Jako lijepo receno Om. Ti mnogi koji se proglasavaju prosvjetljenima samo doprinose umnozavanju broja hodnika u jednom beskonacnom Lavirintu Uma a oni nevidljivi su svjesni odgovornosti da cak i iskonska istina kad se prenese rijecima moze takodje u Umu izazvati pogresnu intonaciju.
To ima dokaza medju mnogim starim knjigama, cija simbolika na jednom vibracijskom stupnju i jeste istina ,ali pogresno protumacena i prepisana na drugaciji nacin izgubila smisao i formirala jednu novu Civilizacijsku obmanu.
Zato i istinski nevidljivi ucitelji uce one koji to svojom vibracijom i mogu prihvatiti. Za nekoga tko ne moze ili ne zeli , oni se i ne mjesaju u volju takve osobe.
Uvijek mi padne napamet Plotinus, koji kaze da covjek treba postati takav entitet da moze zivjeti i prihvatiti vjecnu istinu , odnosno bice koje vec vibriria na vibraciji istine pa je to i prirodno stanje koje osjeca, vise nema nikakvog napora da se nesto uci ili spoznaje.
Ovo bi sve trebalo uzeti u obzir pri punjenju onog kontenjera novokomponovanim teorijama, do koje mjere ce one degradirati vibraciju ili da li ce bicu pomoci u podizanju te vibracije.
Zato se i dolazi u jednom momentu do zakljucka, da jeste put jednostavan , svatkome dostupan, znao on sve tajne materijalnog Univerzuma ili nijednu jer to ne zavisi od kolicine mentalnih informacija nego od volje da se bice transformira na vibraciju istine.
A prepreka moze biti , do koje mjere je neciji kontejner napunjen i koliko se tko vezao za taj materijal u tom kontejneru.
Pozdrav.

Ovo je stvarno dobar topik za pocetak. Om, hoce biti nesto novo?

ovako pred svima...nisam ja... mislim... nije da ja to namjerno radim, nego ne shvacam kako bi mi uopce bilo moguce razmisljati tudjom pameti. Pa i ti si to napisao oslanjajuci se na svoju, zar ne?
Odlicno, samo nastavi...
Nego, mala korekcija:

Ne, on je ZABRANJIVAO ljudima da budu ovce iako to zele, OKOMLJUJUCI se na religiju i vise od potrebnog, tako da je od nje radio "mucenika", a zahvaljujuci tome ona sad ima grand revival i ponovno ulazi na velika vrata...

Ne govorim, niti odgovaram u ime Oma, niti ću koristiti većinu njegovih pojmova. On će reći sa svoje točke gledišta (ako bude htio i smatrao potrebnim).

Mogla bih usput i navesti neke od "teorija i praksi" koje podržavaju ovakvo moje gledište, ali ne vidim potrebu za tim, jer sam ih pronašla tek NAKON što sam doživjela, uvidjela i isprva nevoljno morala prihvatiti stvarnost doživljaja/uvida. Nije ugodno stoga što ruši same temelje i tlo na kojemu je postavljena ljudska identifikacija i cijeli život čovjeka onako kako ga "naša" kultura cijeni i objašnjava. Nakon te neugode, došlo je divljenje koje me do dana današnjeg nije napustilo. No, da ne dužim. Neke pojmove ću koristiti jedino stoga što smatram da su većini ovdje poznati, pod uvjetom da su čitali napise o gnozi ili gnostici na stranicama sajta, a neki drugi imaju tek naznake veza s gnozom opisanom tamo, a više s nekim drugim putevima.



Gnoza govori o pojmu Lažne ličnosti i govori o "razvoju" Individualnosti – Harmonizirane ličnosti (ima dovoljno toga napisanog u glavnom sajtu da bih o tome duže). Dok god nije prešao Drugi Prag – čovjek jest i identificira se s Lažnom Ličnosti.

PAMET (da upotrijebim ovdje već spomenut izraz) te Lažne Ličnosti je tuđa pamet. Ta Lažna ličnost se sastoji od nečega što mogu nazvati ULOGAMA koje igraš – oprosti, živiš. Ma ne. Igraš. Kad hodaš ulicom onda si šetač. Kad kupuješ u trgovini onda si mušterija ili klijent ili kupac. Svome ocu i majci ti si sin. Svojoj djeci otac ili majka... I dok igraš bilo koju od tih uloga – ti koristiš "pamet" te uloge. Dok si sin, ne odnosiš se prema majci niti razmišljaš pameću oca, već sina. To je sve naučeno, pokupljeno, odgojeno, obrazovano – unaprijed uvjetovano baš svakim događajem, mišlju, osjećajem, snom... Sveukupnost tih uloga Moravjev naziva FILMOM ŽIVOTA. Većina ljudi ih naziva njihovim životima. To su životi lažnih ličnosti. Za individualnost je to film života.

Pamet tih pojedinih uloga je tuđa pamet i nikad nije pripadala nikome od nas, ona je na nas "nakačena" civilizacijskim normama, odnosima... Sveukupnost tih tuđih pameti uloga čini TUĐU PAMET LAŽNE LIČNOSTI. I to je pamet kojom su oni koji se nazivaju pripadnicima ljudske vrste skloni razmišljati.

Onog časa kad to počneš doista uviđati u svom vlastitom životu, u svojim vlastitim akcijama i reakcijama, kad se "gledaš" dok nešto činiš ili govoriš... možeš doći u situaciju da se blesasto zapitaš (osjećaj je zaista takav, zbunjujući) – dobro, jesam li ja ovaj koji gledam sebe dok govorim ili sam ja onaj koji je tako siguran u to što govori. Stvara se neka vrsta podvojenosti – PUKOTINA. U početku to zaista djeluje uznemirujuće. Ali, kako sve više prebacuješ TEŽIŠTE na onoga tebe koji promatra, povremeno se pojavljuje onaj ti koji promatra tebe dok promatraš tebe koji nešto čini. Svjestan si da si svjestan svjesnoga. I, vjerovao ili ne – od volje ti, tek tada možeš zaista početi odlučivati koju od svih tih tuđih pameti ćeš u datom trenutku koristiti. ( Isto kao što u kafeteriji odlučuješ hoćeš li popiti kavu, sok, pivo, vino... ili koji ćeš obrok danas ručati. )

Tada ta pamet kojom to odlučuješ više nije TUĐA PAMET. Ali niti ti više nisi sve ono što si mislio da jesi (zapravo, jesi, ali nisi samo to), pa tako je teško i zapravo pogrešno reći da je i TA DRUGA PAMET, zaista tvoja na način kako sebe shvaćaš sada.


Kao što rekoh, ne odgovaram u ime Oma, već u svoje. On bi se mogao složiti ili ne složiti. Ali to je već njegova stvar i njegovo iskustvo.

zen svima

Sophia

Da, i u tom smislu se u ovoj temi ukazuje na potrebu ostvarivanja svjesnosti o ograničenosti uma.



Survivor

Da, u pravu si. Međutim, taj primjer je svjesno pojednostaljen da ne bi skretao pažnju sa smisla sadržaja koji se prezentira. Hvala ti na dopuni.



sen-sei, zahvaljujem se na veoma jasnom i preciznom opisu funkcionisanja i prevazilaženja uticaja lažne ličnosti. To je to! Bilo bi korisno ovaj tvoj komentar dopuniti i iz ugla Praktične gnostike.


Survivor

Ovdje se ne radi direktno o procesu razmišljanja, već o efektima tog razmišljanja kroz ponašanje (komunikaciju). Ličnost ne može egzistirati bez procesa razmišljanja. Svako takvo razmišljanje je posljedica uređenosti određenog realiteta u okviru kojeg se odvija proces razmišljanja. Radi se o potpunoj svjesnosti, ili kako ju sen-sei naziva ,,kad se "gledaš" dok nešto činiš ili govoriš,, da je to razmišljanje neobjektivno i time neupotrebljivo u njegovoj primjeni. Smisao citirane rečenice ( "Dakle, sad imam samo tu pamet koju imam, pa cu se ja licno za sebe sasvim sigurno oslanjati na tu svoju pamet, jer ja druge pameti nemam, a i ne zelim se oslanjati na neciju tudju pamet.) je u ponašanju ( reagovanju) u smislu ,,oslanjati na svoju pamet,,.
Biće koje je dostiglo određeni stepen razvoja svijesti, osjećaj sebe (sebstvo), osjeća odvojeno od procesa (logičkog) zaključivanja ili kako sen-sei kaže: ,,Stvara se neka vrsta podvojenosti – PUKOTINA,,. To je u stvari osjećaj da bilo koji zaključak ili stav koji se donese istinski nije moj zaključak ili stav. Automacki u komunikaciji pod tim uvjetima prestaje potreba davanja bilo kakvog svog mišljenja ili prezetiranje svog stava.
Taj osjećaj ,,moj,, ili ,,ja,, u procesu logičkog zaklučivanja unutar analize nekog sadržaja ne postoji, već samo u procesu prihvatanja i identifikacije misaonih formi u smislu uklapanja u određeni koncept svojih stavova, što se u ovoj temi izražava čuvanjem uređenosti svog realiteta (kontajnera).

Već je rečeno da je percepcija stvarnosti kroz svjesnost sebe, stanje neutralnog posmatrača, koje zbog civilizacijskih uslovljenosti (komunikacije koja uslovljava logičko zaključivanje) prisiljava takvo biće da komunikaciju i ponašanje eksponira kroz proces kojeg je Kastaneda nazvao kontrolisana ludost. U principu, visoko razvijena svijest zbog te svjesnosti nema ni najmanju potrebu za civilizacijski formiranom komunikacijom ili za civilizacijski određenim načinom ponašanja. Nepridavanje značaja uobičajenim civilizacijskim manifestacijama, visoko razvijena svijest doživljava proces razmišljanja identičan onom u stanju meditacije. U tom slučaju, biće opet logički razmišlja, ali je to razmišljanje usmjereno isključivo u smjeru Suštine svoga bića, tj prema unutra i prema vani.

S druge strane, takva svijest mora voditi uobičajenu komunikaciju sa logičkom pozadinom razmišljanja koje je krajnje formalno i ne dodiruje više centre, i time ta svijest doživljava odvojenost tog formalnog intelektualnog eksponiranja od svojih viših centara koji tu svijest drže u funkciji.

Vrlo je teško razlučiti uzročno-posljedičnu povezanost gubitka potrebe za logičkim zaključivanjem i gubitka potrebe za komunikacijom, jer se jedno i drugo u oba smjera, međusobno uslovljavaju. Biće, koje u okviru samorazvojnih vježbi nastoji kroz namjeru da logičko razmišljanje svede na što je moguće manju mjeru, gubi potrebu za komunikacijom koja u tim uslovima nema smisla. Vrijedi i obrnuto, kada se biće izoluje od bilo kakvih mogućnosti konflikta ili nesporazuma, gubi se ,,moj,, ili ,,ja,, koje čuva određeni realitet, te time značaj logičkog zaključivanja koji daje smisao jasnoće određenom realitetu gubi svoj smisao, što umanjuje potrebu logičkog zaključivanja kroz komunikaciju.

Ta svjesnost se postiže mukotrpnim radom kroz svjesnost svojih reakcija, postupaka, razmišljanja i emocija (,,pamćenje sebe,, kako to Uspenski naziva ili,,kad se "gledaš" dok nešto činiš ili govoriš,,). Za takav proces praktičnog vježbanja su neophodni mučitelji kojih Generalni zakon ima u neograničenim količinama, koje običan čovjek doživljava kroz ugroženost i patnju.



Nesporazumi i sukobi međe sljedbenicima Kastanedinog učenja

U komentarima koji slijede su korišteni i materijali sa http://www.stazaratnika.svcfreehost.inf ... hp?f=4&t=3)

Obzirom da se ova tema bavi nesporazumima i sukobima, bilo bi korisno oslikati stanje i ponašanje Kastanedih sljedbenika kroz prizmu Praktične gnostike.

Sve što bude napisano i odnosi se na Kastanedino učenje odnosi se na sve pravce, škole i intelektualne sadržaje koji se mogu posmatrati kao sadržaj učenja.

Kastaneda je prezentirao šamanizam na komercijalan način. Posljedica toga su između ostalih,
uvedeni pojmovi i sadržaji koji su samo literarno i kvantitativno obogatili njegova djela. Raznolikost ponuđenih sadržaja daje mogućnost da svaki profil ličnosti nađe nešto što mu odgovara u formi ,,priljeganja srcu,,. Posebno se u tome treba napomenuti pojam ratnika kojeg intelektualna svijest bez dobro uvježbane samokontrole u procesu razmišljanja nesvjesno veže za civilizacijsko poimanje ratnika ,,kao fizičkog borca protiv letača,,.

Kastanedin literarni prikaz kroz autobiografsko iskustvo, tj literarni izraz kroz prvo lice takođe pomaže lakšoj identifikaciji čitaoca sa prezentiranim sadržajima čime se gubi vlastiti identitet.

Takođe je tu prisutno i uvođenje pojma Duha, o kojem je Kastaneda napisao samo nekoliko rečenica bez konkretnog i cjelovitog značenja. Jedino je isticao njegovo prisustvo. Iz tih sardržaja u kojima spominje Duha se može zaključiti da je on tom pojmu prilazio bez strahopoštovanja (devocije) što se uklapa u smisao njegovog poimanja ratnika. Nije problem tumačiti ,,kosmičku silu koju tradicija don Huana naziva sledećim terminima: Duh, Namera, Volja, Orao, Tamno More Svesti, Nagual,,, već devociono (religioznim strahopoštovanjem) se odnositi prema toj sili koji tu tradiciju don Huana pretvara u religiju. Različiti aspekti ispoljavanja te sile nemaju ulogu i značenje svemoćnosti. Pa ipak, na podforumu se toj sili prilazi kao Svevišnjem. Čak su i molitvu izmislili.(Str 61. Komentar od 12. 12. 2007) Evo jednog dijela:



Iskusni Kastanedin ratnik za Orla piše:

Ovaj drugi dio rečenice takođe ukazuje na taj religiozni koncept.

Nedorečeno i nekonkretno, a ponekad i protivrječno tumačenje određenih stanja, u Kastanedinim djelima daju mogućnost svakom čitaocu da samostalno racionalizuje sadržaje prema svojim mogućnostima što dovodi do razumjevanja tih prezentiranih istina na svoj poseban način. Može se za primjer uzeti naslov knjige Orlov dar koji nedvosmisleno ukazuje da Orao navodno poklanja slobodu zasluženim borcima dozvoljavajući im da prođu pored njega sa svojom svijesti što predstavlja prelazak fizičkog tijela u drugu oblast postojanja. I pored toga se mogu pročitati komentari, kako ratnik treba neopaženo proći pored Orla.

U svim knjigama se don Huan trudio da objasni Kastanedi da njegov racionalan um treba izdvojiti iz procesa prikupljanja znanja kojeg mu on prezentira. Stalno je govorio da njegov racionalan um to ne može da shvati. Čak se i šalio na račun njegovog akademskog znanja. Smisao toga je bio da Kastaneda prihvati svoje aklademsko obrazovanje u formi kontrolisane ludosti jer je jedino na takav način moguća ravnoteža između učenja don Huana i akademskog znanja. Sve promjene koje su se dešavale u istorijskom razvoju učenja don Huana su bile rezultat razvoja svijesti kroz iskustvo. Međutim, savremeni vidovnjaci (kako su sebe proglasili neki Kastanedini sljedbenici), taj razvoj svijesti su poistovjetili sa intelektualnom prezentacijom Kastanedinog učenja koju nazivaju ,,pronalaženje novog izraza,,.

Evo kako to iskusni Kastanedin ratnik obrazlaže. (Citat sa gore naznačenog linka)




Kako izgleda taj novi izraz ilustruje citat sa našeg foruma:


Gurđijev je tu vrstu komunikacije (kroz novi izraz) nazvao jezička zabuna, gdje svako priča svoju priču, što ima za posljedicu da niko nikog ne razumije.

Ova mogućnost individualnog tumačenja Kastanedinog učenja onemogućava stvaranje zajedničkih duhovnih istina, a samim tim i različitih globalnih tumačenja. Često se mogu pročitati komentari Kastanedinih sljedbenika da je to učenje toliko orginalno, jasno i nedvosmisleno, da se nisu pojavili pojedinci koji bi kroz masovne uticaje mogli kontaminirati čistotu tog učenja. Međutim, stalne prepirke i svađe na podtemama Kastaneda, ukazuju na zaključak da predator nema potrebe praviti haos kroz različita globalna tumačenja, jer je on kroz pojedinačna tumačenja i različita praktična iskustva već prisutan tu.

Kastaneda je ideju suprotstavljanja civilizacijskim šemama i obrascima razmišljanja i ponašanja kao što je strahopoštovanje, vjerovanje, ugroženost, sukob, itd minimizirao. I na kraju, rezultat takvog literarnog izraza je vidljiv kroz nesporazume i sukobe.

Da se primjetiti da u tim raspravama nedostaju stavovi i mišljanja o ,,ne radu,, ili ,,ne delanju,,. Kastaneda je taj pojam upotrijebio kao sredstvo za izlaženje iz uobičajenih šema i obrazaca razmišljanja i ponašanja. Analizom tog pojma bi se moglo doći do nesvrsishodnosti ,,pronalaženja novog izraza,, kroz akademsko obrazovanje, jer je dosadašnji Kastanedin izraz vrlo jasan i precizan za one koji su kroz namjeru formirali potrebu sticanja besprijekornosti. Iz te perspektive se potreba ,,pronalaženja novog izraza,, sa intelektualnog nivoa prebacuje u praktični rad na samom sebi kroz interakciju sa sredinom u kojoj ratnik egzistira. Zbog nedostatka praktičnog iskustva koje uslovljava besprijekornost, vančulna percepcija koja se u takvom stanju intelektualno namjerava, ne može u ratniku stvoriti ispravne predstave o namjeravanom iščekivanju određenih sadržaja, jer intelektualna svijest te prezentirane sadržaje tumači na osnovu svojih trenutnih intelektualnih osobina i sposobnosti koji su daleko od stvarnog poimanja ponuđene Kastanedine realnosti. Praktičnim ovladavanjem besprijekornosti, vančulna percepcija se na osnovu iskustva doživljava spontano kroz izraz Duha, (a ne kroz intelektualno formiranu namjeru), kako bi se Kastanedinim riječnikom moglo kazati.

Izostanak tog praktičnog rada na sebi, neadekvatno intelektualno stvaranje predstava izloženog sadržaja, i na osnovu toga stvaranje vančulne percepcije kroz tako formiranu intelektualnu namjeru, ima za posljedicu ubjeđenje o vlastitoj besprijekornosti, pa čak i nagualskim osobinama što se i uočava kroz takvo ponašanje. Tu se i krije potreba ,,pronalaženja novog izraza,, prilagođenog individualnom razumjevanju takvog ,,ratnika,,.


Uzimajući u obzir da se Kastanedino učenje tumači iz dva osnovna ugla, jednog čije informacije stižu direktno od Kastanede, i drugog od interpretatora tog njegovog tumačenja, smatra se sasvim logičnim dati prioritet onom orgilanom Kastanedinom tumačenju. Toresova knjiga Susreti sa Nagualom citira Kastanedine komentare upakovane u literarni okvir intelektualnog razumjevanja samog Toresa. Vjerovatno se i zbog toga pojavljuju protivrječnosti koje potpomažu stvaranju individualnog tumačenja usvojenih sadržaja iz tih različitih izvora. Kao primjer može se upotrijebiti citat iz Toresove knjige:




Inače, intelektualno obrazovanje daje mogućnost boljem razumjevanju Suštine ličnosti, ali na žalost kroz neuporedivo teže iskustvo koje ne dozvoljava intelektualnom znanju da egzistira kroz civilizacijske šeme i obrasce razmišljanja i ponašanja kao što je,, kultivisanje svojih umova,,. Na osnovu tako usvojenog intelektualnog znanja i jake polarizacije u odnosu na Suštinu ličnosti, moguće je jednostavnije uočavanje protivrječnosti između sredstava (načina) na osnovu kojih se eksponira to intelektualno znanje i iskustva kroz razvoj Suštine. U tom smislu je Kastaneda tu intelektualnu komponenetu isticao, jer zapadnocivilizacijski uticaji u toj obrazovnoj komponeti imaju smisao mučitelja i predstavljaju objekat za sticanje te besprijekornosti.

Prosječan čitalac Kastanedinih dijela nije u mogućnosti uočiti, da kontakt između don Huana i njegovih učenika (uzimajući u obzir i Kastanedu) predstavlja neprekidan praktičan rad čije se iskustvo kroz čitanje takođe treba samoposmatranjem preživjeti, i na taj način sebe osposobiti da se takva identična ili slična iskustva dožive svjesno i ispravno u svom praktičnom životu. Reakcije i ponašanje u takvim situacijama predstavljaju stvarno ,,pronalaženje novog izraza,, koje nema veze sa intelektualnim rasipanjem Kastanedine ,,mudrosti,,.


O civilizacijskim emocijama (emocijama iz nižih centara) on je pisao na indirektan način kroz događaje koji nisu posebno naglašavali značaj tih emotivnih stanja, tako da čitaoci okupirani opisima i sadržajima radnje nisu u mogućnosti obratiti posebnu pažnju na emocionalni značaj tih opisa. Pozitivna emocionalna preživljavanja su opisivana na primjer, u trenutcima kada don Huan sluša poeziju koju mu je čitala žena-nagual iz njegove grupe. Primjer u kojem je Kastanada vezan za drvo i ispoljava bijes, je prikazan u formi samovažnosti, tako da taj pojam potpuno isključuje emocije kao manifestaciju samovažnosti. Na taj način rad na suzbijanju samovažnosti Kastanedinih sljedbenika ima samo intelektualnu formu koja ne daje mogućnost prepoznavanja vlastitih negativnih emocija. Ispuštajući važnost emocija, on je uskratio svojim sljedbenicima mogućnost (samo)svjesnosti i kontrole negativnih emocija koje uzrokuju sukobe.

