Citat:
evo pitam te za dozvolu da ih mogu koristiti (ne kao autorske) na jednom drugom forumu gde su ljudi duboko zaglavili te ih kako ti kažeš kontajnirana svest sprečava u bilo kakvom dubljem sagledavanju i poimanju realnosti
Luka, ovo veliko zakašnjenje u odgovoru nije ignorisanje već posljedica niza životnih okolnosti koji kontrolišu životnu stvarnost.
Na ovom forumu je sve dozvoljeno u okviru pravila ponašanja. Ne postoje ograničenja što se tiče autorskih prava. Jedino je problem što neki pojedinci te materijale, računajući i besplatne prevode trpaju u knjige koje služe za prodaju. Ti materijali se već nalaze na nekim forumima i nije ih problem koristiti za te svrhe koje ti navodiš.
Citat:
Ne znam kad, ali će se dogoditi.Leka nema sem neke uobičajene terapija.Nisam u panici, prihvatio sam to, ne ponašam se kao bolestan čovek ali me interesuje ima li načina da nekom snagom pozitivnog mišljenja utičem na podsvest te vratim srce u normalni ritam.Mislio sam da sam uspeo ali eto savladao me nevidljivi neprijatelj.Mada ne smatram da je sopstvena podsvest radila protiv mene, možda mi je zapravo pomogla te nisam prešao ivicu.Ali eto zanima me tvoje mišljenje o tome.
Veoma je teško na takvo pitanje dati neki konkretan odgovor.
Kao prvo, u gnostici postoji stav da ljudi koji su izloženi takvim problemima su sretni ljudi, jer imaju konkretne zadatke koje trebaju izvršiti, djeluje kao grub odgovor. Međutim, on je rezultat istog ili sličnog iskustva kroz koje ti prolaziš. Uzroci takvog stanja su veoma različiti. Najčešće se ,,pritisak,, na sudbinu vrši sa ciljem zadržavanja na postojećem nivou razvoja svijesti. Obično su te reakcije preko preskočenih lekcija u razvoju svijesti. Jedna od preskočenih lekcija može biti i negativno presuđivanje. To su najčešće zaključci koji brane integritet, ili bolje rečeno, slabosti svoje ličnosti. Generator tog ispoljavanja je jako izražen pozitivan karakter, gdje se to presuđivanje obavlja iz moralnog realiteta.
Drugo, ljudsko biće koje je bilo psihofizički maltretirano u djetinstvu, može imati osim traumatičnih ,,repova,, i duhovne priljepke.
Zatim su tu i abdukcije, zravstveni, genetski uzroci, itd. Za takvu analizu je potrebno mnogo više detalja.
Ova se tema ne bavi tom vrstom problema. Možeš se opet javiti i u ovoj temi, ali sa mnogo više konkretnih detalja o svom radu, komunikaciji i odnosom prema sredini.
Sve najbolje.
Winnetou, hvala na pdršci.
Ovom prilikom bi bilo korisno dati odgovor na primjedbu vezanu za ovu temu:
Citat:
(prijateljski savjet: rečenicu koja ima više od 7 zareza razbij u dvije manje )
Rudolf Štajner se u nekim svojim predgovorima žalio kako mu kritičari iz teksta izvade jednu rečenicu i na osnovu nje prave negativnu kritiku koja se upošte ne odnosi na koncept sadržaja iz kojeg je izvađena. Tom prilikom je napisao da nastoji biti što konkretniji kako bi izbjegao te vrste nesporazuma. Vjerovatno je to razlog da njegove rečenice koje bi mogle biti mamac za negativne kritike imaju kompletan zacrtani koncept sadržaja, što se očituje dužinom tih rečenica i do sedam zareza. Problem ovakvog načina negativne kritike ukazuje na problem o zatvorenosti svakog realiteta u kojem boravi intelektualkna svijest pod osjećajem i ubjeđenjem da je to njen razum.
Ličnost pri praćenju nekog sadržaja ne primjećuje da svaku rečenicu upoređuje sa logičkim nizovima unutar svog realiteta i da je razumjevanje u stvari identifikacija takve rečenice sa logičkim nizom vlastitog realiteta, a ne na osnovu logičkih nizova prezentiranog zadržaja. Gurđijev to kaže: Svako razumije na svoj način.
Da se to ne bi dešavalo pri praćenju sadržaja u ovim tekstovima, konkretnost zahtjeva i neke rečenice koje imaju i ,,više od 7 zareza,,.
Negativne posljedice na Kastanedine ratnike zbog pojednostavljene interpretacije njegovog učenja. Povod za pisanje ovog teksta je događaj vezan za Kastanedu i njegove sljedbenike koji se direktno dotiće ove teme. Radi se o tome da je
stalker kao vjeran, iskren i ambiciozan Kastanedin sljedbenik iznenada postao turbo hrišćanin sa istim takvim osobinama ispoljavanja. Dok se eksponirao kao kastanedovac dobio je jedno vrijeme i ulogu moderatora na ovom forumu. Poslije njegovog eksponiranja na religioznom forumu
Krstarica, otvorena je nova tema na grupi tema
Kastaneda ovog foruma pod naslovom
Stalkerovi postovi sa foruma Krstarice. Pokušaj
Galaksije i autora ovog teksta da se u toj temi to stanje opiše kroz pojam kontajnirane vijesti proizveo je određene reakcije i pitanja koja izlaze iz sadržaja te teme a istovremeno zalaze u područje ove teme.
