jos jedan detalj iz mog zivota kako ja osecam promenu

drasticno sam promenila ishranu pre petnaestak dana..90% hrane je sirovo voce i povrce uz malo lesnika i badema..u toku dana pojedem nesto od obicne hrane..omiljeni chips je odjednom posstao jezivo odvratan

i ..neverovatno uporan osecaj da je Sve Dobro i da ce biti izuzetno Dobro i da sve sto dolazi -meni privatno,drugima,kao i celoj planeti sledi nesto veoma pozitivno...rekla bih da su dani ili sati u pitanju,prosto zato sto je osecaj izuzetno jak:)

i jos nesto ..telepatija i vidovitost..poslednjih dana su sitne podudarnosti u mom zivotu bas ucestale

zakljucila sam da um mora da se utisa i da se svet ,zivot,ljudi,moraju posmatrati ocima srca-bukvalno to mislim..probajte da hodate ulicom tako sto necete razmisljati umom ,vec srcem...percepcija je odmah drugacija:)))

turblencije u mom zivotu su ove godine izuzetno velike
prosla sam kroz ucenjivanja i javna optuzivanja ,zahtevanja da moram to i to da uradim

svi ti ljudi koji su pokusali takve stvari su sve to uradili jer su racunali na moj zavezani jezik,cutanje,i strah
medjutim ,ja vec vise od godinu dana prolazim kroz intenzivne promene koje nailaze u talasima koje su prosto spontane i desavaju se u skladu sa svim tim situacijama -to mi je sada jasnije
ja vise ne cutim
ja vise nemam zavezan jezik
ja vise nemam strah

duboko osecam da sam na potpuno jasnom i cistom putu,da vise nema dilema kuda idem emotivno,duhovno,na poslu i u vezi emocija..i na svim ostalim zivotnim poljima....i da ljudi oko mene u velikom broju ' otpadaju'..narocito oni krutih stavova,bundzije i inadzije,ratoborni i pohlepni ,ljubomorni
oni su tu ,okruzuju me ,ali ja odjednom imam argumente koje oni ne mogu da pobiju i prosto postaju deo nekog sveta koji je skoro paralelan sa mojim ,tu smo ,delimo isti prostor ,vidimo se ,ali nema vise mogucnosti ni za kakvim ozbiljnijim interakcijama......
i idalje osecam veliku veliku pozitivnu stvar koja dolazi za sve nas:)

Evo ovak,znaci ovo nije moj tekst i sve pise ispod navedeno tko i sta. Ovo je jedan od rijetkih tekstova koji "mi se dopao". Mislim da nije uludo utrosenih 15tak min citanja.
Molim admine ako sam pogrijesio grupu da prebace jer nisam imao ideju gdje da postam.


Poruke Ratnika Svjetlosti II
Posted on September 1, 2012 by Vesna

Kada ste zadnji puta stali ispod čistog zvjezdanog neba? Imate li uopće tu mogućnost ili su i vašu okolinu zagadili umjetnim svjetlom? Kad uhvatite tu priliku, pogledajte taj beskraj, te zvijezde, taj sjaj, Mliječnu stazu…. Koliko Sunaca koliko svjetova, zapitajte se. Osjetite taj nebeski beskraj, osjetite konačno da ste dio njega i spoznajte koliko ste zapravo mali. I tek onda se možete zapitati slijedeće pitanje: Što imam za izgubiti? U ovom malom trenutku, koji ovdje zovete život, u tom trenu, što mogu izgubiti ako pokažem svijetu tko sam i što sam! I zato s nemojte plašiti. Ako strah ponovno uđe u vaše kosti, samo stanite ispod zvjezdanog neba i onda ćete se sjetiti kako su svi ti problemi smiješni. Neka vam zvijezde na nebu budu vodilje, neka vam one pokažu svjetlo u tami. Kada je tama svuda oko vas i u vama, sjetite se. Sjetite se neba. Sjetite se od kuda dolazite. Vi ste se spustili sa zvijezda nebeskih na ovaj mali biser. Vi, da baš vi, bi trebali druge uzeti za ruku, podignuti im glavu i pokazati prstom na zvijezde. „Vidi, progledaj, koliko smo maleni. Cijeni i voli drugog i sve oko sebe.“ To je ono zbog čega ste vi sada ovdje. Sjetite se svog porijekla. Vi ste zvjezdana bića.

I tako, neka vam noćno nebo obasjava put. Ne budite tužni i žalosni kad se osjećate kao da ste sami na svijetu. Mi smo sa vama na ovoj planet. Naše oči vas promatraju.



Kako rastete vi, tako i mi rastemo sa vama. Neki nas već mogu i fizički osjećati, neki nas vide. Neke to tek očekuje. Takvo znanje je prava radost i sreća. Došli ste ovdje u veliko vrijeme. Pa onda, nemojte dozvoliti da se vaš trag ne pozna. Zapišite svoj trag bivanja na ovom malom biseru.



