igra Uma po necijim notama a tebe nigdje.

Om, nego kad ce nastavak, ulijenio si se nesto :D ili si prestao da glumis.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri aug 16, 2006 7:05 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned aug 06, 2006 10:33 pm
Postovi: 127
Lokacija: Beograd
Arbitrium Liberum je napisao/la:
E ovo ce sve da se stampa pa lagano popodnevno citanje :D


bash tako :D


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon aug 21, 2006 8:33 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned aug 06, 2006 10:33 pm
Postovi: 127
Lokacija: Beograd
Fenomenalan text, HVALA OM PUNO SI MI POMOGAO!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub aug 26, 2006 3:46 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned jun 18, 2006 3:19 am
Postovi: 120
Citat:
Om, nego kad ce nastavak, ulijenio si se nesto ili si prestao da glumis.


Sophia,
razlog ove duge pauze je promjena životne frekvencije na vlastitu štetu, a koja se manifestovala u mjesec i po dugoj i dosadnoj gripi. Rad na ovoj temi mnogo iscrpljuje. Ova pauza je dobro došla da neki sadržaji iz ove teme prođu kroz psihološki proces asimilacije onih koji vladaju procesom stroge samoanalize jer su opterećujući za određene predrasude. Da se nekim slučajem pad foruma dogodio poslije objavljenih tekstova koje planiram objaviti, mogao sam doći u iskušenje na pomisao kroz samovažnost da je to učinjeno zbog tih tekstova. Nije slučajna uzrečica: Ima Boga.

Što se tiče glume, iako ne razumijem taj smisao, mogu dati neodređeni komentar:najvjerovatnije u toj sumnji nedostaje dovoljan broj odgovarajućih parametara.

Inače, sa zadovoljstvom i saosjećanjem pratim sve komentare na ovom forumu. Uključujem se u diskusiju iz svojih ,,ekscentričnih,, razloga bez namjere da utičem na tematski tok razvoja. Vjerovatno je to uticalo na tvoje sumnje o glumi. Obzirom da razumiješ smisao ovog temackog prezentiranog materijala, osjećam potrebu da ti napomenem da i ja prema tvojim komentarima imam posebno poštovanje.

Sve najbolje ti želim.


Citat:
Fenomenalan text, HVALA OM PUNO SI MI POMOGAO!


Nema na ćemu joloko. Osjećam potrebu da te upozorim da je ovaj tekst vještački formiran realitet u formi holograma koji ima funkciju sličnu ogledalu, tj opisivanje određenih unutarnjih odnosa koji su nesvjesni jer su nametnuti društvenim normama od ranog djetinjstva, a kojima ljudsko biće robuje. Zato prihvatanje ovih sadržaja u formi određenih principa, šablona i obrazaca, mogu proizvesti ponovo određene predrasude što bi stvorilo isti ili sličan problem kojeg se čovjek kroz ovaj tekst oslobodio. Nadam se da ćeš u narednim izlaganjima naći takođe korisnih informacija.

Pozdrav.




Nastavak teme:

Rituali i njihov značaj

Jedan od oblika komunikacijskog povezivanja sa nematerijalnim intelektualnim prostorom su rituali. To je područje koje u smislu analize ima mnogo početaka i krajeva. Ovaj tekst će obuhvatiti onu nit koja je značajna za kontajniranu svijest kroz nesporazume na ovom forumu. U tom smislu se mogu izdvojit kreativni i komunikacijski rituali. Kreativni rituali povezuju ličnost sa nematerijalnom stvarnosti bez intelektualne komunikacije, dok ovi drugi imaju direktnu ili indirektnu sadržajno-tematsku komunikaciju.

Rituali se izvode sa određenim ciljem. Bez obzira bili oni smatrani obmanama ili istinitim prezentacijama, oni mogu biti veoma korisne lekcije za samorazvoj svijesti kroz iskustvo. Početnik u razvoju svoje svijesti prihvata religiozne rituale ili neke slične kao kreativne, koji su u tom trenutku efikasni u smislu eliminisanja Generalnog zakona. Ta protivrječnost je sasvim razumljiva jer radom na izmjeni strukture svoga bića, učenik izlazi iz svoje uobičajne frekvencije što za posljedicu ima reakciju Generanog zakona. Svjesno izraženo emocionalno ritualno eksponiranje u ovom procesu znači obmanu (laganje), jer na osnovu gnostičkog iskustva, oni koji prihvataju te devocione energije, ne raspoznaju frekvencije kroz svjesnost od onih koje su zombificirane. Svaka intelektualna svijest ima svoju osnovnu frekvenciju koja je podfrekvencija noseće civilizacijske frekvencije. Civilizacijska frekvencija drži energetski civilizacijski potencijal u uslovnoj ravnoteži uz neprekidno oticanje negativane energije. Do određene (u ,,tehničkom,, smislu) granice sistem ravnoteže dijeluje samostalno kroz civilizacijski program. Svjesnost umanjuje isijavanje negativne energije kontajnirane svijesti što se automacki kroz civilizacijski program registruje i pokušava kroz uticaj Generalnog zakona korigovati. Sve je to do oređene granice programski automatizovano.