Na ovom forumu se često upozorava na opasnost izvođenja raznih tehnika koje omogućavaju izlaske iz uobičajenog stanja svijesti pod izgovorom doživljavanja vančulne percepcije. U te tehnike spadaju i Kastanedini magijski pokreti i rekapitulacija, koji imaju ,,samoubilački,, uticaj na svijest kada su upakovani u primitivan civilizacijski pojam ratnika. Intelektualna svijest koja u toj kombinaciji prihvati te tehnike na intelektualno jednostavan način, prepušta se negativnim uticajima nematerijalne inteligencije razvijajući osobine kao što su svemoćnost, hrabrost, nekolebljivost, borbenost, neustrašivost..., koje predstavljaju osobine civilizacijskog pojma ratnika, za razliku od Kasanedinog ratnika koji kroz mudrost i pronicljivost osjeća moguću opasnost i njoj prilazi neprimjetno prikradanjem iza leđa. Univerzalnost tog Kastanedinog ratnika je u prikradanju ne samo ovozemaljskim negativnim uticajima, već i nematerijalnim uticajima koji kontrolišu ljudsku svijest. Svijest formirana na takav način ima sposobnost kontrole svoje sudbine što u prevodu znači da može kroz kontrolisanu ludost i prikradanje biti neuhvatljiva Orlu.
Da bi Kasaneda objavio svoju spoznaju o uzurpiranosti svake pojedinačne civilizacijske svijesti, koja se u odnosu na stanje u prirodi može slobodno uporediti sa mentalnom retardacijom majmuna, završio bi (kao intelektualac) u ludnici. Da je tu informaciju (70-ih i 80-tihgodina prošlog vijeka) pokušao kroz intelektualnu formu prezentirati ne bi ga niko razumjeo. Obzirom da je intelektualni obrazovni nivo prosječnog Amerikanca daleko ispod obrazovnog nivoa sa našeg govornog područja, a sadržaji su pisani za njih, niko mu ne bi objavio takve sadržaje. Vjerovatno bi od kotrolora bio ugrožen socijalno ili čak i ubijen. Udariti u žilu kucavicu milenijumske manipulacije ljudske svijesti i to objaviti milionskim masama nije ni malo jednostavan zadatak. Jedini način da objavi te sadržaje je bio način na koji je i uradio. Jednostavnost intelektualnog izražavanja je tom prilikom logički pokrio ,,šamanskom filozofijom,, i ,,kaubojske,, metode konkretnog rada upakovao u formu šamanskog ratnika. Jednostavni dijalozi između don Huana i Kastanede omogućavaju razumjevanje po rincipu ,, svako razumije na svoj način,,.
Međutim, u tom ,,kozmetički,, dotjeranom književnom šarenilu ističu se pojmovi koji za dešifrovanje njegovih poruka imaju značajno mjesto. To su:
besprijekornost, samovažnost, rekapitulacija, kotrolisana ludost, prikradanje i skupna tačka. Psihološka pozadina tih pojmova uvodi civilizacijsku svijest u konkretnost te manipulacije. U stvari, kod dosljednog praktičnog i intelektualnog prihvatanja tih pojmova, pojavljuje se
negacija Kastenidinih tumačenja šamanske filozofije.
Evo i konktretnog primjera: Već je u ranijim tekstovima u ovoj temi koji opisuju Kastanedine protivrječnosti data analiza pojma skupne tačke. Tom prilikom je bilo postavljeno pitanje: Na osnovu kojih kriterija se može tvrditi da ta viđenja iz tih određenih položaja skupne tačke iz kojih se posmatra Kastanedina stvarnost i njegovo učenje imaju prioritet i veću važnost od ostalih položaja skupne tačke, od viđenja recimo kroz stanja svijesti religioznih ljudi? Drugačije rečeno, Kastaneda je tim pojmom skupne tačke asocijativnim putem dao mogućnost čitaocu da dođe do zaključka,
da svaka pojedinačna civilizacijska svijest doživljava stvarnost na poseban način na čiji izbor može samo djelomično da utiče. Iz takvog zaključka su u ovoj temi nastali pojmovi: realitet i kontajner ljudske svijest. Da bi se došlo do takve i sličnih analiza i takvih zaključaka, navedeni pojmovi (besprijekornost, samovažnost rekapitulacija, kotrolisana ludost i prikradanje) moraju biti kroz
životno kustvo i rad na sebi pretvoreni u karakterne osobine. Drugi značajan uslov za dešifrovanje Kastanedinih sadržaja je
istovremena prisutnost u svijesti svih ovih stećenih osobina. To je inače princip pronicljivosti visoko razvijene svijesti.
Neprekidne razmirice i sukobi mišljenja na Kastanedinoj temi ukazuje da su ti pojmovi prihvaćeni
samo intelektualno, a da se praktično rade magijski pokreti, i eventualno rekapitulacija čije je objašnjenje prilagođeno američkom kaubojskom mentalitetu. Vjerovatno iz takvog iskustva nastaje zaključak: ,,Za mene je rekapitulacija "prosta ko pasulj",,.
Da su nekim slučajem Kastanedini sljedbenici stekli osobinu svjesnosti svoje samovažnosti, na toj temi ne bi uopšte bilo nesporazuma. A prepirki, prepucavanja i svađa pogotovo. Obzirom da je ova osobina u Kastanedinoj temi bila u potpunosti zanemarena, a to je inače vrlo izražen problem u samorazvoju svijesti, napisan je tekst u ovoj temi o
trajnoj rekapitulaciji koji praktičnim primjerom pokazuje kako se manifestuje ta svjesnost kroz neameričko izvođenje vježbi rekapitulacije. Jasno je da ličnost koja nema izgrađenu tu osobinu samopercepcije samovažnosti, doživljava taj tekst o rekapitulaciji kao ,,pisanje eseja o tome na koji načim uriniram,,.