Traži i bit će ti dano


I tako funkcionira Univerzum. On tako funkcionira jer je on i Otac i Majka. A majka kad hrani svoje dijete, ona ga hrani iz čiste bezuvjetne ljubavi. Samo tražite i bit će vam dano. Neki su uvjereni da ako nešto želite da to morate i platiti, da će te morati to jednog dana vratiti ili nekome uzeti. To je potpuna istina. Ako sebe uvjerite da morate vratiti za ono što ste tražili onda će tako i biti. A biti će tako jer ste VI to tako odlučili. Vi ste ko-kreatori i vi ste sebe uvjerili u tu istinu i zato će ona takva i biti!!! Ali kakva je suština Univerzuma, kakva je doista njegova bit? Univerzum je potpuno ispunjen, on je neiscrpan. Pa tako, niti nemate potrebe da mu vračate, Univerzum je vaša Majka i vaš Otac, on je bezuvjetna ljubav!!! Kada vas majka Zemlja hrani, napaja vas, oblači, daje vam zrak koji udišete, magnetno polje koje vas kao odjeća štiti, ona ne traži ništa. Ne traži ništa jer je ona majka koja hrani svoje dijete. Ona ne traži nego samo želi, želi da ti čovječe, njezino dijete budeš jedno čudesno i predivno biće. Biće koje će biti ispunjeno mudrošću i ljubavlju. A ako ćeš imati to, onda ćeš znati reći-hvala ti. Samo to. Zašto se Zemlja, često puta naziva i majka? Da li je to samo zato jer je ime Zemlja ženskog roda? Ima puno više od toga. Ona te hrani čovječe-a samo majka može sobom nahraniti svoje dijete. Kada osjetiš ovu predivnu istinu, naučiš reći-hvala ti majko. Samo to. Majčino mlijeko je ekvivalent životne energije Univerzuma. Sočni božanski napitak koji vas može ispuniti. Polako se ljudi počinju hraniti ovim napitkom. Kad vidite da je netko ispunjen i sretan, kad zrači i sjaji. Onda znate što konzumira. Mlijeko Univerzuma.



Vi nemate cilj


Vi koji ste odlučili doći na ovaj zadatak, na ovu misiju. Vi koji ste odlučili donijeti svjetlo na ovu planetu. Sjetite se. Vi nemate nikakav cilj!!! Oni koji su malo zaspali, ovo će im se učiniti malo čudnim, zato probudite se. Sportaš koji trči do cilja, trči zato da dobije nešto što nema, nešto što ga čeka na tom cilju. Cilju teže samo oni koji ne posjeduju nešto što ih čeka na tom cilju. I zato vi nemate cilj!!!! Nemate cilj jer vi imate ve što ste ikad trebali. Veliki dio čovječanstva kao neki sportaši, kao neki maratonci, samo trče, trče do iznemoglosti. A niti sami ne znaju gdje im je taj cilj i što ih uopće čeka na kraju. Ali vi sada znate da ne treba nigdje trčati. Vi znate da sve što ste ikada trebali i što ćete ikada trebati da to već imate!!! Univerzalna radost, sreća i ljubav je sveprožimajuća. Oni koji trče za nekim ciljem su kao ribe u vodi koje traže vodu. Vi niste među njima. Vi znate da plivate u kozmičkom oceanu ljubavi i sreće. Samo ste zaspali na tren i to zaboravili. Samo to i ništa više. Ali sad se budite. Ovaj svijet je isto kao i san. Ali kada počinjete imati lucidne snove, kada postajete svjesni sna, vi počinjete biti gospodar. Oni koji su imali lucidne snove, oni znaju o čemu pričamo. Ista stvar je i sa ovim snom u kojem ste sada. I tako, polako kako počinjete biti svjesni da sanjate, vi počinjete biti gospodari svojih snova. Ali doslovno tako. Koliko god da je to teško za povjerovati.

Već smo bili prije spominjali da neki ljudi žive u zabludi vjerujući da je ovaj san, ovaj hologram stvoren samo zato da bude zatvor za vaš um. To je zabluda. Oni koji u to vjeruju, očito jako dugo nisu boravili u prirodi. Otiđite van i malo promatrajte prirodu. Promotrite sva ta čuda ove planete. Promatrajte ta čudesna biće, ptice, kukce, životinje, biljke. Promotrite sam taj ustroj lista, cvijeta, te boje i taj miris. Pomirišite taj čudesni cvijet kao da je to zadnje što ćete učiniti u svom životu. Budite taj trenutak. I onda se zapitajte; „Da li neki sadist, neki mučitelj, može stvoriti ovakva čuda, da li je on sposoban zato?“. Odgovor na to pitanje već znate.

Naravno, svaki poremećeni sadist će učiniti sve da obmane svoju žrtvu. Ali ovakvu ljepotu koju posjeduje ovaj planet, mogu stvoriti samo vrhunski velemajstori kreacije, samo vrhunska božanska bića koja su u potpunosti ispunjena veličanstvenom ljubavi. Ovakva čuda planete koja možete vidjeti, opipati, ponjušiti…. Ta čuda mogu stvoriti samo bića koja kreiraju sa ljubavlju.

Što je to cilj? On znači završetak, kraj. Ali vi ne težite kraju! Da li se sad počinjete sjećati? Cilj znači kraj svega, konačni završetak a život nema kraja, život je vječan!!! Pitate se onda što uopće imam. Imate put. U životu postoji samo put. Kao što smo i prije spomenuli, postoji put srca. No ima i onaj koji to nije. Put srca je onaj koji je lagan i s kojim hodate u miru, a onaj drugi put je trnovit, duži i teži. Vi ste došli ovdje da prvi krenete na te puteve. Da isprobate i jedan i drugi. To ste morali učiniti da bi mogli čovjeku reći kakav je jedan a kakav je drugi. Morali ste isprobati te puteve da bi im mogli postaviti znakove kada krenu stazama života. Neki će odabrati jedan, neki će drugi. To je njihov izbor. I to morate naučiti poštivati. Ali niti jedan, niti drugi ne vode nigdje. Opet, i ovo će vam se činiti uvrnuto. Pitate se, zašto onda da uopće i krećemo na put ako ne vode nigdje? Da ti putevi igdje vode, to bi značilo da imaju cilj, završetak, a spomenuli smo vam da je život vječan!!! Sjetite se! Ako vam je draže, to su putevi vječnosti! A vi Ratnici Svjetlosti, došli ste ovdje pokazati čovjeku da vrijedi krenuti na taj put. Da vrijedi raskinuti okove i veze koje ih sputavaju. Ako netko krene na put koji nema srca, to je njegov odabir. Taj put će mu biti teži i trnovitiji i on je tako želio. I nikad nemojte smetnuti s uma da oba dva puta vode u vječnost. To je igra u mutnoj vodi. Sami sebi ste postavili tu igru, dali si znakove koje sad treba razotkriti, razumjeti i shvatiti.