U Kastanedinim djelima je jasno i precizno opisino utvrđivanje nagualstva kod neke osobe. To utvrđuje nagual iz loze don Huana koji na osnovu uputa Duha i viđenja energetske svjetleće lopte određuje svog budućeg nasljednika. Obzirom da ne postoji ni loza don Huana, ni kompetentan nagual, nemoguće je utvrditi nagualstvo kod neke osobe na način kako je opisan u Kastanedinim djelima. U tom smislu, proglašavanje sebe ili nekog drugog za naguala u okviru Kastanedinog učenja nema smisla, jedino pod uslovom da se vrši dječija identifikacija sa Kastanedinim sadržajima.

Da se primjetiti da se Kastanedini sljedbenici drže principa kolektivne, organizovane i nagualom vođene grupe koja bi prema dosadašnjem načinu ponašanja i intelektualnog izražavanja mogla vrlo jednostavno poprimiti osobine sekte. Interesantno je da u svemu ovom ima upetljane ,,prste,, i Duh koji se trudi da obezbjedi što vjerodostojnije dokaze o ispravnosti razmišljanja, a samim tim i ponašanja Kastanedinih sljedbenika. Inače je to uobičajena manifestacija u svim novim i starim tumačenjima svih duhovnih škola, pravaca i načina razmišljanja. U ovom dijelu teksta, Duh nije pod navodnicima zato što oni koji imaju iskustvo kroz Njegovo ispoljavanje, a nisu pali pod Njegov uticaj upoznati su sa osobinama tog ispoljavanja.

Biće koje ima iskustva u samorazvoju svijesti drugačije doživljava Kastanedina djela. Gledano iz tog ugla može se kazati da da je njegovo djelo pisano za široke mase, a šifrirano za pojedince. Interesantno je da se prisustvo i uticaj Duha intenzivno pojavljuje kod ove prve vrste populacije što u najbudalastijim situacijama stvara utisak orginalnosti i istinitosti. Ako se posmatraju sljedbenici i iz drugih duhovnih pravaca, može se primjetiti isti takav uticaj, ali u mnogo manjoj mjeri izražen.

Skoro svaka duhovna škola, pravac ili intelektualni sadržaj koji je u funkciji objelodanjivanja Istine sadrži ,,skrivenu,, namjeru da intelektualna svijest u procesu duhovnog razvoja ne ,,skuži,, svoju programiranost. Nije riječ o svjesnosti vlastite programiranosti, već o protivrječnostima koje ukazuju na programiranost, ili bolje rečeno zaluđenost. Za razliku od njih, Kastaneda je imao upravo suprotan cilj. Završetak Kastanedine loze je (literarno) opravdao objelodanjivanje civilizacijske programske šeme razmišljanja i djelovanja. Oni koji su njegove knjige pročitali ne samo kroz literarni (intelektualni) proces praćenja sadržaja, već i dubokom samopercepcijom kroz proces istovremenog praćenja svojih emocija i stavova, mogli su osjetiti alegoričnost tih tekstova u odnosu na preživljeno iskustvo kroz čitanje tih sadržaja.

Tačno je da se pojam lažne ličnosti pojavljuje u ezoteričkim učenjima, ali je ipak Kastaneda prvi ukazao na uzrok i posljedicu takvog stanja intelektualne svijesti. Ovdje se izrok i posljedica ne vezuju za Predatora ili Letača čiji je um instaliran, već na protivrječnosti koje uvode svijest čitaoca u spoznaju svoje vlastite programiranosti. Iz priloženih nesporazuma, može se zaključiti da Kastanedini sljedbenici ne uočavaju te protivrječnosti, što za posljedicu ima upiranje prsta u letače kao objekte izvan svoje vlastite nesavršenosti.

Litraran proces pisanja i logički proces razmišljanja unutar Kastanedinih sadržaja zahtjevao je uvođenje novih pojmova koji bi (u civilizacijskim okvirima) logički dali smisao poruke o civilizacijski programiranoj svijesti. I tu se na žalost pojavljuje intelektualna interpretacija tih novih pojmova kao zasebnih logičkih nizova koji ponovo kroz civilizacijski operativni proces zadržavaju osjećaj sebstva unutar tog civilizacijskog programa kojeg nazivamo moja pamet ili moj razum. Mahanjem otvorene knjige u kojoj Kastaneda govori o instaliranom umu, posmatrača i mahača uvodi u proces intelektualnog zaključivanja u kojem je stalno prisutan osjećaj da je taj predatorov um instaliran nekom drugom. I na taj način svako osjeća kroz svoju objektivnu percepciju da je njegov um izuzet iz te kategorije iz raznih razloga koji imaju smisao samo za njega. Kod Kastanedinih sljedbenika je to sindrom vlastite besprijekornosti. .

Zaustavljanje unutrašnjeg dijaloga ima kao posljedicu strogu štednju lične energije. To je proces razmišljanja koji odvaja bitno od nebitnog. Između ostalog, u tom procesu nestaje potreba za komunikacijom na civilizacijskoj ravni što se dopunjuje kontrolisanom ludošču. U tu civilizacijsku komunikaciju spada i polemika, replika i javno etiketiranje sa negativnom konotacijom koje se sa višeg nivoa svijesti smatra sukobom. Zato se kaže da Kastanedin Ratnik nikad ne ulazi u direktan sukob, jer njegova priroda bića nije u okviru civilizacijskog procesa razmišljanja. Jednostavnije rečeno, sukob kroz repliku i etiketiranje je po Kastanedinom učenju manifestacija mučitelja, tj gubitnika.

Ratnik nikad ne koristi svoj društveni položaj za nametanje određenih pravila ponašanja, jer je to osobina najprimitivnije forme samovažnosti. Ranjivost mučitelja je u njegovim mučiteljskim osobinama koje se ispoljavaju kroz predvidivo šablonsko ponašanje koje prema Kastanedinom učenju Ratnik usmjerava prema samom mučitelju sa svim njegovim posljedicama. Ako se Ratnik ,,otvori,, u tom smislu, izložen je nepredvidivim formama napada koje odgovaraju vlastitoj nesavršenosti. I ta se nesavršenost prikriva tumačenjem uticaja Letača u smislu ometanja iznošenja istine Kastanedinog učenja. Evo i konkretno primjera u tom smislu:


Ovaj citat kroz intelektualnu analizu ima puni smisao. Međutim, ovdje se razgovara o Kastanedinom učenju po kojem ovaj citat predstavlja negaciju tog Učenja. Ovakav komentar ne može doći od Kastanedinog Ratnika, koji mora biti svjestan ,,ratničke igre,, u kojoj težnja za besprijekornošću i primjeri prikradanja ne dozvoljavaju gore citirano razmišljanje, pa i izjašnjavanje. Kastanedin Ratnik sigurno nema takve citirane probleme.

U svim Kastanedinim knjigama je prikazan odnos Ratnika prema spoljnim civilizacijskim uticajima kao potpuna dominacija Ratnikovog znanja po kojem On kao režiser manipulacijom ljudskih predrasuda i navika pravi pozorišnu predstavu od tih uticaja. U tim vezama sa spoljnjim svijetom ne postoje ni neprijatelji, ni prijatelji, ni sukob, a još manje potreba za odbranom. Postoji samo vještina prikradanja.

Nedostatak iskustva kroz rad sa mučiteljem jasno ilustruje citat jednog navodno iskusnog ratnika:

Može se postaviti pitanje: Kako je moguće da iskusni ratnik takvim komentarima negira Kastanedino učenje. Četvrti put u tom problemu vidi uzrok u lažnoj ličnosti koja se sastoji od ogromnog broja pojedinačnih Ja koji djeluju neovisno od situacije do situacije. U ovom slučaju, dok jedno Ja posmatra i analizira vještinu prikradanja, drugo Ja ima sasvim drugačije mišljenje o napadu i odbrani, a treće Ja posmatra cijelu citiranu situaciju kroz pojam letača. Praktična gnostika uzrok u tom ispoljavanju pojedinačnih Ja vidi u kontajniranoj svijesti. Ako učenik-ratnik radi na sebi kroz kontakt sa mučiteljem, njegovo iskustvo je isprepletano elementima vještine prikradanja, i istovremenom svesnosću o prisustvu letača. To daje sveukupnost Kastanedinom učenju. Međutim, ako se samo intelektualno bez rada na sebi i bez kontakta sa mučiteljem pročitaju Kastanedine knjige, onda se svaki prezentirani pojam prihvata zasebno kao odvojeni realitet. Na tom principu i funkcioniše intelektualna svijest. Unutar svakog tog realiteta se oko pojma vezuju logički nizovi koji tom realitetu (pojmu) daju logičku popunjenost, tj intelektualnu jasnoću. Među tim logičkim nizovima se može naći po neki koji povezuje neki drugi realitet sa tim matičnim. To povezivanje se ispoljava kao poseban komentar koji strogo logički povezuje ta dva pojma. Kao primjer odvojenosti realiteta može se uzeti pojam ratnika. Sve što se zna o tom pojmu predstavlja zaseban realitet. Na takav način je formiran i pojam vještine prikradanja. Međutim, Kastaneda je u svojim knjigama opisivao događaje u kojima vještinu prikradanja nije intelektualno analizirao upirući prstom u naznačene logičke detalje koji oslikavaju proces razmišljanja i način izbora određene reakcije usmjerene prema mučitelju, i time nije intelektualno povezao vještinu prikradanja sa postupcima ratnika, gdje bi se konkretno mogla vidjeti veza između ta dva pojma. To je prepušteno samoposmatranju kroz intelektualnu samoanalizu za koju opet treba praktično iskustvo. Posljedica toga je vještina prikradanja o kojoj intelektualna svijest kao papagaj zna sve. Isto važi i za pojam ratnika. Identična stvar se dogodila kod davanja intelektualnog opisa pojma letača u kojem su ispušteni detalji koji ukazuju na prisustvo letača i ponašenje ratnika koje to prisustvo drži pod kontrolom. Zbog toga, gore citirani komentar u svojoj analizi nije obuhvatio ta dva pojma (vještinu prikradanja i pojam ratnika), već je dao mislenu konstrukciju isključivo iz realiteta Letača u kojem taj citirani komentar ima puni smisao. Ovakav proces razbacivanja sa Kastanedinom ,,mudrošću,, je neprekidno prisutan u komunikaciji Kastanedinih sljedbenika.

U svemu ovome nastaje nesporazum o pojmu iskustva. Iz komentara Kastanedinih sljedbenika se može zaključiti da oni pojam iskustva vezuju za doživljenu vančulnu percipciju i koincidencije sa događajima koje povezuju sa Duhom. Međutim, ispušteno iskustvo sa mučiteljem koje je osnovni uslov za razumjevanje Kastanedinih sadržaja se primjeti kroz nesporazume i sukobe.

Toliko za sada.

Pozdrav.

Om, hvala ti na trudu da sve ovo lijepo slozis, pomogao si mi da mi se razbistre odredjena polja a i odredjena iskustva su mi otvorila jasnije poimanje onoga sto si napisao.
Sustina jeste da dok ne dodje stvarne unutarnje transformacije ili bez onog rada na samom sebi nase zakljucivanje je obojeno nasom subjektivnom , trenutnom intelektualnom svijescu pa i samim tim sadrzejm naseg kontejnera.
Nekad i izvrsimo reprogramiranje kontejnera time sto izbacimo jedan sadrzaj a ubacimo neki drugi pa opet nismo dosli ni do cega nego razmisljamo opet tudjom pameti.
To bi u nekom obicnom zivotu moglo da se prevede kao danas sam luda za kosarkom a sutra za skijanjem.
I meni je taj pojam namjere bio nejasan tj prilicno mi se talasao jer nekako namjera je opet rezultat individualnog subjektivnog zakljucivanja i poimanja sto je dobra namjera ili ti losa namjera a kad bice stekne visu svjesnost ili veci stupanj razvijenosti ono se spontano izrazava tj Duh se sponatno izrazava bez da se ista namjerava.
Naravno dug je put do svega toga i svako mora proci tim putem i shvatiti sam o cemu se ovdje prica ali ti svakako hvala jos jednom na trudu, u vremenima raznih previranja i spoljnih i unutarnjih ovo moze biti od pomoci.
U bilo kojoj tocki naseg razvoja nije se lose zapitati da li sam stvarno tu gdje mislim da jesam.
Pozdrav.

OOOOOOOOOOOOOOOmmmmmmmmmmmmmmmmm


bash lepo shto si se u ovom delu osvrnuo i na kastenedaizam,
neka moja razmishljanja i vidjenja tog "fenomena" sam vec delimichno izneo shto na toj,shto na drugim temama,i tvoj post mi je neke stvari josh bolje uoblichio,hvala
i stvarno,mogao bi malo cheshce da nas uveseljavash ovako kvalitetnim postovima
po-zdrav



i to raditi shto ceshce
i biti nemilosrdno iskren u odgovaranju Sebi
Mi(ljudi) kreiramo svoju realnost,
i ako nameravamo da tu realnost promenimo,treba menjati sebe,
prvi korak na Putu ka Istini(bez razlike ko kakav put povratka ka Kreatoru(7D) odabrao) je
PRESTATI LAGATI SAMOG SEBE
bez toga,svaki je put lazan i pogreshan jer je okretanje u krug,josh jedna igra u hologramu,san da smo u snu budni,iluzija...

Trajna rekapitulacija spriječava nesporazume i sukobe

Razumjevanje rekapitulacije je poseban problem za Kastanedine sljedbenike. Prihvatanje rekapitulacije kao mehaničkog prisjećanja u smislu oslobađanja ogromne količine energije koja je kroz interakciju s ljudima zarobljena gubi smisao u onom dijelu Kastanedinog učenja gdje se govori o aktivnosti Orla. Prema učenju don Huana, Orao ljudima poklanja svijest da bi mu oni nakon smrti tu svijest vratili obogaćenu životnim iskustvom. Jedino čime se svijest energetski dopunjuje kroz iskustvo je emocionalni potencijal koji je u pozadini interakcije sa stvarnošću. Posebno je značajan emocionalni potencijal nastao kroz nesporazume i sukobe i jake pozitivne emocionalne interakcije. Drugim riječima, pamćenjem prijatnih i neprijatnih događaja svijest se obogaćuje tim emocionalnim potencijalom. Prilikom smrti se taj potencijal zajedno sa svijesću oslobađa i Orao ga jede zajedno sa svješću. Kastanedin opis te cjelokupne situacije ukazuje da je takva svijest leguraste strukture, gdje emocionalni potencijal daje određeni ,,ukus,,. Ako se rekapitulacijom, iz svijesti izdvoji taj emocionalni energetski potencijal i pošalje Orlu na trpezu, On više nema interesovanja za drugi dio čiste svijesti, što znači da je u toj situaciji moguće skupa sa tako očišćenom sviješću proći pored Njega. Obzirom da taj emocionalni potencijal kao komponenta opterećuje svijest, njenim otpuštanjem svijest postaje energetski jača i bogatija.

Iz iskustva se može kazati da postoje dva različita pristupa doživljavanja kroz rekapitulaciju. U prvom slučaju je rekapitulacija događaja iz prošlosti kroz nesporazume i sukobe, gdje se svaka uvreda ili bol nanenesena drugom doživi pod istinskim osjećanjem mjesta i uloge osobe kojoj je neprijatnost nanjeta. Skoro je nemoguće u tom procesu neutralisati moralno opredjeljivanje u smislu ko je u pravu i zašto, jer njega održava integritet ličnosti. Ličnost u ispravno postavljenim prisjećanjima isključuje bilo koji proces opravdavanja svojih postupaka i susreće se sa tim događajem kroz osjećaj da tu neprijatnost njemu neko drugi nanosi. Taj proces nastaje spontano (kao reakcija namjere) u kojem ličnost istinski osjeća nevidljivu silu koja joj nanosi tu neprijatnost uz istovremenu svjesnost sebe i tog preživljavanja. Rekapitulacija na takav način osposobljava svijest da neprijatne uticaje ne doživljava u formi ugroženosti, tj kroz integritet ličnosti već kao neutralni posmatrač. Osim toga, taj doživljaj postaje navika u svim situacijama u kojima se vrši presuđivanje (donošenje negativnih zaključaka o nekom ili nečemu na osnovu civilizacijskih normi) što predstavlja manifestaciju samovažnosti.

U drugom slučaju su doživljene neprijatnosti koje je ličnost preživjela kao žrtva ili doživljena pozitivna emocionalna iskustva. Ličnost u takvim prisjećanjima isključuje bilo koji proces postavljanja sebe u poziciju ugrožene osobe ili žrtve. Drugačije rečeno, svako prijatno ili neprijatno iskustvo je intelektualni zaključak čiju logičku popunjenost (opravdanost) održava lažna ličnost koja u pozadini tog zaključka ima uskladišten emocionalni potencijal. Svaki put, kada se ličnost prisjeti takvog iskustva istovremano se javlja i emocionalna reakcija. Uglavnom, toga ličnost u početku nije svjesna. Sa većim ostvarivanjem unutrašnjeg mira, ličnost postaje osjetljivija na osjećanje sve suptilnijih emocionalnih reakcija, tako da se u takvom stanju može osjetiti emocionalna reakcija na bilo koju zamišljenu neprijatnu situaciju ili nesporazum.

Problem koji izaziva neprijatnu situaciju je intelektualne prirode i vezuje se za nesvjesnost uzroka i posljedice. Nesvjesnost uzroka i posljedice kroz vlastitu svijest i nesvjesnost trenutka preživljavanja tog emocionalnog stanja stvara iskustvo koje se svjesno ili podsvjesno pamti. Manifestacija takvog pamćenja se u intelektualnoj formi doživljava kao uvreda, napad, ugroženost, učinjena nepravda, kao značajno seksualno iskustvo, komična podvala nekom ljudskom biću itd. Nesvjesnost uzroka i posljedice bi se moglo opisati kroz primjer doživljene neprijatnosti od djeteta u smislu da bez razloga nekoga pljune, da mu isplazi jezik, da ga pogodi nekim tvrdim predmetom itd. Svjesnost uzroka i posljedice će u takvim situacijama bez obzira na doživljenu fizičku bol sprijećiti nastanak negativne emocionalne reakcije u smislu ataka na integritet ličnosti, jer ta fizička bol dolazi od bića koje nije odgovorno za svoje postupke.

U slučaju doživljenog negativnog emocionalnog šoka, praštanje znači utvrđivanje doživljene nepravde, prihvatanje tog emocionalnog stanja i njegovo zadržavanje u svijesti ili podsvjesti kao neprijatnog iskustva na osnovu civilizacijskih kriterija i formalno oslobađanje odgovornosti stvaraoca te neprijatnosti. To se može sagledati kroz komentar: On (ona) je meni učinio(la) to i to i ja sam mu to oprostio(la). Znači, ta se neprijatnost pamti, a to pamćenje je podržano kroz civilizacijsku normu praštanja. Kao takvo, to neprijatno iskustvo je i nakon praštanja vezano za svijest kroz prošlost. Zato Praktična gnostika posmatra praštanje kao (negativan) nepotreban i štetan civilizacijski obrazac ponašanja.

Drugi slučaj nastaje kroz nesvjesno preživljavanje pozitivnih emocija, npr. seksa. Obzirom da se takva iskustva vrlo teško mogu doživljavati kroz svjesnost sadašnjeg trenutka, to svjesno preživljavanje se doživljava kroz rekapitulaciju. Pozitivna komponenta emocionalnog potencijala se u tom slučaju preživljava kroz unutrašnji mir u formi neutralnog posmatrača, gdje se cjelokupno iskustvo ponovo doživljava kroz svjesnost, ali ovog puta bez emocionalnog preživljavanja. Tada se ti događaji svjesno doživljavaju ponovo, tako da se ta stanja više ne doživljavaju kroz stvarnu akciju koja onemogućava svjesnost, već kroz mirno stanje svjesnosti uzroka i posljedice i svjesnost trenutka tog doživljavanja. U tom procesu se oslobađa ona negativna ili pozitivna emocionalna komponenta koja daje značaj tom događaju (a ne npr. seksualno uzbuđenje). Svaki prijatan događaj ima svoj značaj zbog kojeg se pamti i u pozadini drži emocionalnu komponentu koja podržava taj značaj.

Svakodnevnim prisjećanjem prošlih događaja sa jasnim ponovnim doživljavanjem tog stanja, stvara se navika da se i događaji iz bliže prošlosti rekapituliraju kako bi se određene greške u razmišljanju i ponašanju otklonili.Tada se govori o trajnoj rekapitulaciji. U tom slučaju intelektualna analiza kroz prošlost, ko je šta trebao uraditi ili ko je kriv za nešto, uopšte nema smisla. Radi se o suočavanju pojedinca sa stvarnošću oko sebe. Ličnost tom prilikom zna šta u određenoj situaciji treba da uradi. Ako to nije urađeno na ispravan način (jer se javljaju negativne posljedice), onda ličnost tu situaciju treba doživjeti kroz rekapitulaciju, ali ovog puta na ispravan način, aktiviranjem namjere koja će u sljedećeoj sličnoj situaciji dati ispravan impuls za kvalitetnu reakciju. To je lako za objasniti. Međutim, za ponovnu šansu nekad je potrebno čekati mjesecima pa i godinama, i to najčešće u različitoj formi u odnosu na sadržaj tog događaja. Inače se samorazvoj svijesti odvija kroz te lekcije u formi ispita.

Iskustvo je pokazalo da trajna rekapitulacija uvodi postepeno ličnost u preživljavanje sadašnjeg trenutka. Taj proces neprekidnog preživljavanja u sadašnjem trenutku ima osobinu brisanja emocionalne komponente u memoriji, jer je takav doživljaj kroz svjesnost potpun. Drugim riječima, ličnost u preživljavanju sadašnjeg trenutka ne osjeća prošlost, tako da ju prijatni i neprijatni događaji ne pogađaju kroz integritet ličnosti. Još jednostavnije rečeno ne postoji uvreda, nepravda, ugroženost, prijatnje, uspomene itd. Osim toga, što se svijest više vezuje za sadašnjost, to sve manje ima vezu sa događajima u prošlosti. To stanje se u ezoteriji naziva ,,napitak zaborava,,. Ovaj proces djelimično ulazi i u brisanje lične istorije, jer se gubi smisao i značaj događaja u prošlosti. Iz tog razloga, događaji koji se nisu dogodili u sadašnjem trenutku, trebaju proći kroz rekapitulaciju.