Koje posljedice ima zanemarivanje podjednakog razvoja gore navedenih osobina svjesnosti, može se vidjeti iz slijedećeg teksta
stalkera:
Citat:
Kao što opisuje Kastaneda, ti pokreti su nastali u šamanskim izmenjenim stanjima svesti. U stvari, neka bezlična sila je pokazala tim drevnim vračevima pokrete. Ta "sila " je satana glavom i bradom. On je smislio način da se ljudi direktno i maksimalno moguće povežu sa njim preko tih pokreta.
... Praktikovao sam te pokrete više godina i zaista sam doživeo iskustvo ogromne energije, moći, kao da sam se priključio na nešto veoma jako. Mislio sam da je ta sila Duh, tvorac, izvor svemira. Ta sila mi je otkrivala neke tajne svemira, tajne o energetskoj prirodi svesti i druge vrlo zanimljive stvari. Sada znam da je to činila kako bi zadržala moju pažnju jer, dovraga, svi smo mi vrlo radoznala bića i u mom slučaju satana me je uhvatio na radoznalost. Samo, on nikada neće reći istinu o sebi, on glumi Boga, pravi se dobar, nudi spas i slobodu.
... I tako, malo po malo, preko tih pokreta postajao sam sve opsednutiji i u svakodnevnom životu sve hladniji prema bližnjima, tama me je obuzela, prestao sam da VOLIM. Postadoh sličan zveri. Onda sam došao do kritične granice. Bližio se trenutak totalnog preuzimanja kontrole nad mojim bićem od strane zveri.Kada se ta granica pređe, više nema povratka, čovek postaje večno proklet i nema više pokajanja.
... Tada se pojavio jedan plemeniti čovek, hrišćanin koji poseduje neverovatno jaku veru, onu koja planine pomera, i suočio me sa situacijom. On je Hristov ratnik. Pokazao mi je šta je sila Božija i ja sam bio zaprepašćen. Rekao mi je da mogu da biram, jer Bog poštuje slobodu volje ali da za mene više nema milosti i moram se odmah odlučiti. Iskreno sam se pokajao što sam hteo biti sam svoj Bog i odlučio sam se za svetlost, za ljubav - za Hrista. Tada je ratnik pristupio egzorcizmu i to je bilo vrlo bolno i za njega i za mene ali smo uspeli, Bog je pomogao i ja sam sada slobodan.
Ratnik mi je objasnio šta se krije iza Kastanede i njegovih sledbenika ali mi nije rekao sve. Ostatak mi je sam Duh Sveti otkrivao malo po malo u stanjima duboke meditativne molitve, slava mu. Duh Sveti je sila života, Božja inteligencija. Može se nazvati i energijom svesti ali je to suviše bezlično a on je osoba, ličnost, jedno od tri lica jedinoga Boga. Zahvaljujući njemu, doživeo sam stanja neopisive ljubavi, van svakog razuma i objašnjavanja. Prisustvo Svetog Duha se kod ljudi manifestuje kao neopisivi i predivni sjaj u očima, i kao fizički osećaj vtre u grudima u srcu. Po nekad je ta vatra toliko jaka da osobe koje se nalaze u mojoj blizini počnu da se preznojavaju od vrućine. Gde je ta vatra tu nema sila mraka. Možda ću vam jednom napisati detaljno o svome iskustvu
oslobađanja, za sada mi nije dopušteno da kažem više.
Treba napomenuti da su ti
stalkerovi tekstovi mnogo duži i sveobuhvatniji, i da su iz njih izvučeni oni dijelovi koji direktno ukazuju na uzroke i posljedice jednostavnog civilizicajskog prihvatanja i tumačenja ,,istina,,, koje i u religioznom realitetu imaju isti smisao samo drugu ambalažu.
Da se primjetiti da je
stalker u kastanedinom učenju dao značaj samo magijskim pokretima zanemarujući razvoj drugih naprijed navedenih osobina. Samim tim, nije ni mogao biti svjestan posljedica praktikovanja tih vježbi. Na identičan način kako se kroz te ,,rezultate,, tumačenjem i osjećanjem vezao za civilizacijski pojam ratnika, vezao se kasnije i za religijski koncept tumačenja posljedica tih ,,rezultata,, u smislu opsjedanja satane.
Takođe se može uočiti da je
stalker i u Kastanedinom realitetu i kasnije u religioznom imao vančulne doživljaje koji su mu služili kao verifikacija ,,istine,,
Osobinu koju je stekao u tom novom realitetu (,,
Ponekad je ta vatra toliko jaka da osobe koje se nalaze u mojoj blizini počnu da se preznojavaju od vrućine.,,) ukazuju na samovažnost u smislu stećenih natprirodnih moći.
U upoređivanju ova dva koncepta
stalkerovog razmišljanja može zbunjujuće uticati praksa egzorcizma.