Ovaj svijet, ovaj san, kreiran je sa ljubavlju


Nešto kao što je voda, ne može stvoriti bilo tko. Promotrite ju. Osjetite ju. Vrhunsko remek djelo božanskih bića. Vrhunsko remek djelo majstora kreacije. Doći će moment kada će te i vi moći stvarati i kreirati. Ovaj Univerzum tako i funkcionira. Mi bića učimo preko kreacije, stvaranja. Kao umjetnici kada stvaraju sliku. Ali nemojte se zavaravati. Neki misle da već sada mogu stvarati. Vi ste u ovom trenutku samo kokreatori. Vi samo sudjelujete u stvaranju. Kada želite imati dijete, vi ste samo sudionik u tom procesu i to sudionik bez kojeg se ne može desiti novi život. I na tome morate biti zahvalni, da ste bitan čimbenik u takvom procesu. Kada posadite sjeme neke biljke u zemlju-vi ne stvarate život, vi samo sudjelujete u procesu stvaranja. Tu na scenu nastupaju druge energije, druga bića, kao što su elementari. Velika je radost kada se zajedno stvara. Umjetnik isto tako. On sudjeluje u stvaranju slike, ali nije on napravio kist, boje, platno…. Opet, on je samo jedan od bitnih i neizostavnih dijelova kreacije. Doći će moment kada ćete stvarati sve to. Ali to je druga priča.



Vrijeme


Jeste li konačno postali svjesni što je vrijeme? Vremenom samo mjerite pomicanje objekata u prostoru. Ništa više, samo to. To je ta velika tajna vremena. Najlakše ćemo to razumjeti na primjeru nekog velikog objekta kao što je Zemlja. Ako se ona pomakne u prostoru za neki mali dio, to zovete minuta, pa malko više je sat, još više je dan, pa tjedan, mjesec, a onaj malo veći pomak je godina. I tako dalje. Vremenom mjerite samo pomicanje. Tako i kod ljudi. Samo mjerite pomicanje (izmjenu) stanice vašeg organizma. I to zovete starost.

Pakao i raj

Postoji li pakao i raj? Pitanje koje se nameće od postojanja religija. Vjernici će vam reći da postoji, da su gore i dolje, lijevo ili desno. Oni koji su van religija, duhovnjaci (bit ćemo slobodni da ih tako nazovemo), reći će vam da raj i pakao ne postoje. A vi, ostali ste zbunjeni ili ste pronašli odgovor ili ga još uvijek tražite. Jeste li ga našli? Postoji samo jedno mjesto na ovoj planeti gdje možete naći odgovor na ovo pitanje, pa čak, možete naći odgovore na sva pitanja koja imate. Put do tog mjesta, odvest će vas pak do jedne iznimne i posebne osobe. Počinjete li se prisjećati tko je to. Samo jedna osoba, samo jedno mjesto. VI, ta osoba ste vi, a mjesto koje tražite je vaše srce. Potraga za paklom i rajem, odvest će nas i do idućeg pitanja oko kojeg vodite rasprave i dileme. Samo poslušajte sebe i vidjet će te da pakao i raj doista postoje!!! To nisu neka vjerska izmišljanja, to su stvari koje ste vi sami stvorili, ne izmislili nego stvorili. Svi vi ste prošli kroz pakao i raj!!! A kako ćete dalje, to je opet na vama. Poslušajte svoje srce i osjetiti ćete taj pakao i raj. Ta mjesta nisu ni gore niti dolje. Stalno su vas obmanjivali, skretali vam poglede od istine. A samo ste trebali gledati u sebe. Nikako da pogledate tamo gdje bi trebali. Naravno, preispitajte i ovo što vam mi prenosimo. Već vam predugo mnogi prenose svoje istine tako da sve morate preispitati. Samo slušajte emocije. One će vam dati odgovore koje tražite. Doživjeli ste velike padove i rast. Pakao i raj. Raj je u vama, pakao je u vama. Ta mjesta su stvarna i vi to znate. Bili ste u njima, još uvijek ste dio njih i ona su dio vas. Sjetite se, slušajte.