Treba naglasiti da u pozadini svih aktivnosti u šta spada i rekapitulacija stoji namjera za postizanje besprijekornosti. To je pokretačka snaga viših centara koji uvode red u proces razmišljanja po principu prioritetnosti, ali ne kroz civilizacijske obrasce razmišljanja i ponašanja, već kroz principe koje određuje viša svijest. U ezoteriji se to stanje naziva ,,napitak sjećanja,,.

Ta namjera za postizanje besprijekornosti kroz proživljavanje u sadašnjem trenutku se manifestuje kao inteligentna samorefleksivna sila koja djeluje neposredno nakon ili za vrijeme percepcije sa ciljem korekcije misli i postupaka.


Kroz upotrebu citata Filip Dika od Jan 15, 2008 u temi Kastaneda-Umetnost Sanjanja se može dati predstava o uticaju te samorefleksivne sile koja šalje impulse iz viših centara praveći samorefleksivnu korekciju u procesu razmišljanja:




Obzirom da Kastanedine podteme na ovom forumu obiluju otvorenim sukobima mišljanja uz dijagnosticiranje (,,Imam osećaj da si u stvari opisao samog sebe ali nesvesno...,,) i etiketiranje (,,...to je tvoja "senka",,), može se zaključiti da je Kastaneda u svom učenju nešto (konkretno) ispustio. To ispušteno bi se moglo nazvati sticanje sposobnosti uočavanja vlastite samovažnosti.

Kada se kod učenika- ratnika kroz rekapitulaciju razvije ta osobina, on je u svim situacijama trenutno svijestan svojih negativnih emocionalnih previranja što mu daje direktan svjestan signal manifestacije njegove samovažnosti. U slučaju negativnog emocionalnog šoka kroz doživljeno neprijatno iskustvo, u njemu se nastavlja samorefleksivna aktivnost upozoravanja na samovažnost.

U normalnim životnim okolnostima odmah nakon negativnog emocionalnog šoka u ličnosti se počinju stvarati misli koje u civilizacijskoj psihologiji predstavljaju odbranu integriteta svoje ličnosti u formi dijagnosticiranja i etiketiranja.

U slučaju da je učenik-ratnik stekao sposobnost uočavanja vlastite samovažnosti, kod njega se tom prilikom svaka tako stvorena misao samorefleksivno doživljava kao osjećaj vlastitog nedostatka koji sadržajno predstavlja tu misao.

Konkretno, dijagnoza: ,,Imam osećaj da si u stvari opisao samog sebe ali nesvesno...,, istovremeno stvara osjećaj koji ima smisao: Ovaj moj negativni zaključak je u stvari nesvjesno opisivanje samog sebe.

Praksa je pokazala da već kod ove prve samorefleksivne reakcije učenik trenutno prekida unutrašnji dijalog kojim se eksponira ta negativna reakcija.

U slučaju da ratnik ne prihvati tu samorefleksivnu primjedbu, on ponovo u trenutku stvaranja etikete ,,...to je tvoja "senka",, dobija novu impuls u obliku trenutačnog osjećaja koji ima smisao: Ove negativne osobine koje pridružujem svom mučitelju, su moja vlastita "senka".

Ako i to učenika-ratnika ne uvede u svjesnost o svom nekontrolisanom stanju, novoformirana misao ,, Većina ljudi svoje nedostatke i loše strane i osobine pripisuje drugim ljudima jer nisu sposobni da se iskreno suoče sa samim sobom.,, se doživljava u smislu: Ja svoje nedostatke i loše strane i osobine pripisujem drugim ljudima, jer nisam sposoban da se suočim sa samim sobom.

Nova (samo) primjedba ima smisao: Moj um mene laže i stvara o meni lažnu sliku tako da su uvjek drugi "loši", "glupi", "ne vole me", "u zabludi"itd. a ja sam savršen i sve je u "u redu".

Slijedeća korekcija je: Sve što mi smeta u drugim ljudima je ono što u stvari ja nosim u sebi.

I na kraju slijedi zaključak: To je ta "senka" i kad se suočim sa njom, mogu sebi reći da sam počeo da radim na buđenju svog pravog Ja, započeo sam borbu protiv letačkog uma.

U cjelosti ta samorefleksivna kritika izgleda ovako:

Ovaj moj negativni zaključak je u stvari nesvjesno opisivanje samog sebe. Ove negativne osobine koje pridružujem svom mučitelju, su moja vlastita "senka". Ja svoje nedostatke i loše strane i osobine pripisujem drugim ljudima, jer nisam sposoban da se suočim sa samim sobom. Moj um mene laže i stvara o meni lažnu sliku tako da su uvjek drugi "loši", "glupi", "ne vole me", "u zabludi"itd. a ja sam savršen i sve je u "u redu".Sve što mi smeta u drugim ljudima je ono što u stvari ja nosim u sebi. To je ta "senka" i kad se suočim sa njom, mogu sebi reći da sam počeo da radim na buđenju svog pravog Ja, započeo sam borbu protiv letačkog uma.

Na taj način se cijela negativna kritika sekvencno pretvara u istinski emocionalni doživlaj, ali ovog puta preživljen na način kako ju preživljava onaj kome se kritika upućuje, ili u rekapitulaciji gdje se ta stanja doživljavaju kroz prisjećanje konfliktnih situacija u prošlosti.

Veća blizina sadašnjosti znači manje preživljenih trenutaka neposredne prošlosti, a samim tim i manje emocionalnih reakcija koje najčešće nastaju kao reakcije nakon percepiranih detalja. Samim tim se i negativna emocionalna preživljavanja postepeno smanjuju što u konačnom rezultatu uzrokuje potpuno eliminisanje negativnih emocija. Pri tome, civilizacijski pojmovi koji su vezani za sukob (ugroženost, pravednost, napad, odbrana, prepirka, svađa itd) gube smisao, jer negativna pozadinska emocionalna komponenta ne postoji. Ti pojmovi se rijetko koriste u intelektualnom smislu jer se cjelokupna slika sukoba drugačije doživljava zbog neopredjeljivanja, nenegativnog zaključivanja, neetiketiranja, nepresuđivanja itd.

Ovaj proces je značajan pri otklanjanju samovažnosti, (ili prema Gnostici: odumiranju lažne ličnosti) i predstavlja samo jedan segment samorefleksnog doživljavanja. Drugi segmenti se odnose na svjesnost direktnog emocionalnog preživljavanja, svjesnost logičkog zaključivanja, svjesnost upotrebe civilizacijskih normi (od kojih su vrlo značajne moralne norme), itd.

Kod svjesnog ratnika se takav citirani dijalog ne vodi. On već prije napada ili u toku napada ima svjesnost cjelokupne situacije i u djeliću sekunde svojim ponašanjem odustaje od nanošenja mogućih neprijatnosti sebi (kroz samorefleksiju samovažnosti) ili nekom drugom.

Može se postaviti pitanje: Kako je moguće u smislu prenošenja znanja djelovati pozitivno na sredinu ako je ukazivanje na nečiju samovažnost u stvari isticanje svoje samovažnosti? Odgovor je: Svojim besprijekornim ponašanjem (prikradanjem). Upravo onako kako je član Dragan Pedisic uradio na podtemi Generalna diskusija, na 52. stranici.
Vješto je ,,provocirao,, iskusnog ratnika i iznuđivao agresivne reakcije. Obzirom da je taj iskusni ratnik bio istovremeno i moderator, ta dominacija ga je pravila mučiteljem. Prema Praktičnoj gnostici, a i prema Kastanedinom učenju, provokacija je intelektualna operacija usmjerena prema integritetu ličnosti koji je osnovni nosilac samovažnosti. Odbrana integriteta ličnosti radi po civilizacijskim šemama i obrascima (na osnovu moralnih normi iz kojih je i stvoren osjećaj ugroženosti) u smislu navodno strateške odbrane, i pri tome ličnost nije svijesna svojih reakcija. Prema iskustvu prikradanja to su ,,samoubilačke reakcije,, koje ličnost nesvjesno uvlače u za njega nepredvidive negativne situacije. Ono što čini ograničenost te percepcije je nemogućnost uočavanja uzroka zbog emocionalnog preživljavanja posljedice. Za iskusnog ratnika je upravo spoznaja te ograničenosti intelektualne svijesti, glavna osobina njegove nevidljivosti. On ne posjeduje integritet ličnosti jer ga njegova besprijekornost odvaja od civilizacijskih normi, naročito moralnih. Recimo, da je moderator u trenutku provokacije bio svjestan odnosa sebe prema članu foruma koji ga navodno provocira, pronašao bi način da tu provokaciju pretvori u ozbilnu komunikaciju, ili ju lukavo zaobiđe pokušavajući, recimo da kroz sadržaj napravi komplikovanu sitiuaciju i time minimizira neugodno pitanje. Time bi praktično demonstrirao iskustvo ratnika kroz Kastanedino učenje. Ne bi sigurno u toj situaciji koristio svoju moderatorsku poziciju da kroz nju interveniše. Međutim, desilo se suprotno sa svim posljedicama za iskusnog ratnika i moderatora.

Da je prikradajne vrlo teška psihološka disciplina u odnosu na samokontrolu (trajna rekapitulacija), opet se kao subjekat potvrđuje Dragan Pedisic. Otvorenim, neopreznim, direktnim, off topic i u odnosu na situaciju nepotrebnim ispoljavanjem nezadovoljstva, iznuđuje svoje baniranje.


To eksponiranje se dogodilo u najnepovoljnijem trenutku kojeg je Dragan kao iskusni ratnik trebao biti svjestan. Na taj način se vezao samo za posljedicu (baniranje kolege) a da tom prilikom nije istom važnošću analizirao uzrok tom događaju. Obzirom da su u podtemama Kastaneda postojale grupe sa različitim stavovima, u diskusijama je stalno bila prisutna verbalna borba koja je razgrađivala smisao, kvalitet i ideju Kastanedinog učenja. Poslije 70-ak stranica vrlo malo funkcionalnih komentara Generalne diskusije, vjerovatno je intervenisala rukovodeća ekipa foruma i napravila selekciju odstranjujući inicijatore tog haotičnog stanja. U takvim situacijama, gledajući iz Kastanedine perspektive, obično stradaju i oni neoprezni kao što je Dragan. Za iskusnog ratnika to je samo jedna lekcija.
Pozdrav.

Zatvaranje u Kastanedin realitet (kontajniranje) kroz pojam skupne tačke.

Ovaj tekst koji slijedi pokazuje kroz konkretan primjer na koji se način učenje neke škole ili pravca zatvara u realitet koji kao posljedicu kod sljedbenika nosi razmišljanje i ponašanje identično religioznom i u principu je prisutan u svim školama i pravcima, grupnim ili individualnim.

Jednostavnost načina nabacivanja realiteta i manipulacija svijesti unutar njega je stvarnost za svaku ličnost koja traga za istinom. Jedina je razlika u intelektualnoj konstrukciji ličnosti koja ,,po slobodnoj volji,, i ,,po svom izboru,, pronalazi realitet unutar kojeg su skoro ,,sve kockice na svom mjestu,, s težnjom da se ,,sve kockice uklope,,, što se osjeća kao napredovanje u razvoju svijesti.

Kastaneda je dao pojam skupne tačke (energetski koncentrat veličine teniske loptice, koji se nalazi za dužinu ruke iza ramenih lopatica) i objasnio da naša svijest skupa sa emocijama i uvjerenjima doživljava stvarnost kroz tu nepokretnu skupnu tačku i da je tom nepoketnošću naša svijest zarobljena.

Sam pojam nepokretne skupne tačke stvara logičku predispoziciju o logičkom samouvođenju novog poojma, pokretljivosti skupne tačke.

Kada donekle razvijena svijest čita taj sadržaj o pomjeranju skupne tačke, a istovremeno je svjesna svojih emocije i misli (u procesu čitanja) može istovremeno ,,osjetiti,, nelogičnosti izlaganog sadržaja o skupnoj tački u formi nekoliko pitanja:

1. Ako je tačno da naša svijest skupa sa emocijama i uvjerenjima doživljava stvarnost kroz nepokretnu skupnu tačku, hoće li se stvoriti objektivnija slika stvarnosti ako skupna tačka postane pokretljivija? Za normalnog čitaoca koji je prihvatio svu Kastanedinu (do tog trenutka) logičku popunjenost je pozitivan odgovor. Međutim, pitanje je za posmatrača sa strane neodređeno, a pozitivan odgovor dolazi iz realiteta (kontajnera) koji je zatvoren, tako da ta zatvorenost daje pozitivnost odgovoru.

Sam pojam skupne tačke je nov pojam koji može biti i potpuno izmišljen bez naročite praktične pozadine, i kao takav krajnje subjektivan. Da bi se logički povezao i uklopio u daljnje razumjevanje, potrebno ga je intelektualno prihvatiti. Međutim, na taj pojam se vezuje novi pojam (nepokretljivost i pokretljivost skupne tačke) koji u logičkoj vezi sa definicijom skupne tačke gradi logički niz, koji opet zbog razumjevanja daljnjeg izlaganja treba intelektualno prihvatiti. U drugom logičkom nizu se daje pojam u formi posljedice pomjerene skupne tačke koja znači da skupna tačka u nekom drugom položaju daje drugačiju percepciju stvarnosti. Drugim riječima, ličnost kojoj se pomjerila skupna tačka doživljava drugačije stvarnost, ili drugačiju stvarnost. Znači, uloga i značaj skupne tačke se postepeno i selektivno prikazuje kroz logičke uslovljenosti koje prihvatilac tih informacija zbog intelektualnog razumjevanja (kroz logičku razumljivost) nesvjesno prihvata kao logičke istine. Taj proces stvaranja logičke cjeline kroz linijski formirane logičke nizove Praktična gnostika naziva formiranje realiteta. Ovakav proces intelektualnog logičko-linijskog praćenja izloženog sadržaja ne dozvoljava stvaranje i održavanje osjećaja sumnje da je sva ta priča u potpunosti izmišljena, ili da predstavlja iznošenje jednog iskustva koje može da se posmatra kao istina. Ako se pojavi taj osjećaj, onda je on nastao kao posljedica odbacivanja, ili bolje rečeno, neidentifikacije tih logičkih nizova sa već stvorenim nizovima u nekom drugom zatvorenom realitetu iz kojeg se vrši analiza ponuđenog sadržaja. To je na pr. slučaj kod religioznih ljudi koji prate sadržaj iz religioznog realiteta. U slučaju da pri praćenju sadržaja nije neprekidno prisutan osjećaj da su veze između ponuđenih pojmova samo mogućnosti, pojavljuje se intelektualna ultimativna odluka: (intelektualno) prihvatiti ili ne prihvatiti ponuđeni sadržaj. Intelektualni proces razmišljanja ne zna za prihvatanje sadržaja kao mogućnosti. Nije naučen na to. Da bi se takav sadržaj prihvatio, osim neometajućih (religioznih ili sl.) realiteta mora postojati i određena intelektualna predispozicija u već formiranim realitetima i formirana određena namjera, recimo u smislu traganja za nečim paranormalnim. Problem se pojavljuje kada se taj sadržaj prihvati kao intelektualno (logički) istinit, jer se tom prilikom on istovremeno prihvata i kao istina. To je nesvjestan proces kojeg pokriva lažna ličnost koja u određenom trenutku sumnje, proturi impuls osjećaja pojednostavljivanja u formi: ,,Ne komplikuj!,, , što djeluje umirujuće na ličnost. Osjećaj istinitosti je različito stanje od intelektualnog logičkog povezivanja izloženih elemanata sadržaja. Za tako formiranu istinu (kroz osjećaj istinitosti) Praktična gnostika kaže da je zatvoreni kontajner ili realitet. Tu više ne postoji mogućnost, već postoji osjećaj da je to tako. Da bi se odgovorilo na predhodno postavljeno pitanje (Ako je tačno da naša svijest skupa sa emocijama i uvjerenjima doživljava stvarnost kroz nepokretnu skupnu tačku, hoće li se stvoriti objektivnija slika stvarnosti ako skupna tačka postane pokretljivija?) izvan zatvorenog realiteta, moraju se pojmovi koji su dati neprekidno držati ,,otvoreni,, kao mogućnost bez intimnog opredjeljivanja. Po tom principu, na to pitanje se može pozitivno odgovoriti, ali pod uslovom ograničenja, tj svjesnosti da se taj zaključak donosi iz perspektive Kastanedinog tumačenja, a ne subjektivno kroz osjećaj istinitosti kroz sebstvo.


2.Drugo pitanje bi bilo: Da li to znači da skupna tačka daje objektivnu sliku stvarnosti ako je u neprekidnom pokretu?
Iz Kastanedinog opisa se može zaključiti da statičan položaj skupne tačke određuje odgovarajuću stvarnost kroz opštu logičku potpunost, a utisak je da se prelaz u novu stvarnost obavlja u vidu skokova. Na osnovu toga se intelektualnim zaključivanjem po istom principu može dati negativan odgovor.

Prije nego se postavi treće pitanje potrebno je napomenuti novi uvedeni pojam koji se naziva Nulta tačka ili Centar razuma. Kastaneda tvrdi da od svih položaja skupne tačke postoje i oni položaj koji stvaraju sliku stvarnosti koju on prezentira u svom učenju. U ovom trenutku za one koji su se zatvorili u realitet prihvatajući gore navedene pojmove kao istinu serviran je novi logički niz koji ako se prihvati kao istina predstavlja zavlačenje ličnosti u fišek. Taj logički niz predstavlja tvrdnju (stav) da ti položaji skupne tačke stvaraju najobjektivniju (ili objektivniju) sliku stvarnosti i predstavljaju (relativno) istinitu percepciju na osnovu koje on gradi svoje učenje.

3. Ako se praćenje sadržaja obavlja po principu vanjskog posmatrača, spontano se javlja protivrječnost u formi pitanja: Na osnovu kojih kriterija se može tvrditi da ta viđenja iz tih određenih položaja imaju prioritet i veću važnost od ostalih položaja skupne tačke, od viđenja recimo kroz stanja svijesti religioznih ljudi?

Za Kastanedine sljedbenike ne postoje kriteriji za tako nešto ili postoje za sve položaje osim za te izabrane. Oni taj stav smatraju istinom i u okviru njega se razmeću logičkim sadržajima. Za čitaoca koji je zadržao intelektualnu neutralnost što se u Praktičnoj gnostici smatra, najbliže rečeno, ,,pozitivnim kulturnim ponašanjem,,, ti određeni položaji skupne tačke imaju istu praktičnu vrijednost kao i ostali položaji.

Ako se intelektualno prihvati taj pojam skupne tačke bez opredjeljivanja, kroz sam Kastanedin sadržaj može se doći do slijedećih pretpostavki:

-Skupna tačka kako ju Kastaneda opisuje je (vjerovatno modeliranjem DNA) proizvod Letača.

-Položaj skupne tačke određuju Letači što u prevodu znači nametanje određenog realiteta kojeg posjednik osjeti i doživljava kroz sebstvo u prvom licu kroz manifestaciju,, moj pogled na svijet,,.

-Način na koji je Kastaneda opisao viđenje stvarnosti kroz pojam skupne tačke navodi na zaključak da je to viđenje hologramsko.

-Nepokretnost skupne tačke daje uvjerenje i osjećaj ličnosti da ono što njegova intelektualna svijest vidi je objektivna realnost.

-Odbranom svojih stavova i principa kroz integritet ličnosti je proces nesvjesnog nedozvoljavanja pomjeranja vlastite skupne tačke. ,,Vlastite,, znači da ličnost sama sebe čuva u zatvoru svojih predrasuda.


Ličnost koja prati ovaj sadržaj može se saglasiti da pri čitanju već ima taj osjećaj vanjskog posmatraća. Međutim, ovaj tekst je uporedni materijal koji ima za cilj da čitaoca kroz samopercepciju navede da se prisjeti detalja kada je na identičan način prihvatao pojmove i njihove veze koji su mu formirali njegovu percepciju stvarnosti u smislu ,,moj pogled na svijet,, iz kojeg se ovaj tekst ,,posmatra sa strane,,. Konkretno: Da li sam ja prihvatio pojmove i njihove veze koji grade logičku cjelinu, a koju ja smatram istinom kao što su Kastanedini sljedbenici prihvatili pojam skupne tačke?

Već je ranije rečeno da obrazovanjem i vaspitanjem stvorena lažna ličnost posmatra stvarnost kroz tim procesaom nametnute realitete i da je zato ta stvarnost kroz takvu percepciju hologramska. Navedeni su i primjeri u kojima svaka ličnost vidi stvarnost na svoj način i neprekidno tvrdi da je njena percepcija najistinitija. Ovo bi se moglo nazvati opšte stanje ljudske svijesti.

Međutim, kada je riječ o osjećaju istinitosti, onda se može govoriti o privremenom ulasku u drugačiji hologram ili ,,višu (hologramsku) svijest,,.


Bez obzira koliko se ličnost trudila da u procesu praćenja nekog sadržaja zadrži intelektualnu neutralnost, ona ju ne može postići ni u fragmentima, a pogotovo u kontinuitetu, jer je proces opredjeljivanja neodvojivo vezan za civilizacijsku (lažnu) ličnost. Zatvaranje u realitet u procesu praćenja nekog novog ponuđenog sadržaja, ili odbacivajne (,,.pod osjećajem vanjskog posmatrača,,) je nužnost za civilizacijsku svijest. U Četvrtom putu se zatvaranje u realitet koji u pozadini ima taj nesvjesni osjećaj istinitosti naziva identifikacija.

