Kako god da se postavimo, mi ćemo uvek privući ljude ili događaje sličnih energetskih stanja kao i naša. Naime, svima je već dovoljno dobro poznata činjenica da smo mi, naše okruženje, stvari, Zemlja, planete, napokon i čitav Univerzum jedna energija, manifestovana u ovoj našoj trećoj dimenziji u vidu raznih oblika, materija, emocija, misli, raznih delovanja, kretanja i ponašanja. A da ne pominjemo ostale vidljive i nevidljive nivoe egzistencije ovog sveta.
"Slično se sličnom raduje"
I poznata nam je još ona stara Jungova teorija sinhroniciteta, kao načelo neuzročnog povezivanja, odnosno o neuzročnih veza između pojava u materijalnom univerzumu i ljudskim psihičkim doživljajima. Jung je postavio osnov veza našeg ponašanja sa energijom polja kolektivno nesvesnog., čime je proširio Frojdovu tezu o individualno nesvesnom ponašanju čoveka, koja je ispred svesnog. Zondi je dominantu svoga rada prebacio na oblast porodično nesvesnog, iz čega su kasnije nastale i druge škole: poredak ljubavi i ostale, gde se neposredno može videti kako deluje to energetsko porodično polje, i kako ono utiče na naše lično ponašanje, sled života, događaje i ljude koje biramo ili iz nekih razloga srećemo.
Ništa nije slučajno.
Naše misli su energija. Mislima privlačimo događaje i ljude koje imaju slične frekfencije, da bi doživeli i proživeli određenu životnu fazu u interakciji sa drugima. Naše nesvesno biće sastoji se iz neobičnog sklopa energetskih potencijala koji aktiviraju nesvesne mehanizme ponašanja, i to u odnosima sa drugim ljudima, najpre sa roditeljima, pa sa okolinom, kasnije sa partnerima, prijateljima, poslovnim saradnicima, i "slučajnim" prolaznicima. I uvek reagujemo na onaj način kako nas unutrašnje potrebe gone. Najčešće toga i nismo svesni, pa nam životna staza koju biramo, opet iz potrebe potencilala koga posedujemo, pomaže da naučimo one lekcije kojima osvešćujemo svoje nesvesne reakcije. Ako dublje zavirimo u naše individualno polje nesvesnog, zaključićemo da se sa jednog na drugi mehanizam ponašanja energija kreće, pomera i sve po zakonitostima koji nam omogućavaju da preživimo date okolnosti sa manjim posledicama. Sve dok ne budemo spremni za unutrašnje promene.
Te promene se dešavaju celog života, u nekim vremenskim razmacima, tako da i sami znamo koje sve faze razvoja smo prevazišli, koje lekcije smo naučili, a gde smo još zaglavljeni. U svemu tome nam pomažu ljudi koje "slučano" srećemo. Često smo skloni da kažemo da nas je neko uvredio, povredio, a nismo spremni da kažemo da je taj "neko" zapravo bio naš učitelj, pomagač našeg osvešćivanja. Često u nama neko izazove bes, agresiju, iako uporno tvrdimo da nismo agresivni, taj neko nam pomaže da osvestimo potisnute enegrije agresije u sebi, da spoznamo da ih i mi imamo, da ih negiramo, ne potvrđujemo i da nismo savršeni. Najbolji učitelji protiv naše potrebe za "savršenstvom" su oni neprijatni likovi koji nas izlude, da se posle pitamo odakle to u nama.
Ako odemo dalje i dublje u naše energetske potencijale, shvatićemo da smo i od roditelja, predaka, dobili u nasleđe energiju potisnutog besa, agresije, mržnje, uavisti, gordosti, sujete... Ovde namerno naglašavam negativne aspekte mogućih oblika ponašanja, koje skrivamo i od drugih i od sebe. I takve blokade možemo nositi i prenositi sa generacije na generaciju, dok neko to konačno ne osvesti i ne obardi na pravi način. Sve što ne završe naši preci, nama ostavljaju u zadatak, sve što ne završimo mi, ostavljamo u nasleđe svojoj deci da odgonetaju i bore se sa tim unutrašnjim aždajama.
Pomenuću jedan zanimljiv primer: Žene čiji su očevi bili alkoholičari i koje uporno traže baš suprotne partnere, obično uvek po nekom nepisanom pravilu izaberu muževe alkoholičare, ne bili osvestili svoje energetske veze sa ocem i konačno prihvatili oca onakvog kakav jeste, da bi se toga oslobodili i mogli slobodno da izaberu partnera kakav im odgovara. Vezane energije sa precima na izvestan način uslovljavaju naša ponašanja i naše "izbore". I onda ćete se pitati, da li su to "naši izbori"? Nisu. Jer u takvim situacijama nismo još oslobođeni balasta predačkih problema koji nisu razrešeni. Zato buduće generacije imaju sve teže i teže zadatke. Zato žene biraju partnere koji imaju sličnu energiju kao i njihovi očevi, jre je to muška energia koju one nose u sebi.
Drugi primer: majka svom sinu uporno ubacuje u glavu da ne bude kao svoj otac, da ne bude prevarant i lopov, i da će sve učiniti da bude čovek. Na energetskom nivou ona negira oca svog deteta, i ne pruža svom sinu mogućnost da zavoli oca onakav kakav jeste, tako da taj mladi čovek iz lojalnosti prema ocu sutra postaje sušta slika i prilika svog oca. U suprotnom, ako bi majka bila malo mudrija i vaspitala svoje dete da voli svog oca onakvog kakav jeste, ali da je svestan njegovih mana, ona detetu ostavlja mogućnost da ima izbor sopstvenog puta, jer će on uspeti da harmonizuje očeve energije u sebi.
Ovo očito govori koliko mi energetskih naslaga u sebi nosimo i koliko je teško sve to izbalansirati, da bi smo skliopili sve te naizgled nespojive kockice u okviru našeg bića i kao tako celoviti, konačno oslobođeni unutrašnje presije mogli slobono birati svoj put.
Jedan od zanimljivih primera je i zaljubljenost. Mi se zaljubljujemo u idealnu sliku partnera koju sami gradimo. Tačnije rečeno, ta iluzija predstavlja naš odvojeni princip (animus ili anima u zavisnosti kog smo pola) Koji nije u potpunosti harmonizovan u našem biću. Zapravo, mi nismo zaljubljeni u neku drugu osobu, mi smo zaljubljeni u sebe, u ono što nikako ne možemo prihvatiti u sebi. I srećemo baš takve osobe koje će nam u trenutku raspada iluzija rasvetliti različitost i sopstvenu unutrašnju podeljenost. Nisu takve veze slučaje, one imaju zajednički energetski činilac koji podstiče iluziju zaljubljenosti. I posle prve zaljubljenosti, pa i posle ostalih, sve više smo svesni sopstvenih iluzija, predrasuda i koje nosimo u sebi. Ljubavnici su jedni drugima veliki učitelji, uprkos patnjama kroz koje prolaze na putu otrežnjenja. Upravo i patnje služe da bi se pročistila duša i svi kvazi sadržaji zakačeni na nju.
Da ne idem i dalje, u reinkarnacijske "slučajne susrete" kada na prvi pogled neku osobu prepoznamo i za veoma kratko vreme imamo osećaj da je poznajemo skoro ceo život. Neke duše se ponovo sreću da bi završile ono što u nekim prethodnim životima nisu, da bi sa pojedinim osobama ispravile greške koje su ranije činili, da bi išle napred u sopstvenom pročiščavanju.
Zato, ništa nije slučano, pa čak iako smo ponekad sami, trebamo se zapitati da li je to baš pogodno vreme kada se treba usmeriti na nešto drugo u životu. Na silu niko nikog nije mogao primorati na susret, komunikaciju, pa čak ni suptilnim metodama, jer će kad tad da se veze rasture. Ostaju samo one koje nam omogućavaju da možemo ići napred u budućnost, a ne vezani za prošlost i dalje ponavljati stare greške i uznova učiti iste lekcije.
Pozdrav.