Karma


Sudbina cijelog svemira. Opet i tu vodite mnoge dileme međusobno. Ponovno previše slušate druge. I to je uredu. Sve je to škola. Ali premalo slušate sebe!!! Kažu da je život jedna velika škola. To je potpuno točno. No zašto je onda svijet ovakav kakav je? Opet ovo stavite pod znak pitanja, ovu rečenicu da je život škola? Pitanja znaju doista biti čudesna i čarobna. Zašto onda čovječanstvo nije pametnije. Zašto stariji ljudi nisu mudriji. Ljudi su kao ribe. Ocean je život. A vi plivate u mutnom oceanu. Stvari koje ste si predodredili za učenje su sakrivene. Jer bi inače učenje bilo prejednostavno, od takvih lekcija se ne bi ništa naučilo. Ono što vam treba u toj vodi, u životu je bistrina. Treba vam bistrina i jasnoća duha!!! Sami ste si odredili zadaće, one su skrivene, tajnovite. Da bi ste ih dokučili trebate izoštriti duh i um. Trebate biti besprijekorni. Bez pravog treninga vi ne bi bili čistog duha, ne bi imali oči kao sokol, tijelo kao pantera, tihi kao sova i mudri kao lisica. Da li se počinjete prisjećati zašto ste si postavili takav trening? Često puta se pitate zašto baš meni, znate biti lijeni, ponekad se čini da ovo nikamo ne vodi. Ništa nije slučajno i vi to znate. Kada počinjete imati bistriji i bolji vid, onda možete sve bolje i bolje vidjeti kroz mutnu vodu. I onda znate. Vidite ocean, sudbinu, karmu. I onda učite i tad znate jer vidite, vidite dalje od drugih ljudi. Neki će reći da nema karme, neki će reći da postoji, neki su na pola toga. Ima mnogo informacija koje vas zbunjuju, a vaš um traži i dalje. I opet je zaboravio da postoji samo jedno mjesto i samo jedna osoba koja može dati odgovor na to pitanje. Zapravo, cjelokupno pitanje karme se može sažeti samo na jedno jedino pitanje. Sve dileme oko tog vašeg pitanja možemo komprimirati ako postavimo to veliko pitanje. A to je pitanje koje si vi sami postavite kad izađete van ovih vozila koje se nazivaju tijelima.

Mogu li oprostiti samom sebi?


Cijela karma se može sažeti samo na to pitanje. U tom grmu leži zec. Da li sam spreman oprostiti samom sebi? To je velika misterija i čarolija karme. Jeste li razočarani? Ne bi ste vjerovali koliko ponekad odgovori mogu biti jasni. Tamo „gore“ nema, ega, dakle nema sebičnosti. Kad izađete van ovih tijela, tad se doista ali doista objektivni. I tad se zapitate „Mogu li oprostiti samom sebi za propušteno, za učinjeno ili za ono što nisam učinio.“

Razmislite, jako puno toga ne učinite u svojim životima. Koliko samo puta požalite što niste rekli oprosti!!! Koliko puta čovjek zaboravi reći Hvala ti, žao mi je, volim te. Volim te, hvala, osmjeh, kako predivne riječi, kako predivne geste a toliko malo ih upotrebljavate. I onda, vidite. Onda kada ste „gore“ onda sami ponovno stvarate svoj raj i pakao. To je ta karma ili „karma“, uzmite kako želite. Tad vidite što ste učinili, ili niste učinili, što ste propustili i onda ponovno slažete igru u mutnoj vodi. Zašto baš u mutnoj vodi? Kad jednom uspijete proći tako jaki trening koji ste si postavili, onda će te objektivno znati da ste čistog i bistrog duha. Ali nemojte čekati. Počnite se već sada pitati nakon svake ljudske drame koju prođete-pitajte se-„da li sam mogao(la) drugačije reagirati?“. Pitajte se-Da li mogu sebi to oprostiti, da li sam mogao učiniti nešto više? Puno se priča o svjesnosti, ljubavi, radosti, dobroti. Pa zašto je onda svijet ovakav? Opet se pitajte. Zato jer se takve stvari premalo prakticiraju. Ali vi ste došli na ovu planetu, vi Ratnici Svjetlosti, ne samo da bi pričali nego da bi i prakticirali ono o čemu pričate.

Božanska savršenost se ispunjuje i manifestira preko ljudske nesavršenosti.


Kad vas mi promatramo, to je kao kada vi gledate kako se razvija jedna biljka. Pušta korijenje, razvija stabljiku, listove, pa onda razvija svoj cvijet da drugi mogu okusiti njen nektar i onda u svoj svojoj veličanstvenosti razvija svoje plodove. Vi ste upravo u ovoj fazi, fazi kada ste već razvili svoje plodove. Za koga pitate se? Za svijet. Darivanje je najveća radost života. Vi ste razvili svoje plodove, fine i sočne da bi ih i drugi mogli kušati i radovati se ovoj radosti. To je djelovanje. To je darivanje i služba. Vi ste u službi. Dopustite neka svatko tko želi okusi plodove vašeg srca i duha. Neka osjete tu radost i neka i oni zasiju sjeme života. Zato ste ovdje. Vi ste lotos. Mnogo puta simbolički prikazana biljka. Biljka koja se uzdiže iz blata i mutne vode, da bi u konačnici podarila predivan cvijet, nektar, da bi osjetila toplinu i radost svijetla. Predivno je gledati ovakav rast i predivno je biti uz vas. Vi ste najveća promjena. Usporedite se sa drugim ljudima i onda ćete vidjeti koliko ste narasli. Ali budite mudri. Pravi mudrac nikada se ne uspoređuje sa drugima. To napravite samo da vidite. Vi ste oni, oni su vi. Zapravo tu nema podjela, mi, vi, oni. Svi zajedno smo jedno. Kako to primijeniti, kako odbaciti ego. Pa radite ono zbog čega ste i došli-služite. Vi ste u službi donošenja svjetla.