Ona može nastati:

-Logičkim povezivanjem pojmova (intelektualnom analizom) kao što je u predhodnom primjeru;

-Kroz emocionalno preživljavanje koje aktivira nekontrolisane neuobičajne misli i postupke;

-Kroz (pozitivno ili negativno) iskustvo nametnuto spoljašnjim uticajima;

-Kroz nametnute obrasce i norme razmišljanja koji sadržaj prihvataju ,,jer je on razumljiv sam od sebe,,.

Emocionalna identifikacija (saosjećanje s drugima) je na primjer, stanje u kojem dolazi do plača (smijeha, ljutnje, ,,kuhanja u stomaku,,,potrebe za repliciranjem itd) kod čitaoca ili gledaoca nekog sadržaja. U civilizacijskom smislu, sposobnost stvaranja i održavanja identifikacije kroz emocionalnu komponentu određuje kvalitet ponuđenog sadržaja. (,,Uh, jest dobar onaj ljubavni roman,,, onaj akcioni film,,...), što predstavlja civilizacijski šablon razmišljanja i ponašanja.

Identifikacija kroz spoljašnje uticaje je naročito primjetna na ovom forumu i predstavlja stvaranje osjećaja istinitosti na osnovu obično koincidencijalnih iskustava koji logički stvaraju određene zaključke, a koji se vrlo brzo pretvaraju u zatvoreni realitet. Osnovna karakteristika te identifikacije je da sadržaji sa kojim se ličnost identifikuje (kroz nesvjestan osjećaj istinitosti), a koji nisu (u materijalnom smislu) unaprijed pripremljeni, već se spontano preživljavaju uz naknadne intelektualne analize i zaključke. Primjer bi se mogao naći u komentaru: ,,Kad god poklonim novac određenoj (siromašnoj osobi) uvijek mi se vrati (u većem iznosu),,. (,,Kad god plačem u snu, taj dan ili predhoni, plačem i u normalnom životu,,.) Za ovaj forum je karakterističan nesvjestan osjećaj istinitosti sadržaja koje ličnost prima intimno (direktno ili kroz asocijacije) od nematerijalne inteligencije. (,,Lično sam se uvjerio u ono što Kastaneda opisuje, jer sam lično vidio energetska vlakna i energetske tokove,,. Ili komentar: ,,Naime već tada mi je pružen velik broj dokaza koji su me uvjerili da je sve što doživljavam istina,,.)

Primjer identifikacije kroz nametnute obrasce i norme razmišljanja bi se mogao predstaviti komentarom: Neka tako mu i treba kad je to radio (recimo, zabadao nos u tuđe stvari). Iz takvog presuđivanja se da zaključiti da je ličnost ispoljila ekstremno opredjeljenje kroz nametnute norme razmišljanja, i time nije uzela u obzir sve vidljive okolnosti koje su stvorile određenu situaciju na koju je reagovala.

U komentarima, Kastanedini sljedbenici ispoljavaju identifikaciju kroz citiranje književnih likova kao da su oni stvarno postojali. Ovdje se ne tvrdi da oni nisu postojali, već da je savim normalno te likove prihvatiti kao književne likove koji postoje u jednom književnom djelu. Tome ide u prilog i objavljivanje dvije različite priče o tome kako je don Huan postao Nagual. U prvoj je don Huan ispod tezge vodio ljubav sa gazdinom kćerkom, a u drugoj je bio na smrt ranjen i vraćen u život od strane članova njegove šamanske loze.

Jedan od (civilizacijskih) zadataka identifikacije je držanje pažnje u procesu praćenja sadržaja. Pisci i tvorci filmskih ostvarenja se trude da postignu maksimalnu koncentraciju kod čitaoca i gledaoca kroz identifikaciju. Identifikacija trenutno stvara u svijesti realitet koji je identičan sadržaju kojeg intelektualna svijest doživljava kroz sebstvo (u prvom licu), i time ju uvodi u stanje zaboravljanja vlastite postojanosti. Kao posljedica toga je nemogućnost da intelektualna svijest u takvom stanju bude istovremeno svijesna sebe, tj svog razmišljanja i ponašanja, i sadržaja kojeg prati. U tim trenutcima svijest kroz osjećaj istinitosti prihvata informacije, pa čak i realitete u ,,paketu,, bez mogućnosti intelektualne, moralne, kulturne,... analize. Tako ,,nabačeni,, realiteti najčešće nesvjesno ostaju trajni ,,usmjerivači,, razmišljanja. (Glumac koji je skoro uvijek glumio Njemca u partizanskim filmovima je često u privatnom životu bio fizički napadan od strane prolaznika...O mržnji koja je stvorena identifikacijom kroz prezentirane sadržaje koji opisuju razne istorijske ,,nepravde,, ne treba ni govoriti.)

Na putu samorazvoja svijesti, identifikacija nije izdvojeno sredstvo manipulacije. Ona svoje prisustvo ostvaruje preko svih usvojenih civilizacijskih (društvenih) obrazaca razmišljanja (ponašanja). (Patrotski, nacinalni, religiozni, navijački, moralni, kulturni,...identitet koji se aktivira u određenoj situaciji kao potpuno izdvojeno Ja ispoljava tačno određeno ponašanje. To ponašanje je programirano kroz identifikaciju, a koje po potrebi aktiviraju određene strukture. Kada neka osoba brani svoj nacionalni identitet, sve reakcije i komentari se mogu unaprijed predvidjeti i iznuditi. Tom prilikom se ličnost najčešće ponaša izvan intelektualnog, moralnog i kulturnog realiteta. Međutim, ako se ona uspije prebaciti u moralni ili kulturni kontajner, bespoštedno dokazuje svoje poštenje i kulturuno ponašanje.)

Na kraju se može postaviti i 4. pitanje vezano za skupnu tačku:

Kako je moguće graditi Kastanedino učenje, ako se ne prihvate ti položaji skupne tačke kao temelj Kastanedinog učenja?

Kada je razvoj vlastite svijesti u pitanju, onda Kastanedino učenje u formi u kojoj je dato običnim ljudima nema smisla, jer sve okolnosti trebaju biti podređene razvoju svijesti, a ne svijest podređena Kastanedinom učenju. Ovo bi trebao biti stav i prema svim ostalim učenjima, školama, pravcima, i učiteljima koji zbog uticaja Generalnog zakona intelektualnim procesom civilizacijskog načina razmišljanja postaju svoja vlastita suprotnost.
Ovakav odnos prema razvoju vlastite svijesti postepeno stvara sposobnost da se ličnost u djeliću sekunde oslobodi neke svoje misli a isto tako i stava, ako oni prave smetnju u njegovom daljem razvoju. Drugim riječima, on svjesno po vlastitom izboru privremeno prihvata pravila koja mu omogućavaju egzistenciju i djelovanje i prema unutrašnjem životu i prema vanjskoj stvarnosti.

Već je u ranijim sadržajima ove teme rečeno da određene okolnosti dovode ličnost koja ima stvorenu namjeru pozitivnog razvoja u različite situacije u kojima postoje dva cilja. Jedan cilj ostvaruje Generalni zakon, a drugi namjera za kvalitetan razvoj svijesti.

Generalni zakon nesebično pomaže da znatiželjniku za znanjem, poštujući njegovu slobodnu volju, ,,servira,, za Generalni zakon najprihvatljivije ,,znanje,, (prema učenikovim cjelokupnim mogućnostima) koje on na naprijed opisan način prihvata kao istinu i time se trajno zatvara u realitet u kojem postaje vjernik.

S druge strane, namjera za razvoj svijesti stvara protivrječnosti koje nastaju nesvjesno kao reakcija na uticaj Generalnog zakona kroz određena emocionalna stanja koja su posljedica identifikacije. U civilizacijskim uslovima identifikacija ne dozvoljava da se uoče određene nelogičnosti u sadržaju, kao što je primjer sa skupnom tačkom. Namjera za razvoj svijesti stvara svjesnost svojih trenutnih osjećanja misli i postupaka prilikom praćenja određenog sadržaja, i u vidu impulsa dovodi u svijest te protivrječnosti.

Iz ovoga se da zaključiti da je uticaj Generalnog zakona na zatvaranje ličnosti u realitet toliko jak, da se slobodno može taj uticaj poistovjetiti sa hipnotisanjem.

Na taj način, učenik (ratnik) koji utvrdi nelogičnosti u formiranom pojmu skupne tačke, stvara pozitivno iskustvo i time podiže svijest na viši nivo. Gdje se u svemu tome nalazi Kastanedino učenje, je analiza na osnovu civilizacijskih normi prioriteta i važnosti koji uopšte nisu u funkciji razvoja svijesti. To što je nekome ugrađeno vjerovanje o važnosti Kastanedinog učenja je posljedica programiranja kroz osjećaj i uvjerenje u istinitost na naprijed opisan način.

Najviše što može postići intelektualna svijest u zaštiti od identifikacije je da bude neprekidno svjesna osjećaja istinitosti do mementa kada postane sposobna pratiti sadržaj kroz osjećaj mogućnosti. Time se sebstvo odvaja od intelektualnog praćenja sadržaja što bi se moglo nazvati praćenjem sadržaja bez identifikacije.

Bestcelersko Kastanedino djelo je zadovoljilo civilizacijski princip zatvaranja masa u kontajnere, ali je kroz formirane pojmove o skupnoj takčki, kontrolisanoj ludosti, uzurpiranju ljudske svijesti od strane najmanje tri vrste grabljivaca, uticaju Duha itd, stvorilo mogućnost da se ti pojmovi kroz razvoj besprijekornosti dožive drugačije u odnosu na te literarne opise.

Primjer se može naći i u praktičnoj primjeni kontrolisane ludosti. Ona se pojavljuje spontano kao ravnoteža vlastitog razvoja svijesti i civilizacijske programiranosti naročito u socijalnom smislu. Na tom razvojnom nivou, učenik dolazi u stanja svjesnog sanjanja u kojima se s punom autoritativnošću kroz Kastanedina uputstva susreće sa nematrijalnim bićima kroz civilizacijske norme, šeme i obrasce ponašanja koje u materijalnoj stvarnosti drži pod kontrolom kontrolisane ludosti. U tom slučaju, svijest mora tu opisanu Kastanedinu tehniku svjesnog sanjanja držati takođe pod besprijekornom kontrolom. Drugim riječima to znači, da u procesu svjesnog sanjanja takođe koristi kontrolisanu ludost, što je u potpunoj suprotnosti sa Kastanedinim tumačenjima svjesnog sanjanja. S jedne strane tako postavjena svijest dolazi u sukob sa Generalnim zakonom, dok s druge stane Kastanedini sljedbenici ulaze u sukob ne samo u socijalnom smislu, već i sa nematerijalnim bićima kroz proces svjesnog sanjanja.

Genijalnost Kastanedinog kniževnog izraza je upravo u datim pojmovima koji učenika na osnovu praktičnog iskustva (kroz namjeru besprijekornosti) uvode u drugačiji proces razmišljanja, u kojem se ti pojmovi drugačije doživljavaju.

Princip (iz ugla Praktične gnostike) da svaka protivrječnost u nekom učenju je poklon za onoga ko ju uoči, je takođe posljedica Kastanedinog učenja u kojem je svaki položeni ispit u nadmudrivanju mučitelja kroz iskustvo poklon. Time on indirektno daje na znanje da i te protivrječnosti u njegovim djelima predstavljaju ispite i poklone ako se polože.

Za ličnost koja je savladala tehniku pračenja sadržaja bez identifikacije, čitanje Kastanedinih sadržaja predstavlja napor, jer su njegove poruke asocijativne i prodiru duboko u intimno stanje bića.

U ovoj temi se stalno ističe, da je skoro nemoguće odvojiti svjesnost sebe od intelektualnog procesa razmišljanja (zaključivanja) što je osnovni uslov za eliminisanje identifikacije. Sebstvo sjedinjeno sa intelektualnim procesom razmišljanja (procesom razmišljanja u prvom licu) čini istinsko Ja zarobljenikom određenog realiteta.

U svim gnostičkim učenjima se proces razvoja svijesti odvija do ove granice protivrječnosti. Na tom stepenu razvoja, svijest ostaje zarobljena u određenom gnostičkom učenju, tj realitetu. Prelomni momenat čini momenat kada učitelji prestaju biti učitelji, i škole prestaju biti škole.

Kastanedine knjige, osim što daju praktične lekcije trajne suštinske introspekcije, one kroz tu introspekciju navode čitaoca na protivrječnosti koje stvaraju osjećaj da je ova naša civilizacijska svijest, u koju spada i često spominjani razum, potpuno programirana.

One među prvima ruše temelje civilizacijskih dogmi o čemu ova tema raspravlja. Posebna vrijednost je u prezentiranju likova koji praktično opisuju stanje svijesti izvan tih nametnutih civilizacijskih uticaja.

Sam smisao odumiranja posljednje loze don Huana ukazuje na prevaziđenost, ili bolje rečeno nesavršenost civilizacijskog djelovanja kroz organizovano okupljanje, jer su sve te civilizacijske manifestacije posljedica viših negativnih uticaja. Svako i najmanje eksponiranje određenog učenja je po toj Kastanedinoj poruci civilizacijska zamka. Mnoge protivrječnosti koje bi samopercepcijom mogle stvoriti osjećaj o civilizacijskoj opsadi ljudske svijesti su nametnutim kolektivnim obrascima razmišljanja kroz Kastanedina grupna okupljanja zamaskirane.

Može se zaključiti da je don Huanova loza od svog početka imala poseban odnos prema civilizacijskoj stvarnosti u smislu kontrolisane ludosti štiteći grupe unutar te loze kroz sakrivanje stvarnog identiteta njenih članova, a posebno smisla njihovog stvarnog djelovanja. Sadašnja masovna kontrola svijesti kroz civilizacijske obrasce ne razlikuje se mnogo od španske okupatorske torture u to vrijeme. Razlika je samo u različitim sredstvima. I pored takve činjenice, formiraju se masovni pokreti Kastanedinog učenja. Jasno je da ta činjenica, i potreba ,,pojačavanja energetskog toka Zemlje,, predstavljaju materijal za analizu, jer te dvije činjenice ukazuju na tačno određenu neusklađenost. Ta neusklađenost je nevidljiva za sljedbenike Kastanedinog učenja na isti način kao i protivrječnosti koje se prezentiraju religioznim ljudima u okviru njihovih religioznih realiteta.

Stiče se utisak da Praktična gnostika pojednostavljuje Kastanedino učenje. Već je ranije iz te perspektive rečeno da je Kastaneda obogatio svoja djela pojmovima koji su intelektualno uređivali njegove formirane realitete. Pri čitanju tih sadržaja uz neprekidnu rekapitulaciju na sadašnji trenutak (bez identifikacije), javljaju se ,,udari,, na posmatranje intelektualnog dijela bića, njegovog logičkog zaključivanja i emocionalnog preživljavanja. Kao primjer se može uzeti opis situacije u kojoj Kastaneda kroz savjest, ili bolje rečeno civilizacijske norme u smislu OPD opredjeljenja odbija ubiti zeca uhvaćenog u zamku uz autoritativno insistiranje don Huana da on to učini. U tom trenutku ličnost koja prati taj sadržaj kroz Suštinu, pokušava razumjeti svoju nelagodu, ili bolje rečeno ,,osjetiti,, uzroke sukoba dva stava, insistiranje da se zec ubije i odbijanje da se to učini. Kao rezultat takvog stanja, ličnost odgovore dobija na asocijativan način gdje svaka takva situacija ima sasvim drugo značenje od literarnog izraza, tako da se tom prilikom na intelektualnom nivou gubi značaj tog literarnog djela. Te asocijacije se ne vezuju za sadržaj ili igru riječi, već odnos bića prema stvarnosti u kojoj se nalazi.

Kastanedina priča o instaliranom umu i tri različite vrste grabljivaca, Orlu, Letačima i Predatoru upotpunjuju smisao tih asocijacija. Naime, dva različita odnosa Kastenidinih literarnih junaka prema materijalnoj stvarnosti kroz kontrolisanu ludost, i na astralnoj ravni gdje su u upotrebi civilizacijske norme i šeme razmišljanja i ponašanja, ukazuju na prazninu kojoj nedostaju informacije. Kada posmatrač u posmatranju te praznine upotijebi svoje iskustvo, stiče se utisak da je Kastaneda bio svjestan i četvrtog grabljivca koji objedinjuje ova tri predhodna, i svojom nevjerovatnom negativno usmjerenom intelektualnom nadmoći vrši kontrolu i razvoj ove naše civilizacije. Ta indikacija se vezuje za genijalnost Kastanedinog prikradanja toj nemani iza ,,leđa,, dajući doznanja da zbog njene intelektualne univerzalnosti i istovremene hipnotisanosti ljudske svijesti, ona ima usmjeren pogled samo prema naprijed. U tom smislu se da naslutiti da je Kastaneda toj nemani prepustio svoje sljedbenike i istovremeno dao mogućnost pojedincima da se izdvoje iz tog civilizacijskog grupnog paradoksa.

I ova tema je jedan od realiteta koji kroz određenu vrstu asocijativnih poruka prezantira to Kastanedino učenje, s tim što su one konkretnije i blaže u smislu samorefleksnih ,,udara,, i postepeno ,,provejavaju,, kroz dušu čitaoca.

I tako se kroz Kastanedina djela neprekidno isprepliću dva različita literarna izraza. Jedan kao literarna cjelovitost i drugi kao asocijativni ragrađivač. Jedan ide putem vjerovanja, a drugi putem provjere. Najsuptilniji izraz koji istovremeno povezuje i do beskonačnosti razdvaja ta dva literarna izraza je pojam Duha koji dobija svoj smisao kroz ogromno ,,Kastanedino iskustvo,,. U takvim okolnostima on dobija novu formu i potpunije značenje sudbine, Generalnog zakona i Gurđijevog stava: ,,Vi ne možete ništa da činite,,.

Toliko za sada.
Pozdrav

Trenutno sam u fazi odbacivanja i razbijanja svojih nekih prijašnjih uvjerenja i pokušaja da ih ne zamjenjujem automatski s novima, a tvoji postovi Om mi služe kao vrlo dobar čekić.

Kako je duže vremena proteklo od otvaranja ove teme no bez obzira na moje kasno uključivanje ,pažnju mi je privučena upravo uvodnim tekstom i donekle podudarnost ako to mogu reći u „razvijanju ličnosti „.
Uz samo nekoliko vremenskih izmena da sam 10 godina bio vezan za učenja Rudolfa Štajnera a i dan danas sam i zadnjih nekoliko godina za rad Gurdjajeva .Posebno sam bio inspirisan Štajnerovim „Poljoprivrednim tečajem „ koga i dan danas analiziram i pokušavam da sprovedem u delo.I sve to sam plaćao teškim iskustvom pa se eto i meni Galaksija otvorila vrata da u atmosferi maksimalne tolerancije iznesem neka lična razmišljanja.
Dok sa izuzetnim interesovanjem čitam ponudjene tekstove osobe sa ličnim iskustvom što je i osnovni preduslov uz šolju kafe i neizbešne cigarete nadam se da ću uživati i dobiti odgovore na pitanja koja su me interesovala a materijala ima HVALA BOGU.
.POZDRAV Ommmmmmmmmmmmmm !!!!.

Hvala winnetou i Vojkanu na pažnji koju su posvetiili ovim tekstovima.

Na osnovu dosadašnjeg iskustva se može kazati da je Štajner dobar učitelj, pod uslovom da se učenik izoluje od religoznog uticaja. To je vrlo teško postići jer su njegovi sadržaji gusto i uslovno protkani tim uticajima. To bi u osnovi mogao biti razlog zašto se On rijetko spominje na ovom forumu, mada ti sadržaji imaju mnogo asocijativnih poruka koje se podudaraju sa Gurđijevim i drugim gnostičkim tumačenjima.

A sada na temu.


Informativni i komunikacijski balans na forumu

Na ovoj sadašnjoj civilizuacijskoj ravni je vrlo teško odrediti istinitost ili stepen istinitosti neke informacije. Nije samo problem u namjernom ili nenamjernom davanju pogrešnih informacija, već i u nespremnosti, nesavršenosti i nemogućnosti pojedinačne ljudske svijesti da određene informacije na odgovarajući način razumije i prihvati.

Informacije su materijal za komunikaciju.

Može čitaocu zasmetati ova informacija pod utiskom da ona predstavlja otkrivanje tople vode. Ako mu je zasmetala u tom smislu, onda je ta rečenica opravdala svoje mjesto u tekstu.

Gledajući iz perspektive komunikacije svaka informacija predstavlja sliku određene pojave ili nekog stanja. Sama za sebe predstavlja ,,golu,, istinu. Svaki zaključak kojeg neka ličnost proizvede u posmatranju te ,, gole,, istine, je njen subjektivan proizvod. Primjer je pomisao (zaključak) o otkrivanju tople vode. Svaka ličnost za sebe oblači tu ,,golu,, istinu na svoj specifičan način ne tražeći saglasnost od nje (,,gole,, istine) da joj to radi. Drugačije rečeno, svako percepira stvarnost na svoj specifičan način. Međutim, postavlja se pitanje: Da li je ta ,,gola,, istina zaslužila da se ljudska bića tako odnose prema njoj? Ona ,,osjeća,, da je time ljudi omalovažavaju i zloupotrebljavaju. Naime, ona nije samo sadržaj ili opis nekog stanja ili pojave, već i sve okolnosti koje su proizvele to stanje ili tu pojavu.

Ako se ličnost žali da ju je neko uvrijedio, onda sigurno nije uzela u obzir sve okolnsti koje su predstavile tu primljenu informaciju. Osim toga, zaključak da ju je neko uvrijedio je subjektivan i njime se ta ,,gola,, istina oblači u nedolične haljine.

Postavlja se pitanje: Kako je moguće voditi komunikaciju ako svako percepira stvarnost na svoj način? Gurđijev je to stanje nazvao nerazumjevanje. ,,Svako razumije na svoj lični način, i svako drugačije,,. Iz takvog stanja, Praktična gnostika prihvata stav da je svako odgovoran za svoju percepciju i posljedice koje ona proizvodi.