Dalnjim razvojem svijesti se struktura i sadržaji takvih kreativnih rituala neprekidno prilagođavaju potrebama učenika. Senzibilnost na energije unutar razvijenih bića je normalna manifestacija, i svako za sebe gradi proces kontrole protoka tih energija. To su rituali koje učenik najčešće sam kreira na osnovu prenesenog ili stečenog iskustva. Već je rečeno da je veoma teško dostići čisto stanje svijesti, tako da je svijest u procesu svog razvoja upućena na korišćenje rituala. Visoko razvijane svijesti koje su se opredjelile za pomaganje drugima kroz regulisanje energetskih protoka u smislu lječenja, tim ritualima se zaštičuju od uticaja Generalnog zakona.

Iz ovoga se može zaključiti da se ritualima mijenja postojeća egzistencijalna ili komunikacijska frekvencija uspostavljajući nove frekvencije. Ako je neko ,,prikovan,, za svoju egzistencijalnu frekvenciju kroz usvojene čvrste stavove, zaključke i principe u okviru civilizacijskih normi, obrazaca i šema, onda on kreativnim ritualima koji su izvan opsega tih frekvencija neće moći ostvariti efekat koji se pripisuje tim ritualima. Ulazak u te ritualne frekvencije je jednostavniji ako praktikant zna efekte tih rituala i unaprijed ih iščekuje. Onaj ko prvi put izvodi određene rituale, a nema mogućnost da se precizno upozna sa efektima rituala, može vrlo lako doći u zabludu jer iščekivani efekat može da neodgovara stvarnom rezultatu. Takva zabluda može biti sredstvo manipulacije.

Postoje takođe stavovi da se u razvoju svijesti ne trebaju koristiti rituali. Oni koji se kreću u stvarnom, a ne prividnom pozitivnom razvoju svijesti, odbacujući rituale zbog novoformiranih ubjeđenja, najčešće su izloženi ,,živom deranju,, (kože).

Rituali nisu sredstvo manipulacije kako ih neke ,,materijalističke škole,, predstavljaju, jer se njihovo dejstvo osjeća kao posljedica koja može biti pozitivna, negativna i neutralna. Tumačenje sadržaja rituala ili posljedice kroz iskustvo može biti manipulacija.

Gnostičari neprekidno upozoravaju na moguće obmane u procesu provođenja određenih rituala. Na prvom mjestu je meditacija. Početnik koji nema iskustvo sa meditacijom trebao bi biti u tom procesu samo posmatrač. Iako bi u procesu meditacije praktikant trebao biti usmjeren na kreativnu komponentu, on kroz neiskustvo prihvata komunikaciju. Bez obzira na ove dvije vrste usmjerenja, kada se u meditaciju unese kontajnirani logički potencijal iskustvo će biti identično materijalnoj ravni. U kreativnoj komponenti će se to iskustvo ispoljiti kao nesvjesno prihvaćene predrasude jer logičko-linijski način razmišljanja će dati predstavu doživljenog stanja u granicama intelektualnih sposobnosti praktikanta ili ,,učitelja,, ako ga praktikant ima. U komunikacijskoj komponenti će praktikant na tu subjektivnu ograničenost dobiti još i intelektualno sadržajno,,bogatstvo,, koje ima za posljedicu dodatnu programiranost i manipulaciju. Posljedice takvih iskustava kroz meditaciju su vidljive kroz nepredvidivo ponašanje praktikanata, među kojima je i šizofrenično eksponiranje. Takvi primjeri su vidljivi i na ovom forumu. Tačno je da želja pojedinaca da dožive astralni svijet i instant metode prosvjetljenja prave tešku pometnju u pristupu zdravog razvoja svijesti, međutim to se ne može generalizovati. Uzimati za primjere takve slučajeve s ciljem stvaranja negativnih konotacija na račun razvoja svijesti kroz meditaciju ili neke druge metode, je nesporazum izazvan različitim razmjerama.

Naročito je značajno promovisanje razvoja svijesti kroz sanjanje. Problem je identičan meditaciji. Ograničen način razmišljanja kroz logičke lance u kontajnerima se prenose i u snove. Oni koji imaju iskustva sa sanjenjem će se saglasiti sa stavom da neprekidnim vježbanjem sanjanja kroz namjeru sve veći i čistiji dio svijesti posjednika učestvuje kroz svjesnost u procesu sanjanja. Drugim riječima to znači da su snovi uređeni po pravilima budne svijesti. Obzirom da dominacija određenih kontajnera određuje realitet u kojem je svijest operativna, to stanje će se pojaviti i u snovima. Ako neko ima izražen osjećaj pravednosti kroz ponos i samovažnost, on će u snovima imati neuporedivo jače ispoljavanje tih osobina, jer snovi nisu ometani čulnim uticajima tako da je dejstvo takve svijesti mnogo izraženije od eksponiranja u budnom stanju. Intelektualna svijest kao lažna ličnost će se i u snovima takođe eksponirati na identičan način. Nasuprot tome, onaj ko je razvio Gnostičku suštinu, sadržaj snova će doživljavati u okviru tih stećenih sposobnosti. Veliku štetu u razvoju svijesti nanose svojim učenicima ,,novokomponovani,, učitelji meditacije ili učitelji sanjanja, jer nemaju ni minimalnu kontrolu nad svojim kontajnerima. U tom smislu je Kastaneda ostavio vrlo nezahvalan materijal koji kroz proces sanjanja daje ograničene mogućnosti namjenskog eksploatisanja. Iz komentara na forumu se može primjetiti da su neki članovi koji navodno razvijaju svijest kroz proces sanjanja po Kastanedinim uputama neprekidno u sukobima u komunikaciji. Njihovo ponašanje je usmjereno prema konfliktu kroz samovažnost, što prestavlja protivrječnost u razvoju svijesti po Kastanedinom učenju. Bez obzira što se svjesnost intelektualne svijesti u snovima sve više približava budnoj svjesnosti, ta svjesnost predstavlja dio civilizacijskog realiteta, ili bolje rečeno dio civilizacijskog programa i kao takva samo pojačava civilizacijske uticaje. Praktična gnostika snove analizira prema njihovoj sadržajnoj formi, za razliku od intelektualne svijesti koja se bavi analizom sadržajnih elemeneta (,,žena u crnom,,). Za gnostičara su snovi mjerilo njegovog duhovno-materijalnog nivoa, jer oni daju jasnu sliku ovladanog stepena samokontrole i sposobnosti razmišljanja izvan civilizacijskih uticaja. Naprimjer, ako je gnostičar imao obračun s nekim u snovima, za njega će to biti znak da u određenim procesima razmišljanja pada pod uticaje opredjeljenosti, i on tada prihvata obavezu da kroz životno iskustvo u kojem se pojavljuje to iskustvo, svjesno i na odgovarajući pozitivan način reaguje. Tada on izlazi iz frekvencije opredjeljenosti u tim određenim situacijama, a kao posljedica toga je izostanak nasilja u snovima. Time snovi dobijaju drugačiju sadržajnu formu koja liči na objave i upute izvan civilizacijskih uticaja koje je zbog toga teško interpretirati kroz njihov sadržaj, jer više liče na asocijacije. S takvim osobinama, gnostičar kroz namjeru može jednostavno i bez ometanja sa strane, doživjeti stanja snova onako kako ih opisuje Kastaneda.

Druga važna primjedba koja se takođe odnosi i na meditaciju je civilizacijski linijsko-logički način razmišljanja. Manipulacija ovog procesa razmišljanja se sa materijalne ravni prenosi u snove ili meditaciju. O tome opširnije kasnije.



Realiteti, programiranje i manipulacija svijesti

Realitet je način posmatranja stvarnosti. Jasno je da to nema nikakve veze sa iluzijama, uobraziljama, predrasudama, halucinacijama i sl. To je stvarnost koju doživljava određena intelektualna svijest kroz razum. Već je ranije rečeno da svjesnost unuter jednog kontajnera percepira neki događaj ili neko stanje isključivo iz tog kontajnera. Za tu ličnost je u tom momentu taj kontajner njegov realitet. Takođe je rečeno da se svakoj ličnosti realitet ugrađuje nasilnim putem. To znači da se svakoj ličnosti obrazovanjem i vaspitanjem ugrađuje jedna zajednička intelektualna struktura realnosti koja se naizgled samoinicijativno popunjava vlastitim ubjeđenjima i stavovima da bi se u ličnosti stvorio utisak slobode izbora stavova, a time i samostalnog zaključivanja i razmišljanja. Ta inelektualna struktura predstavlja osnovu na kojoj svaka ličnost pod uticajima kontrolnog sistema (kroz određene situacije) gradi svoj vlastiti realitet. U daljnjem izlaganju će se pri upotrebi pojma realitet podrazumvjevati ovaj nadograđeni dio kao primarni elemenat uz prisustvo i njegovog baznog dijela.

Po ovom iznesenom materijalu, možemo reći da su stavovi i ponašanje članova ovog foruma takođe posljedica formiranih realiteta. To su realiteti kojim se posmatraju odnosi i veze unutar čovječanstva.
Jasno je da u ovo spada i ova tema. Naredna izlaganja će biti usmjerana na analizu komunikacije ne kroz sadržaje tih realiteta, već kroz opise njihovih formi.

Programiranje je nametanje, tj stvaranje jednog ili više realiteta određenim sredstvima i metodama izvana s ciljem unaprijed pripremljenog trajnog razmišljanja, emocionalnog preživljavanja i ponašanja ličnosti unutar tih realiteta. Drugim riječima to znači nametanje trajno koristećih misli, civilizacijskih obrazaca i ponašanja. Još kraće, to je proces kojim se nekoj ličnosti kreiraju logički lanci i kontajneri izvana. Iz ovog bi moglo biti jasno da je cjelokupan proces obrazovanja i vaspitanje ustvari programiranje svijesti što za posljedicu ima lažnu ličnost koju intelektualna svijest osjeća kao svoju pamet ili razum.