Stav da samo religija u ime (jedinstvenog) Boga može izvršiti egzorcizam je invalidskog karaktera. Praksa (životno iskustvo) je pokazala da su samo psihički i duhovno nezrele, nestabilne, ili bolje rečeno, nesavršene ličnosti izložene napadima negativnih entiteta. Ta nesavršenost je najčešće uslovljena vanjskim negativnim uticajima od rođenja pa sve do pojave prvih znakova. Jasno je da u tu kategoriju spadaju i djeca na svim uzrastima i iznemogli stari ljudi. Iz toga se može izvesti zaklučak da je egzorcizam jedan oblik popravljanja ljudske nesavršenosti. Takva analiza uvodi posmatrača u sadržaje koji izlaze iz uobičajenih civilizacijskih šema rasuđivanja. I sama religija upućuje na duhovno izgrađivanje koje štiti od te vrste negativnih uticaja. Međutim, tom prilikom se proturaju stavovi da je čistota te vjere i vjerovanje u Boga jedini način zaštite što se potvrđuje kroz iskustvo egzorcizma koje to popravljanje (ljudske nesavršenosti) uspješno obavlja uz pomoć tog Boga. Ovdje se pojam
popravljanje odnosi na otklanjenje posljedice, a o uzroku se govori kroz programski (religiozno) nametnutu paradigmu zaštite. Egzorcisti koji taj posao ne obavljaju kroz religiozne rituale imaju stav da na oslobađanje od priljepka utiče snaga volje i odlučnost egzorciste i žrtve da se taj priljepak otkači. Tom se prilikom koriste određeni simboli koji omogućavaju da se ta čvrsta i odlučna namjera kroz ritual sprovede. Međutim, takav praktičan odnos ne rješava trajno problem izlječene osobe, jer se njena psihička i duhavna nesavršenost ne može izgraditi po ,,univerzalnoj,, recepturi određene vjere. Postoje slučajevi gdje se i to dešava ali su oni u zanemarljivo malom broju. Ličnost na kojoj je uspješno izvršen tretman egzorcizma je i dalje otvorena za napade najčešće slične vrste bez obzira koliko se trudila da improvizuje religiozne tehnike zaštite kroz prihvatanje religioznog realiteta i određenih rituala. Problem nije u prihvatanju novih logičkih sadržaja upakovanih u novi realitet, već odnos svijesti prema tim sadržajima. Tu bi se mogle svrstati
stalkerove osobine koje je imao u Kastanedinom realitetu i sada u religioznom.
Kao prvo, to je apsolutna ubjeđenost da njegov razum zna Istinu koju je on prihvatao, tumačio i tumači u okviru svojih ukupnih mentalnih sposobnosti.
Drugo, preživljena iskustva su mu verifikacija te Istine. U prvom slučaju ,,
Ta sila mi je otkrivala neke tajne svemira, tajne o energetskoj prirodi svesti i druge vrlo zanimljive stvari,,, a u drugom ,,
...mi je sam Duh Sveti otkrivao malo po malo u stanjima duboke meditativne molitve, slava mu,,.
Treće, komunikacija sa nematerijalnom inteligencijom koja ga puni određenim informacijama koje on istovremeno prihvata kao istinite. U prvom slučaju je to bio Duh, a u drugom Sveti Duh.
Četvrto, upražnjavanje tehnika na prost, jednostavan i izdvojen način.
Peto, prezentacija samovažnosti kroz eksponiranje vlastitih ,,dosnignuća,, svog rada na sebi.
I šesto, senzacionalni vančulni doživljaji u kojima vidi smisao svog rada na sebi. U prvom slučaju su to bila
vančulna viđenja energija svijesti i drugih pojmova, a u drugom slučaju je to, iskustvo doživljaja ,,
stanja neopisive ljubavi van svakog razuma i objašnjavanja,,.
Ako se ove zajedničke manifestacije dovedu u jedan logički sklad, može se doći do zakjučka da je manipulator
stalkerove svijesti prebacio tu svijest sa Kastanedinog realiteta na religiozni, zadržavši sve osobine svijesti potrebne za daljnju manipulaciju. Jednostavnije rečeno, na tim ličnostima se kroz komunikaciju osjeti ista ona intelektualna i emocionalna nesređenost koja je bila i prije.
Egzistencija svijesti u realitetu kojeg ličnost doživljava i manifestuje kao konačna i jedina istina se naziva kontajnirana svijest.
Manipulaciju kroz nabacivanje i zatvaranje ličnosti u kontajnere je vrlo detalnjno prezentirao
Galaksija u tekstu: Život u kontejnerima Kada sam živjeo u jugoslavenskom kontejneru, u njemu je tada vladala socijalistička ideologija. Ona nam je nudila budućnost koja je bila daleko ljepša od sadašnjosti. Imala je čak i neke elemente religije mada u njoj nije bilo nikave duhovnosti. Prema toj ideologiji, ona sama je podrazumijevala samo jednu tranzicionu fazu prema komunizmu, kojeg kad dosegnemo, sve će se pretvoriti u “med i mlijeko”. Ukratko rečeno, svačiji snovi će biti ispunjeni! Sve to je bilo i teoretski odlično potkovano tako da u toj doktrini malo ko da je uspijevao vidjeti neku rupu a znakove iz objektivne realnosti koji su ukazivali na nedosljednosti doktrine, kontejneraši nisu bili u stanju percipirati s obzirom na selektivnu percepciju koja je karakteristična za takvo stanje svijesti. (Doduše, oni rijetki koji su i uspjeli vidjeti neke rupe, nisu smjeli o njima glasno pričati jer su znali da će tako automatski postati meta napada drugih kontejneraša iz istog kontejnera. U svakom kontejneru, jedno od glavnih pravila je: Ne talasaj!) Čak se i onaj doživljajni dio većine kontejneraša često misteriozno usklađivao sa teoretskom podlogom kontejnera.
Međutim, ne samo da do komunizma nismo stigli, nego se i sam kontejner u međuvremenu raspao, zajedno sa ideologijom koja je u njemu vladala. Koliko je ljudskih žrtava sve to tačno koštalo, nikad se neće saznati. Doduše, preživjeli kontejneraši su se brzo snašli tako što su uletjeli u neke stare kontejnere koji su tu bili još otprije prisutni (mahom se radilo o “Hrkljuš-vako”, Hrkljuš-nako” i “Hrkljuš-svakako” kontejnerima), međutim, oni su brzo bili obnovljeni i ojačani kad se ukazala ova urgentna potreba za zbrinjavanjem širih narodnih masa. (Dakle, neki kontejneri mogu i propasti a neki se mogu i obnoviti.)