Proces komunukacije se svodi na razmjenu informacija. Opet topla voda? Možda i nije, jer da je ličnost trajno svjesna te činjenice nastojala bi razumjeti učesnike u komunikaciji, a ne braniti svoj realitet kroz integritet ličnosti. Integritet ličnosti kao kobac čeka da se suprotstavi bilo kakvoj informaciji koju može protumačiti kao napad. Na žalost, civilizacijska svijest koja upravlja tim procesima nije trajno svjesna toga. Agresivni ljudi reaguju na jedan način, dok oni tolerantniji to podnose kao teško iskustvo. U oba slučaja je razumjevanje sadržaja potpuno zanemareno. Obično se zauzima stav da je sadržaj razmotren i da se iz njega moglo zaključiti da je on provokativan i uvredljiv. Međutim, sadržaj je ,,gola,, istina, a zaključak o namjeri provokacije i vrijeđanja je subjektivan zaključak uz nesvjesno dijagnosticiranje i neizbježno etiketiranje.

Iz perspektive komunikacije može se dati opis tog stanja kao krajnje bezobraznog ponašanja ljudi koji ,,golu,,istinu oblače svako na svoj način i još se svađaju i dokazuju da su te navučene haljine najvjerodostojnije.

Nasuprot toj tvrdnji, visoko razvijena svijest zna da su njena čula strogo ograničena, da njen intelektualni kapacitet nije neograničen, da je nemoguće razumjeti uslove, okolnosti i razloge nastanka određene informacije i da zbog toga ne može donjeti konačan zaključak. Zaključak postoji, ali samo kroz osjećaj mogućnosti. Rezultat toga je stav, da svaka komunikacija pod tim uslovima nema smisla. Ona vodi praktičnu komunikaciju, ali sa što manje utrošene lične energije. To u prevodu znači da ona nema problema u komunikaciji, jer nema čvrste stavove koje bi naturala nekome ili bi ih branila. Ovo je samo jedan aspekt razumjevanja visoko razvijenih svijesti.

Drugi aspekt je raspolaganje velikim brojem istovremeno percepiranih detalja (dodatnih informacija) koji posmatraju tu ,,golu,, istinu istovremeno iz više uglova, za razliku od intelektualne svijesti koja ima linearnu percepciju kroz koju može da posmatra samo jedan detalj, i dok taj detalj posmatra, drugih detalja nije svjesna.

Onaj uvrijeđeni čovjek je svjestan samo uvrede, i kada to obrazlaže, reda činjenice jednu za drugom. I svaki put kada napominje jednu činjenicu ostalih nije svjestan. Ta logička cjelina nanizanih činjenica predstavlja logički niz kojeg ta ličnost doživljava kao uvredu. Zbog tog zasebnog logičkog niza, tako uvrijeđen čovjek ni jednu informaciju koja ide u smislu opisa drugačije namjere nanositelja navodne uvrede ne može uzeti u razmatranje, a samim tim je i uvažiti. Taj logički niz predstavlja sadržaj identifikacije, a identifikacija je doživljavanje istinitosti kroz sebstvo unutar tog sadržaja. Iz perspektive Praktične gnostike, ta identifikacija predstavlja igranje uloge u jednom odlomku pozorišne predstave koji sadržajno predstavlja nizanje detalja uvrede u kojem ta ličnost tu ulogu doživljava istinski. Nije svjesna da je to odlomak pozorišne predstave.

Treći aspekt je razumjevanje opšteg stanja ljudske svijesti koji se ispoljava kroz nerazumjevanje. Kao što zrela odrasla osoba razumije neprijatno ponašanje djeteta čiji uzrok može biti pospanost, glad, umor, bolest, razne frustracije itd, na isti način i visoko razvijena svijest razumije ponašanje ljudskih bića.

Zajednička podloga ovih navedenih osobina visoko razvijene svijesti je da do nje ne dopiru u civilizacijskom smislu neprijatna iskustva. Ona u socijalnom smislu nema problema jer razumije sve i svakoga.

Visoko razvijena svijest će kazati da je to stanje posljedica razumjevanja. Praktična gnostika kaže da je to rekapitulacija na sadašnji trenutak. Štajner kaže da je to stanje dubokog poštovanja. Gurđijev se izjasnio da je to ponašanje iz ezoteričkog kruga. Međutim, iz ugla komunikacije, kada je ,,gola,, istina u pitanju, može se to nazvati pristojnim ponašnjem. Bez obzira kako to neko nazivao, činjenica stoji da visoko razvijena svijest kroz razumjevanje svoje i tuđe ograničenosti razumije nesporazume i ove navedene uzroke, i zbog toga ih i ne proizvodi, a samim tim i ne učestvuje u njima.

Obzirom da ovaj forum kroz prezentirane sadržaje učestvuje u podizanju ukupne i pojedinačne svijesti njegovih učesnika i gostiju čitalaca, korisno bi bilo razmotriti određene manifestacije tog procesa razvoja.

Motivacije za praćenje ovih sadržaja su veoma različite i zavise od ukupne intelektualne strukture ličnosti i zbog toga su strogo individualne.

Opšta civilizacijska svijest je izgradila pojedinačne svijesti na kriterijima vrednovanja. Kriteriji se razlikuju prema društvenim skupinama i zbog te raznolikosti djelomično učestvuju u nerazumjevanju. Može se kazati da je zajednička osobina svih tih društvenih normi potreba za samodokazivanjem. To su nesvjesna programirana stanja svijesti. Kastaneda je to nazvao samovažnost. Na ovom forumu se to često komentariše kao negativna manifestacija ega. Praktična gnostika to naziva ispoljavanjem i održavanjem integriteta ličnosti. Ovo sa integritetom ličnosti se može doživjeti kao sadržajno provokativno etiketiranje, jer je civilizacijski program ugradio stav da integritet ličnosti mora da postoji, jer je nezamislivo stanje ljudskog bića bez takve konstrukcije. Civilizacijska svijest to osjeća kao ,,razumljivo samo po sebi,,. Međutim, razvoj svijesti, bio individualan ili ostvarivan drugim odgovarajućim sredstvima nepogrešivo vodi u sukob sa tom civilizacijskom paradigmom. Može nekome pasti na pamet misao da je ovaj stav o razvoju svijesti subjektivan i time arogantan, jer su putevi razvoja svijesti za pojedince različiti. Ovdje nije riječ o putevima, već o ,,vibraciji Istine,, kako ju Sophia (član ovog foruma) naziva. To je stanje u kojem se ličnost kroz vlastito iskustvo neprekidno nalazi pred ogledalom svoje nesavršenosti u šta spada i samovažnost. Upravo u tom procesu, otvorenim i iskrenim gledanjem svojih nedostataka uz istovremeno nastojanje integriteta ličnosti da ih prikrije kroz svoju odbranu, nastaje rascjep ličnosti. To su veoma bolna iskustva koja postepeno dovode ličnost na stazu dubokog poštovanja. Ovaj se pojam ne može analizirati ni jednim civilizacijskim kriterijem, jer je njegova pojmovna struktura (iz viših centara) neshvatljiva za civilizacijsku svijest. Naprijed u ovom tekstu su opisane neke manifestacije takve svijesti kroz razumjevanje u okviru komunikacije.

Za ovaj forum je značajno ispoljavanje samovažnosti, jer ne samo da učesnike uvlači u sukob, već odvlači pažnju sa sadržaja teme i kontaminira namjeru organizatora da učesnici i gosti ne budu izloženi civilizacijskim ,,pritiscima,, u smislu nametanja određenih sadržaja u formi vjerovanja. Ne dozvoliti nekome da se bavi sadržajem odgovarajuće teme ima istu težinu kao i nametanje svog stava. U stvari, ometanje je manifestacija nametanja svog stava. U ovaj zaključak spada i piratsko ometanje foruma.

Intelektualna svijest najčešće vršii analizu nekog sadržaja kroz moralni ili intelektualni prices zaključivanja. Rijetkost je da se analiza vrši istovremena iz ova dva pravca. U nesporazumima na ovom forumu se često ispoljava taj moralni pristup analize koji u osnovi sadrži isklučivost na osnovu polarnosti moralnih normi, a koji na direktan način provocira sukob. To bi bio osnovni način ispoljavanja samovažnosti koja se ispoljava krozi kritički komentar na ponašanje i reakcije prezentatora stava, a ne na elemente sadržaja koji su predmet rasprave. Ometanje rada foruma kroz tu moralnu komponentu može biti izazvano namjerno s ciljem ometanja rada foruma ili nesvjesno u smislu odbrane svog integriteta.

I pored toga što je nastojanje organizatora da se preko foruma razmjenjuju iskustva kroz davanje i prihvatanje određenih iskustava i svijih mišljenja, pojavljuju se učesnici sa iznošenjem svojih stavova u formi čvrstih uvjerenja. Obzirom da je forum organozovan tako da postoje teme u kojima se ti stavovi mogu prezentirati, nesvjesna i nekontrolisana forma samovažnosti (ispoljavanje integriteta ličnosti) dovodi te članove u neugodne situacije. Upozorenja članova i moderatora da ta vrsta komunikacije nije primjerena ovom forumu, uvode ličnost u gard odbrane svog integriteta uz komentar da joj nije dozvoljeno da slobodno iznosi svoje mišljenje.

Tako se nedavno pojavio član koji je sa namjerom iskrenog i susretljivog učesnika u diskusiji tražio da mu se iznesu dokazi suprotni njegovom religioznom uvjerenju. Na taj način je svoju iskrenost i susretljivost u komunikaciji pretvoro u sukob mišljenja. Da je on to uradio u odgovarajućoj temi, ne bi poslije nekoliko upozorenja bio baniran.

Teme u okviru religije i određenih vjera obiluju veoma interesantnim komentarima religioznih ljudi koji svoj religiozni realitet prezetiraju na vrlo korektan i razumljiv način.

Samovažnost se manifestuje na ovom forumu u različitim formama.

Neprekidno se na forum uključuju članovi koji kroz svoju intelektualnu analizu pokušavaju ostvariti određeni cilj njima ,,nametnut,, kroz vančulna iskustva kao što su razne objave na osnovu kojih se oni energično i aktivno angažuju u spasavanju čovječanstva od zajedničkog grijeha, ,,vraćanju izgubljenih ovaca religioznom konceptu svijesti,,,spašavanju najavljene civilizacijske katastrofe, objavljivanju intelektualno besmislenih rečenica koje bi trebale imati mudra značenja, objavljivanje svojih iskustava koji navode na zaključak o značenju tih iskustava kroz vjerovanje, itd.

Rezultat takvog stanja je kod takvih članova, osjećaj otkrivanja Kamena Mudrosti i pokušaj kroz ovaj forum promovisanja, i naturanja (za tu ličnost) ,,univerzalne Istine,,. Ti prezentirani sadržaji imaju puni smisao samo u realitetu koji se prezentira. Kada se posmatraju izvan tog realiteta, predstavljaju (transendetalno) prihvaćenu ideju u formi stava koji je ,,potkrijepljen,, neprovjerenim, proizvoljnim, nepotpunim i često izmišljenim informacijama koje tom stavu daju logičku popunjenost i kredibilitet i čine taj realitet realnim. Praktično to znači da se iz ogromnog informativnog materijala bez predočenog kriterija izdvajaju dijelovi sadržaja koji se uklapaju u scenario prezentiranog pogleda na stvarnost. U tom slučaju se takav realitet može nazvati kontajnerom a komentari iz njega spamom.

Druga propratna manifestacija su nesporazumi koji mogu preći i u konfliktne forme jer su takve ličnosti zatvorene u svom realitetu ,,Istine,, i najčešće bez opšte logičke osnove napadaju tuđe stavove koristeći ponekad i moralne ili neke druge norme. Najčešće se pojavljuju sa istim ili sličnim sadržajem u različitim temama ovog foruma čiju tematiku spletkarenjem povezuju sa svojim sadržajima i time kontaminiraju sadržajnu formu tih tema.

Treća značajna karakteristika je duhovna i intelektualna arogancija, tj ispoljavanje superiornosti kroz vlastito ,,Univerzalno Znanje,, što se završava zaključkom da oni koji ne razumiju te ,,Univerzalne principe i istine,, su na nižem razvojnom nivou. (Sindrom indigo djece).

I ona, za ovaj forum značajna karakteristika je osjećaj takve ličnosti da se kroz ovaj forum, (iz gore navedenih razloga) ne može slobodno komunicirati. Obično su u takvim situacijama reakcije i prijeteće.


Neprekidno se u ovim tekstovima ističe intelektualna interpretacija vančulnih iskustava što je značajna indikacija kontaminiranja svijesti, a koja predstavlja zatvoranje ličnosti u određeni realitet. Učenik koji radi na izgradnji svoje svijesti kroz samoposmatranje od prvog momemta osjeća prisustvo intelektualnog ometanja u svom razvoju. Već je rečeno da se taj osjećaj stvara kroz formiranu namjeru istinsklog razvaja svoje svijesti.

Takođe je rečeno da u određenim momentima razvoja ličnosti, ona dolazi kroz koincidencijalne situacije i transedentalne objave do određenih spoznaja koje kroz emocionalan doživljaj stvaraju osjećaj istnitosti intelektualnog zaključka, koji se tom prilikom formira. Ne postoji sila koja može uticati na takvu svijest da prihvati to iskustvo sa rezervom. To i nije problem. Nije problem ni u osjećaju pozitivne promjene na emocionalnom, materijalnom i socijalnom nivou što daje kredibilitet istinitosti intelektualnih zaključaka, jer je to takođe duboko intimno iskustvo. Problem je neodoljiva potreba da se svijetu objavi to iskustvo uz dokumentovanje događaja kao verifikacija istine. Ličnost tom prilikom ne prenosi svoja iskustva, već ,,znanje,, koje je primila pod ubjeđenjem i stavom da je to stvarna činjenica koja je proizašla iz njenog iskustva. Da je tom prilikom takva ličnost svijesna da je to ,,znanje,, samo prolazna stvarnost u njenoj izmjenjenoj svijesti i da taj proces mijenjanja te svijesti neprekidno traje, tu trenutno formiranu činjenicu ne bi osječla kao istinu, i samim tim ne bi imala potrebu da ju sa ushićenjem prezentira drugima, a pogotovo da je prezentira kao Znanje. Propratna pojava takvog stanja je potreba takve ličnosti da se kroz ispoljavanje samovažnosti eksponira kao savjetodavac, ili kao pametnija ličnost od ostalih u svom okruženju što je vidljivo u narednom citatu:




I tako se na forumu neprekidno nesvjesno pojavljuju manifestacije samovažnosti kroz prezentaciju vlastitih stavova koji su formirani kroz vlastita subjektivna uvjerenja. Sada se može postaviti i pitanje autoru ovih komentara:

Pa zar nije smisao komunikacije na forumu prezentiranje svojih subjektivnih iskustava i subjektivnih zaključaka u smislu razmjene informacija?

Ovdje je riječ o pozadini tih zaključaka i iskustava koji su prezentacija određenog realiteta koji je zasnovan na nasilno uprogramiranim sadržajima kroz civilizacijske norme, šeme i obrasce razmišljanja. I zbog toga najčešće ne pripadaju temi u kojoj se iznose. Evo i primjera:

U temi o 2012 kraju ovog ciklusa se pojavio komentar:



Nesvjesno uprogramiran osjećaj da je Isus nešto posebno i vrijedno poštovanja stvorilo je preko lažne ličnosti logičku potrebu ,, da se priblizim tom Istinskom Isusu,,. Time se iznosi svoj stav da je Isus nešto posebno i vrijedno poštovanja. Treba napomenuti da priča o Isusu može biti u potpunosti izmišljena. Najviše što može jedna neprogramirana svijest je da svjesno prihvati da je Isus postojao. To se tada svjesno prihvata kao ,,gola,, istina. Svaki zaključak ili stav koji se vezuje za taj pojam ,,gole,, istine je ne samo navlačenje svakojake garderobe na nju, već i njeno farbanje narzličitijim bojama. Tu ,,golu,, istinu priznaje i Islam. Ali, svaki zaključak koji slijedi iz te saglasnosti, a vezuje se za tu ,,golu,, istinu je takođe navlačenje garderobe i farbanje. Iz ovoga se može zaključiti da nerazumjevanje i sukob ne dolazi od ,,gole,, istine, već od prezentacije, nadmetanja i prikupljanja sljedbenika (istomišljenika) koji za garderobu i farbu u koju je upakovana ta ,,gola,, istina tvrde da je najvjerodostojnija. Gurđijev kaže da je to laganje. Sada se može postaviti pitanje: Šta je pozadina takvog nadmudrivanja i dokazivanja? Praktična gnostika ima stav da je to samovažnost koju prikriva lažna ličnost kroz razne pojmove povezane civilizacijskim normama. Kroz navedeni primjer se može to predstaviti pojmom religioznog identiteta kroz koji lažna ličnost može doživjeti (kroz moralne norme) uvredu, ako se njenoj prezentaciji ,,gole,, istine neko suprotstavi (prema njenim kriterijima) na nepristojan način.

Svi navedeni epiteti iz citata koji se pripisuju Isusu su demonstracija tih dijelova garderobe koji ne ukazuju na mogući problem ,,kraja ovog ciklusa u 2012. godini,,. Stiče se utisak da je autor navedenog citata kroz komentar ,,dakle zelio sam da predjem sa rijeci na dijela,, imao nesvjesnu namjeru da demonstrira te dijelove garderobe, da bi kod čitaoca stvoro samozaključak da je Isus taj koji spašava i koji će spasiti ovo čovječanstvo od mogućeg ,,kraja ovog ciklusa u 2012. godini,,. Čitava ta demostracija Isusove svetosti se mogla napisati u jednoj rečenici kroz mišljenje (a ne tvrdnju ili stav) da će na razrješenje mogućeg problema u 2012. godini uticati Isus, a epitete i obrazloženja predstaviti u temi o Isusu.

Na isti način se mogu posmatrati tumačenja svetih knjiga, u kojima je svaka ili više rečenica u intelektualnom smislu ,,gola,, istina, a sve što je svrstano u njihovo tumačenje je subjektini sadržaj nastao iz određenog izvora, koji se programski kroz propagandu ugrađuje u ljudsku svijest.

Kada se čitaju Kasiopekske transkripte (hvala Jacku na prevođenju) može se uočiti taj uticaj oblačenja ,,gole,, istine. Na primjer, Kasiopejci ,,izbace,, neki novi izraz u kontekstu odgovora i time iznuđuju kod ispitivača traženje objašnjenja. Traženje objašnjenja je intelektualni šablon ponašanja koji u pozadini ima uprogranirani stav (razumljiv sam po sebi) da za sve što je nejasno treba tražiti objašnjenje, i zbog toga ova etiketa (intelektualni šablon) predstavlja vrlo teško razumljivu konstataciju. Radi se otome, da taj način ponašanja, traženje da se sve kockice u mozaiku uklope, ima nedostatak koji se ispoljava u činjenici da zbog različitog individualnog intelektualnog kapaciteta, različitog intelektualnog nivoa i strogo ograničenog opšteg intelektualnog znanja, intelektualna svijest nije u mogućnosti takvo obrazloženje prihvatiti u onom smislu u kojem se interpretira sa, recimo višeg intelektualnog nivoa. Ovdje se ne govori o tome da takvo ponašanje nije potrebno, već da pojedinačna intelektualna svijest bude svijesna svog ponašanja u okviru tog šablona. Da je Laura svjesna tog stanja, sigurno ne bi pisala svoju teoriju Gnostike i time ,,oblačila,, ,,golu,, istinu, već bi se potrudila da i njene kolege članovi, i svi koji su uključeni u praćenje Kasiopejskih izlaganja postanu svjesni nemogućnosti traženja Istine intelektualnim šablonima razmišljanja. Međutim, suprotno tome, Laurina intelektualna arogancija kroz akademske titule i priznanja, još više opterećuju traženje Istine koju interpretiraju Kasiopejci. Kasiopejci ne donose zaključke, već to prepuštaju ispitivačima koji interpretiraju određene komentare u tim ograničenim intelektualnim okvirima. I kada traže potvrdu od njih, oni im odgovore: ,,Blizu,,. Na osnovu ponašanja Kasiopejaca može se zaključiti da oni istinski poštuju slobodnu volju ispitivača, i da sve posljedice kroz intelektualni proces ponašanja ispitivačke grupe snose upravo oni (ispitivači). Kada se obrati pažnja na ponašanje Laure kroz prevazilaženje nesporazuma, onda je ta intelektualna arogancija još izraženija. Opet se može govoriti o samovažnosti.

Često se mogu pročitati komentari članova da postoje određena neslaganja sa odgovorima Kasiopejaca, i to je razumljivo na osnovu predhodno opisanog intelektualnog ograničenja.

I na kraju, bilo bi korisno vratiti se na početak ovog komentara sa ove dvije uvodne rečenice:

Na ovoj sadašnjoj civilizuacijskoj ravni je vrlo teško odrediti istinitost ili stepen istinitosti neke informacije. Nije samo problem u namjernom ili nenamjernom davanju pogrešnih informacija, već i u nespremnosti, nesavršenosti i nemogućnosti pojedinačne ljudske svijesti da određene informacije na odgovarajući način razumije i prihvati.

Pozdrav

Interesantno!!! Mada mi to izgleda cista bajka. Ups ocito je ova tema zaintigrirala cudan spoj komunikacija

u potpunosti se slazem, pozzz

Om sve pohvale za znanje i iskustvo!

Analizirajuca svest je potekla iz samoanalize.

Ima svega.





Hvala syberry.


A sada na novi sadržaj.

Manipulcija

Razlog vog teksta je pokušaj da se dopuni objavljeni prevod ,,montalk,,ovog teksta pod naslovom Prepoznavanje vanzemaljskih denzinformacija, a povod je pojačan denzinformativni pritisak na ovaj forum poslije njegovog objavljivanja. Obzirom da se manipulacija svijesti odvija jednim dijelom kroz denzinformacije, u ovom tekstu će se iz ugla Praktične gnostike, pokušati direktno ukazati na proces manipulacije o kojem ,,montalk,, piše.