Manipulacija je plansko i organizovano iznuđivanje unaprijed pripremljenog razmišljanja, emocija i ponašanja neke ličnosti koristeći usvojene civilizacijske norme, obrasce i šeme te ličnosti. Moglo bi se reći da je to privremeno, organizovano i plansko nametanje načina razmišljanja, emocinolnog preživljavanja i ponašanja programirane svijesti u određenim privremenim ili trenutnim uslovima.

Realiteti, programiranje i manipulacija čine globalnu i pojedinačnu strukturu civilizacijske svijesti i teško ih je odvojeno posmatrati, jer se međusobno prožimaju. Oni čine sistem mreže unutar koje su povezani svi osnovni, i izvedeni pojmovi u formi logičkih nizova, od pojedinačne intelektualne svijesti do globalne civilizacijske svijesti.

Intelektualna svijest, praćenjem i analizom pojedinačnih slučajeva koji proizvode protivrječnosti unutar jednog analiziranog procesa može doći do zaključka o manipulaciji. Primjer za to je manipulacija kroz religiju. Upoređujući naprijed navedene opise realiteta, programiranja i manipulacije može se zaključiti da intelektualna svijest nema jasno određena značenja tih pojmova. Prema iznesenom sadržaju, religiozni ljudi su programirani, jer njihovo religiozno razmišljanje, emocionalno preživljavanje i ponašanje je trajne prirode.

Ubjeđenje intelektualne svijesti da se nad nekim vrši manipulacija, je posljedica osjećaja vlastite objektivne percepcije stvarnosti. Ona je objektivna zato što se sve relevantne činjenice uklapaju u logički mozaik kojim se percepcija stvarnosti posmatra bez protivrječnosti. To drugim riječima znači posmatranje stvarnosti iz kontajnera u kojem su logički nizovi vrlo uredno složeni i čija logička uređnost stvara ubjeđenje o objekivnosti. U slučaju posmatranja ponašanja vjernika, misaoni otisci u kontajneru posmatrača se slažu po logičkom redosljedu u stav o manipulaciji. Na identičan, ali suprotan način će vjernik zauzeti stav o manipulaciji onih koji tvrde da se pomoću religije vrši manipulacija.

Takva nadmetanja i nadmudrivanja idu u nedogled, samo zato što je civilizacija koncepirana na realitetima kojih kontajnirana svijest nije i ne smije biti svjesna. Naime, svaki kontajner iz kojeg se posmatra stvarnost kao objektivna, je realitet u kojem egzistira (lažna) ličnost. Obrazovanje i vapitanje se trudi da grupiše te ljudske relitete po sadržaju u što većim skupinama kako bi što više ljudi bilo obuhvaćeno istim programom unutar kojeg je manipulacija svijesti tih grupa kroz civilizacijske norme jednostavnija. Osim njih tu je prisutna i propaganda na lokalnom ili cjelokupnom civilizacijskom nivou. Na taj način nastaju isti kontajneri, tj isti realiteti za pojedine grupe. Intelektulna svijest ponekad takve grupne realitete (kontajnere) definiše kao kolektivnu svijest.

Sa gnostičke ravni, a trebalo bi biti i sa civilizacijske ravni, svaki je čovjek u pravu kada daje svoje mišljene o nekoj pojavi jer je to proisteklo iz njegove objektivne realnosti, tj iz njegovog realiteta. Istovremeno, sa te iste gnostičke ravni nije niko u pravu, jer zaključci dolaze iz kontajnera koji su vještačkim i nasilnim putem formirani kroz naučeni proces logičkog nizanja najčešće besmislenih pojmova koji su svoj smisao dobili takođe nasilnim putem. Ovaj paradoks je posljedica istovremenog sagledavanja svih realiteta i nemogućnosti da se bilo šta uradi na njihovom eliminisanju, jer oni čine strukturu opšte civilizacijske svijesti. Može se pomisliti da gnostičar ima dva protivrječna stava. Međutim, to bi bio logičko-linijski zaključak na osnovu opredjeljenosti i isključivosti. Pojednostavljeno, za gnostičara su stavovi drugih ljudi istovremeno istiniti i neistiniti. Istinitost je posljedica razumjevanja situacije, a neistinitost posljedica znanja. Ta ravnoteža koju održava Gnostička suština se ispoljavava kroz nemogućnost konflikta bilo koje vrste. Konflikt je uvijek vezan za sadržaj realiteta, a razumjevanje za formu realiteta. Praćenje sadržaja realiteta je posljedica obrazovanja i vaspitanja, dok je sagledavanje forme realiteta posljedica razvijene Gnostičke suštine.