Ne postoji bliže i dalje bogu

Zvjezdana vrata ne vode preko drugih, i to znate. Samo preko samih sebe možete posegnuti do zvijezda. Na planeti Zemlji postoji pogrešan koncept Boga ili boga. Zovite „Njega“ kako želite. Nećete preko svećenika biti bliže njemu, nećete meditacijama ili obredima biti bliže njemu. Nikada nećete biti bliže njemu nego što ste sada u ovom trenutku!!! Neki će se sada pitati kako, zašto, čemu onda trud, muka…. Bog je sveprožimajući. On je sve i u svemu. Onaj tko misli da je meditacijom ili nečim drugim, bliže cjelovitosti Univerzuma, je isto kao i riba u vodi koja je uvjerena da je bliža vodi od druge ribe!! Univerzum, vječnost, Bog… je ocean, voda. Vi ste ribe u njemu. U čemu je onda razlika. Razlika je samo u tome koliko je koja riba svjesna da pliva i živi u vodi. Ono što vi morate učiniti, ono što vam je zadaća, je to da isplivate na površinu i tako se prisjetite da doista postoji jedan ocean u kojem se nalazite. I tad, vi zovete druge ribe. Kažete im da se ne boje. Vi morate biti među prvima koji će isplivati. I tad voda postaje bistrija. Mulj se počinje taložiti. Život počinje biti bistriji i jasniji. Kao što smo i prije spominjali, jedini rat koji imate je rat protiv samih sebe. Ostalo dolazi samo. Nakon toga, više se ne morate truditi da bi postali svjesniji vode kojom ste okruženi. Tad zaista više ne morate raditi ništa. Samo se morate prepustiti morskoj struji koja će vas odvesti na put. Na tom putu će doći sve ostalo.

Čovjek se boje zvuka tišine

Što je to tišina? Zašto je se ljudi boje. Čovjek stalno mora biti okružen nekom bukom. Bilo to preko nekog uređaja, preko drugih ljudi ili mislima vlastitog uma. Jeste li se zapitali zašto se um boji tišine? Promatrajte malo ljude i vidjet će te kako stalno moraju biti okruženi nekom bukom. Ako je nemaju, upalit će neki uređaj. Što je to tako strašno u toj tišini da um bježi od toga?



Tišina je samo most za prelazak prema svojem ja. Tišina je most za zvjezdana vrata.


A ljudi se boje visina. Ovaj most je iznimno visok i često puta klimav. Oni se boje pogledati dolje. Zato ste vi tu došli. Vi ratnici, vi morate prvi preči taj most da bi mogli ostalima doviknuti „sigurno je“. Neće vas svi slušati i vi tu više ništa ne možete. Nemojte se uzbuđivati zbog toga. To je njihova volja. A kad jednom pređete most, kad jednom dođete do tih zvjezdanih vrata, tad postajete Zvjezdani ratnici, Zvjezdana bića. Došli ste ovdje da pokažete ostalima da je to moguće. Zvjezdana vrata su u vama. Ona se otvaraju u vama. Vi morate pokazati drugima da se ne treba bojati tišine. Jer kada ste sami sa sobom, čovjeku se počinje događati ono što ne želi, podsvijest, onaj pravi vaš ja, počinje si postavljati pitanja. A sam čovjek već zna odgovore na njih i to je ono zastrašujuće kod njih. Čovjek se počinje pitati da li je to ono što je želio od života, da li je nešto propustio, gdje su oni moji snovi propali, gdje su moja nadanja, zašto nisam učinio ono ili ovo…. Da, znate i sami da čovjek već ima odgovore na sva ta pitanja i toga se najviše boji. To je ono zastrašujuće. Puno toga nije onako kako je on želio. Recite čovjeku da nema smisla da više bježi. Gotovo je. Ključ je u prihvaćanju. Budite mu primjer svoji životom. Neka čovjek vidi kakva sreća i radost čeka onog koji se usudi zakoračiti na most tišine, kakva radost čeka onog koji se suoči sa samim sobom. Pokažite mu život ratnika, Ratnika Svjetlosti.

Ponekad vam se čini da riječ Ratnik zvuči prenapuhano. Mi vas uvijek izazivamo da sve dovedete pod znakom pitanja pa tako i ovo. Ali vi ste svjesni težine ovih riječi. Sjetite se samo ljudskih drama kroz koje ste prošli ili u kojima ste trenutačno. Pogledajte tuđe. Doista, zar ne! Samo vrhunski borac može imati smireni um i duh kao netaknuto jezero kad svi bacaju kamenje u njega. Samo se toga sjetite i vidjet ćete kako riječ Ratnik, ima svoju težinu. Utjecaj ovoga svijeta je iznimno jak, vaše okoline, zadanih normi od obitelji do šire zajednice. I kako se oduprijeti svemu tome. Ima samo jedan način. Postati Ratnik Svjetlosti!!! Svud oko vas čovjek pati. Iako se to ne čini kod nekih, duboko u sebi, on je izgubljen. Svaki čovjek ima znanje da život mora biti nešto više od ovog što proživljava. Ali on se stalno bavi nekim trivijalnim stvarima samo da bi bježao. Bježao od čega? Mosta. Mosta tišine. A on je klimav i visok. Ali zato ste vi tu. Vi ste došli na ovu planetu da ga prvi prođete, i kad pređete na drugu stranu, da im mahnete. Vaše iskustvo je od presudne važnosti.



Gdje je ta promjena?


Gdje je konačno ta promjena o kojoj se toliko priča? Pitate se sigurno. Zar ne? Opet, poradite na bistrini duha i uma i bit će vam odmah jasno. Ponovno niste dobro usmjerili pogled.

Tražite tu veliku promjenu? Pogledajte onda u zrcalo!


Vi ste promjena. Nemojte niti nas slušati nego razmislite i osjetite. Razmislite kakvi ste bili prije a kakvi ste sad. Je li sad bistrije? Najveća promjena na ovoj planeti koja će se desiti ste ni manje ni više nego vi. To vidite i po drugim reakcijama. Promatrajte reakcije drugih ljudi na ono što jeste, tako ćete biti lakše objektivni. Što ste to postali, u što ste se pretvorili…. u donosioce svitanja, vi ste Ratnici Svjetlosti. Mi smo ovdje uz vas i mi vas promatramo. Gledamo kako rastete, i uz vas rastemo i mi.

Poruke prenio: Ivan Žganec

Preuzeto sa: http://2012-transformacijasvijesti.com

Kao da čitam sebe. A opet sam siguran da to nisam napisao.Bar ne u komadu, odjednom.

Evo vec godinu dana mi se desavaju nekakve energetske transformacije na razini cakra dok paralelno s njima se transformira moja osobnost na korespondentim razinama.

Sve je pocelo prosle godine sa iznimno snaznom kundalini aktivacijom pri kojoj je energija zapela na razini treceg oka. Pri tome mi se stvorila nekakva formacija, mozda cip ili blokada koja mi je sluzila kao premosnica za energiju dok cakra ne sazrije. Osjecao sam to kao veoma jak pritisak u nosu koji je prijetio da ce izbiti iznutra prema van i raskomadati mi nos. Nesto kasnije su paralelno poceli boljeti zubi i kosti lica. S vremenom sam zamjetio da opcenito takve bolove imam za vrijeme prociscavanja tokova u mom tijelu te da ih prati osjecaj dizanja zeludca. Doslovno energija bi udarala po ruboima mog "tijela", ilitiga mozda kontejnera. S vremenom je postajalo sve neugodnije.

Jucer navecer se desilo pak nesto novo. Energija je pojacano navirala prema gore zajedno sa osjecajem da ce mi istisnuti sve unutarnje organe kroz usta. U jednom trenutku, tesko je rec kojem posto su takva dogadanja zbunjujuca za moj dnevni um, sam zapao u stanje bez misli. U tom trenutku se desio snazni izboj koji je razbio ono u nosu i kompletno otvorio moje trece oko. Prvo je zracilo iznimno vruce pa iznimno hladno, te je nakon toga nastavilo paralelno s vrucinom i hladnocom. Dosta zapravo cudna i neopisiva senzacija. Istovremeno sam se uhvatio kako promatram cijeli proces paralelno negdje izvan tijela. Kao da mi je svijest podjeljena po razinama i mogu biti svjestan dvije ili potencijalno vise u isto vrijeme. Osjetio sam da energija dalje navire prema krunskoj no na njoj je slicna premosnica kao ona koja je bila na oku. Svijet, ali ne samo fizikala nego i energetski, valjda astrali, su se poceli savijati u neki verziju vortexa. Kako god osjetio sam da mi jos nije vrijeme za probitii tu barijeru jer bi to moglo znaciti kompletno odvajanje od fizickog tijela i svijeta te odgovarajucih astrala i ovojnica sto ga izvana drze na okupu.

jel sad mozes da vidis kroz to oko kao La Gorda?

Ne sjecam se kako je la gorda vidjela. Podsjeti me. Inace njime ne gledam vizualno, ne vidim svijet kao nakupinu objekata. Obicno osjecam energije uz koje mi se korespodentno stvaraju slike u umu da vizualno reprezentiraju ono sto osjecam. Ima doduse slucajeva valjda povezanih s astralnom projekcijom gdje sam mogao vidjeti sto se dogada oko mene sa zatvorenim ocima, kao da gledam kroz zatvorene ocne kapke, sto je valjda islo prek treceg oka, no to nema nekakve izravne veze sa iskustvom od jucer, niti sam ista od toga mogao voljno potaknuti.

zanimljivo.
Kolko znam ona je tako mogla da udje za cas u sanjanje.
Zatvori oci i ima pukotinu koja je nekad veca nekad manja i od toga zavisi kontrola nad sanjackom paznjom

Mislim da je don juan rekao da je to sa pukotinom svojstveno zenama. Kako god to podsjeca na tehniku koju sam procitao kod Oshoa a zove se gospodar snova. Isla je otprilike ovako: trebas disati i osjecati kako ti prana ulazi i otvara srce te cijelo vrijeme usmjeravati paznju na trece oko. Ako budes to uspio naprsviti u onom trenutku kad padnes u san zadrzat ces svijest i postati gospodar snova. Probao sam ju prije koju godinu i osjetio sam kako mi prana kao nesto slatko otvara srcanu ali nisam uspio zadrzati fokus na trecem oku dok sam zaspivao tako da ne znam ovaj dio za sanjanje. Ionako mislim da najvise covjek moze napraviti na sebi prirodnim, intuitivnim putem, a ne tehnikama.

slazem se delom, jer ja sam razvio sopstvenu tehniku za ulazak u san imam patern polozaja za spavanje a okidac za trenutak kad dolazi do tranzicije je moj osecaj da li mogu ili ne u tom polozaju da odem dublje a iz iskustva mislim da je neophodno osloboditi se preterane proracunatosti tj. neke striktne tehnike tipa namernog zadrzavanja paznje na necemu sta god to bilo...
Za sanjanje bi rekao da je to pre opustena koncentracija ili odlucnost

Eto šta ti je unutarnja tišina kad dođe ona prava, pokrene reakciju ko da je atomska bomba pala. Vjerovatno se sve zaostale napetosti energija oslobode i pokrenu lavinu senzacija i svih živih zamislivih i nezamislivih pokretanja, tako to leti i rumbla ko potres dok sve ne dođe na privremene ekvipotencijale.

Meni se to cini kao dio neceg veceg procesa, s tim da nemam pojma sta je taj veci proces i zasto. Takoder ovo savijanje svijeta i energije, bas lici na potres. Bi li mi detaljizirao to, sto mislis s energijom koja dolazi na svoje privremene ekvipotencije?

Svijet nije nista kad je covjek u stanju unutarnje tisine, samo se uvije sam u sebe i vrijeme stane, a ako ne stane onda trese ko auto prije nego ga zadavis.

Sent from my MB526 using Tapatalk 2

U stvari me taj dio i mucio jer sam mislio da u stanju unutarnje tisine covjek zadrzi samosvijest. Ispada da i zadrzi nesto, no to nema nikakve veze s ovom JA samosvijesnoscu koju imam na budno. Dapace nemam konkretnog sjecanja na onaj tamo um i samosvijest. Cudno je sve to, kad se upetlja ovaj um nazad, krece potres i skakanje nasumicno po vremenskim linijama kao osgovor na interferenciju budnog uma koji pokusava sklopiti svijet nszad.

Newsletter Dr. Stelzl

http://www.vastuveda.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=93&Itemid=113

PROMJENA BIORITMA:

Prvo imam pitanje, dali je iko u poslijednjom vremeu primjetio promjenu bioritma kod sebe? Znaćajno, za 180 st?
Primjer: poslijednji post ovdje napisao sam u 02.50 tamo negdje. Nisam bio umoran nije mi se spavalo. Htio sam da spavam u 03.30h a dugo nisam mogao da spavam. Probudio sam se više puta, a sat je bio tek 6.20 tamo negdje... prije toga probudio sam se već viće puta.

Spava mi se popudne, u 16h, u 18h itd... spavam 4 sata i onda naravno budan sam noći, naopako.

Na forumu sam tražio topik ili post sa tim problemima. Negje sam u prošlosti ćitao znak abdukcija, da ti se promjeni bioritam jer tjelo se naviklo promjenjenog vremenskog pojasa. Moj je naopako za 8 ili 9 ili 10 sata - to može se prilićno pogoditi, koji vremenski pojas bi to bio (sad).

Snovi:
o mojim osobnim snovima ovdje namjerno sam prestao pisati, jer niko mi nije vjerovao, kakve snove - lucidne sam imao. Već prije 2 g kad sam bio prvi put na forumu, sam pisao o tome.
Napisao sam, da u mojim snovima možem se ućiti in vidjeti ono scenu, koju namjerno izaberem ili da ako mi je odrijeden dogadjaj, san više interesantan, i podsijeća me na bilokoji drugi san, kojeg sam sanjao bilokada u prošlosti - ili da ako mi je trebalo BILOKOJe znanje koje sam naućio u bilokojem od tih snova, da se ga poslužujem u novom snu, novoj sceni, mogao sam da paralelno u tom snu odvijem ili odsanjam onaj san ili samo onaj dio koji je bio važan/ili da se vratim na poćetak, ili ako mi je bilo nešto u drugum sanu slićno ili interesantno-ljepo itd... istotako mogao sam da "pogledam" u onaj drugi moj san paralelno za tisti momenat.

tako je to bilo normalno.

Sada uz moju promjenu bioritma snovi su mi konfuzni. Kao da bi ih mogao ponovo resetirati i sortirati u one datoteke, dje oni inaće jesu. Ako želim to je bilo baš danas u tom kratkom vrijemenu spavanja sada, da odsanjam nekvi drugi san, prema mojem izboru --------------uffff----------------- došla ih je cjela serija sjeli film od snova u kaotićnom smislu, cjela aktivna memorija sanjanja od mene, kao da paralelom kažem, da vi znate od nekvog nepoznatog jezika samo jednu rijeć npr. na kineskom i onda dobijete u ruke njihov popis svih rijeći ali ne u alfabetnom rijedu; i vi pokušavate pronaći onu nepoznatu rijeć što ona znaći tako mi je to izgledalo pronaći moj osobni san prema mom izboru u masi i kaosu svih snova.

U jednom imao sam i vaše ostrvo Krk, upuštanje kroz njegov osobnu astralnu atmosferu na dole kroz sve nivoe do ljudskog i materialnog ali opet mi je bio taj san (kojeg sam inaće 2 ili 3 puta u prošlosti sanjao bez problema) mi je bio prikljućen na slićni san sa slićnim epozodama iz Tenerifa lool malo smiješno je izgledalo usred Krka onaj vulkan ali uvale bile su lijepe laguje od pijeska

Na forumu ima jedan dio dje je naglašena promjena bioritma ovdje pa i inaće u Pleadianskom materialu ima puno slićnosti sa onom mojem pisanju prije 2 g ovdje na forumu - o bibliotekama i o ućenju u njima, sada u trenutnoj novoj situaciji možem dati paralelu da su moji snovi kao jedna biblioteka ali oni mi nisu više sredjeni

Citat s foruma: ""To nije vas prirodni bioritam, nego jedan grupni dogovor da se koristi energija od “12” u razlicitim sistemima stvarnosti. To je kodirana formula. Mnoge stvari koje nemaju smisla vasem logickom umu, imaju enormno puno smisla kodiranim svjetlosnim vlaknima i vasem tijelu koje postaje sve vise i vise senzibilno. "
To je onaj prijevod od Tine.

Što mislite o tome?

Ja sam to primjetio kod sebe. Kod mene ima mnogo faktora koji su uzrok tomu. To je počelo negdje u 10.-11. mjesecu.

Mislim da kada bi imao stalni posao koji svaki dan počinje ujutro da bi se vrlo brzo vratio u normalu (normala je spavanje od cca 22h do cca 6h). Na sve se čovjek navikne. No, naravno da se trudim vratit u normalu bez obzira na prethodnu činjenicu. Stvar je u tome što mi se u zadnjih 2-3 tjedna omililo popit kavu između 22-02h i popušit pokoju cigaru uz surfanje po netu. Između ostalog, bilo je tu i trenutaka koji se odnose na planiranje daljnjeg života.

Nemam puno iskustva sa lucidnim snovima. Naime, imao sam max. 3, a min. 2 lucidna snova u životu. Upoznat sam sa teorijom o njima i koje su mogućnosti, ali nisam imao želje ulaziti u to jer nisam vidio potrebu za time zbog sasvim drugih stvari.

Uglavnom, najveći udar na bioritam se dogodio neposredno nakon izricanja presuda haškog suda hrvatskim generalima. Jednostavno su mnoge zatomljene emocije i sjećanja počele izlaziti iz mene. Najviše u obliku plakanja kada bi legao u krevet da zaspem pa se onda zbog toga razbudim. Radi se o emocijama očaja, uplašenosti, tuge, mržnje i bijesa koje su nastale u razdoblju između 6. i 11. godine moga života kada je bio Domovinski rat. Iako nisam ni izbjeglica niti prognanik, bio sam klinac u to vrijeme, ali svejedno je moje djetinjstvo puno ožiljaka. Dosta sam upoznat sa temom rata i povijesti ovih prostora tak da mi se u zadnjih mjesec i pol događa da kada čujem neku pjesmu koja me imalo asocira na rat i žrtve rata, stvore mi se suze na očima, nekad i proplačem, a to plakanje se prije nije događalo dok sam čuo iste te pjesme (bez obzira jesu li strane, domaće, nove ili stare). Shvatio sam da nikada nisam proplakao zbog rata koji nam se dogodio jer sam kao klinac samo htio da taj rat završi i da ga što prije zaboravim. Tuga je pregolema. Tako da tu uopće nema govora o kojekakvim kontrolama, teorijama zavjera i slično (sada izuzimam činjenicu da je sve u svemiru povezano i u međusobnom utjecaju), jednostavno se radi o tome da sam ljudsko biće.

No, kako god, trenutna situacija je kaotična i što se tiče mog bioritma. Iako radim na tome, skočit ću do psihijatrice da malo prokopamo tu materiju kako bi lakše, brže i bezbolnije to bilo rješeno, ako se tu uopće ima što za rješavat ili treba samo pustiti vrijeme da prođe. Ne znam, ovaj promjenjeni bioritam traje već 2-3 mjeseca kod mene i čini mi se da je to previše. Nije priša, ali ponekad mi ova situacija ima utjecaj i na praktični aspekt života pa bolje spriječiti nego liječiti.

evo, ja imam stalani posao i dižem e na vrijeme ...ali imam tu promjenu bioritma. spavam manje nego inače. prije mi je trebalo popodnevno spavanje, sada više ne. ja to povezujem s povećanim dotokom energije-npr. kad popodne ili na večer radim sebi ili drugima tretmane reikija ili na sebi radim vježbe čišćenja u kojima se oslobodi nešto značajnije i veće od uobičajenog - tu noć još manje spavam a ujutro mi to uopće ne fali.

promene kod mene :

1. ova godina je pocela energicno i dramaticno - svi dogadjaji su veoma stresni ,uglavnom-negativni-,promene se desavaju veoma ubrzano ,da ne kazem iz dana u dan ,a bilo je dana sa dramaticnim obrtima iz sata u sat
to sto ja dozivljavam kao negativno ,s druge strane mi se cini da je to neka vrsta velikog ciscenja u mom zivotu,jednostavno erupcija dogadjaja koji ruse stare dogadjaje..
a videcemo sta ce iz svega novo izroniti:)

2. vec duze vreme ne mogu vise da gledam filmove sa bilo kojim oblikom nasilja ,skoro na fizickom nivou mogu da osetim odvratnost i gadjenje pema tome
sada mi se cini da sam prosirila to vidjenje i takve uvide ,jer drugacije gledam na svaku vrstu takmicenja,svako sportsko takmicenje,bilo kakva vrsta nadmetanja mi sada izgleda kao borba jednih protiv drugih iz nepoznatih razloga..zasto nam je to potrebno?mi smo svi jedno ,trebalo bi jedne druge da podsticemo u napredovanju i da uzivamo u razvijanju sposobnosti drugog ,trebalo bi da razvijamo taj osecaj koji npr roditelj ima kada mu je dete dobro i napredno

3. sve jasnije osecam negativnost drugih ljudi ,kao i svoje negativne reakcje i vrlo sam nesrecna zbog toga ,posebno zbog svojih ,jer uvidjam koliko to snazno utice na druge u mojoj okolini i kako i dalje nisam u stanju da ih transformisem ili da imam drugaciji pogled ..............

izvinjavam se na konfuziji i duzini teksta:)