Bilo bi korisno za početak povezati psihološki uticaj nekih riječi na mogućnost razumjevanja kroz nesvjesne emocionalne reakcije. U lingvističkim oblastima koje obrađuju teme vještine govorništva u smislu stvaranja uvjerljivosti svog izlaganja nalazi se uputa da se izbjegavaju ,,teški,, suglasnici. Riječ vanzemaljalac je sastavljena upravo od njih. Ilustracija tog smisla se vidi u posebno izdvojenim tim suglasnicima: v z m lj c. Na tom spisku se još nalaze i drugi suglasnici. Čitanje ili slušanje riječi vanzemaljac, izaziva nesvjesnu negativnu emocionalnu reakciju koja se tumači kroz razna intelektualna obrazloženja. U tom slučaju ta nelagodnost nesvjesno dovodi do nezainteresovanosti za sadržaje koji u sadržajnom fokusu sadrže takvu riječ. Za razliku od našeg govornog područja, engeska riječ alien se u emocionalnom smislu neuporedivo lakše podnosi, jer je melodičnija. Ako se prebrodi ta nesvjesna reakcija kroz prihvatanje ove primjedbe i uđe u sadržaj tog montalkovog teksta, može se vidjeti realniji odnos između svijesti pojedinca ili grupe prema stvarnosti u kojoj ljudska zajednica egzistira. Konkretno, ako se pojam vanzemaljac kao subjekat isključi, i posmatraju samo posljedice koje se navode u tom tekstu, može se uočiti trenutni položaj čovječanstva u sadašnjem trenutku.
Postoji mogućnost da se kroz razboritost, percepcija sa tog globalnog nivoa prebaci u posmatranje odnosa pojedinca prema toj istoj stvarnosti.

Ovaj tekst bi trebao da da jednu takvu prezentaciju, ne u namjeri nametanja neke istine, već da čitalac prihvati mogućnost da je njegova svijest ponekad izložena nesvjesnoj manipulaciji. Daljnji proces razmišljanja u tom pravcu, kroz upoređivanje vlastitih iskustava iz te perspektive, može dovesti i do prihvatanja mogućnosti da je ljudsko biće neprekidno izloženo toj negativnoj vrsti uticaja.

U ovom tekstu će se izbjegavati riječ vanzemaljac, ne iz gore navedenog razloga, već zbog opisivanja uticaja određenih sila koje se manifestuju kroz inteligenciju. To ne isključuje mogućnost da su ti ili samo neki od utcaja i od tih entiteta koji imaju sposobnost egzistencije u astralnoj, eteričkoj i fizičkoj ravni. Za tu svrhu je najpogodniji već upotrebljavani izraz, nematerijalna inteligencija.

Koincidencije, koje se ne mogu objasniti priznatim civilizacijskim pristupom, i nevjerovatna sinhronizovana usklađenost događaja, koji imaju neprekidne destruktivne efekte se mogu osim intuitivnog osjećaja, protumačiti i kao ciljani uticaji te nematerijalne inteligencije. Taj proces sa posljedicama se nazva manipulacija. Tome ide u prilog i činjenica da se ti uticaji osjete kroz posljedicu, i na sadašnjem prosječnom nivou civilizacijske svijesti se ne mogu ni izbjeći, ni spriječiti. Zato se o tim uticajima može govoriti samo kroz posljedicu.

Međutim, ako se analizi tih uticaja priđe reverzibilnim postupkom od posljedice prema nepoznatom uzroku, mogu se pojaviti određeni zaključci koji ne samo da potvrđuju uticaj nematerijalne inteligencije, već i način, i sredstva kojima djeluje.

Primjećeno je da u manipulaciji ne postoji logička povezanost, iako ta povezanost ima neki uzročno-posljedični smisao.
Iz tih zapažanja je načinjen ,,model,, koji sadrži jednu i istovremeno glavnu osobinu koja se može nazvati višeznačnost. Višeznačnost predstavlja podjednaku mogućnost ispoljavanja onih situacija koje najbolje odgovaraju cilju manipulacije. Time ona omogućava da se istovremeno vode više manipulacija kroz jedan model ili da se u toku jedne manipulacije ,već priprema naredna.

Ta osobina pruzrokuje dvije manifestacije koje su značajne za manipulaciju, a to su višeslojnost i neprekidnost.

Višeslojnost omogućava istovremeni prilaz raznim profilima ljudi. Manipulativni sadržaj kojeg ljudi doživljavaju je razumljiv za određene grupe ili sve ljude, u smislu da ga svaki pojedinac može tumačiti na svoj način, a da se efekat i cilj manipulacije ne poremeti.

Neprekidnost je manifestacija kojom se neprekidno i neprimjetno smjenjuju manipulativni uticaji bez kraja.

Model predstavlja određenu količinu znanja koje služi kao intelektualna vodilja stvaranja niza okolnosti i događaja koji trebaju tom manipulacijom ostvariti određen cilj. On je povezan sa bazom koja ima neuporedivo veći intelektualni kapacitet u odnosu na sveukupno civilizacijsko znanje. Razlika između tog i civilizacijskog znanja je u tome, što je civilizacijsko znanje uskladišteno kroz logičke nizove, pravilo prioritetnosti (linijska koncepcija reda i civilizacijske norme,) i realitete (kontajnere), dok znanje iz nematerijalnih izvora nema te osobine. Njega održava osobina višeznačnosti koja je u određenom smislu posljedica bezvremenskog stanja.

Direktno dirigovanje uticajima na događaje u 3D stvarnosti iz modela je nemoguće, jer se ta dva koncepta realizacije znanja u praksi ne podudaraju. Mogući su direktni pojedinačni udari gdje dejstvuje samo jedan elemenat iz modela, ali on nema koincidencijalne osobine i nema ukupan sadržajni smisao. U modelu ne postoje parametri koji bi mogli izdvojiti one intelektualne elemente koji bi u međusobnom djelovanju izazvali određenu posljedicu. Isto tako, logičko-linijskom percepcijom, zaokruženom realitetitima i redosljedom prioriteta koji sve zajedno stvaraju (ili su posljedica) trajanja vremena, je nemoguće takvo znanje primjeniti ili doživjeti kroz višeznačnost.

Nematerijalna inteligencija je u prednosti jer posjeduje znanje i tehnologiju kojom može posrednim putem vršiti te uticaje. Jedan od tih posrednika su i portali (ljudi) koji nesvjesno obavljaju programski zacrtane zadatke. Oni u stvari prevode te višeznačne kombinacije kroz red, logičke nizove i realitete u koncept razmišljanja i događanja u 3D stvarnosti dajući im smisao kojeg civilizacijska svijest osjeća kao manipulacija. U isto vrijeme, konceptom civilizacijske svijesti je nemoguće pratiti, a pogotovo interpretirati tu višeznačnost. To bi značilo da se svaki elemenat te višeznačnosti koji se u toj ravni doživljava istovremeno sa ostalim elementima, doživi kroz ,,uvod,,(percepciju), ,,radnju,,(intelektualnu analizu) i ,,rezultat,,(zaključak). Za taj proces bi bilo potrebno nezamislivo vrijeme.

Iz tog razloga je nemoguće dati ni najmanji dio sveobuhvatne analize jedne takve manipulacije koja dolazi iz tih izvora. Kod ukazivanja na te manifestacije opet nedostaje ona istovremena povezanost sa ostalim manifestacijama, tako da ih čitalac mora sam kroz pronicljivost povezivati.

Višeznačnost je univerzalna, jer nema ni uzruk ni posljedicu. Sprovođenje određenih intelektualnih kombinacija iz modela, a koje se kod portala javljaju kao nesvjesna naredba za određeno djelovanje, prolazi kroz ograničenu, kontajniranu i logički uređenu proceduru. To znači da portal zbog svoje ograničenosti nije u mogućnosti da univerzalno djeluje u smislu višeznačnosti. Time nastaje neusklađenost između naredbe iz modela i njene realizacije kroz portal. Portal tu neusklađenost pokušava uskladiti sa novim korekcionim direktivama, međutim te direktive se ne mogu uklopiti u logički tok događaja jer ih višeznačnost uopšte ne identifikuje. Neprekidno se u tom procesu manipulacije pojavljuju preklapanja ovih nepovezanih uticaja koji nisu uočljivi za civilizacijsku svijest, jer zadovoljavaju uslove logike reda i potpune jasnoće kroz kontajnere.

Međutim, neusklađenost ostavlja trag u protivrječnostima kroz različite zaključke (tumačenja) identičnih logičkih nizova različitih realiteta. To se ogleda u praksi, u analizi jednog događaja sa zaključkom koji se razlikuje od drugog zaključka u istoj ili sličnoj situaciji. Jednostavnije rečeno, prevrtljivo razmišljanje. Ili još jednostavnije, ne postojanje baznog stava. Najčešće se taj bazni stav formalno i uporno protura, i istovremeno negira drugim postupcima. Ako mu se ukaže na te protivrječnosti, on uvodeći nove pojmove ili tautološkom kombinatorikom već postojećih pojmova pokušava opravdati i logički urediti tu protivrječnost.

Uočavanje takvog ponašanja i njegovog uzroka kroz neusklađenost između portala i modela, daje mogućnost suprotstavljanja ostvarivanju određenog zadatka u okviru tog ponašanja.

To bi bio samo ,,tehnički,,opis manipulacije. Tome treba dodati specijalno pripremljeni programi i načini djelovanja u okviru logičkih nizova, kontajnera, i za ovu priliku najvažnijeg reda razmišljanja, koji se manipulacijom pretvara u haos, a kojeg ta ista manipulacija pokušava prikazati u sintetičkoj formi reda. To se praktično ogleda u lažnom fokusu pažnje i kroz njega pravi sveukupna cirkuska predstava, dok se u isto vrijeme tim aktivnostima ostvaruje cilj manipulacije.

Ova predviđena prezentacija manipulacije kroz primjer na forumu obuhvata analizu jedog malog broja manifestacija, koji se na indirektan način dotiču onih članova na koje je ona najvjerovatnije izvršila određeni uticaj. Zbog višeznačnosti, nemoguće je odrediti konkretan cilj manipulacije, već samo parcijalne ciljeve koji se nastavljaju u ,,dubinu,, te višeznačnosti.

Treba još jednom napomenuti da etiketiranje u ovom tekstu nije posljedica prezentacije ili naturanja stava u formi istinitosti, već prikaz jedne mogućnosti kroz direktno upoređivanje sa naprijed iznesenim sadržajem.

Namjera manipulacije koja će se uzeti za primjer bi bila:

-Zaustavljanje u razvoju iskusnih članova koji su dostigli određen viši nivo svijesti.

-Uvlačenje naivnih članova i čitalaca u stanje psihičkog haosa i time njihovo uvlačenje u programsku službu nematerijalne inteligencije.

-Denzinformisanje u smislu pravljenja haosa na forumu.

-Uticaj na svijest članova i gostiju direktnim kodnim programiranjem.

-I drugi ciljevi koje civilizacijska svijest ne može da prepozna.

Način manipulacije se odvija preko portala za koji postoji ubjeđenje da je ljubazan, susretljiv, komunikativan i pun ljubavi i razumjevanja prema drugim ljudima.

Sredstva su: nefunkcionalna i pri tome uvjerljiva jezička izražavanja, manipulativno djelovanje preko emocija i direktno kodno programiranje.

Portal (egzekutor): Ans i Eva Jargi.

Korisno bi bilo napomenuti da je Ansi proces manipulacije započeo u junu 2006.----kada je otvorio novu temu Skriveno jezičko blago ili tajne poruke u našem jeziku. Snimanje situacije i skeniranje potencijalnih žrtvi, je kroz tu temu provedeno prema naredbi modela. Međutim, taj se događaj iskusnim članovima činio kao ponašanje dvanaestogodišnjaka. U tome se ogleda nesposobnost modela zbog višeznačnosti da postavi situaciju na odgovarajući intelektualni nivo. Tu je portal odradio ulogu koja mu se nametnula identično klovnu u cirkusu koji zabavlja publiku da ne primjete namještanje nove scene. Tim procesom, u toj sferi djelovanja uspio je nabaciti pozitivno mišljenje o sebi, što mu je stvorilo bazu za daljnje djelovanje.

Još jedan događaj je značajan iz tog perioda. Nakon izvjesnog vremena po otvaranju te teme, na niskom intelektualnom nivou u sadržajnom smislu, i istovremeno bogatim kitnjastim jezičkim izrazom aktivirao se u drugim temama sa diskusijama koje se nisu sadržajno uklapale u njihov smisao. Poslije upozorenja koje nije prihvatio bio je baniran. Ta lepršavost i bezazlenost kojom se tada eksponirao izazvali su žaljenje zbog toga, pa je na njegovu molbu da ga vrate na forum i istovremenu intervenciju iskusnih članova kroz proces izazivanja griže savjesti, vračen. Jedan duži period nije bio aktivan na forumu i nakon toga se postepeno uključivao u diskusije.

I onda nastupa hiper aktivnost u širenju svog uticaja i djelovanja koje je u moralnom i opštem intelektualnom smislu iz naprijed izloženog razloga daleko ispod intelektualnog nivoa ovog foruma.

(Da se primjetiti iz dosadašnjih tekstova na ovoj temi, da njihov autor izbjegava citate, međutim, situacija zahtjeva da se oni postave u kompletnijoj formi kako bi se te naprijed navedene osobine manipulacije direktno vidjele i analizirale.)

Poslije izvršenih priprema, za ,,nastup na terenu,, (manipulacije) pojavili su se događaji koji su upućivali na koincidencijalnost:

-Sjemenka sa stavom:
,,sorry ali ovo je totalno druga tematika, i osobno nije moj sistem "vjerovanja"
Otmice, UFO i sl... not my topic tako da nazalost nemogu nastavit...

sto se tice "poticanja lucidnog" meni to isto djeluje kao da mislis da tvoj ucitej iz tjelesnog je sadista jer te potice da vjezbas, ako vjerujem da je meni pomoglo i da bi moglo i drugima KOJI TO ZELE, sta se ti imas petljati u to? Da nisu tebe dohvatili programeri bolje si postavi pitanje.,,

-Pojava Formicinog iskustva koji kaže da je u svjesnom sanjaju na Mjesecu sreo Grejse (vanzemaljce) i u dogovorenom sastanku na javi u budnom stanju doživjeo on, njegova sestra i prijatelji koje je poveo kao svjedoke, veliku neprijatnost na prevaru. Tom prilikom su mu ubrizgali implant u ruku na kojoj neprekidno nosi vrlo neugodan ožiljak.

-Pojava prevoda montalkovog teksta o manipulaciji (na globalnom nivou) u civilizacijskoj stvarnosti.

Ti događaji u tom redosljedu događanja nisu odmah imali smisao koincidencije, sem konstatacije da se u svjesnom i lucidnom sanjanju mogu pojaviti situacije opasne po zdravlje koje se nisu uklapale u interes prikupljanja zainteresovanih sanjača za avanture. Interesantno je uočiti da je sjemenka kao agitator lucidnog sanjanja iskazala nezainteresovanost za informacije o nematerijalnoj inteligenciji pod sinonimima,, Otmice, UFO i sl ..,,.Ako se uzme u obzir da je i Ansi na sličan način reagovao u indentičnoj situaciji može se ta odbojnost prije dovesti u vezu sa nematerijalnom inteligencijom, nego sa teškim suglasnicima.

Ansi tim događajima daje koincidencijalnost citiranim komentarom:



Da se uočiti ,,bajkast,, pristup tumačenju lucidnih snova što u poređenju sa gore navedenim događajima predstavlja uticaj na promjenu okolnosti. Nezrelost nije samo u hvalisanju u bajkastoj formi, već i ignorisanje Formicinog iskustva. Kada se to dvoje poveže na civilizacijski način razmišljanja, može se predpostaviti da je taj istup imao istovremeno najmanje tri zadatka:

-Da da dodatni impus podsticanju interesovanja naivnih i neiskusnih članova u smislu avantura lucidnog sanjanja,

-da minimizira i zataška Formicino iskustvo svjesnog sanjanja i

-da obezbjedi prostor za dalje djelovanje kroz smišljeno i izprovocirano pravljenje nesporazuma i haosa.

Gledajući današnje njegove postove (26.01.09.) može se zaključiti da je u potpunosti ostvario taj cilj.

Treća stvar koja se da primjetiti, a odudara od normalnog ponašanja je zadnja rečenica sa dva odvojena dijela. To je pojava koja se javlja u pubertetu kroz namjeru da sve ispriča odjednom. Naime, dijete posmatra stvarnost i kroz višeznačnost. U pubertetu, kod psihološke uzbuđenosti, takvo dijete zaboravlja na red civilizacijskog razmišljanja i u jednom dahu želi prenjeti događaj kojeg on tako i doživljava. Vaspitanjem i obrazovanjem se ta osobina gubi i poslije se kroz rad na sebi može pojaviti ponovo kao propratna pojava. Međutim, u tom slučaju tavo biće je svjesno tog stanja i poštuje red civilizacijske komunikacije u smislu boljeg razumjevanja. Ovo ponašanje, ili bolje rečeno nesvjesnost višeznačnosti, bajkasto izražavanje i zanemarivanje Formicinog iskustva direktno, ukazuje na ispoljavanje modela kroz portal. Ove protivrječnosti idu u prilog konstataciji da model kroz svoje naredbe portalu, ne može da prati civilizacijske šeme i obrasce i zbog toga ih prepušta portalu na rješavanje. Civilizacijska svijest te neusklađenosti vidi kao djetinjastost ili nezrelost što u procesu manipulacije neprimjetno prolazi. Međutim, tu treba dati značaj činjenici da je takav čovjek intelektualac, sa 30 godina iskusnog lucidnog sanjanja i da takve oscilacije u ponašanju nisu u civilizacijskom smislu normalne. Taj sindrom je kod Ansa neprekidno prisutan i radi jednostavnije interpretacije bi se mogao nazvati nok-daun stanje svijesti

Arija u ulozi moderatora je na krajnje umjeren način reagovala ukazujući na neumjerenost tih izjava:



Ovaj komentar na najkraći način prezentira odnos rezultata rada na svom biću kroz kvalitet sanjanja koji se postepeno približava svjesnom sanjanju.

Reakcija Ansa na taj komentar se ponovo manifestuje kroz neuočavanje bitnih logičkih uporedbi i to na neozbiljan i arogantan način:




Kada normalna intelektualna svijest čita ove tekstove kao što je ovaj gore, njoj je sve jasno, jer je tekst logički potpun. Međutim, ti su logički nizovi tako probrani da onemogućavaju čitaoca da ih uporedi sa sadržajem na koji on u tom svom komemtaru replicira. Konkretno to je priča o baba rogi i majci koja plaši svoje dijete pred spavanje, čiji se smisao potpuno uklapa u njegov koncept izlaganja, ali se ne dotiče informacije ,, Budni snovi takođe prate i iskustva abdukcija...,,
Druga stvar je, što model ne može da poveže civilizacijsku činjenicu da majke ne plaše djecu pred spavanje, već je iskustvo obrnuto. Naime, djeca traže zaštitu od majke jer kroz lucidne snove imaju iskustvo sa nematerijalnom inteligencijom. Načitan i obrazovan čovjek u momentu pisanja gore citiranog komentara, već pri pomisli na tu uporedbu trebao bi imati korekcioni logički impuls primjedbe koja je upravo iznesena. Taj previd se ponovo može povezati sa nok-daun stanjem svijesti portala koji nesvjesno izvršava naredbe modela nesvjestan logičkih protivrječnosti., Tome treba dodati i utisak koji asocira na pubertetsko ponašanje koje se neprekidno provlači kroz komunikaciju.


Posebno je za analizu značajna indikacija umješanosti nematerijalne inteligencije kroz denzinformaciju o značaju lucidnog sanjanja. Izjava Ansa da se lucidnim sanjanjem mogu učiti strani jezici,matematika, fizika,..., baviti pronalazaštvom i inovacijama, kreirati umjetnička djela, navode na sumnju da Ansi ima iskustvo sa tom vrstom sanjanja, jer se u sanjenje unosi jedan dio od cijelokupnog intelektualnog potencijala i istu sposobnost njegove eksploatacije kroz interpretaciju. Drugačije rečeno, sve što se dešava u snovima i poslije njih je u okvirima inelektualnih mogućnosti sanjača. Ako neki sanjač ima inovatorske, umjetničke, književne, pjesničke... sposobnosti, one se mogu izraziti i kroz snove, ali ne i u snovima. Davati poseban značaj lucidnom i svjesnom sanjanju i favorizovati ga kroz primjere Nikole Tesle, F. A. von Kekule-a, Nils Bora, Dantea, Pučinija, Mocarta..., koji su svoja iskustva sanjanjanja interpretirali kroz svoj stvaralački potencijal, a koji nije stvoren u snovima, nema smisla. Tačno je da se neko riješenje nekog problema može dogoditi u snovima, ali je još tačnije da značajna civilizacijska ostvarenja neuporedivo češće nastaju kroz asocijacije ili direktnom spoznajom u odnosu na asocijacije kroz lucidno i svjesno sanjanje. Interpretacija nekog događaja u snovima ne zavisi od snova, već kreativnih sposobnosti sanjača koji ih interpretira.

Postoji mogućnost da se intelektualni potencijal i kreativne sposobnosti kroz lucidno ili svjesno sanjanje kod sanjača uvećaju, ali je tada uzrok u inplantiranju dodatnih djelova vještačke inteligencije od strane nematerijalne inteligencije. Ako je to Ansovo iskustvo, onda se njegovo ponašanje može razumjeti, jer uz te osobine idu i određeni programski zadaci koje ta osoba mora da odradi sa tim znanjem. Ova nok-daun stanja mogu biti potvrda da se to upravo i dogodilo Ansu što bi trebao biti primjer onima koji u njegovim propagandnim istupima vide njegove pozitivne namjere. Inače, svaka programirana ličnost se energično suprotstavlja mogućnosti programiranja kroz sanjanje uz obrazloženje da je to nemoguće zbog njene svjesnosti i budnosti u tom sanjanju. Svjesno sanjanje je u stvari osjećaj svjesnosti. Drugim riječima to znači, da svjesni sanjač u svjesnom sanjanju misli da je svjestan. U tom pravcu najbolje ilustruju paravan memorije čiji se sadržaji doživljavaju i interpretiraju kao lucidno i svjesno sanjanje u kojem je ,,svjesnost,, djelimično ili potpuno prisutna, a čija se drugačija interpretacija doživljava kroz regresivnu hipnozu. Uzrok tom odbijanju prihvatanja razlike između te dvije svjesnosti se djelimično nalazi u odbrambenom mehanizmu koji štiti ličnost od neprijatne spoznaje, a djelomično i od kvalitetnog procesa programiranja od strane nematerijalne inteligencije. Nesporazum je u stvari u nemogućnosti svjesnog sanjača da osjeti i zaključi da postoje dvije odvojene svijesnosti preko kojih se doživljava san i java. Svjesnost te činjenice dolazi kada se radom na sebi prevaziđe svjesno sanjanje. Rad na sebi nije avanturizam u sanjanju i njegova intelektualna interpretacija, već odnos bića prema procesu sanjanja, (a ne njegovom sadržaju).

Zajednička osobina svih interpretatora svojih apstraktnih ideja i stavova je poturanje sadržaja u formi citata koji ,,dokazuju,, i potvrđuju vjerodostojnost tih principa, stavova, ideja, načina djelovanja itd. Da to ponašanje nema efekta, ono se ne bi ni pojavljivalo. Nesvjesno prihvatanja takvih sadržaja kao vjerodostojne argumente u prilog njihovog ilustratora, se nalazi u procesu vaspitanja i obrazovanja. Tim procesom se ugrađuje stav da se istina nalazi u sadržajima iza kojih stoji autoritet. Ako neki učenik ne interpretira tekst iz knjige ili usmenog izlagača kako je predviđen programom škole, dobije manju ocjenu stepenovanu po veličini (značaju) ,,pogreške,,. Televizija je takođe jedan od nabačenih autoriteta. U tom smislu i potureni citat ima efekat, ako se u njemu citiraju sadržaji neke popularne ličnosti. Nabacivanje autoritativnosti je civilizacijska podvala koja stvara mogućnost davanju značaja nebitnim sadržajima, i na tom principu i funkcioniše veliki dio civilizacijske svijesti. Da ne bi bilo zabune, ovdje se ne govori o upotrebi citata koji dopunjuje neki sadržaj, što znači da izlagač u tom procesu ne traži kredibilitet svojim stavovima i zaključcima u smislu: To povrđuju i ovi..., navodeći imena i citate. Dodatna stvar je što se u procesu stvaranja kredibiliteta na agitatotorski način koriste citati koji po lingvističkoj i logičkoj vrijednosti uveliko zaostaju iza tog izlagača, što je jedan od ukaza da on u dokazivanju svoje interpretacije ne uzima u obzir porjeklo, istinitost i kvalitet tih citiranih stavova. Tom prilikom je težište isključivo prebačeno na dokazivanje svoje istinitosti. (Nok-daun stanje).

I u ovom momentu može neko postaviti pitanje: Do sada se stalno govori da je Aansi programiran, a nigdje se ne spominje ta njegova manipulacija. Gdje je ta njegova manipulacija?

Odgovor je: Rezultat te njegove manipulacije je u razlogu postavljanja tog pitanja i zbog toga zahtjeva novo pitanje:

Šta je to uticalo ili utiče da neki iskusni članovi ne vide da čovjek nema logičku povezanost u diskusiji i još postavljaju pitanje: Zašto su se rukovodstvo foruma i Om okomili na Ansa kada je on dobar, human, zabavan i još se lijepo jezički izražava? U ovom se tekstu ukazuje na mogućnost da je Ansi programiran i nije svjestan tog nok-dauna iz čega se može zaključiti da je pod uticajem manipulacije što se i idejno i sadržajno uklapa u ovaj sadržaj. Posljedica toga je ponašanje koje pravi konfuznu diskusiju kroz koju protura stav da mi samo sanjamo da smo budni.

U tom smislu se može aktivirati slučajno pitanje sjemenke:
,,Da nisu tebe dohvatili programeri bolje si postavi pitanje.,,

Ako biće postavi sebi takvo pitanje, mora odrediti kriterije (mjere) za upoređivanje, pa tek onda tražiti odgovor. Problem je što su ti kriteriji subjektivni i rezultati takve analize pogrešni. Najjednostavnija indikacija programiranosti je osjećaj vlastite veličine iz čega i nastaje citirano pitanje upućeno nekom drugom.

Korisno bi bilo da čitalac sam razmotri naredno izlaganje i odredi da li u tome ima ućešća i njegovo biće u smislu prihvatanja određenih stavova ili razmišljanja koje se na indirektan i asocijativan način podmeću. Radi se o manipulativnom odnosu preko emocija.

Trenutno se govori o procesu pozitivnog emocionalnog preživljavanja.

Postoje dva prilaza u tom pravcu. Prvi je preko sadržaja koji kod čitaoca pobuđuju određene pozitivne emocionalne reakcije, a drugi je preko izazivanja griže savjesti.

Ovaj prvi predstavlja pozitivnu emocionalnu identifikaciju.

Tvorac emocionalnog sadžaja može izazvati pozitivne emocije iz dva pravca:

Prvi je izazivanje pozitivnih emocija jezičkim izrazom kroz, recimo inspiraciju, a drugi je izazivanje emocionalnog doživljaja kroz određenu namjeru. Ljudi koji doživljavaju stvarnost jače kroz emocije, tj koji imaju znatno razvijeniji emocionalni centar, pri praćenju tih prezentiranih sadržaja nisu u mogućnosti razlikovati ova dva pristupa. Tu se odmah javlja rekcija da to nije tačno, jer oni osjete šta je istinski od inprovizacije, misleći pri tome na sadržaje koje oni nisu doživjeli na emocionalan način jer su prepoznali ili osjetili da to nema njihovu emocionalnu frekvenciju. Problem je u tome što oni kada dožive pozitivan emocionalni podražaj nisu sposobni intelektualno procjeniti namjeru tog sadržaja jer sve misli u tom stanju doživljavaju kroz te emocije, kroz to emocionalno preživljavanje.

Iskustvo je pokazalo da ljudi koji su rođeni bez emocija imaju kao kompenzacijski elemenat, ,,urođenu,, sposobnost da ,,hvataju,, one iterpretacije jezičkog izražavanja i ponašanja, koje u obraćanju ljudma izazivaju pozitivne ili negativne emocionalne reakcije. Ta imitacija predstavlja vjernu kopiju ponašanja ljudi sa emocijama. Ako emocionalna osoba uđe u emocionalnu vezu sa neemocionalnim bićem suprotnog pola, koji u svakoj rečenici i svakom pokretu kroz susretljivost kod nje izaziva pozitivno emocionalno raspoloženje, i kada u određenom intimnom momentu riječi utihnu, na scenu stupa životinjski seksualni nagon koji u toj emocionalnoj osobi izaziva šok. Takvi neemocionalni ljudi pišu iljubavne romane, opisuju božansku ljubav, pišu poeziju, i sve to kod emocionalnih ljudi prolazi, jer statistika pokazuje veliko interesovanje za takvim djelima.

Problem je kada se preko nekog takvog emocionalno komponovanog sadržaja pokušava nametnuti ili podsvjesno ugraditi određena misaona formu u vidu zaključka, stava, opredjeljenja, ideje, cilja...Tada se govori o manipulaciji preko emocija. Tu manipulaciju po određenoj šemi mogu praviti i emocionalni ljudi. Šeme su slatkorječivost, susretljivost, ljubaznost, kitnjast riječnik sa puno pozitivnih asocijativnih poređenja, tolerantnost, šaljivost, .... Dominacija emocionalnog centra jednostavno ne dozvoljava intelektualnom centru da posmatra neovisnono te manipulativne elemente. Supraga jednog takvog portala čije se iskustvo vezuje za gore navedeno seksualno iskustvo ovako je prokomentarisala tu situaciju. ,,Znam da me ,,nalazi,,ali nikako ne mogu da skontam u čemu je fol,,.

Kada se praćenje sadržaja koji izaziva određene emocionalne reakcije, a naročito negativne, posmatra sa strane, manipulacija može igrati dvostruku ulogu koja je kroz posmatrani sadržaj namještena tom posmatraču. On se tada kroz emocionalno opredjeljenje (emocionalnu identifikaciju), na pr. sažaljenje navodi na određen proces razmišljanja i ponašanja. Da bi se izbjegla ta vrsta manipulacije potrebno je da biće ima potpuno odvojene: emocionalni centar, intelektualni centar i centar volje. To drugim riječima znači kontrolu svojih emocija, misli i postupaka. Praktičan smisao je da u procesu praćenja određenog sadržaja biće razmišlja neovisno od emocionalnog preživljavanja, što u normalnim situacijama nije slučaj. Ova percepcija koja se u ezoteriji naziva rascjep ličnosti, omogućava prepoznavanje emocionalne manipulacije u svim formama.

Posebno je interesantna igra manipulacije preko emocija kroz izazivanje griže savjesti. Najednostavniji primjer uticanja na slobodnu volju čovjeka je situacija u kojoj majka ili otac, (ili oboje istovremeno) dožive ,,srčani udar,, sa svim vjerodostojnim pratećim efektima, hitne pomoći itd, kada im kćerka iznese odluku da će se udati za mladića koji nije iste nacionalnosti i vjere.

Savjest je emocija koja se doživljava kroz (pozitivno opredjeljenje) na osnovu pozitivnih kriterija civilizacijskih normi. Griža savjesti je u stvari emocionalno preživljavanje na neadekvatno ponašanje ili razmišljanje u odnosu na te civilizacijske norme, a naročito moralne norme. Drugačije rečeno, griža savjesti je emocionalna reakcija na neispunjavanje određenih normi u nekom događaju u prošlosti. Pozitivno opredjeljeni ljudi koji posjeduju emocije, emocionalno stanje griže savjesti ne mogu kontrolisati, a koje se manifestuje ,,izjedanjem,, vlastite psihe iznutra. Kao posljedica toga nastaje jedan odbrambeni mehanizam koji čuva ličnost od tavog preživljavanja u formi bojaznosti da se ne izazove cituacija koja će nametnuti grižu savjesti.

I tu se dolazi do višeslojne manipulacije preko tog sindroma. Najčešće ju koriste ljudi bez emocija jer im to omogućava jednostavan i direktan put ka ostvarivanju određenog zamišljenog cilja.

Prva faza tog djelovanja ide kroz stvaranje uslova za njegovo djelovanje. Uslovi su maksimalna susretljivost ljubaznost, a u slučajevima gdje se koristi pojam božanske (sveopšte ljubavi) i to ispoljavanje, direkno ili indirektno davanje do znanja o tim pozitivnim osobinama uz stvaranje osjećaja određene vrste pozitivne zaduženosti i autoritativnosti.

Druga faza je odstupajne od uobičajenog ponašanja na štetu onog sa emocijama. To ponašanje osim materijalne pozadine može imati i ,,edukativan,, smisao kroz nametanje određenih itelektualnih sadržaja, ili uticanje na promjene razmišljanje kroz civilizacijske norme. Ovo zadnje se može nazvati reprogramiranje.

Treća faza je pojačavanje tih uticaja do ostvarivanja cilja, i poslije toga slijedi ,,noga,, takvoj žrtvi. Ostaje otvoreno pitanje da li su takvi uticaji prisutni na ovom forumu, jer je emocionalno preživljavanje intimna manifestacija.

Žrtva cijelo vrijeme tog tretmana osjeća taj ,,pritisak,, ali joj odbrambeni mehanizam izazivanja griže savjesti ne dozvoljava da se suprotstavi toj vrsti uticaja. Postepenim pojačavanjem tog uticaja i postepenim navikavanjem na njega kroz ,,mirenje,, sa situacijom uz neprekidni strah da se tako ,,dobra,, osoba ne pvrijedi, nastaje njena transformacija u željenom pravcu manipulatora.

Može se postaviti pitanje: Da li je zbunjenost na ovom forumu u vezi odnosa Oma prema Ansu, zbog saosjećanja sa Ansom u smislu učinjene mu nepravde, posljedica niza identifikacija sa ulogama koje im Ansi priprema, ili je to posljedica sagledavanja neobičnog Ansovog ponašanja u smislu bogatog i kitnjasto riječnika koji nije u funkciji? Šta je to što blokira sumnju u Ansovu ispravnost, i istovremeno ne dozvoljava prepoznavanje njegovog devijacionog ponašanja.

U tom smislu je korisno ponovo predočiti jedan dio već gore napisanog teksta:

,,Još jedan događaj je značajan iz tog perioda. Nakon izvjesnog vremena po otvaranju te teme, na niskom intelektualnom nivou u sadržajnom smislu, i istovremeno bogatim kitnjastim jezičkim izrazom aktivirao se u drugim temama sa diskusijama koje se nisu sadržajno uklapale u njihov smisao. Poslije upozorenja koje nije prihvatio bio je baniran. Ta lepršavost i bezazlenost kojom se tada eksponirao izazvali su žaljenje zbog toga, pa je na njegovu molbu da ga vrate na forum i istovremenu intervenciju iskusnih članova kroz proces izazivanja griže savjesti, vračen. Jedan duži period nije bio aktivan na forumu i nakon toga se postepeno uključivao u diskusije.,,


To je bilo tada. A šta se sada dešava poslije toliko vremena eksponiranja svoje lepršavosti? Možda leži odgovor u tome da u svakoj diskusiji njegova mora biti posljednja.

Na ovom forumu su prisutni članovi koji su svojim radom na sebi ostvarili nivo svijesti koji ih vodi na novi viši nivo. Obzirom da se razvoj svijesti vrši neproporcionalno, postoje ,,repovi,, koji predstavljaju dijelove svijesti koji zaostaju u razvoju. Kod svakog bića je to različito. Cilj manipulacije na ovom forumu je ne samo zaustaviti tih nekoliko pojedinaca, već napraviti od foruma cirkusku predstavu. U zavisnosti od tih rezultata određuje se strategija. Višeznačnost manipulacije omogućava manipulaciju ne samo tih bića, već ,,kupi,, sve redom na šta naleti. U tom smislu je i usmjereno djelovanje tako da se to biće može naći u ulozi posmatrača a da je u istom tretmanu manipulacije. Ako se pretpostavi da tavo razvijeno biće ima zaostatak u emocionalnoj identifikaciji, što prevedeno znači da ono emocionalno preživljava spoljnje sadržaje, i kroz njih u tom stanju intelektualno razmišlja, onda se proces prelaska zadržava sve dok takvo biće ne stekne osobinu da u tom trenutku razmišlja izvan uticaja tih emocija.

Konkretno, Ansi postavi pitanje Omu: ,,Nego, da te pitam: dal se ti ikada u raspravi ... smiješ ...,, i na to pitanje slijede dvije misaone reakcije:

Prva je u formi zaključka: Stvarno, Om se nikad ne šali.

Druga je u formi pitanja: Šta ovim pitanjem Ansi želi postići.

Uprvom slučaju je iznuđena reakcija, a zaključak predstavlja elemenat manipulacije kroz to iznuđivanje. Može se postaviti primjedba da je zaključak donesen bez uticaja emocija. Da je zaključak svarno donesen bez emocija, bio bi postavljen u formi iz drugog slučaja. Bez obzira da li se Om ikad šali ili ne, svjesnost da neko pokušava da određenom biću nametne određeni zaključak je i svjesnost o manipulaciji. U drugom slučaju postoji svjesnost teme i osjećaj da se Ansi ne ponaša u okviru te teme, što može dovesti do indikacije da pokušava manipulisati.

Ovakva Ansova igra ima zvaničnu formu usmjerenu prema Omu, a istovremeno preko višeznačnosti kači sve koji čitaju taj sadržaj. Ukazivanje na manipulaciju, i analiza samo jednog manipulativnog detalja i ogromnog broja prožetih posljedica iz njega, koje u višeznačnosti imaju puni smisao, oduzima osim vremena za to opisivanje i fizičku energiju. A treba uzetiu obzir da postoje desetine velikh tekstova u kojima svaka rečenica ima višeslojne i višeznačne namjere za iznuđivanje odgovarajućeg razmišljanja i ponašanja. Jednostavnije je to ukazivanje izvršiti na najranjivijem mjestu, nok-daun stanja.

Ponekad se na televiziji mogu vidjeti scene kako neki junak maše nekom drugom junaku pred očima džepnim satom i pri tome ga hipnotiše. Smisao te tehnike hipnotisanja, kao i u ostalim sličnim, je da se podjeljenjom pažnjom podjeli svijest na dva nezavisna dijela. Jedna pažnja je usmjerena na praćenje sata, a preko druge se vrše sugestivni uticaji hipnotizera. U tom stanju jedna strana dominira, a druga je pasivna. Ovo cijepanje svijesti se spominje i u ritualnom programiranju.

Postoji jedna grana mađioničarstva koja se zove manipulativno mađioničarstvo, u kojem se ne koriste rekviziti sa raznim pregradama, ogledalima itd, već obićni predmeti koji nemaju naročitu mađioničarsku namjenu. Smisao tih trikova je da se posmatračima podjeli pažnja, i u tom momentu kada je svijest blokirana vrše se manipulativni zahvati. Taj ,,šok,, traje od jednog djelića sekunde do cijele sekunde. Tačno se može na pogledu posmatrača vidjeti to stanje. Za to vrijeme je, prije i poslije tog stanja prisutan osjećaj čuđenja koje tom biću daje osjećaj vremenske povezanosti. Vašarski hipnotizeri su sa sobom nosili takve rekvizite i pomoću njih hipnotisali ljude.

U tom stanju podjeljene pažnje se direktno skladište informacije u podsvjest. To skladištenje može trajati postepeno sa povremenim programskim uticajima kojih biće nije svjesno. Kada se postepenim prikupljanjem takvih informacija zaokruži jedna logička cjelina, to onda nesvjesno postaje zvaničan stav. Drugim riječima, mjenja se svjest ličnosti.

Ako je takav sadržaj pozitivno emocionalno iritiran, mnogo jednostavnije ulazi u podsvijest.

Bilo bi sada korisno vratiti se na prvi Ansov citirani post koji zadovoljava sve ove navedene kriterije i obratiti pažnju na zadnju rečenicu.

Ne izgleda li onaj zadnji i dio te rečenice kao mahanje satom ispred nosa?

Šta se tom prilikom događa sa bajkastom pričom?

Da li Ansova sveprisutna dječija naivnost izgleda drugačije iz ove sadašnje perspektive?

Ko se čega najeo u njegovom jezičkom blagu?

Te odgovore ipak treba svako za sebe da nađe.

... I sretno vam lucidno sanjanje . . . /SAN-JA-NIJE/...

Pozdrav.

Pa evo da čestitam tebi Ome na zaista razgovjetnome postu.
Pa možda ovo i jest mjesto gdje mogu kazati da ovo što si ti napisao sam možda i osjećao??! Jesam li nakon natezanja s Ansiem(u temi slobodna volja)izgubio volju za razgovor s njime,pa zapravo sam se na neki način kasnije prisiljavao čitati njegove postove ili je to moj trenutni osjećaj nakon tvog posta??Ovo su samo moja pitanja postavljena meni.
Pa zašto pišem ova pitanja,zar očekujem odgovor tipa:"Kolose ti si jedan od onih koji nisi popušio Ansiju? "
Možda to bi lakše nego raditi rekapitulaciju svih njegovih tekstova i mojeg emocionalnog i intelektualnog stanja.Hoće li me tvoj tekst navesti na drukčije zaključke,tj. izmanipulirati me??

Ne,ako zaista poslušam samog sebe i krenem si iskreno odgovarati,znam jesam ili nisam među njima,dal ti manipuliraš ili ne.

Ovaj sam post napisao iz razloga jer zaista Ome ovo što si napisao tjera na razmišljanje.
Može li ovo biti praktičan način razmišljanja?

P.S.-znam gdje sam pao

Gotovo svako se „upeca“ na prvu loptu na elokventnost, „metafizičnost“ i nešto što percipira kao predusretljivost, a zatim većina počinje da opaža da se u diskusiji vrti u krug i da im nešto neodređeno smeta.

No, iskreno, i pored poznavanja Ansa, određenog ličnog iskustva u privatnoj prepisci, bez čega bi mi verovatno trebalo više vremena, malog ali ipak kakvog-takvog iskustva sa ovim glupostima, i za mene je intenzitet koji se ovaj put ispoljio bio u najmanju ruku iznenađujući.

A takođe moram reći da mi je posle ove epizode određeno udaljavanje/ distanciranje bilo neophodno.

Nego:
HVALA,OM!
Ne samo za izuzetno perceptivnu analizu.

Izgleda da je taj „kurs lucidnog sanjanja“ morao nekako da se održi u ovoj tački vremena/prostora.

Napisala sam u stvari znatno duži tekst, ali najzad ipak odlučila da ga ne postam.

Arja i kolos, hvala vam na podršci.

Korisno bi bili još jednom napomenuti, da smisao ovog poslednjeg teksta nije bio usmjeren prema negativnoj kritici, već praktičnoj prezentaciji jedne vrste vanjskih uticaja koji degradiraju opštu civilizacijsku pozitivnost zloupotrebljavajući ljudska bića koja tu pozitivnost poštuju i njeguju.

A sada na novi sadržaj.


Zrelost komunikacije na forumu.

Bez obzira što se ovaj sadržaj odnosi na komunikaciju na forumu, on sadrtži i opšta civilizacijska zapažanja koja se odnose i na druge oblike komunikacije.

Obzirom da se ovaj forum idejno bavi podizanjem svijesti na viši nivo razboritosti i pronicljivosti, potrebno je napomenuti da bi svaki komentar u okviru te ideje trebao biti refleksija prikupljenog znanja koje se manifestuje kroz mudrost. A da li je to tako?

Značajno je napomenuti da se emocionalna i intelektualna reakcija na neki kritički osvrt usmjeren izvana prema nekoj ličnosti doživljava u svijesti te ličnosti kao sjećaj napada ili laskanja. Postoje još neke kategorije ljudi koje kritiku ne doživljavaju na ovaj način, ali u ovom trenutku nisu značajne za izlaganje. Ličnost koja nastoji da bude svjesna tog osjećaja kojim posmatra neki sadržaj, a naročito svjesna preživljavanja upućene joj negativne ili pozitivne kritike, praktično utiče na odumiranje lažne ličnosti. To postepeno dovodi do ,,ravnodušnosti,, u preživljavanju (negativnog ili pozitivnog) napada na integritet vlastite ličnosti i osjećaja nebitnosti za sve događaje izvan i unutar te vlastite ličnosti, a koji u direktnoj ili indirektnoj komunikacijskoj vezi nemaju značaj za samorazvoj. Takav komunikacijski odnos zaustavlja nesporazume, nerazumjevanje i sukobe koji u Četvrtom putu takvu ličnost svrstava u Egzoterični i Ezoterični krug. Nastojanje je da se iz te perspektive izvrši analiza komunikacije na ovom forumu.

Intelektualna svijest ne može da shvati da je moguća komunikacija (tj sve željeno kazati), bez mogućnosti nesporazuma, jer se nesporazum (zbog nesvjesnog boravka u određenom realitetu) uvjek pripisuje suprotnoj strani. Jednostavno je nemoguće za shvatiti da je za nesporazum odgovoran svako za sebe. Za visoku razvijenu svijest ,,sve željeno kazati,, ima sasvim drugačije značenje od uobičajenog.

U ovoj temi se takva komunikacijska osobina može nazvati zrelost komunikacije, jer forum sam po sebi ne bi imao smisla, ako se zaključci i stavovi ne bi iznosili, što drugim riječima znači, postojanje svjesne komunikacije. Kada je riječ o dubokom poštivanju svačijeg stava od strane visoko razvijene svjesti, može se kazati da u pozadini tog opšteg emocionalnog stanja stoji i intelektualna interpretacija, da je civilizacijski program omogućio komunikaciju jedino u logičkoj formi (,,sa argumentima,,) kroz lažnu ličnost, što posmatrano izvan civilizacijskog programa predstavlja komunikacijsku invalidnost, dok istovremeno u takvom stanju svako biće u sebi nosi iskru prave svijesti (tj otvor prema istinskom Ja) koja je vrijedna poštovanja. Kraće rečeno, to je razumjevanje stanja svijesti unutar čovječanstva u kojem svaka jedinka u komunikaciji zauzima stav kroz osjećaj svoje ,,svjesnosti,,, ili bolje rečeno, razuma. Ova konstatacija ima pravi smisao u spoznaji svoje vlastite ograničenosti, jer se odnosi na spoznaju da vlastito istinsko Ja želi slobodu koju mu ta ličnost ne dozvoljava kroz uporno tumačenje ( i time nametanje drugima) svojih intelektualnih zaključaka, koji u stvarnosti predstavljaju samo jednu od beskonačno mnogo intelektualnih interpretacija za jednu istu pojavu. Ako ljudsko biće na ovakav način ostvari samopercepcijski pristup vlastitom sebstvu, onda mu to omogućava spoznaju da se istinsko Ja ne bavi intelektualnim sadržajima, i kroz to, žongliranjem civilizacijskim pojmovima, već pitanjima koja ga sputavaju u njegovom ispoljavanju. Ovo ispoljavanje Gurđijev naziva razvoj Suštine. Obzirom da se komunikacija na forumima ispoljava kroz ovaj prvi oblik komunikacije sa tendencijom ,,ko će izgledati uvjerljiviji i pametniji,,, nastala je potreba za ovim tekstom koji pokušava ukazati na nezrelost te vrste komunikacije.

Materijali za raspravu na ovom forumu su određena stanja ili događaji koji se kroz civilizacijsku svijest prećutkuju ili na jednostran programski strogo usmjeren način interpretiraju. Zbog toga za ove sadržaje ne postoje zvanični stavovi, ili ako postoje onda su oni dezinformativnog karaktera. Jedino preostaje da se kroz aktivnu komunikaciju pokuša pronaći određen stepen razumljivosti koji neće biti autoritativno ili nekim drugim načinima pretvoren u paradigmu ili vjerovanje. Pod tim usmjerenjem je i zauzet stav organizatora ovog foruma i većeg dijela aktivnih članova, da se na isti način ne dozvoli nametanje pojedinačnih stavova od strane članova foruma ili grupa u formi istine.

Neprekidno se u komunikaciji na ovom forumu pojavljuje problem u kontajniranoj svijesti. Već je pisano o svijesti koja se nalazi u okviru određenog realiteta, i rečeno je da kada ličnost započne napade na tuđe realitete s namjerom da dokaže istinitost svog realiteta, taj realitet postaje kontajner svijesti. Bilo bi korisno upozoriti na razliku između prezentacije određene pojave koja se vrlo malo razlikuje u razumjevanju unutar drugih realiteta i njene intelektualne interpretacije koja u svakom realitetu ima različito tumačenje. Ovaj drugi način prezentacije određene pojave kroz intelektualnu analizu je veoma značajan uzročnik nesporazuma.

Jasno je da ličnost koja na takav način izlaže svoj ,,pogled,, na određenu pojavu nije svijesna svog vjerovanja u okviru te svoje intelektualne interpretacije. Prihvatanje stava da postoji beskonačno mnogo interpretacija jedne iste pojave uz osjećaj, pa čak i tvrdnju da je ta (moja) interpretacija najistinitija, predstavlja ,,materijalni,, oblik izolovanja istinskog Ja od razuma što u konačnici predstavlja nesporazum i sukob. Simptomatična je pojava, da je nemoguće takvim ljudima objasniti da u njihovoj diskusiji nedostaje poštovanje tuđeg mišljenja, jer bez obzira na (direktna) upozorenja da njihova interpretacija u određenim realitetima predstavlja dezinformaciju i laganje, oni uporno kroz svoje argumente iz tog svog realiteta donose zaključke bez i najmanje želje da sagledaju moguće posljedice i iz perspektive nekog drugog realiteta. Ovo ignorisanje tuđih realiteta i promovisanje svog, predstavlja dovoljan argument za banovanje kojeg iz istih razloga oni ne mogu razumjeti. Ovaj forum daje mogućnost i takvom ponašanju ali samo pod uslovom da takav član otvori novu temu u kojoj će prezentirati svoje stavove, bez mogućnosti da te stavove ,,dokazuje,, u drugim temama.

Praktična gnostika komunikaciju posmatra kao proces kojeg je veoma teško držati pod samokontrolom, jer se odvija kroz realitete kojih biće nije svjesno zbog egzistencije unutar lažne ličnosti. Svjesnost određuje i stepen samokontrole u komunikaciji. Skoro svaka ličnost je spremna odmah sebe svrstati u tu (svjesnu) kategoriju zanemarujući već ranije napisano, da problemi u komunikaciji nastaju kao rezultat sopstvene nezrelosti.

Ako se izvrši analiza nesporazuma kroz tu svjesnost samokontrole ili drugačije rečeno, svjesnost da je ličnost u trenutku nesporazuma nemoćna da vlada situacijom, (tj drži pod kontrolom situaciju), može se doći do zaključka o nesavršenosti bića koje se ispoljava kroz tu ličnost.

Držati pod kontrolom situaciju ne znači uporno dokazivanje svojih stavova, već utrošak minimalne količine vlastite životne energije da se određeni stav prezentira (ali ne i dokazuje).

Utrošak minimalne količine životne energije u ovom slučaju nije primjenjivanje ,,kratkog postupaka,, (u formi uslovljavanja ili isključivosti) i ,,pojednostavljivanja,, komunikacije, već sposobnost održavanja opšte civilizacijske harmonije uvažavajući maksimalnu mogućnost razumjevanja pojedinačnih ili grupnih učesnika u komunikaciji. Na određenom stepenu razvoja svijesti, ličnost postaje svjesna, da izbjegavanjem negativne komunikacije direktno učestvuje u pozitivnom razvoju svoje svijesti i svijesti ostalih učesnika u komunikaciji. Time se čuvaju ogromne količine životne energije, ne samo kroz fizičko izbjegavanje negativne i nefunkcionalne komunikacije, već i izbjegavanje stvaranja negativnih emocija koje su pozadina nesporazuma, što predstavlja izakulisno antiprogramsko (antimatrično) djelovanje.

Posebno je potrebno napomenuti edukativan značaj komunikacije na ovom forumu. Visok intelektualni potencijal učesnika u diskusiji zahtjeva odgovarajući kodeks komunikacije koji nije u toj mjeri prisutan na drugim forumima našeg govornog područja. Jasna, precizna, konketna i argumentovana komunikacija je jedna od značajnih osobina ovog foruma. Veliki udio u stvaranju takve komunikacijske atmosfere imaju njegovi organizatori. S druge strane, to samo po sebi zahtjeva i veoma odgovoran komunikacijski odnos koji ne samo da obuhvata pozitivan moralni i kulturni kodeks ponašanja, već i gore navedene osobine. Nastojanje učesnika u komunikaciji da drže taj naznačeni intelektualni nivo je edukativni izazov za one koji nisu u potpunosti dorasli tom zahtjevu.

Takođe je korisno napomenuti dostupnost sadržaja ovog foruma širokom auditoriju kojeg službene vlasti kroz kontrolisane medije ne objavljuju. Interesovanje gostiju ovog foruma, zahtjeva i obraćanje pažnje na gore navedene pozitivne komunikacijske osobine.

U smislu održavanja i unapređivanja daljnje pozitivne komunikacije na ovom forumu može se govoriti o nefunkcionalnoj komunikaciji koja na drugim forumima nije toliko upitna.



Nefunkcionalna komunikacija bi bila:

1. Direktna ili indirektna provokacija nekog člana kroz sadržaj ili direktno upućena nekom učesniku u diskusiji;

2. Rekcija i odgovor na takvu provokaciju istim ili sličnim sredstvima kojima je izazvana;

3. Psihološko, kulturno, moralno, ... dijagnosticiranje koje se odnosi na članove foruma;

4. 0ptuživanje i presuđivanje članova krozu etiketiranje;

5. Zahtjevanje dokaza.

6. Zahtjevanje dodatnih obrazloženja ili postavljanje pitanja iz čijih odgovora bi se pronašli formalni argumenati za repliku u smislu ,,dokaznog materijala,, za odbranu svojih stavova, čime se umanjuje sadržajni smisao teme i istovremeno komplikuje komunikacija;

7. Davanje alegoričkih, sarkastičnih, višeznačnih, komentara koji nisu u funkciji sadržaja teme;

8. Davanje tajnovitih, nejasnih ili neodređenih komentara;

9. Davanje traženih ili netraženih savjeta i sugestija koji ne poštuju slobodnu volju ličnosti. To su savjeti za izvođenje raznih duhovnih vježbi, rituala ili tehnika;

10. Nametanje ili vođenje off topic nefunkcionalnih (privatnih) razgovora;

11. Iznošenje sumnji ili negiranje nečijejeg mišljenja bez pozadinskog obrazloženja sa argumentima ili jasnim stavovima;
Primjer je komenter od 16. feb. 2009 u temi Igra brojkama, slovima i slikama:
Konstatacija: ,,Nije baš čudno da ...,, nije argument, već dijagnosticiranje. Da bi se neke protivrječnosti navele mora postojati jasan intelektualan stav iz kojeg se te protivrječnosti mogu interpretirati. U protivnom to je izražavanje sumnje kroz neodređeno intelektualno razbacivanje pojmova koji nemaju sadržajni smisao.


12. Iznošenje podataka bez naznake izvora iz kojih su ti podaci izvađeni;

13. Ispoljavanje isključivosti u komentarima u formi:
-,,To je tako!,,
-,, Tvrdim da...,,
-,,Ljudi ne budite ludi, naivni!,,
-,,Niste vi dovoljno informisani vidim ja.,,
-,, I idalje hoces da tvrdis da astrologija nema veze sa time? Ha-ha.....,,,
i slični komentari.

14. Davanje komentara s namjerom prikupljanja sljedbenika kroz promovisanje i propagiranje određenih škola pravaca ili tehnika;

15 Alegoričke uporedbe i druge vrste izjašnjavanja kroz primitivne i vulgarne sadržaje;

16. Registracija pod dugačkim imenima koja iz tehničkih razloga komplikuju komunikaciju.

Obično se ta nefunkcionalna komunikacija održava kroz repliku kada su učesnici u komunikaciji istog ili sličnog intelektualnog i psihičkog potencijala koji održava tu komunikacijsku frekvenciju. Tu spadaju i slučajevi kada ličnost ne može da izdrži ,,ljudsku glupost,, i mora da reaguje. I tada stupa na scenu pojedinačno Ja koje reaguje ulazeći u analizu i dijagnosticiranje.

To pojedinačno Ja ima u izboru pozitivan i negativan pristup reagovanju.

Negativan je kada ličnost jednostrano ukazuje na suprotnosti unutar sadržaja koji je prezentiran, ne uzimajući u obzir sve okolnosti pod kojima je nastao taj sadržaj.

Pozitivan način je posljedica razumjevanja cijelokupne situacije i u odnosu na to, stepenovan je prema mogućnostima primaoca određene negativne kritike i prema mogućnostima njenog davaoca.

Negativna kritika gubi smisao ako se upućuje na sadržaj nekog izlaganja ili na realitet iz kojeg se on prezentira, jer je posjedovanje realiteta i zauzimanje određenog stava civilizacijsko pravo svakog pojedinca. Nepoštovanje tog civilizacijskog principa dovodi do nesporazuma i sukoba. U tom smislu se može govoriti o pravu iznošenja svog mišljenja ili stava kojeg treba poštovati.

Teško je za uočiti da se ovaj forum temacki bavi odnosom pojedinačne ljudske svijesti prema tim usvojenim realitetima koji kroz jednostranost, a samim time i isključivost postaju žrtve manipulacije. Kada se govori o negativnoj kritici, onda je ona usmjerena u tom pravcu, pri čemu se kao argumenti koriste protivrječnosti ili ignorisanje drugih podataka koji se zbog zatvorenosti realiteta (kontajnera) ne uočavaju. Jednostavnije rečeno, kritika se ne upućuje na sadržaj nekog izlaganja, već na odnos izlagača prema sadržaju kroz argumente koje on prećutkuje.

Najiskusniji, uopšte ne kritikuju. Njihovo djelovanje ide nešto ispred naprijed navedenog cilja u okviru funkcionalne komunikacije. Kriteriji za takvu manifestaciju se nalaze u procjenjivanju odnosa posmatranog bića prema samom sebi. Taj odnos bića prema samom sebi je najčešći uzročnik zaustavljanja, ili ometanja u pozitivnom pravcu razvoja svoje svijesti. U tom smislu, oni prvo odrede da li postoje uslovi da ličnost koja greši shvati taj problem o koji se sapliće i onda se potrude da ga ona sama uoči. Njihovi komentari su stepenovani po razumljivosti i obično sadrže određene asocijacije koje čitaocu direktno pogađaju podsvjesno više Ja i time stvaraju uslove da se on nađe pred vlastititim ogledalom svojih slabosti bez mogućnosti pravdanja sebe i svaljivanja odgovornosti na nekog trećeg. Tada se takva ličnost nalazi pred vlastitim kritičkim osvrtom prema sebi, i data joj je mogućnost da se sama odredi prema toj situaciji. Iskustvo je pokazalo da skoro uvijek u prvom momentu takva ličnost ignoriše određenu asocijaciju koja se ipak u formi informacije podsvjesno registruje u zarobljenom pravom Ja. Ako takva ličnost ima istinsku želju i namjeru za pozitivnim razvojem, njoj se postepeno kroz iskustvo ta informacija pretvara u Suštinu koja mijenja i njen način ponašanja. Ličnost, tom prilikom najčešće nije svjesna pravog inicijalnog izvora, što u stvari i nije bitno.

Za one koji ne mogu savladati potrebu za davanjem negativne kritike, korisno je napomenuti da je davanje takve kritike na forumu vrlo teško ostvarljivo zbog off topic ponašanja. Iskustvo pokazuje da se ona najuspješnije vodi prilikom privatne prepiske koja kroz uvažavanje ličnosti u okvirima njenih opštih sposobnosti može dati pozitivne rezultate.

U pozitivno ponašanje spadaju i reakcije moderatora i administratora koji upozoravaju članove iz konstruktivnih razloga. Najčešće moderatori i administrator, ako postoji mogućnost, koriste u blažoj formi taj pozitivan pristup kroz ukazivanje na nelogičnosti kroz sadržaj koji bi za tu kritikovanu ličnost trebao biti razumljiv. Oni beznadežni najvjerovatnije dobiju ban i bez upozorenja.

Psihološko ometanje je postavljanje avatara ili nekih drugih animiranih aplikacija koji svojim bljeskovima, pokretima, promjenama oblika i boja remete koncentraciju čitaoca. Ličnost koja ima stvoren unutrašnji mir, u smislu njegovog održavanja, izbjegava takve ometajuće sadržaje što ide na obostranu štetu, i autora sadržaja i tog čitaoca. Time se (ne)svjesno degradira intelektualna vrijednost foruma jer se vrši selekcija čitalaca. Intelektualna svijest obično postavi pitanje: Kako je moguće da nekome ko je dostigao unutrašnji mir i samokontrolu ,,idu na živce,, takvi navodno ometajući sadržaji. Postoje dva razloga. Jedan je maksimalna štednja životne energije i pojednostavljivanje životnih funkcija u tom smislu. To drugim riječima znači, da ono što opterećuje percepciju kroz ometanje koncentracije treba izbjeći. Drugi razlog je što su čula prilikom postizanja unutrašnjeg mira neuporedivo osjetljivija dijelom kroz taj mir, a dijelom kroz (samo)svjesnost. Da se primjetiti da ovi razlozi nemaju emocionalnu pozadinu.

U prošlom tekstu o manipulaciji je upozoreno na mogućnost direktnog kodiranja svijesti preko tih ometajućih vizuelnih aplikacija. Princip je razdvajanje pažnje i cijepanje svijesti na dva dijela gdje se kroz aktivni dio pažnje direktno u podsvjest uprogramiraju određeni sadržaji koji se pod određenim okolnostima doživljavaju kao apsolutna istina. Jedan od takvih primjera je u temi Hermetizam pri kraju 2. strane od 19. okt. 08. gdje je uz sadržaj pod nazivom: CORPUS HERMETICUM, Knjiga III – Sveta propovijed, postavljena piramida koja stvara bljeskove. Interesantan je tekst koji se tom prilikom čita, a koji predstavlja paradigmične religiozne parole: ,, 1. Slava svih stvari je Bog, Božanstvo i Božanska priroda. Izvor svih stvari koje postoje jest Bog, koji je i Um (Nous) i Priroda – materija. On je mudrost koja objavljuje sve stvari...,,

http://www.galaksija.info/forum/viewtop ... 7&start=20

Druga značajna karakteristika tog teksta je da se pomjeranjem stranice pojavljuje druga ista aplikacija sa narednog teksta. Tehničko izbjegavanje te aplikacije je komplikovanije i ide na štetu praćenja tog sadržaja.

Treća karakteristika je da se autor ovih sadržaja bavi hermetizmom i da je najvjerovatnije nesvjesni kreator te cjelokupne kompozicije.

U tom smislu bi bilo korisno izbjegavati upotrebu avatara i drugih aplikacija koji svojim bljeskovima, pokretima, promjenama oblika i boja ometaju koncentraciju čitaoca.

U tehničkom smislu opterećenje predstavlja upotreba dugih sinonimskih imena pri registraciji koji komplikuju komunikaciju. Primjer izbjegavanja takve neusaglašenosti je u upotrebi imena Om koje se sastoji od samo dva slova i nije ga komplikovano pisati.

I na kraju bi bilo korisno napomenuti da je svaki zapisani komentar bilo kojeg člana ovog foruma refleksija njegovog prikupljenog znanja koje se manifestuje kroz mudrost. Ovo je značajan indikator vrednovanja kvaliteta ovog foruma u odnosu na njegov cilj. To samo po sebi nalaže i odgovornost ne samo članova u komunikaciji, već i organizatora da na praktičan način prezentiraju i opravdaju svrhu njegovog postojanja.

Pozdrav.

Vezano za generalni uticaj na podsvijest kroz razlichite materijale , objave, knjige , simbole..itd...posebno ovaj dio

"Princip je razdvajanje pažnje i cijepanje svijesti na dva dijela gdje se kroz aktivni dio pažnje direktno u podsvjest uprogramiraju određeni sadržaji koji se pod određenim okolnostima doživljavaju kao apsolutna istina."

treba biti pazljiv sto chovjek trpa u sebe jer shvedski sto , iako izgleda primamljiv ,moze na kraju price biti ne bas najsrecnije rjesenje bas zbog nase nemogucnosti da razlucimo istinu u stanju u kome se nalazimo , a takodje sto nismo u stanju ni primjetiti kako se nasom podsvijescu manipulira a tek kako nasa podsvijest upravlja nasom svijescu kad ti simboli uzmu maha.
Obicno sto se i deshava da kad se jednom dobro zaglibi da podsvijest prikuplja jos vise dokaza da je nesto istina i onda je to zacaran krug iz koga je tesko izaci.
Ono sto mi zovemo "u stanju sam da rasudim i prosudim" je u stvari velika sala , neke stvari se primjete kad tek dodje u domen vidljivih reakcija i posljedica, ako i tada.
Naravno svatko snosi odgovornost za sebe, ne moze niko ni za koga odluchiti nista, nekad se i shvati kad se tek i prodje kroz jedno takvo iskustvo manipulacije ako chovjek nije imao srecu da slusa svoju inicijalnu intuiciju.
Pozdrav.