Djelomično se slažem s tvojim stavom, Sophia, da se razumijevanjem sadašnjosti može dovoljno napraviti...
Regresija, ako je sama sebi svrha, nema puno smisla a i ne bi dovela do nekog pozitivnog rezultata, nego je vjerojatnioje da bi donijela samo još više zabune i pomutnje... Regresija ima smisla onda kad je neophodna da bi se riješio neki konkretan problem.
Meni se regresija događa isključivo usput i ne namjerno planirano, već kao posljedica.
Npr., kad imam neki problem na kojem radim, trudim se, meditiram, tražim načine, pokušavam spoznati uzroke, nalazim rješenja, ali, uporno ne ide. Dođem do toga da mora postojati neki uzrok za kojeg ne znam, kojeg nisam otkrila. Tada mi padne na pamet da bi uzrok mogao biti izvan ovog života, negdje drugdje, pošto ga do sada nisam pronašla, a poduzela sam sve što mi je palo na pamet.
Regresija su vizije, slične lucidnim snovima, kada se simbolika i stvarne slike nadopunjavaju, i imaju jasne boje, miris, okus, kao da su žive. Može se razgovarati s likovima koje srećete, postavljati pitanja i dobijati odgovore, ili, jednostavno sve postane samo po sebi odjednom jasno. Samim osvještavanjem uzroka problema, problem se rasplinjava, a postoje i tehnike da se direktno radi iscjeljenje prošlosti. Reikisti šalju simbole, vjernici mole i opraštaju, psiholozi osvještavaju, analiziraju i interioriziraju...
Iscjeljivanjem prošlosti iscjeljujemo i sadašnjost i budućnost. Do sada je to kod mene to sjajno "radilo", i uvijek je bilo rezulata koje ne znam kako bih drugačije postigla (ne tvrdim da ne postoji još načina..) Tiče se konkretnih životnih problema i konkretnih situacija, zdravstvenih problema, nekakvih bolova kojima se ne može odrediti točan uzrok klasičnom medicinskom dijagnostikom, odnosa s drugim ljudima, odnosa u obitelji, pa i konkretnih poslovnih poteza.
Radom na sebi dolazimo do spoznaje o sebi, upoznajemo kakvi smo mi za pravo. Takvim radom bliže smo svojoj istinskoj prirodi. Regresijom doznajemo ZAŠTO smo takvi kakvi jesmo, a kad doznamo zašto, tada je lako mijenjati. Ne kažu bezveze da je najteže prmijeniti sebe.
Cilj svega nije zadovoljiti znatiželju nego postati produktivniji, uspješniji, bolji čovjek. Slobodniji. Još bliži svojoj istinskoj biti.
"Osloboditi se okova prošlosti" je sintagma koju ja, od kad radim regresiju, razumijem malo drugačije ...

Sophia i Arja, to što spominjete zove se sinkronicitet ili podudarnost. (Dobar opis je u Celstinskim proročanstvima) Što više sinkroniciteta uočavamo, to smo otvoreniji za upoznavanje novih dimenzija stvarnosti. Uvidi. Što više uvida, to smo bliže spoznaji istine, i dokazujemo sami sebi da doista svojim mislima oblikujemo svoju stvarnost. Još samo da do kraja očistimo podsvijet koja ometa i nameće svoje negativne obrasce, pa možemo stvoriti još bolji i pravedniji svijet...Svima nam je ta činjenica, da mislima oblikujemo svoj život i svijet, novost u odnosu na naše ranije poimanje stvarnosti, i u odnosu na "službenu" filozofiju. . Zato nam dokazi dobro dođu ako ponekad posumnjamo u ovu novu priču u koju je, do nedavno, malo tko vjerovao...
Sjajnooooo...

Da, bas tako, Sophie. Na to mislim. Na sumiranje. „Skupljanje razbacanih ja u to jedno Ja“. I to ovako jos jednom:



Regresija je ponekad veoma korisna, nekada je samo radoznalost, a ponekad samozavaravanje i pokusaj da, baveci se takvim dramama, izbegnemo suocavanje sa onim istinskim problemom.

Ovo je drugo: drugacije opazanje toka vremena, koje se krece prema tom korenu, inicijalnom nadrazaju, osnovnoj temi koja se ponavlja kao u „Boleru“, preko vise instrumenata, blagih varijacija i uvek izgleda nova.
I prociscuje usput ton svakog instrumenta, "lececi" svako nase rasuto ja, prepoznajuci ga i objedinjavajuci ih sve u jednu melodiju (koja sada vise podseca na skripanje starog tranzistora ). Neverovatno sta smo sve u stanju da ucinimo da bismo izbegli suocavanje sa tim tamnim mestima. Doduse, nista cudno, sa stanovista ega realno su prilicno neprijatna.

A za to vreme nasa dnevna svest konstruise pricu/price u pravolinijskom vremenu, bas kao sto san konstruise dramu od nekoliko minuta da bi racionalizovao neki sokantni dogadjaj. Ovo jos jednom:

.

Hehe, i tako ja ispricam nekom svom prijatelju sa XD: „I taman kada su se oni Drakoi iskrcali, probudila sam se “. kidding

Naravno, opazanje vremena je subjektivno, pa nekom ovo verovatno zvuci izvan pameti. No, sto rece arwen, ...

Hvala za puzle, ljudi.

meni je ovo prvi zivot na ovoj zemlji a ujedno i jedini....dakle nakon ovog zivota prelazim u duhovnu sferu,od kud sam dosao,vracam je svjetlu mom Bogu koji je jedini prava istina.

Pozdrav, Churo! Kao prvo, je l se tvoj nik čita kao ćuro ili kuro?
Drugo, kako si tako siguran da ti je ovo prvi i zadnji život na Zemlji (jer to je veoma čudan slučaj, ako je istinit?!) i šta ti znači to da "nakon ovog života prelaziš u duhovnu sferu"?

Pozdrav
A:

cita se ćuro..pozdrav i tebi,zato mislis da je ovo razmisljanje cudno?pa svi smo duhovna bica.tjelo nam je prijevozno sredstvo na ovom svijetu,dusa je ono sto nas pokrece i drzi,naime kada umremo bacamo svoje tijelo i odlazimo tamo odkud smo dosli--i ono sto zapravo jesmo oduvijek,duhovna i ne mterijalna bica

Arwen, da sebe odnosno tebe ne ponavljam, samo kažem: stavi i moj potpis ispod svega ovog što si napisala...Pogotovu ono oko smisla regresije uopće, i zašto se prisjećati prethodnih života. Kako sam već ranije rekla, meni su sva moja sjećanja došla prirodno, tokom nekih životnih perioda, kada je trebalo da saznam gdje sam sve i kako živjela da bih razriješila neke svoje sadašnje naizgled nerješive probleme...
Jedan od primjera:
Ja, Sjevernoamerički Indijanac u vrijeme kada Zapadnjaci nisu još ni saznali (barem ne zvanično), da postoji ovaj kontinent...Taman sam prije par dana upala u selo drugih Indijanaca i pobila nekoliko njihovih pripadnika...I prisjećajući se tih trenutaka stojim na vrhu nekog brda, gledajući ispred sebe neka druga, nepregledna, šumom obrasla brda, i što je najvažnije imam OSJEĆAJ da sam muško (a u ovom životu nisam), u nozdravama osjećam miris OZONA (oliti svježeg zraka) i sav sam napuhan i gord od te svoje posljednje pobjede...(inače, gordost mi nije osobina u ovom životu, naprotiv) kad odjednom iza mojih leđa nečujno, prikrada se pet-šest pripadnika upravo tog indijanskog plemena protiv kojeg sam se borio prije par dana...i dok sam se okrenuo oni me zgrabiše i nakon kratkog hrvanja u kome sam bio nemoćan, uhvatiše me i baciše sa vrha tog brda na kome sam stajao...Osjećaj padanja bio je jako dugačak...
Da se vratim u ovaj život...kad sam vidjela tijelo samoubice prije desetak godine u mom gradu, na travi, kako leži, blizu moje zgrade, spopala me tjeskoba...tip se bacio sa 15.-tog sprata, i sve bi bilo uredu, da mi nije pozlilo od moje vlastite misli: misli kako on dugo dugo pada, a ne od same smrti ili letenja nadole...dugo padanje bilo je moja strava...To veče sjela sam u meditaciju, redovnu, i ne razmišljajući više o toj sceni koju sam vidjela kad sam se vraćala s posla, počelo je i otkrivanje priče sa početka teksta...Tek nakon toga, postalo mi je jasno zašto se bojim PADANJA sa visine, a ne same VISINE...bilo je to sjećanje na jedan od zadnjih trenutaka jednog od mojih prethodnih života...Još samo da pomenem kako mi je bilo simpatično u toj meditaciji OSJEĆATI kako su moji mišići nabrekli, kako sam osjećala sirovu snagu tog ljudskog bića i neizmjeran PONOS zbog osvojene bitke...sve to u ovom životu dakako nemam...i stoga je bilo još upečatljivije ovo iskustvo...
Eto, toliko zasada.
A.

A da li si sigurna da si licno pobila nekoliko pripadnika drugog plemena?

To je, churo, super. Znas odakle si, znas kuda si posao, sada ti ostaje samo da uzivas u putu.

Meni je sve to tako apstraktno i tako zanimljivo. Čini mi se da sam jedino ja s*ebana i da ne znam otkud sam došla, a ni kamo ću otići

smagda, ne žuri s pitanjima...sve u svoje vrijeme..kad ti bude trebalo, i kad budeš spremna, doći će..

Pozdrav, Ćuro, dobrodošao

Niko se nije naucen rodio! A koliko ja primecujem i nisi toliko s*ebana, dobro ti ide.

Stara moja nisi sama.
I ja isto ,i ja isto!!!

Jesam, na žalost, i to više njih...

A.

To sto si upravo napisala je potpuno pouzdan znak da nisi s*ebana. Kao ni Marin.
Jer si dovela svoj pogled na svet - prethodni koncept - u pitanje - onu cvrstu tacku u Svemiru, sa koje se moze sagledati svet.
To ume da bude neprijatno, jer se za trenutak nadjemo na brisanom prostoru.

Sloboda je kada prestanemo da tu tacku trazimo.
Ali ne zurim da dotle stignem, dopada mi se i ovaj put a i poigravanje razlicitim konceptima
Za sve Putnike, odakle god dolazili i kuda god isli.

Arja..da e utješim...taj put traje jako jako dugo..taman kad pomisliš da si nešto postigla i skužila dođeš do one legendarne "tek sad znam da ništa ne znam"..i tako..ide to...
i ...mislim da je bolje mislit da si malo s*eban nego da budeš siguran i samouvjeren toliko čvrsto i nepokolebljivo, da se na kraju ipak s*hebeš

Churo:

Klošaru, pa kako si dobio ovu "kartu" za finale?!? Samo jedan život, i to odmah u finalu ( do 2012. g. )...

... kolko sam se ja tu na Zemlji morao "namučiti" da dobijem kartu za ovo finale... koliko života preživjeti... uh, uh... , srećkoviću jedan! ( ziher si je dobio prek neke veze... ujak ili stric ti radi u Konzorciju ?!? )

Bas tako!

Predivno, predivno!!!!!! Pročitavši ovu rečenicu istovremeno osjetih i usamljenost i ljubav. Predivno!!!
Hvala


Ne znam kamo idem ni odakle sam došla, ali put kojim putujem doista je predivan. Kao da se iz dana u dan otvaraju neke nove oči i neke nove ja koje pridaju važnost nečemu što do tada nisam ni primjećivala. Put kojim putujem pun je stvari koje jedva čekaju da budu otkrivene, a kad ih otkrijem, osjećam pravo ushićenje i u sebi i u njima.

Churo je odlucio da malo bere bobice,lovi bizone,slika po zidovima...
Dajte hocu mu vec neko reci? :idea1:

Churo nemoj nista da brines bice sve u redu.....

Osobno mislim da je regresija OK ako čovjek iz nje nešto nauči o sebi. Kakogod, mislim da su sjećanja na prošle živote neusklađene frekvencije s današnjim frekvencijama , odnosno da duša nije u potpunosti odbacila frekvenciju na kojoj je živjela u nekom od života, dal' zbog nekog duga (savjest ili nešto) ili izbacivanja energije iz ravnoteže, ne znam, ali to mi se nekako dulje vrijeme mota po glavi.