Kao prvo, zelim vas sve zajedno pozdraviti. Naisla sam na vas forum preko google, jer na sve nacine pokusavam pronaci rjesenje za moj problem. Vidim da se dosta bavite "tim" temama koje mene momenatlno muce, pa eto, da probam, mozda mi netko da nekakav pametan savjet.
Radi se o sljedecem....prvo da naglasim, da nisam neki vjernik koji ide u crkvu itd. pa da mi se iz tog razloga mozda desava to sta mi se desava, naprotiv dok mi se nije pocelo desavati nisam ni vjerovala da se tako nesto uopce moze desiti.
Moja majka je imala mozdani udar i nakon toga pala u komu, a nakon dva dana kome umrla. E sad, ja sam uvijek bila jako vezana uz nju i svaki dan smo se cule telefonom po pola sata, jer ne zivimo u istom mjestu. I tu je pocelo....cim sam stigla u kucu u kojoj je zivjela, ja sam vidjela scenu koja se odigrala kad je ona dobila mozdani udar. Dakle vidjela sam kao iz njenih ociju kako sjedi na klupi, kako ju obuzima nesto sto rijecima ne mogu opisati, osjetila sam to, osjetila sam i dan danas osjecam stravican strah koji je imala u tome momentu, misli koje su joj se vrtile po glavi, vidim ljude oko nje, vidim covjeka koji je zvao hitnu, tocno mjesto gdje stoji i telefonira (pitala sam ga poslije da li je on zaista tamo stajao dok je zvao hitnu, potvrdio mi je), vidim polozaj tijela koji ima i milijon ostalih detalja vezanih za situaciju.....jednostavno gledam njenim ocima i osjecam njenim culima (ma koliko to glupo zvucalo). Sve do trenutka dok nije hitna stigla. Od tu pocinje mrak.....misli su totalno pobrkane, strah je prisutan i mrak...ali svijestan mrak (ja vam stvarno ne mogu opisati rijecima kako bi trebalo). U bolnici mi je receno da je u kolima hitne pala u komu.
Dalje, cujem nase glasove kako joj pricamo u bolnici, ali ih cujem kako odzvanjaju i osjecam borbu...silu (toliko jako da me cijelo tijelo pocme boliti, neki strasan nemir me obuzima i kocim se) koju ulaze da ih cuje i da se pomakne....
Poslije toga mi se javlja tuga, njena tuga, tri dana sam ju vidjela (u tim mojim nekim vidjenjima) kako sjedi negdje i nesto ceka, a ni sama ne zna sta ceka i koliko ce to cekanje trajati i kako je jako tuzna.
Nakon ta tri dana pocinje non stop misao da mi ima nesto reci...i da mi nije sve rekla i ima mi nesto reci i mora mi nesto reci i eto tako stalno ja zivim izmedju tih misli i osjecaja. Samo se sada mjenjaju...jednom ono u momentu mozdanog, jednom dok je lezala u komi, jednom ona tri dana cekanja...a da mi ima nesto vazno reci non stop.
Ako bilo sta znate, kako da se ja ponovno dovedem u normalu i oslobodim toga svega vi mi pomozite. Mada ja kao nekom porukom osjecam da kad bi mi ona rekla to sta ima da bi to mozda sve i nestalo.....nemam pojma vise ni sama sta da mislim.
Zao mi je samo sto ne smijem pomisliti na moju mamu jer odmah pocne kaos i kosmar tih njenih osjecaja i svega ostalog....
Moja kcerka ju je par puta sanjala i svaki put joj je u snu rekla kako ima nesto vazno da nam kaze, da ju kao nazovemo telefonom (mada ja pred kecrkom nisam nikad spomenula moj problem).
Eto ja ne znam kako dalje.....

neobicno
ja bih pokusala da uspostavim komunikaciju,jer izgleda kao da ste na korak do toga...
naci mirno mesto,koncentrisati se,misliti intenzivno ili govoriti naglas i traziti odgovor

ja sam do nekih uvida dolazila u poluuspavanom stanju,ako mozes kontrolisati da produzis vreme pre padanja u san ,a opet biti skoro uspavan....masta u tom periodu ozbiljno radi ,ako se prepusstimo,padamo u san,ako ne svasta moze da se sazna..

Pokusala sam vec onako u miru, kad sam sama koncentrirati se, al valjda nedovoljno....jer mi nikad nista nije uspjelo...nemam pojma....
A san ne mogu kontrolirati, barem nikad nisam pokusala, mozda bi i mogla, ne znam....jednostavno nikad nisam bas nesto posebno vjerovala u te stvari i sad mi je to sve veliki okret u zivotu nekako.
U svakom slucaju, hvala na odgovoru!

zdravo Leontina, bas je nekako misticno ovo sto pricas.

Onako, ne bih htio da se prosipam jer se ne razumijem toliko u to šta je sve moguce da se desi sa dušom nakon smrti, osim onih standardnih Newtonovih pogleda, i jos nekih mojih ne mora znaciti tacnih misljenja.

Moj otac je isto prije nekih 6-7 godina dobio mozdani udar, bio u komi 2-3 dana i umro.
I dan danas imam neke zivotne situacije slicne njegovim, a koje nisam imao prije njega... pogotovo iste zdravstvene tegobe itd...
Jedna vidovnjakinja mi je rekla da je njegova dusa jos uvijek prisutna u mojoj kući, da se veže za mene, i da samim tim privlačim ono što je on privlačio, odnosno na neki način odradjujem karmu koju je on imao... Palio sam svijece, pokusavao uspostaviti kontakt sa njim, poslati neku poruku... Da li sam uspio ni danas dan ne znam, jer vjerovatno nisam izvjezban za takvo nesto.

Ja kontam onda, da mozda postoji mogucnost da je duša tvoje majke prisutna mozda, da se iz nekih razloga veže za tebe, a s obzirom da si ti jako prijemciva (sto se vidi iz prilozenog) moguce da si UPLOAD informacije iz njenog polja, i automatski imas neka njena sjecanja, a zadnja i nasvijezija su bas ona prije smrti, koje i vidis..

Kazem opet, neko moje razmisljanje, to mi je prvo palo na pamet... Cisto da imas i to s rezervom, i pokusas uspostaviti neki kontakt s njom, bez panike, onako opusteno, mora biti neki razlog za to sto ti de desava, siguran sam da ces doci do odgovora...

A što ako sve to nije pametno? Jeste pomislili da možda ima entiteta koji jedva čekaju interakciju i povezanost, glume pokojnika i znaju sve o njemu bilo preko njega ili preko vas, a nisu taj pokojnik.

Promatrač, kao što sam rekao, nisam toliko stručan što se ovog tiče, i zato sam rekao da moje mišljenje uzme sa rezervom.

A što se tiče tvog mišljenja, vjerujem da valja razmisliti o njemu, i uzeti ga kao ozbiljnu mogućnost...

Naravno, i moj post je bio mišljenje koje se uzima sa rezervom, ali ima tu negdje na forumu, mislim da u sklopu Gnostike da bilo kakvo petljanje sa "radio grobljem" ili "groblje roamingom telefonskom vezom" ne može izaći na dobro, ali sad ne stignem tražiti, mislim da je to u sklopu učenja mr. G..
(i to je sa rezervom)

Hvala na ovom izvrsnom opisu svog iskustva Leontina.

Duša tvoje majke kao da je bila iznenađena ovim naglim događajem tijela i sada mi to izgleda kao da je ona zaista ostala na našoj razini i nije otišla na kontemplativni nivo. Zanimljivo je kako si ti to ponovno sve reproducirala i osjetila ono što i ona.

Sklon sam kao i Promatrač upozoriti na opasnosti pokušaja komunikacije s lutajućom dušom. Treba joj nekako pomoći otići u svjetlo. Zamoliti ju? Vjerujem da ima znanja i iskustva o tome na ovom forumu.

Svaka komunikacija može samo završiti s dezinformacijom i zbunjivanjem živih i daljnjom stranputicom u životu onih u ovom realitetu.

Teško je neudovoljiti voljenima.

Spominješ da osjećaš njezin strah, što je s tvojim? Osjećaš li strah radi sveg ovog događanja? Jer ako ga osjećaš, onda je normalno da se nećeš moći koncentrirati. S druge strane, gorljivo nastojanje da "saznaš" što želi reći - moguće će te samo blokirati da to saznaš, obično se takve "poruke" dobiju kada ih ne "očekuješ", točnije kada si u kakvom takvom miru, a načina koji ćeš ih dobiti nije takav da znaš da je to poruka koaj je eto "izrečena". Može to biti neki "znak" kojeg ćeš primjetiti u nekoj "slulajnoj" situaciji, a koji će ti odjednom biti jasan, pa eto da znaš. Kao i sve drugo, ovakve se stvari nađu i "sitnicama".

Spominješ i kćer, možda je kćeri i rekla u snu - ali se ona toga ne sjeća, jesi li pitala kćer što ona misli da je majka zaboravila? Kada kažem pitala i to napravi onako neobavezno, često se sjećamo samo djelova snova - pa može tako biti i kod tvoje kćeri, ali je ti možeš pitanjem potaknuti na "prisjećanje"...

Što se Duše tiče - ovo ne mora biti zadržavanje Duše, može se raditi samo o tome da se Duh zadržao na ovoj razini. U tom slučaju važna je informacija da li imaš strah spram svega ovoga.

Alf

Meni je neka prva asocijacija bila da je u ovom slučaju došlo do kačenja majke ili nekog fragmenta njene svijesti za kćerku (kačenje roditelja za djecu, navodno, nije rijedak slučaj!?).

Nekako mi to najviše drži vodu, mada tu ne bi trebalo doći do prekida kontinuiteta jer bi u tom slučaju kćerki bilo rečeno i ono što je ostalo nerečeno a navodno ima neku važnost. Ovako, kao da je "traka" prekinuta, pa se povremeno vrti samo jedan njen fragment?!

..

Da, zato sam i rekla da je "duh" možda u pitanju, a zato i pitam o strahu i osjećajima - ali njezinim, Leontininim. Pa čekam njezin odgovor!

Vrti se onaj najšokantniji....nije ovo neuobičajeno....

Alf

Možda su majka i kćer dvije duše koje su fragmenti jedne veće...

Poput nadduše?

Socijalno-memorijski kompleks u budućnosti?

A sto ti je to?

šetaj, hodaj, ako možeš kroz prirodu, još bolje.
kad dođe vrijeme, stvari će se povezati.
prije ne

I ja sam na ovo prvo pomislila. Imaju 3 vrste entiteta, a u ovom slucaju moze se raditi o entitetu koji je bio u majcinoj auri a zatim nakon njene smrti potrazilo njoj najblizu osobu da se zakaci.Ni malo prijatno. Predlazem da odes nekome ko bi mogao da raskine te veze ili da sama pokusas sa meditacijom tj. tehnikom "kidanje veze". U ovoj meditaciji koristi se simbol osmice, a u samom procesu kidanja veza, dobijaju se uvidi o kojim se to vezama radi te njihova objašnjenja. Kidanjem veza polako mičemo iz naše podsvijesti one principe našeg djelovanja koje je ta osoba, na neki način, kreirala umjesto nas. Ovime oslobađamo i drugu osobu jer i ona nosi sa sobom neka uvjerenja koja smo joj mi nametnuli. Kako bi potpomogli oslobađanje, ponekada ćemo od višeg vodstva dobiti uputu da raskinemo vezu sa nekom našom željom, uvjerenjem, možda čak i sa firmom u kojoj radimo ili smo radili prije. Dakle prema ovome možemo vidjeti da nismo vezani samo sa ljudima, već i sa našim mislima, željama, stavovima i još mnogo toga.
Zamislis u nekoj prostoriji znak br.8" ali da se ne preklapa vec da se samo krugovi dodiruju. Polako ga iscrtas na tlu te prostorije s desna na lijevo. Kad zavrsis u jednom krugu zamislis sebe kako sjedis a u drugom osobu sa kojom trebas da raskines vezu. Onda polako bez zurbe s desna na lijevo zamislis da se tim brojem 8 pale kao neonska svjetla...nesto kao svjetloplave boje a moze i onako bas isto kao neonska svjetla. Tako mozes stupit u kontakt sa osobom koja se nalazi u drugom krugu pitat je sta zelis i sl. Takodjer mozes u drugi krug da stavis bilo sta ne mora to biti osoba, mogu i nasi strahovi, emocije, cak i posao gdje smo imali ili imamo nekih problema i sl. U meditaciji dakle razgovaras sa osobom koja je u krugu i cak i ako nista ne kaze trebalo bi biti istrajan i ponavljat meditaciju...kad tad pokazace se rezlutati....

meni to što opisuješ izgleda kao kačenje duše pokojne majke i njezinih osjećaja za tebe. može se pokupiti osječaje kao energetsko-misaonu formu koja se zakači i mi teško razlikujemo jesu li osjećaji i misli koje imamo naši vlastiti ili su nakalemljeni. Problem nastane kad ne razlikujemo nego kad postupamo kao da su to naše vlastite misli.

Meni se dogodilo da su se za mene zakačili fragmenti duše pokojne bake i kad je za to došla prilika (nakon više od dvadeset godina-ali to njima ništa ne znači, oni imaju vremena) ti su fragmenti isplivali na površinu i počeli djelovati.
Ja nisam bila svjesna da te misli i ti osjećaji nisu moji vlastiti, iako mi je palo na pamet da to što sojećam nije moje..nekako i je bilo čudno i strano ali nisam baš bila sigurna... Jako intenzivni neugodni osjećaji, očaj, tuga, ljutnja, sve vrlo intenzivo a baš ništa se u realnom životu nije dogodilo da bi to imalo smisla. Da mi se kojim slučajem u stvarnosti desila neka nevolja ja bih vjerojatno te osjećaje pripisala tome, i ne bih uočila ništa neobično u tome kako se osjećam, kao, desilo se to i to pa sam ja sad tako jako očajna...ali nije se događalo baš ništa pa sam to mogla uočiti.
Izgledalo je kao da gledaš očima, osjećaš srcem i misliš mozgom starice koja ima skoro sto godina, pati od reumatskih bolova i želi umrijeti...
Prvo sam imala razne bolove, kao da stvarno imam reumu. Bila sam kod doktora ali ništa nisu našli, ispalo je da glumim da me boli. Zatim su me počele opsjedati te depresivne fatalne misli...Iako nisam početnik , imam dosta isksutva , ipak nisam odmah skužila da te misli , ti bolovi i ti osjećaji nisu moji.
Otišla sam psihoterapeutu i tek sam uz njegovu pomoć shvatila da to što osjećam nisu moji vlastiti osjećaji, da je to od bake s kojom sam bila emocionalno povezana. Ustvari, ona je više bila povezana sa mnom. Čekala je da joj se pridružim.
(Jasno je da bi to moglo biti vrlo opasno..i događa se da jedan pokojnih povuče za osobm onog za kojega je bio emocionalno vezan, čak, taj drugi izvrši suicid da bi se pridružio onom tko ga "čeka" )
Riješila sam problem uz pomoć terapeuta kroz meditaciju tj. vid vođene meditacije. Nisam nigdje naišla na opis takve meditacije, u njoj prepoznajem nešto iz tehnika s osmicom od Phillis Christall, i nešto slično SIMBADu i neki detalji slično tehnikama psihičke samoobrane od Dione Fortune i tehnikama za kidanje spona krađe energije koje je dala Serena Alba (ima blog.)

Nakon toga nestali su bolovi, osjećaji i misli...sve otišlo...
U ulaženju u tijelo vidjelo se kao emocionalno-misaona forma- energetski oblak, koji se smjestio na dubljoj razini u trbušnoj šupljini.

Ja bih ti preporučila da pronađeš terapeuta koji se bavi takvim tehnikama. Meni je pomoglo.

Kao prvu pomoć, mogla bi odraditi tehniku s osmicom koju je opisala Phillis Christal u knjizi Kidanje veza..Tamo je sve opisano kako se radi osmica ali trebaš nekog da ti pomogne odradtiti završnu meditaciju tako da te vodi i daje ti upute. Ako nemaš nikog s kim bi mogla raditi, možeš čitati uputu za vježbu i snimati svoj glas pa to slušati kao vodstvo, mada, mislim da ipak tebi treba netko da te izvuče u reanost ako ideš predaleko, a po tvojem pisanju se da naslutiti da bi mogla pošto je veza snažna.
Trebala bi raditi osmicu i za kćer....

tek sad vidim da je Dodo već opisala osmicu...
to je to...

Oh, hvala vam svima na odgovorima. Na zalost nisam se prije javljala, toliko sam izgubljena da nekako nemam ni volje za nista.
Vasi odgovori mi djeluju jako logicno i daju odgovore na moja pitanja.
U medjuvremenu sam pocela i u snu kontaktirati s njom, tj. ona kontaktira sa mnom. Dakle sanjala sam ju jedno vece, kao ja sjedim u dnevnoj sobi i placem i najednom iza ledja mi dolazi ona. Pita me: "dobro zasto sad places?" Ja kazem: "Pa kako zasto placem, zao mi je!" Ona mi kaze "dodji sa mnom"....Ali kako da vam opisem, ja ju vidim i ne vidim, i cujem, al bez glasa.
Krenem za njom i najednom to nije vise moja soba, vec neki "medjuprostor"....i tu stoji jedna kao, nazovimo "dvorisna zgrada".....i na njoj dvoja vrata. Ona mi kaze da otvorim desna vrata, ja ih otvorim, a tu mala sobica, krevet i na krevetu ona. Ziva, al nepomicna, samo gleda, izoblicena i neka zena koju ne poznam sjedi pored nje, njeguje ju.
U tome mi ona kaze:"Vidis, da sam ostala ziva, tako bi bila, zatvori sad ta vrata!" Ja zatvorim. Pokaze mi lijeva vrata, kaze: "Otvori!" ja otvorim i ne vidim nista, samo osjetim neki mir, nesto lijepo....ona kaze:"Tu sam ja....idi sad brzo nazad i nemoj vise plakati!"
Ja nemam pojma, dal je to moja masta iscenirala taj san íli sam stvarno imala priliku to od nje saznati
Drugu noc sam sanjala, ali doslovno cijelu noc, jer sam se puno puta budila tu noc, pa cak i ujutro mi je sat zvonio i ja sam ga ugasila, pa ponovno zaspala da sam kod nje u kuci, da je sve ok, lezala sam pored nje u krevetu kao nekada, milovala ju po licu i cudila se kako nikakvih tragova nema od mozdanog, kako je sve dobro proslo. Pile smo kavu zajedno za stolom, sestra je bila isto tu, mnogo toga....jer pocelo je od navece i trajalo je do ujutro.

Da kazem da strah nemam i time ujedno i odgovorim na pitanja koja su mi neki od vas postavili. Po stanu mi se ne desava nista "posebno", osim sto cesto cujem u jednom kutu sobe, gdje mi stoji jedan veliki cvijet i stolica na kojoj je ona sjedila uvijek kad je bila kod mene lagano kuckanje/krckanje kao u listove cvijeta (cvijet ima debele listove). To je cuo i moj muz i djeca. Zajedno smo trazili da nije neka buba ili nesto, al nije.
I mozda ce sad zvucati glupo....jer i samoj sebi zvucim glupo, nema mi kosulje koju sam nosila na njenoj sahrani...jednostavno je nema. Pretrazila sam cijeli stan, sve ormare, kcerka je trazila, muz je trazio, nema je. Inace sam jako uredna osoba, ormari su mi "pod spagu" slozeni, sve je previdno, al te kosulje nema

Sto se osjecanja tice, imala sam neko vrijeme kao malo manje intenzivno je bilo, medjutim neku vecer, sam dosla s posla, otisla pod tus, legla i kao da mi je netko strijelu zabio u mene, najednom BUM.....ponovno scena ispred kuce....ponovno kosmar, njen strah, borba....
Osjecam ju da je tu, pored mene, al ne koci me u nicemu, niti mi unosi strah....jednino taj nemir, kosmar misli i osjecaja.

Sto se osmice tice, definitivno je dobra ideja, al ako me mozete razumiti, ja nisam sigurna da li zelim prekinuti tu vezu....ostala sam je zeljna kao i ona mene