**
Kontejnera, ima raznih, međutim, kontejner je kontejner a svrha mu je da kontoliše čovjekovu svijest, odnosno, da drži čovjeka u jednom nevidljivom zatvoru u kome će on obavljati funkciju koja mu je namijenjana od strane tzv. “kontrolnog sistema”. [Naravno, nije baš sve toliko jednostavno jer kontajniranje svijesti često ne podrazumijeva kretanje čovjeka u okvirima samo jednog kontejnera, nego većinom u više njih istovremeno.] Kontolni sistem ove naše realnosti je prilično komplikovan za razumijevanje od strane naše linearne 3D svijesti a pogotovo kad se ona nalazi u ‘kontajniranom stanju’. Može se reći da on ima 2 komponente od kojih je jedna smještena na 4-tom spratu, tj. spratu iznad ovog našeg, dok druga direktno ordinira na našem spratu. Međutim, njime se nećemo direktno baviti u ovom članku, nego samo nekim vidovima njegovog dejstvovanja.
**
Kontejneri su inače prilično zahvalni jer u njima čovjek može napredovati cijelom njihovom dužinom, širinom i visinom. U njima ima dovoljno materijala za izgradnju, nadogradnju, krpljenje, pojačavanje i održavanje – iluzije, a poznato je to da se pored iluzije u nekim kontejnerima pridaje veliki značaj i konkretnim stvarima, kao što su snovi. Tako sadržaj kontejnera skoro da nema granica, isto kao što ih nema ni ljudska glupost. Tu je sve dozvoljeno, osim, naravno, - izlaska iz kontejnera. Međutim, ne može se reći da se slobodna volja kontejneraša ne poštuje jer je njima ipak dozvoljeno da pređu iz jednog kontejnera u - drugi kontejner.
Cijela ova dinamika se odigrava u 3 faze:
1. Predator prvo napravi kontejner,
2. onda čovjeka u njega navuče,
3. …pa mu ga zavuče.
Naravno, u svakom kontejneru ima određeni procenat istinskog sadržaja za kojeg predator zna da će ga većina kandidata prepoznati, pa onda progutati sve skupa u paketu, rezonujući u stilu da ako se u njegovom sadržaju prepozna bar 20% istine, onda iz toga proizilazi da je SVE istina.
(Ova vrsta logike je već odavno pojednostavljeno predstavljena je u prvom dijelu serije - Djeca Matriksa).
Dakle, ovdje se radi o dvo-faznoj progresiji: 1. zagriz, pa – 2. najeb. Naravno, predator poznaje naš način rezonovanja bolje od nas samih. (Postoji čak i tragikomični slučajevi gdje je žrtva uvjerena da je apsovirala predatora, ukoliko ga je u međuvremenu postala svjesna!?). Odatle, svaki predatorov dezinformativni paket sadržavaće određeni procenat istine, mnogi čak i više od 20%. Fenomen je to što čovjeku dugo treba da spozna činjenice kad se nađe u ovoj drugoj fazi, ako ikada uopšte uspije da ih spozna jer će mu i percepcija u međuvremenu biti modifikovana. On će tako imati tendenciju da svoj ‘najeb’ tumači - ličnim napretkom.
Pored svega toga, predator će naravno napraviti mnogo kontejnera na principu “isto stranje drugo pakovanje”, tako da mi imamo između čega da biramo. Svaki od njih će nuditi “različite” sadržaje, paket aranžmane (put ka slobodi, put u raj-džehenem, uskrsnuće, instant nirvane i prosvjetljenja…itd.). U kontejnerima će naravno biti uveden i sistem nagrađivanja zaslužnih kontejneraša a biće tu na snazi i određene kazneno-popravne mjere za one koji se ne ponašaju onako kako se od njih očekuje. Nijedan kontejner nije pošteđen.
**
Promjena kontejnera takođe nije rijetka pojava. Čovjek jednostavno pređe iz jednog kontejnera u drugi. Koji su to razlozi koji ga navedu na to da napusti kontejner u kome se nalazio teško je znati, međutim, interesantno je to da neposredno nakon prelaska u novi kontejner, on automatski dobija i nagon za osipanjem paljbe po onom kontejneru u kojem se prethodno nalazio, dok se istovremeno u novom kontejneru počinje da osjeća kao kod kuće i njegov sadržaj uopšte ne dovodi u pitanje. I ne samo to, on odmah počinje sa jednim velikim žarom da promoviše sadržaj novog kontejnera koji navodno nudi jedan mnogo bolji, privlačniji ili bar egzotičniji “paket-aranžman”. Novi kontejner za čovjeka postaje ‘jedina prava realnost’ koja odiše istinom i duhovnošću. U mnogim slučajevima, takvi će da promovišu sadržaje novog kontejnera s jednim mnogo većim žarom nego što to čine oni koji su nastanjivali taj kontejner prije njega.
(Na primjer, u istoriji je poznato da su mnogi od onih koji su kasnije prešli (milom ili silom) u katolički kontejner postajali veći katolici od pape a slično se dešavalo i kod drugih transfera iz jednog kontejnera u drugi.)
Naravno, najpopularniji su oni kontejneri koji se stavljaju u direktnu vezu s bogom, alahom, Isusom, svetim duhom itd., dakle, najvećim autoritetima, što automatski znači da se vijernik iz tog kontejnera nalazi u direktnoj vezi s “prvom rukom”, kao i pod njenom direktnom zaštitom. Naravno, kad se neko bori u ime boga, alaha, Isusa i ostale duhovne hijerarhije, onda su sva sredstva dozvoljena i sve žrtve su opravdane.
**
Svaki od kontejnera predator je snabdjeo mitovima i legendama o svetcima ili herojima koji su uz pomoć sadržaja iz toga kontejnera nekada davno uspjeli stići do slobode, raja, vječnosti itd., odnosno, ostvariti snove svakog prosječnog kontejneraša. Tako, bez obzira na to što kontejneraši nisu lično sreli ili upoznali nekoga takvog, predator im je pružio nadu a nada se uvijek odnosi na – spas ili ostvarenje ciljeva u - budućnosti, a nikad u - sadašnjosti. Onaj ko se nada, taj ne poduzima ništa u vezi sa promjenom sadašnjosti, niti mu pada na pamet da bježi iz kontejnera.
[Nedavno slušam na TV jednog psihopatu (predatora), serijskog ubicu, koji objašnjava kako mu je pošlo za rukom da izmanipuliše svoje žrtve tako da mu se one ne opiru i ne bježe prije nego što ih ubije. Kaže da je čuo da kad su Njemci dovodili ljude u logore i govorili im da će ih tu potuči, među logorašima bi nastajala panika, počeli li bi pružati otpor i bježati. Nakon toga, promijenili su strategiju i počeli im govoriti da će biti tu samo neko vrijeme na radu, nakon čega će biti pušteni kući. Tako su im dali nadu i ovi su bili mirni sve do onog momenta kad su bili likvidirani.]
A imamo i onu analogiju iz stare ruske priče koju prenosi Uspenski u knjizi “In Search for the Miraculous”:
Bio jednom jedan veoma bogati čarobnjak (predator), koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto „stvorenje“ (dakle, ne mora biti da se radilo o ljudskom biću). Tako on nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado, niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.
Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome.
I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (ili – “RATNICI”!?) Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."
***
Rašomonijada u kontejnerima
Rašomonijada podrazumijeva jedan fenomen koji je karakterističan za kontejneraše kad više pojedinaca iznosi RAZLIČIT opis ISTOG događaja kojem su prisustvovali. Ovaj termin se upotrebljava kada se želi naglasiti uticaj subjektivnog faktora na doživljaj i opis događaja kojem prisustvuje veći broj osoba. Dakle, ukratko rečeno, koliko osoba, - toliko i različitih verzija ISTOG događaja!
Isti fenomen se dešava kad više osoba interpretira neku doktrinu koja je zastupljena u nekom posebnom kontejneru. Tako, jedna doktrina dobija onoliko verzija koliko osoba je tumače i postaje na neki način „multidimenzionalna“. Ne moram naglašavati da svaki pojedinac uzima svoju ličnu interpretaciju doktrine kao jedinu istinitu. U nekim slučajevima, kontejneraši koji slično intepretiraju neku doktrinu mogu da formiraju i jedan novi podkontejner. (Tako smo smo već od onog „islamskog“ dobili - „šijatski“, „sunitski“, „vehabijski itd.; iz „hrišćanskog“ – pravoslavni, katolički, protestantski, mormonski, jehovinski, a tu su i neki „nezavisniji“ kontejneri kao sajentološki, gnostički, kastenedijanski, srpski, hrvatski, muslimanski, bošnjački, američki i hiljade drugih.) Tako se oni koji različito interpetiraju istu doktrinu ili ideologiju mogu međusobno da glože i dijele u nedogled. Naravno, još veće trvenje vlada između kontejnera čije su ideologije u suprotnosti jedna s drugom.
Jedna određena količina materijala kojom je predator snabdjeo kontejner pruža neslućene mogućnosti za brčkanje u njemu. Tako se u njemu možemo brčkati ’vako ili – ’nako, uključujući i sve one nijanse između. Naravno, u kontejneru je dozvoljeno da se služimo samo onim materijalom kojim nas je predator snabdjeo. Zabranjeno je donositi neki novi materijal ili proizvoditi svoj. „Slagalica“ se smije slagati samo od onih djelića kojima nas je predator, često i „u ime stvoritelja“ obdario, od kojih mnogi nedostaju a mnogi su lažni, međutim, uvijek će biti bar onih 20% istinskih, koji će kod kontejneraša stvarati utisak da barataju s potpuno istinskim materijalom, pa će oni tako i one slike koje uspiju da sklope smatrati istinskim, a nikako - izvitoperenim. To je najviše zbog toga što se u kontejnerima oduvijek daje veća prednost vjerovanjima, nego istinskom znanju. To je dovelo dotle da većina kontejneraša svoja vjerovanja miješaju sa znanjem, tj. oni podrazumijevaju pod znanjem ono u šta - vjeruju.
***
S vremena na vrijeme, predator organizuje i igre bez granica između kontejneraša, što unutar pojedinačnih kontejnera ( “rašomonijada” može da rezultira sukobom i unutar jednog te istog kontejnera), što između različitih kontejnera. Tada oni iz ovog kontejnera ratuju protiv onih iz onog kontejnera, oni što misle ‘vako, ratuju protiv onih sto misle ‘nako, oni što vjeruju u ovo - protiv onih što vjeruju u ono. Ponekad se čak dešava i da se kontejneraši iz dva ili više različitih kontejnera udružuju u ratu protiv nekih trećih kontejneraša. Bez obzira na to što bitke između kontejneraša traju već vijekovima, današnja situacija na terenu je još uvijek nerješena, dakle, ista meta, - isto odstojanje.
Sukobi mogu čak da izbiju između onih koji pripadaju kontejneru navijača Crvene Zvezde i onih koji pripadaju kontejneru navijača Partizana. S obzirom da su mnogi od tih kontejneraša pripadnici i nekih drugih kontejnera, oni mogu npr. uzeti učešća i u sukobima između srpskog, hrvatskog ili muslimanskog kontejnera, kad oni dođu na red. Izgleda da je cijeli fol u tome da se navede čovjeka da se poistovjećuje s nekim kontejnerima i njihovim sadržajima, dok mu se nikako ne smije dati mogućnost da se poistovjeti s ljudskim bićem i da na druge gleda kao na ljudska bića a ne na pripadnike drugih različitih kontejnera?! Kad bi čovjek vidjeo u drugima ljudska bića kao ravnopravne članove ljudske zajednice i poštovao ih kao takve, svi sukobi bi prestali a time i patnje i stradanja. Međutim, tako nešto nije u interesu predatora jer je (emocionalna) energija istinska valuta ovog univerzuma a čovjek je najviše proizvodi u stanjima unutrašnjeg ili vanjskog konflikta. Nadalje, vjerovanjem u vješto plasirane laži, čovjek se takođe uskladjuje a sa tzv. ‘entopičnim silama’ kreacije i postaje njihov pijun. On tako u njihovoj piramidi ili hijerarhiji stavlja svoju svijest i energiju njima na raspolaganje.
**
Činjenica da su ga svi skupa uredno i zajednički popušili, redovno ostaje izvan domašaja percepcije svakog prosječnog, pa i naprednog kontejneraša („popušili smo ga multidimenzionalno“, što bi reko mali Mujo). To je vjerovatno zato što poduži boravak u nekom kontejneru ide zajedno sa modifikacijom svijesti, pa tako i percepcije kontejneraša koja im onda ne dozvoljava da vide činjenično stanje na terenu; ili zato što se jednostavno radi o – mentalnim programima, koji diktiraju i određenu vrstu percepcije koja nema mnogo dodirnih tačaka sa objektivnom realnošću?! Ko će ga znati?!
Međutim, čini se da kontejneraši na ovaj način obezbjeđuju obilne količine hrane za predatora što im je i svrha a predatoru najvažniji cilj.
**
Što se ovih kontejnera tiče, interesantan je fenomen to što je čovjek iz jednog kontejnera u stanju prilično dobro sagledati neke nedosljednosti i nedostatke nekih drugih kontejnera a kad se o nedostacima njegovog kontejnera radi, tj. onoga u kome trenutno boravi, on je skoro potpuno slijep za njih!?
Na primjer, kad čovjeka žena vara, on je obično posljednji koji to primjeti. Zašto? Zato što on neće to da primjeti. Ona mu čak ne mora ni objašnjavati svoju promjenu u ponašanju, niti mu opravdavati neke svoje gestove koji navode na činjenicu da nešto nije u redu; on će to sam raditi umjesto nje, samo da se ne bi suočio s objektivnom realnošću koje je na nekom dubokom podsvjesnom nivou vjerovatno svjestan. Međutim, bez obzira na selektivnost svoje percepcije kad se o stanju u njegovoj vlastitoj kući, odnosno, braku radi, on će biti u stanju da aplicira svoju pronicljivost kad se radi o zbivanjima u tuđim kućama ili brakovima. Istovremeno, on će se oslanjati na iluziju stabilnosti kontejnera u kom boravi. Tako mu njegov kontejner dodje kao neko uporište za ličnu interakciju sa vanjskom realnošću. Čovjek se užasno boji raspada svog kontejnera jer u njemu osjeća određenu dozu sigurnosti, u njegovo održavanje je uložio dosta truda i emocionalno se vezao s njegovim sadržajem. On se često toliko identifikuje s tim sadržajem da postaje zavisan od njega i sebe jednostavno ne može ni zamisliti bez njega.
**
Predator često i nagrađuje zaslužne kontejneraše nekim elementima koji su obećani u “paket-aranžmanu” kontejnera kojem su ovi privrženi, odnosno, u kojem obitavaju. Tako on kod njih utvrđuje program a tako ovi dobijaju i jedan dodatni impuls da misionarski propagiraju ideologiju kontejnera kojem trenutno pripadaju a bogami i da se iz petnih žila bore za nju.
U poslednje vrijeme, recimo, postaje sve popularniji tzv. “new-age” kontejner. U njemu se može doživjeti sve i svašta jer se najveće težište stavlja na imaginaciju (dakle, tamo nema granica); a u sklopu paket-aranžmana nudi se - uskrsnuće. Što je kontejneraš žešće razveden od objektivne realnosti, utoliko se on tamo smatra uspješnijim.
Što se klasičnih kontejnera tiče, davno sam već pod nekom drugom temom naveo slučaj jednog mog kolege koji je zagriženi pripadnik katoličkog kontejnera, kad mu je šef njegovog kontejnera (naravno, niko drugi do sam “bog”) za vrijeme jedne mise kao nagradu za njegovu privrženost pretvorio lančić na staklenim krunicama (brojanicama) iz srebrnog u zlatni. Bez obzira na neke psiho-somatske posljedice koje su nastale kod njega nakon te “božje intervencije,” mog kolegu je taj doživljaj pretvorio iz katolika u turbo-katolika. Čak je počeo i da misionari unaokolo. Moju sugestiju da ako hoće stvarno da sazna kako se to desilo, da bi se trebao podvrgnuti regresivnoj terapiji, shvatio je kao bogohuljenje. Naravno, nisam insistirao na tome jer kad čovjeku srušiš kontejner/iluziju u kojoj živi, on se više nema na šta osloniti pa može nezgodno da aterira i gadno se povrijedi. Njemu je u njegovom kontejneru obećan direktan put u raj ukoliko bude smijerno slijedio predatorova, pardon, božja uputstva i on je sasvim zadovoljan s tim paket-aranžmanom. Da li je njegov doživljaj ove naše realnosti manje vrijedan, autentičan ili realan od doživljaja nekog drugog pojedinca iz nekog drugog kontejnera?
Za jednog šizofreničara njegove halucinacije su isto realne kao što su zdravom čovjeku realni njegovi stvarni (+ imaginarni) doživljaji. S obzirom da se i kod zdravog čovjeka kao i kod šizofreničara stvarni i imaginarni događaji često miješaju, razlika je samo u tome što zdrav čovjek ima potencijal da razlikuje stvarno od imaginarnog (što ne znači da on to i čini), dok šizofreničar nema. S tim u vezi, gnostičar će biti svjestan ovog fenomena i pokušavaće da razabire jedno od drugog, dok oni koji ga nisu svjesni, kao npr. pripadnici nekih kontejnera uključujući i tzv. “ratnike” (kako npr. sebe vole da nazivaju Kastanedini sljedbenici), uzimaće sve što im se zbiva kao stvarno. Neki će čak natezati svoja iskustva kako bi se ona uklopila ili uskladila s onim doživljajima koji su opisani ili obećani u doktrini, naravno, samo ukoliko sljedbenik uspješno odradi određene tehnike ili vježbe koje su tamo propisane. To će im onda poslužiti kao znak sigurno napretka.
**
Ovisno o potencijalima individualnih kontejneraša, predator može ponekad odlučiti da nekog od njih re-programira (de-programiranje je strogo zabranjeno!), kako bi njegove potencijale bolje iskoristio dejstvovanjem iz nekog drugog kontejnera. Čini se da je to glavni razlog čovjekove promjene kontejnera, mada kontejneraš koji je promijenio kontejner redovno ima utisak da se to desilo nekim “božanskim proviđenjem” ili njegovom ličnom voljom, nakon što je “došao pameti”. Nove igrače nije toliko teško motivisati. Njima se u novom kontejneru brzo obezbjeđuje neko “paranormalno,” “vanzemaljsko” ili “božansko” iskustvo u skladu sa sadržajem kontejnera koje mu potvrđuje da je napravio pravi izbor, dok se može reći da ga se u realnosti slabo šta pitalo. (Kontejneraš tako, na primjer, može da dobije priliku da u četiri oka lično proćaska s “Isusom”, “djevicom Marijom”, “svetim duhom” i kojekvakvim drugim astralnim hijerarhijama i silama. Vrsta virtulenog scenarija kojeg će mu predator ponuditi biće ovisna od njegovog mentalnog profila tj. šta ovaj preferira). Sada, siguran da je na pravom putu ili u pravim rukama, on onda odatle kreće s jednom novom energijom i žarom u nove pobjede ili bar postaje mnogo ubjedljivi prilikom promocije svog kontejnera.
Cijela dinamika je tu često slična prelasku nekog igrača iz jednog tima u drugi. Potrebno je samo da mu se ponude bolji ‘paket-aranžman’ i ovaj će potpisati. Kasnije se neće libiti ni da zabija golove onom timu za kojeg je prethodno igrao.
Kako bi se razbila dosada na terenu i pružile nove mogućnosti, predator stalno formira nove kontejnere koji nude “nove” sadržaje po onom starom i oprobanom principu: “isto sranje - drugo pakovanje”. Na primjer, nedavno smo imali slučaj formiranja novog kontejnera po imenu Anastazija, kojeg je predator formirao uz pomoć reprogramiranja ruskog poduzetnika, Vladimira Megrea, tako da je ovaj nakon napuštanja kontejnera u kojem je prethodno boravio, plasirao taj novi program, pardon, kontejner u našu realnost uz pomoć nekih 7-8 knjiga. Sada ovaj novi kontejner postaje sve popularniji i puni se nevjerovatno velikom brzinom, što se lako može vidjeti i preko interneta.
**
Naravno, od svake doktrine ili učenja može se napraviti religija ili kontejner, što se obično i radi. S obzirom da većina tih učenja koja nam danas stoje na raspolaganju po svojoj prirodi predstavljaju – dogme (zatvorena učenja), a kontejneri se takođe mogu na neki način smatrati zatvorenim prostorijama, onda ne bi trebalo biti nikakvo čudo zašto to dvoje često ide zajedno.
Postoje i “specijalizovani” kontejneri koji su krojeni po individualnoj mjeri nekih pojedinaca, mahom onih koji otišli malo dalje kad se o proučavaju predatora radi ili su postali opasni po opstanak nekih kontejnera.
**
Na kraju, neki tvrde da je život izvan kontejnera moguć, međutim, pitanje je da li oni to samo teoretiziraju iz nekog od već postojećih kontejnera ili su stvarno napolju i govore to na osnovu svog ličnog iskustva?! Dok god smo u nekom kontejneru, ne možemo znati kako je napolju. Čini se da je ipak mnogo lakše sadržaj svog kontejnera smatrati objektivnom realnošću, nego izaći iz njega?! Napolju možda ne bi bilo nikoga ko bi mogao da nam nalaže šta treba da mislimo, radimo, vidimo ili doživljavamo, tako da tamo onda ne bi imali koga da slijedimo, niti s čim da usklađujemo svoje razmišljanje, percepciju i ponašanje? A za jednu takvu egzistenciju vjerovatno bi bio potreban jedan ipak malo viši nivo svijesti od ovog na kojem trenutno jesmo!?
Čini se da kada bi i postojalo neko učenje koje bi moglo pomoći čovjeku da stvarno podigne nivo svoje svijesti pa tako proširi i svoju percepciju, što bi mu omogućilo da malo objektivnije sagleda realnost, bilo bi za očekivati da predator ne dozvoli njegovu distribuciju po našim kontejnerima u nekoj čistijoj formi. Nadalje, s obzirom na onaj naš “rašomonski sindrom” kojeg sam već pomenuo, pitanje je koliko bi ko i šta u njemu vidjeo i razumjeo?! S druge strane, izgleda da je malo onih kojima je uopšte i stalo da sagledaju realnost objektivno.
Međutim, čini se da put do istinske slobode vodi samo kroz objektivnu realnost!?