Konstrukcija realiteta koncepirana je tako da su sve nelogičnosti koje grade taj realitet izbačene iz njega kroz stvaranje logičkih nizova koji predstavljaju strateška obrazloženja u posmatranju tih nelogičnosti izvan tog svog kontajnera (realiteta). Svaki takav kontajner tj realitet sadrži strogo ograničen broj pojmova, i istovremeno mnogo logičkih nizova koji stvaraju logičku uređenost na bazi usvojenih civilizacijskih ili nekih drugih normi, šema i obrazaca. To za posljedicu ima stvaranje komplikovanih obrazloženja određenog stanja ili pojave čiji smisao često ima mistične osobine. Za sve formirane logičke nizove koji bi mogli proizvesti nelogičnosti unutar vlastitog realiteta i time poremetiti njegovu uređenost, ti logički nizovi se usmjeravaju prema drugim realitetima upoređujući ih sa njima sličnim logičkim nizovima izazivajući protivrječnosti kroz različite razmjere, i istovremeno stvarajući prividnu harmoniju unutar svog realiteta. To pojednostavljeno znači da se objektivnost svog realiteta posmatra kroz nelogičnosti u drugim realitetima koji ugrožavaju strukturu vlastitog realiteta. To dovodi vlasnika realiteta u poziciju da svaka analiza kroz percepciju te stvarnosti, ima svoju uzročno-posljedičnu povezanost. Sve se iz te percepcije da vrlo jednostavno obrazložiti. Znači, realitet je zatvorena misaona cjelina koja funkcioniše besprijekorno. Naravno, u tu besprijekornost spada i napadanje logičkih protivrječnosti tuđeg realiteta na osnovu stavova iz svog realiteta.

Treba istaći da ti realiteti mogu obuhvatitii i znanje civilizacijskih duhovnih škola sa civilizacijskim programskim šemama u okviru metoda učenja, a i po sadržaju znanja koje se prezentira. Moguća indikacija manipulacije unutar tih škola je odnos prema drugim grupama. Naprimjer, u deklaraciji skoro svih grupa se nalazi stav o poštivanju svih stavova ubjeđanja i vjerovanja drugih grupa, međutim, kroz praćenje rada tih grupa ne može se steći utisak o poštivanju te deklaracije. Jehovini Svjedoci sa tom deklaracijom odlaze od vrata do vrata tvrdeći kako njihova vjera najobjektivnije posmatra stvarnost. Ako je tačno da sva ubjeđenja i vjerovanja poštuju, šta onda traže pred tuđim vratima? U principu to radi svaki posjednik svog objektivnog realiteta samo što toga nije svjestan jer svjesnost u tom procesu je vezana isklučivo za sadržaj komunikacije, tj za sadržaj realiteta. Postoje takođe duhovne grupe koje ne izlaze izvan svog realiteta bez obzira koliko su napadane izvana.

Intelektualna svijest postepeno, a ponekad i naglo promjeni neki svoj realitet. Na tu promjenu utiću različiti faktori kao što su promjenjeni životni uslovi, intelektualna nadogradnja, propaganda, ugradnja ili zamjena implanata, sopstveni razvoj svijesti itd. U tom procesu je opet značajna kotrola čuvara ove naše civilizacije preko Generalnog zakona i drugih metoda i sredstava. Posebno je interesantno posmatranje mjenjanja realiteta kroz razvoj svijesti. Svaki učenik u svom razvoju mora prolaziti kroz proces prihvatanja i gradnje novih realiteta. Ako je ispravno informisan o tim realitetima, neće bespoštedno braniti integritet svoje privremene objektivne realnosti dokazujući svoju privremenu ispravnost stavova, već će racionalno trošti životnu energiju na daleko važnije životne sadržaje.

Svaka duhovna grupa, zbog civilizacijske uslovljenosti je programirana i ima ograničenja koja daju učeniku u razvoju svijesti dvije mogućnosti. Prva je da učenik napusti tu grupu kada počne nailaziti na protivrječnosti stećenog znanja, principa, pravila i daljnjih sadržaja. Druga je da se do svoje smrti vrti u okviru stećenog znanja imitirajući svoj napredak i razvoj. Može neko postaviti pitanje vezano za ovo presuđivanje o nesavršenosti duhovnih škola. Da postoji neka duhovna škola sa istinitim obrascima ka duhovnom neprekidnom napredovanju, to bi se kroz razvoj ove naše civilizacije već odavno znalo jer bi bilo vidljivo. I zato su stavovi svake duhovne škole istovremeno istiniti i neistiniti jer im je konstrukcija uslovljena, a sadržaj rada limitiran civilizaciujskim pojmovima, pravilima, šemama i šablonima. Indikacija za to je neprevalzilaženje osnivača određene duhovne škole od strane njegovih učenika u smislu sticanja znanja.

Sve dok učenik ne vrši negativno presuđivanje unutar drugih realiteta za njegov razvoj se može reći da ima pozitivnu konstruktivnu formu. U suprotnom on postaje vlastita negacija što se može svrstati u kategoriju doprogramiranja kroz nekorektan odnos unutar vlastitog objektivnog realiteta. Može se zaključiti da ,,zabadanje nosa,, u tuđe kontajnere predstavlja demonstraciju nesavršenosti vlastitog realiteta.

Ako se čovjek u procesu samoposmatranja bori da traži nelogičnosti unutar svog realiteta, a ne tuđeg što je uobičajeno, može spoznati određene nedostatke koji čine njegov realitet. Na prvom mjestu je skroman i samim tim ograničen broj pojmova koji grade taj realitet. Jedna od tih opštih nelogičnosti je i pitanje: imam li ja uistinu dovoljan broj objektinih parametara na osnovu kojih mogu donositi zaključke o stanju nečeg ili nekoga, što se u praktičnoj gnostici smatra presuđivanjem? Iz ovoga slijedi zaključak: ako takav pozitivan stav o svojim efikasnim parametrima za posmatranje objektivne realnosti ima i neko s kim sam u protivrječnostima po pitanju percepcije te stvarnosti, jasno je da, ja, on, ili obojca nemamo dovoljan broj ispravnih odgovarajučih parametara jer u tom slučaju sukoba u mišljenju ne bi ni bilo. Iz takvog procesa zaključivanja se postepeno dolazi do nelogičnosti i protivrječnosti zaključaka i stavova unutar vlastitog realiteta što konačno dovodi do svjesnosti vlastite programiranosti. Već je rečeno da se taj proces naziva odumiranje lažne ličnosti. Međutim, stvarnost je drugačija. U principu se integritet svojih realiteta u koje spada i objektivna realnost brani svim sredstvima kroz civilizacijske norme što se osjeća kao samouvjeren stav o realnosti u kojoj svijesnost posjednika tog realiteta egzistira. Ličnost to osjeća kao prikupljanje dokaza o ispravnosti svojih stavova s kojima prezentira svoj realitet.

Ako se iz jednog kontajnera (realiteta) utvrdi manipulacija kod neke ličnosti ili grupe, ali sa drugačijim kontajnerom (realitetom), onda se može kazati da je utvrđena manipulacija prividna. O stvarnoj manipulaciji se može govoriti samo u slučaju da se analiza manipulacije (svijesti) vrši unutar sopstvenog ili identičnog kontajnera druge ličnosti. To spada u kategoriju samoposmatranja koje ugrožava stavove vlastite objektivne realnosti, i zato ličnost to samoposmatranje prihvata samo deklarativno bez namjere da malo poradi na samokritičkoj analizi nesporazuma sa stavovima izvana. Onaj ko dostigne sposobnost sveobuhvatne percepcije, sve te realitete će posmatrati s vanjske pozicije bez potrebe zalaženja u bilo kakav sadržaj bilo čijeg realiteta, jer će forma sadržaja biti predmet analize.

Kako praktično izgledaju ti realiteti moguće je vidjeti u temi: Metafizika -Moj pogled na svijet.

Napad na tuđi realitet i odbrana napadnutog realitata kroz napad na napadajući realitet, moguće je vidjeti iz ovog posta:


Citat:
stvarno mi je već žalosno gledati kako je ovdje na ovom forumu gdje inače ima puno zanimljivih ljudi,dobrih ideja i solidnih informacija,onaj perfidni kontrolni dezinformacijski program popularno zvan cassiopeja uzeo maha....

Odgovor:
A što da sjednemo u "ljubičaste balone" i tako se spasimo od "Sotone"???


Ako se formira realitet kroz sadržaje meditacije, a da se prije toga nije izgradila Gnostička suština, onda ličnost dobijena iskustva kroz meditaciju ugrađuje u već postojeći civilizacijski realitet na osnovu civilizacijskih normi, šema i šablona. To za posljedicu ima stvoren realitet koji iskustva sa astralne ravni tumači logičko-linijiskim načinom rasuđivanja. Tom prilikom, dodatni pojmovi sa astralne ravni još više pojednostavljuju intelektualnu strukturu postojećeg civilizacijsklog realiteta, prebacujući protivrječnosti nastale tim procesom u tuđe realitete stvarajući utisak objektivnosti unutar svog realiteta. Stav da je Cassiopeja dezinformacijski program je posljedica tumačenja iskustava dobijenih meditacijom kroz logičko-linijski koncept razmišljanja u formi protivrječnosti sa iskustvima iz religioznog realiteta. Kada bi se vlasnik komentara potrudio da potraži uzroke ove neusaglašenosti unutar iskustava dobijenih kroz meditaciju, došao bi do začuđujućih sumnji u način tumačenja tih iskustava. Međutim, sistem funkcioniše po civilizacijskim pravilima onako kako je i prezentiran. Iskakanja ne može biti. Objektivna percepcija objektivne stvarnosti je u potpunosti izražena i kao takva je izvor nesporazuma i sukoba.

Vlasnik odgovora je kroz ranija iznošenja stavova pokazao svjesnost o postojanju drugih realiteta i potrebi njihovog poštivanja. Međutim, to su uvijek bile situacije koje nisu direktno izazivale protivrječnosti unutar vlastitog civilizacijskog realiteta ,,obogaćenog,, cassiopejskim iskustvom. Kada se to dogodilo, nasatala je reakcija koju nije potrebno posebno komentarisati. Sve primjedbe kojima se protivrječe cassiopejska tumačenja bi u slučaju razvijene Gnostičke suštine bile ozbiljno analizirane sa zauzetim privremenim stavom prihvatanja tih primjedbi uz traženja uzroka protivrječnosti unutar sopstvenog cassiopejskog kontajnera. Takođe bi se došlo do začuđujućih sumnji u način tumačenja tih iskustava. Ovako sistem ,,ativirusnim programom,, spriječava zavirivanje u sopstveni realitet.



Svako ko ima čvrste stavove na osnovu svog objektivnog gledanja na stvarnost, ustvari ima ugrađen dvotaktni negativno-emocionalni generator kojim ispušta negativnu energiju kada brani svoj realitet ili iznuđuje negativnu energiju kada napada tuđi realitet. Obzirom da se odbrana svog realiteta sastoji u napadu na tuđi realitet, dvotaktnost tog sistema djeluje skoro istovremeno.

Svaki realitet je za sebe civilizacijski ograničen kroz civilizacijske elemente, računajući i nauku. Ta programska zatvorenost onemogućava svjesnost da iz tih okvira izađe. To je osnovni razlog držanja čovječanstva u robstvu. Sve ostalo su ,,nijanse,, koje se vrte unutar tog realiteta zabavljajući vlasnika tog realiteta civilizacijskim uslovljenostima pri ćemu se proizvodi ogromna količina negativne energije.

Može se za primjer uzeti okrugla malo veća kartonska kutija bez poklopca s mišem u njoj. Posmatraču može biti zabavno da nekim predmetom, naprimjer štapom uznemirava tog miša. Miš je na nezaštićenom ,,otvorenom,, prostoru i njegove reakcije će biti usklađene njegovim instiktima. Ako se u tu kutiju stavi od papira smotani fišek, miš će se vođen instiktima zavući u njega. Potrebno je zatvoriti fišek i miša prebaciti u neku drugu kutuju kod neke druge osobe da se i ona malo zabavlja. Ove instiktivne radnje bježanja u ,,sklonište,, miš nije svjestan i taj postupak jednostavnog njegovog hvatanja je manipulacija ili iznuđivanje ponašanja na osnovu poznavanja njegovih osobina. O tome je Kastaneda mnogo pisao kroz ,,tehniku lova,, na divljač. To Kastanedino asocijativno izražavanje kroz šamansku filozofiju je teško razumljivo za prozapadnu kontajniranu svijest. Ipak, evo pružila se prilika da se i o toj ,,lovačkoj,, strategiji malo porazgovara. U ovom primjeru se uznemiravanje miša može uporediti sa doživljajima kroz događaje koje režira Generalni zakon u individualnom smislu ili svjetska elita u grupnom smislu. Kartonskoj kutiji bi odgovarao realitet kojim se doživljava stvarnost, dok bi fišeku odgovarle društvene norme (ponašanja), ubjeđenja, vjerovanja stećeno znanje kroz obrazovanje, itd. Ostaje racionalno razmišljanje i ponašanje ličnosti koje bi odgovaralo nesvjesnoj reakciji miša. Da bi se manipulacija svijesti mogla obaviti, ta svijest mora biti programirana tj moraju postojati fišeci u kutiji.

Generalna manipulacija individualnih jedinki bila je ekstremno izražena u zadnjim Balkanskim krvavim događanjima, i nije primjereno uzimati takve primjere na ovom vebu. Ipak, generalno se može reći da patriotska, nacionalna, vjerska, navijačka, itd osjećanja predstavljaju taj fišek, jer ko bi bez tih prihvaćenih civilizacijskih obrazaca za tu ,,svoju,, domovinu, naciju, religiju, sportski klub i sl. davao svoj život. Ovo ,,svoju,, je manifestacija usvojenih društvenih normi i obrazaca. Korisno je ovom prilikom napomenuti da srah od posljedica neodazivanja na mobilizaciju je posljedica usvojenih civilizacijskih normi u zakonskoj formi. Oni koji istinski nisu htjeli ratovati, našli su načina da to izbjegnu bez obzira na posljedice. Svaka rasprava koja bi se mogla voditi o patriotizmu i njegovom odnosu prema ratu je kontajnirana kroz opšte i konkretne društvene obrasce i norme i kao takva se ne bi uklapila u interpretaciju stvarnosti kroz materijal ove teme.

Jedan od najzastupljenijih civilizacijskih obrazaca pomoću kojeg se vrši manipulacija je: ako te neko napadne, brani se. Ovaj se društveni i religiozni obrazac ne odnosi samo na fizičko nasilje, već i na probleme u komunikaciji kao što je i ovaj forum. U realitetu u kojem postoji znanje o nepostojanju sukoba ili bolje rečeno znanje koje ličnost drži u frekvenciji koja nije ekvivalentna frekvenciji ugroženosti, ličnost nema potrebu za dokazivanjem ili samodokazivanjem. Obzirom da se u ličnost od njenog rođenja ugrađuju moralne norme, ona se kroz te usvojene obrasce neprekidno dokazuje. Ovaj navedeni civilizacijski i religiozni obrazac u smislu potrebe odbrane je isključivo namjenjen za idividualnu ili grupnu proizvodnju negativne energije. Do takve manifestacije se dolazi manipulacijom unutar realiteta koji u individualnom smislu sadrži integritet ličnosti kojeg čine usvojene (najčešće pozitivne) moralne i kulturne norme, dok u grupnom smislu sadrži usvojene opšte društvene norme kao što je patriotizam, nacionalni i vjerski identitet i sl. Civilizacijska svijest je prihvatila šablon razmišljanja po kojem potrebu za odbranom proizvodi strah. To je tačno samo za one slučajeve koji su posljedica uticaja Generalnog zakona gdje je prisutan faktor iznenađenja. Međutim, korisno je istači odbranu ličnosti čiji je uzrok u samovažnosti, a koja je manifestacija osjećaja vlastite univerzalnosti u odnosu na usvojeno znanje, norme, obrasce i šeme ponašanja. Integritet ličnosti je manifestacija programiranosti, a svaki nesporazum koji ugrožava taj integritet je manipulacija. Intelektualna svijest ovo izlaganje može razumjeti samo na primjerima u trećem licu. Kada se to izlaganje pokuša povezati s vlastitim negativnim iskustvom u smislu osjećaja ugroženosti, nastaje problem koji je posljedica zatvorenosti unutar vlastitog realiteta. Ustvari, integritet ličnosti je elemenat strukture tog realiteta, i bilo kakvo razumjevanje situacije u momentu dešavanja neprijatnosti u smislu osjećaja ugroženosti, zahtjevalo bi razgradnju te strukture što je nemoguće ostvariti. Na razgradnji te strukture se radi postepeno kroz vježbe koje su utkane u neprijatne situacije kroz životno iskustvo. (Kastanedini mučitelji i učitelji.) Intelektualnim radom se može proizvesti samo imitacija razgradnje integriteta ličnosti, što u prevodu znači prestruktuiranje postojećih logičkih lanaca unutar vlastitog realiteta. Kada se govori o kolektivnoj ugroženosti kao sredstvu manipulacije programirane kolektivne svijesti, dovoljno je saslušati dnevne vijesti i komentare preko sredstava informisanja.

Proces manipulacije svijesti je formiranje odgovarajućeg realiteta prilagođenog osobinama te svijesti, zatvaranje te svijesti u njega, što znači programiranje svijesti i neprekidno iznuđivanje ponašanja, što za posljedicu ima emocionalno reagovanje. Kraće rečeno, kontrolni sistem nameće realitet u kojem enterijer predstavljaju civilizacijske norme, obrasci i šeme, prilagođene pojmovima tog realiteta. Tom prilikom se životnim ili nekim drugim sadržajima iznuđuje predviđeni proces razmišljanja, emocionalnog preživljavanja i ponašanja kroz pamet odnosno razum žrtve!

Pozdrav.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned sep 03, 2006 9:54 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 01, 2005 1:17 am
Postovi: 1377
Lokacija: Justinijana Prima
=D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D> =D>

OOOOOOOOOOOOOOOOOOmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

BRAVO MAJSTOREEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE :!: :!: :!:

Imam jedan predlog,ako je izvodljiv.

Poshto ovaj forum smatram domom/kucom u kojoj svi mi uchimo,a usled svadja koje se svakomalo deshavaju izmedju chlanova,iz razloga koje je Om brilijantno izlozio i obrazlozio,a deshava se da se tema spusti nize na tabeli,pa je ljudi previde,evo bash ovako kao ja :oops: ,(hvala Jack :!: )

:?: da li postoji mogucnost da ovaj Omov text,bude otirach na ulaznim vratima ove kuce,odnosno,da svako ko dodje na forum fino obrishe chizme od prashine i blata koje je putem pokupio,t.j. da prochita ovu temu.
Smatram da bi to mnogima pomoglo,a i da se ne davimo u blatu,bolje se uchi kad je kucha chista.

Om,ovom temom "razbijam glavu", rekao bih celog zivota,a ponekad chini mi se i duze.Pre neki dan pogledah svoj prvi post na forumu i josh u prvoj rechenici pishem o rechima kao izvoru nerazumevanja i loshe komunikacije.
Ovde stvarno nemam shta vishe reci,sve si rek'o a i ne bih mogao to ovako kratko kao ti,meni bi trebalo 500str.
Ali bih se osecao bezveze da ovako znachajnoj temi ne prilozim bar malo pa cu postati jednu prichu,radnja je smeshtena u 8 veku p.n.e. a pricha je napisana 1991g. ali je tema vechna ( ipak,stavit cu je u poetski kutak jer tamo i spada,a ti prochitaj)
Drago mi je da postoje ljudi sa ovakvim i ovolikim razumevanjem kao shto je tvoje

peace
nat :love3:

_________________
Теоретичар завере у мировини, технолошки вишак @ КасиЈопеја ДП инк. & стечајни управник @ ХипиШизикМетафизик анлимитид.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 123 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 15 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz