Sada je: čet mar 28, 2024 3:46 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 138 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 12:13 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 01, 2009 4:15 pm
Postovi: 96
pepeljuga je napisao/la:
Onaj tko ubije, naravno da nanese zlo ubijenom, ali posve zanemari da je veće zlo nanio sebi. kažeš samoubojstvo počini hipersenzibilan čovjek. Slažem se. Hipersenzibilan je onaj koji takav osjećaj ima u glavi. Dakle, to nije stvarno stanje, to je subjektivno stanje, ali je za samoubicu stvarno objektivno stanje.
Prema tome, samoubica mora raditi na sebi, odnosno shvatiti da je hipersenzibilan, sagledavati filozofski sebe i svijet oko sebe.


Hipersenzibilan je onaj ko ima takvu strukturu ličnosti, nije to "osjećaj u glavi". Sem toga, šta je "osjećaj u glavi" svakog od nas ako ne subjektivni doživljaj. Tvoj subjektivni osjećaj je da nećeš počiniti samoubistvo jer nemaš razloga za to. Neka žena, na primjer, trpi žestoka maltretiranja od strane muža pa joj još i umre dijete, njoj se javlja drugačiji subjektivni osjećaj od tvog. Ne živi joj se više. Miliš li da bi ona uz malo filozofiranja postala vesela i promijenila svoje subjektivno stanje?

Ako ne bismo uvažavali subjektivna stanja, onda bismo mogli negirati da postoji depresija kao bolest.

Kažeš mora raditi na sebi? Zašto bi neko to MORAO? Ko ga primorava?

_________________
k8št8


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 2:42 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Da, lezilebović, to je ta filozofija. Ima još sličnih.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 2:59 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Zašto moraš raditi na sebi?
To je igra riječi. Ako nešto moraš onda je to pogrešno.
Onda koristi drugu riječ, ako ti smeta riječ "moraš". "Bilo bi poželjno, bilo bi dobro, uspio bi ako bi, bilo bi bolje i povoljnije nego ubiti se."

Čak ni bolest nije objektivna patnja. Čovjek koji se rodi kao invalid onda bi se trebao ubiti u 20-toj godini kad shvati da se razlikuje od ostalih.

Bio invalid, razbolio se, imao brda problema, smrti....ipak potrebno je dodatno na te probleme staviti depresiju ili hipersenzibilnost da bi se čovjek ubio.

Ako vjeruješ u psihologiju onda ćeš se našopati antidepresivima. Ako vjeruješ u Boga onda ćeš raditi na sebi, analizirati, probati, pitati se...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 4:27 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 01, 2009 4:15 pm
Postovi: 96
Nisam ja krenuo da izvršavam samoubistvo nego govorim o tome da to nije tako prosta stvar da se može obuhvatiti pričom na šljokice i cvjetiće iz new age repertoara ili petparačkih savjeta iz popularne (kvazi)psihologije. Stvar je mnogo ozbiljnija. Mislim da je zastrašujući broj ljudi koji pomišlja na samoubistvo ali se boji da to učini.

A u radu na sebi, koji bi bio poželjan, prva lekcija bi trebalo da bude - ne sudite nikome!

_________________
k8št8


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 5:44 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
pepeljuga je napisao/la:
---
Čak ni bolest nije objektivna patnja. Čovjek koji se rodi kao invalid onda bi se trebao ubiti u 20-toj godini kad shvati da se razlikuje od ostalih.

Bio invalid, razbolio se, imao brda problema, smrti....ipak potrebno je dodatno na te probleme staviti depresiju ili hipersenzibilnost da bi se čovjek ubio.

Ako vjeruješ u psihologiju onda ćeš se našopati antidepresivima. Ako vjeruješ u Boga onda ćeš raditi na sebi, analizirati, probati, pitati se...


Kako bolest nije objektivna patnja? Ako je neko vrlo slab, trpi bolove, ne može ni iz kreveta...? Da ne misliš kao Emil Kue da neko u tom slučaju samo umišlja nešto(ima jedan dobar vic o njemu :mrgreen: ) Šta je onda objektivna patnja?

Često je depresija prvi znak bolesti na organskom nivou ali još češće umišljanje nastalo od prevelikih očekivanja.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 6:30 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Sam si napisao: depresija je umišljanje od prevelikih očekivanja.
Naravno da pati onaj tko je bolestan ili nema posao ili je rastavljen od neke drage osobe.Međutim, neko može tu patnju preuveličati do neizdrživih granica, a neko drugi će pronaći vlastiti izlaz i smisao.

Patnja se javlja jer su ljudi pretjerano vezani za određene stvari umjesto da budu vezani za Boga. Primjerice, osoba je zaljubljena i ne može ostvariti vezu i stoga pati. Osoba se treba okrenuti Bogu (što to znači, postoje načini). Potrebno je na prvo mjesto staviti Boga u svom životu, a poslije će i ostalo doći na svoje mjesto (ili će osoba naći drugu osobu ili će biti sama i naći rješenje za sebe).Lazarev govori o ovome.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 7:17 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
^Jedino što ozbiljna bolest nije u istoj ravni sa drugim navedenim. Inače da, ima puno preuveličane patnje i odraslih koji kad im se ne ostvari zamišljeno, više liče na razmaženu decu nego zrele ljude.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 7:51 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
Citat:
arwen dor
Zašto misliš da je degradirajuće? Da je čovjek važniji od drugih bića na Zemlji? Mislim da smo si kao vrsta dali malo previše na važnosti, što je posve očito u tome da nam priroda upravo uzvraća udarac i pokazuje nam gdje nam je mjesto.
Baš je u tom stavu problem.
Puko preživljavanje nije isto što i življenje. Vrabac ne "puko preživljava". On živi. Uživa u životu. Raduje se. Uživa što je živ.
Skakuće i baš ga briga.
I ljudi bi mogli tako, radovati se, uživati što su živi, skakutati i baš ih briga.
Ali ne...oni moraju znati zašto skakuću, moraju imati ozbiljan razlog da budu radosni i moraju imati
svrhu i cilj, moraju se osjećati da su glavni i da su važni, da imaju neku misiju.
To je taj problem.
Nema neke posebne svrhe osim življenja.
Svrha života je biti živ, a to znači biti radostan, veseliti se što si živ. Kad se veseliš što si živ, svjedeno ti je što je onaj drugi šef a ne ti. Stvar je u prioritetima, u tome što je važnije. najvažnije je biti živ. Na bilo koji način biti živ.
Sve ostalo je kompliciranje i stvara blokade koje sprječavaju životnoj energiji da slobodno protiče. Ako energija ne protiče slobodno i nesputano, čovjek na emocionalnoj razini ne može osjećati radost, a na fizičkoj razini postaje bolestan



Moj primer, rodiš se sa manom, nekako to današnja medicina sanira, ali ne u potpunosti i šta se sad dešava, rasteš... razvijaš se...shvataš da si drugačiji...društvo te polako odbacuje...povlačiš se u sebe...stvaraš svoj svet...svoju čudnu ličnost...vreme prolazi...dolazi vreme ljubavi...shvataš da nemaš prođu...nadaš se...praviš korake...trudiš se...ali lepota nema potrebu za ružnoćom, za manama...razočaraš se...gubiš smisao...gubiš cilj...emotivno pucaš, a po prirodi deluješ iz emotivnog centra ...ceo život promašen...ne ostvaren...protok energije se gubi...pretvara se u negativnu energiju koja gura čoveka da tone sve dublje...da postavlja sam sebi pitanja...odakle bilo kome pravo da ti upropasti ceo život pre rođenja? Postavlja se pitanje silaska s pozornice? Postavlja se pitanje...?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 8:31 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
I da ja ispričam svoju tužnu priču? Hoću reći, Ostrov, svakome se njegova patnja čini najteža. A ako silaskom s pozornice ne bi ništa riješio, ako bi se ponovo rodio u sličnom tijelu i rješavao slične probleme, imao sličan život i rješavao ga dok god ga pozitivno ne riješiš? Pročitala sam da primjerice pušač i poslije smrti ima potrebu zapaliti cigaretu. I zato je potrebno svoje ovisnosti pobijediti dok smo živi. Čovjek može biti ovisan i o fizičkom savršenstvu, i o partneru, i obožavati svoju obitelj, i dijete, i novac, čak i vlastitu pamet. Ovisni smo o onome bez čega ne možemo zamisliti svoj život. A Boga treba staviti na prvo mjesto u svom životu, a onda sve ostalo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: čet sep 11, 2014 10:59 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
Ostrov, jesam li ja tebe ono mogao čitati u temi o Gurđijevu(da ne kopam, a i zeza me wifi ovih dana)?

Ako jesam, i on te negde interesuje, samo da ti kažem da ti je iz vizure te tradicije težište na sasvim pogrešnom mestu jer si ga u svojim razmišljanjima postavio izvan sebe. A ako je izvan, a jeste, onda si rob okruženja. A na kakvoću okruženja ne vredi trošiti reči i u pravu je Zagorski, ko radi na sebi ne bi trebao da kritikuje druge. Ali da previdimo na tren taj princip, među takvim ljudima ni Apolon ne bi mogao biti ni srećan ni "ostvaren".

Ajmo realno, i ti iz okruženja(oni malo mudriji i ostvareni) su svesni (malo) kakvi su i kažu da je sretan onaj ko u životu stekne par prijatelja. Znači, mnogo širi krug, nego što pretpostavljaš deli "odbačenost" - ništa specijalno neobično. Drugo i "popularni" vremenom gube "prijatelje" i na kraju biva ono "stare i bolesne niko ne voli".

O ljubavi i braku tek ima pun klinac viceva grubih do soporifičnosti i jesi razmišljao zbog čega je to, i o činjenici da "u svakoj šali ima bar pola zbilje"?

Onako, nije da nemaš problem ali mogao bi da rešiš to ako još razmisliš o situaciji, i ostvariš se na način o kome lepi krelci iz okruženja koji zamišljaju da su neko i nešto ne mogu ni da sanjaju u svojim ograničenim snovima.

Biću slobodan da ti preporučim NIcoll-ove komentare jer on je stvarno posebno zakuco i razbio i definitivno može da ti otvori celu jednu novu perspektivu a ona je SVE.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pet sep 12, 2014 5:25 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
http://www.spiritualresearchfoundation.org/hr


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pet sep 12, 2014 8:05 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Ostrov je napisao/la:
Citat:
arwen dor
Zašto misliš da je degradirajuće? Da je čovjek važniji od drugih bića na Zemlji? Mislim da smo si kao vrsta dali malo previše na važnosti, što je posve očito u tome da nam priroda upravo uzvraća udarac i pokazuje nam gdje nam je mjesto.
Baš je u tom stavu problem.
Puko preživljavanje nije isto što i življenje. Vrabac ne "puko preživljava". On živi. Uživa u životu. Raduje se. Uživa što je živ.
Skakuće i baš ga briga.
I ljudi bi mogli tako, radovati se, uživati što su živi, skakutati i baš ih briga.
Ali ne...oni moraju znati zašto skakuću, moraju imati ozbiljan razlog da budu radosni i moraju imati
svrhu i cilj, moraju se osjećati da su glavni i da su važni, da imaju neku misiju.
To je taj problem.
Nema neke posebne svrhe osim življenja.
Svrha života je biti živ, a to znači biti radostan, veseliti se što si živ. Kad se veseliš što si živ, svjedeno ti je što je onaj drugi šef a ne ti. Stvar je u prioritetima, u tome što je važnije. najvažnije je biti živ. Na bilo koji način biti živ.
Sve ostalo je kompliciranje i stvara blokade koje sprječavaju životnoj energiji da slobodno protiče. Ako energija ne protiče slobodno i nesputano, čovjek na emocionalnoj razini ne može osjećati radost, a na fizičkoj razini postaje bolestan



Moj primer, rodiš se sa manom, nekako to današnja medicina sanira, ali ne u potpunosti i šta se sad dešava, rasteš... razvijaš se...shvataš da si drugačiji...društvo te polako odbacuje...povlačiš se u sebe...stvaraš svoj svet...svoju čudnu ličnost...vreme prolazi...dolazi vreme ljubavi...shvataš da nemaš prođu...nadaš se...praviš korake...trudiš se...ali lepota nema potrebu za ružnoćom, za manama...razočaraš se...gubiš smisao...gubiš cilj...emotivno pucaš, a po prirodi deluješ iz emotivnog centra ...ceo život promašen...ne ostvaren...protok energije se gubi...pretvara se u negativnu energiju koja gura čoveka da tone sve dublje...da postavlja sam sebi pitanja...odakle bilo kome pravo da ti upropasti ceo život pre rođenja? Postavlja se pitanje silaska s pozornice? Postavlja se pitanje...?


razočaraš se u ljubav i u život i u ljude i u slučaju ako si rođen bez mane, ako si bio vrlo lijepa beba, izrastao u savršeno građeno tijelo, sa proporcionalnim crtama lica, nadaren za sve, kao osoba dobar , pažljiv i ljubazan, marljiv i radišan, spretan i sve ti ide od ruke, najbolji đak, simpatičan, uspješan, visoko obrazovan i solidno bogat i lijepo obučen....
U tom slučaju, ne možeš reći da ljepota nema potreba za ružnoćom, jer to nije taj slučaj, pa ne znaš što da kažeš. Počneš tražiti neki razlog zašto se to događa, zašto te odbacuju, gaze, pljuju po tebi, počneš tražiti svoju grešku i opravdanje za tu drugu stranu. Onda zaključiš da nema opravdanja, da ne postoji razlog. Zaključiš da je u pitanju zloća, i u tom slučaju shvatiš- ne da ljepota nema potrebe za ružnoćom nego da - zloća nema potrebe za dobrotom. Da zloća postoji zato da gazi dobrotu i da je to taj rat koji se vodi u tebi i preko tebe.
Ako imaš neku grešku, neki hendikep koji je vidljiv, onda ta greška zamaskira pravi razlog zbog kojega su te odbaciti. A pravi razlog odbacivanja nije TVOJA greška nego NJIHOVA zloća.
Postoje dvije vrste ljudi: dobri i zli. Kad dobri nalete na zle, a ne prepoznaju ih pa im se ne mogu ni suprotstaviti, , onda se misli o samoubistvu češće motaju po glavi.
A trebale bi se motati misli o tome kako upoznati i pobijediti neprijatelja. Kad gledaš sa strane, logično je da žrtvi ne pada na pamet kako da se bori nego kako da sama sebe uništi.

Mene jako kopka taj mehanizam kako zli uništavaju dobre i kako se pokrene mehanizam samouništenja kod dobrih, i stalno tražim način kako da ga odgonetnem, da sužim kako i zašto to tako funkcionira.
Jedan dio sam skontala, ali još fali nešto pa da imam kompletnu sliku.





PS:,...džaba ti je silaziti s pozornice jer ćeš se vratiti s isitim problemom samo malo drugačije upakovanim.
Dobro bi bilo da definiraš svoj problem. Što točnije i konkretnije. Nije jednostavno pronaći svoj "sudbinski problem ili zadatak duše" koji se ponavlja kroz razne živote i vrti se dok se ne skonta i riješi.

Tijelo pamti, tijelo ima svoju svjesnost. Osim u mozgu, naša sjećanja pohvranjena su u npr jetri, želucu, mišićima, itd... U tijelu su pohranjene emocije iz proteklih događaja ovog i prošlih života, a osim naših tu su i emocije koje smo pokupili od drugih osoba, i emocije povezane s emocijama nama bliskih osoba. U tijelu se nalaze "ključne točke" za koje su vezane emocije koje su potisnute u podsvijest i bilo bi ih nemoguće pronaći da nisu zakačene na fizičkom tijelu. Da ne zaboli mjest gdje su zakačene nikad ih ne bismo pronašli pa bi radile probleme na višim razinama gdje mi ne možemo dospjeti
Možda uspiejš na internetu pronaći literaturu na temu inteligencije tijela, pamćenja tijela?
Za početak, dobro bi bilo da to proučiš pa da kreneš rješavati to što ti imaš u svom tijelu. A znam imaš jer svi imamo...
osim toga, Bert Helinger u knjizi "Priče o ljubavi" objašnjava kako se prenosi to što mi zovemo karma, kako se obiteljski problemi mogu odraziti na potomstvo u obliku životnih, fizičkih, psihičkih i emocionalnih problema, i kako se rješavaju takvi problemi.

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pet sep 12, 2014 7:22 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 20, 2011 10:04 am
Postovi: 373
Što mislite o samubojstvu u pogledu "Žetve" te polarizacije te osobe?

_________________
Ekatarina Velika/Sinhro /Došao sam da te nosim u kuće mojih predaka, da ti pričam da noći nema da odustaneš da želja je glad je vatra...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pet sep 12, 2014 8:49 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
Da budem malo otvoreniji...

Citat:
pepeljuga
A Boga treba staviti na prvo mjesto u svom životu, a onda sve ostalo.


Kako da stavim na prvo mesto u svom životu njega koji pored sve svoje ljubavi dozvolio da se rodim kako sam se rodio? Postavlja se pitanje odakle bilo kome pravo da ti upropasti ceo život pre rođenja?


Citat:
lezilebovic
Ako jesam, i on te negde interesuje, samo da ti kažem da ti je iz vizure te tradicije težište na sasvim pogrešnom mestu jer si ga u svojim razmišljanjima postavio izvan sebe. A ako je izvan, a jeste, onda si rob okruženja. A na kakvoću okruženja ne vredi trošiti reči i u pravu je Zagorski, ko radi na sebi ne bi trebao da kritikuje druge. Ali da previdimo na tren taj princip, među takvim ljudima ni Apolon ne bi mogao biti ni srećan ni "ostvaren".


Da,da pisao sam u temi o Gurđijevu, i dosta toga sam otkrio novog, a i od Uspenskog.

Možda si u pravu...još uvek nisam raskrstio sa centrima šta i kako, ali uglavnom emotivno delujem...to jest kad treba nešto da uradim ili da kažem nekom nešto, tada bez mnogo razmišljanja radim što u trenutku osetim...siguran sam da je to zbog toga što još u sebi imam više ja.

Citat:
lezilebovic
Onako, nije da nemaš problem ali mogao bi da rešiš to ako još razmisliš o situaciji, i ostvariš se na način o kome lepi krelci iz okruženja koji zamišljaju da su neko i nešto ne mogu ni da sanjaju u svojim ograničenim snovima.


Bio sam na putu da se ostvarim kao pisac, ali izgubila se energija...izgubila se ljubav...pa sam posle doživeo pad u duboku mračnu šumu...i od tada lutam šumom...izgubio se smisao...besmisleno je sve...sve je apsurdno...digo sam ruke od svega...može se reći na neki način da sam se predao životu...možda...

Citat:
lezilebovic
Biću slobodan da ti preporučim NIcoll-ove komentare jer on je stvarno posebno zakuco i razbio i definitivno može da ti otvori celu jednu novu perspektivu a ona je SVE.


Čitao sam neke Nicollove komentare i ima dosta toga korisnog...u poslednje vreme sve slabije čitam...

Citat:
arwen dor
razočaraš se u ljubav i u život i u ljude i u slučaju ako si rođen bez mane, ako si bio vrlo lijepa beba, izrastao u savršeno građeno tijelo, sa proporcionalnim crtama lica, nadaren za sve, kao osoba dobar , pažljiv i ljubazan, marljiv i radišan, spretan i sve ti ide od ruke, najbolji đak, simpatičan, uspješan, visoko obrazovan i solidno bogat i lijepo obučen....


sve to stoji...ali oni imaju mogućnosti da biraju, lepo je kad imaš mogućnost da biraš i ako pogrešiš znaš da si sam birao...ponekad je lepo kad sam pogrešiš...a šta će osoba koja je nema mogućnos da bira...kad nema mogućnost da pogreši...jer je već pogrešan...

Citat:
arwen dor
PS:,...džaba ti je silaziti s pozornice jer ćeš se vratiti s isitim problemom samo malo drugačije upakovanim.
Dobro bi bilo da definiraš svoj problem. Što točnije i konkretnije. Nije jednostavno pronaći svoj "sudbinski problem ili zadatak duše" koji se ponavlja kroz razne živote i vrti se dok se ne skonta i riješi.


Možda si u pravu...ali ideja o silasku s pozornice mi daje snage da živim u ovom svetu gde je sve apsurdno, da ne kažem besmisleno...daje mi snage jer znam da svakog trenutka imam put ka slobodi...to me je naučio filozof Seneka i stoička škola...
Da li će se život ponavljati kako kažeš ili šta već, nisam nešto toliko razmišljao o tome...jer sam čovek ne može da zna šta se dešava posle...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: pet sep 12, 2014 10:25 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Boga optužujemo, ljutimo se na njega... Upravo pričam o zatvorenom krugu, jer zbog patnje ne obraćamo se Bogu, a ako se ne obraćamo Bogu ne možemo riješiti svoju patnju.

Nađi način i svakodnevno, dosadno i uporno se obraćaj Bogu i onda u tvoj život ulazi mir, ili kažu povise ti se vibracije. I zbog viših vibracija svi problemi prolaze mimo tebe. Jer sve i vidiš drukčijim očima.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: sub sep 13, 2014 2:55 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
@Ostrov

Heh, :D pošto sad i sam imam kreativnu blokadu(100 ideja šta da kažem a ne bih da kucam čitav čaršav jer bi ispao ko Belzebubove priče :mrgreen: ) podsetio bih te sad samo na ideju Rada da smo mašine... Nema psihologije među nama "1. 2. 3. ljudima", samo mehanika.

Meni je ta ideja puno pomagala i još uvek to čini da se oslobodim uticaja "okoline" . Pošto trenutno nemaš snage ni volje za čitanje, bar pokušaj da u mislima proširiš implikacije ove ideje što šire možeš.

P.S. Trenutno si kivan na Boga ali zapravo, po dijagramu Oktave, vrlo malo njegovog uticaja(tzv. Božje Milosti) dopire do nas kroz krošnju ove "tamne šume" sazdane od mnogih mehaničkih zakona.

I malo da ublažim gorčinu iz svog prethonog posta, da sam pisao o ljudima, imala bi smisla ali pošto su u pitanju mašine, ispadoh još i nepravedan. :angel4:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: sub sep 13, 2014 9:06 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
Osim toga, činjenica da se nisi još "ostvario" kao pisac je sjajna demonstracija da ne možeš da činiš. Da možeš, učinio bi to bez problema. I još jedan istinski razlog zašto bi trebao da radiš na sebi umesto očajavanja, pa bih se usudio da ti ponovim nešto što je meni davno Basil Tilley rekao na istu temu:

"Don't get negative about things you cannot do."


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: sub sep 13, 2014 10:48 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri jul 02, 2014 3:42 pm
Postovi: 46
pepeljuga je napisao/la:
Osoba se treba okrenuti Bogu (što to znači, postoje načini).

I meni se čini da je ključ ove teme u ovome,ako stavljaš Boga na prvo mjesto klasično samoubojstvo je praktički nemoguće,osim dati život za prijatelje štogod to značilo i na kojoj god razini bilo izrečeno u Evanđeljima.Ako se strogo gleda skoro svaki mučenik je samoubojica,da ne govorimo o Ivanu Krstitelju ili čak Isusu Kristu.Treba razlučiti ipak neke stvari,a pošto je to nemoguće jer nije samo da čovjek uglavnom nezna dubinu tuđe situacije nego je rečeno i da ne vidi iznad svog nivoa,pa je bolje biti oprezan i ne suditi odnosno donositi zaključke.
Za nas koji nemamo vjeru u pravom smislu i povjerenje u Boga,jer je to uglavnom nestalo sa zemlje pogotovo u zapadnom društvu,a samim time i strah od stvari za koje znamo da ih on ne odobrava a jedna od njih je samoubojstvo,bi dobar motiv mogli biti živi roditelji.Čovjek nije sam zaslužio svoj život i dobio ga je na dar od roditelja,nije pravedno uzvratit im samoubojstvom dok su živi,nego se strpiti dok ne umru,to je najmanje kako im se može odužiti.
U Belzebubovim pričama znanstvenik-glazbenik koji proučava vibracije prije planiranog samoubojstva sjetio se svoje majke i sve njene tuge kad sazna što je učinio i to ga je zaustavilo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: ned sep 14, 2014 2:52 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jul 30, 2013 9:39 pm
Postovi: 135
Citat:
lpepeljuga
Boga optužujemo, ljutimo se na njega... Upravo pričam o zatvorenom krugu, jer zbog patnje ne obraćamo se Bogu, a ako se ne obraćamo Bogu ne možemo riješiti svoju patnju.

ezilebovic
P.S. Trenutno si kivan na Boga ali zapravo, po dijagramu Oktave, vrlo malo njegovog uticaja(tzv. Božje Milosti) dopire do nas kroz krošnju ove "tamne šume" sazdane od mnogih mehaničkih zakona.


Nisam ljut niti kivan, već samo postavljam pitanje odakle pravo i ako ima nekog pravila...dugo vremena je trebalo da prodje i mnogo padova da bih prihvatio sebe , svoje mane i sve svoje komplekse....tako da sad zivim od trenutka do treutka...ne očekujući ništa od života...ponekad naiđu dani kad ne znam gde bijem glavom...

Setih se Andrićevih reči:
"Nismo birali ni zemlju ni mesto gde ćemo se roditi,
ni narod u kojem ćemo se roditi,
ni vrem u kojem ćemo se roditi,
ali biramo jedino dali ćemo biti ljudi ili neljudi."
Samo bih još dodao – ali biramo kada i kako ćemo sići s pozornice.


Citat:
Micro
Za nas koji nemamo vjeru u pravom smislu i povjerenje u Boga,jer je to uglavnom nestalo sa zemlje pogotovo u zapadnom društvu,a samim time i strah od stvari za koje znamo da ih on ne odobrava a jedna od njih je samoubojstvo,bi dobar motiv mogli biti živi roditelji.Čovjek nije sam zaslužio svoj život i dobio ga je na dar od roditelja,nije pravedno uzvratit im samoubojstvom dok su živi,nego se strpiti dok ne umru,to je najmanje kako im se može odužiti.
U Belzebubovim pričama znanstvenik-glazbenik koji proučava vibracije prije planiranog samoubojstva sjetio se svoje majke i sve njene tuge kad sazna što je učinio i to ga je zaustavilo.


I o tome je Seneka pričao.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Silazak s pozornice...
PostPostano: ned sep 14, 2014 5:07 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet jan 16, 2014 4:23 am
Postovi: 227
Jedan od životnih apsurda povezanih sa fizičkim izgledom: s jedne strane ljudi s nekom fizičkom "manom"(stvarnom ili imaginarnom) koji misle da su zbog toga unesrećeni a sa druge prelepe žene koje potpuno isto misle i osećaju. :-k

Ne znam zašto pominješ Seneku. Od svih ljudi stoici su verovatno imali najmanje izražen stav da je suicid validan "silaz". Baš naprotiv, eto, recimo, Epiktetov slučaj...


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 138 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 8 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz