Pozdrav ljudovi,

U zadnje vrijeme zbog koronakrize jako često razmišljam je li moguće ako čovjek nije baš duhovno uspješan, da si za ovog života sredi reinkarnaciju na nekoj drugoj planeti sličnoj Zemlji.

Ne da idem na rajske planete ili više dimenzije / denzitete - niti išta što mi po Karmi ne pripada.

Planeta na koju bih volio otićši bila bi tehnološki nerazvijena, hominidna vrsta na njoj imala bi spolni nagon jednom godišnje pa se nebi previše razmnožavala.

Budući da se nebi previše razmnožavala nebi bilo puno ljudi na njoj a budući da nebi bilo puno ljudi na njoj nebi bila tolika jagma za resursima kao ovdje, pogotovo uzevši u obzir da društvo nebi bilo tehnološki razvijeno.

Buduči da nebi bilo tolike jagme za resursima, nebi bilo čestih ratova, a kada bi ih i bilo, oni bi zbog tehničke nerazvijenosti bili lokalnog karaktera.

Tako bi gradovi i naselja bili vijekovima nerazoreni.

U vijekovima nerazorenim gradovima i naseljima mogući su dugi ciklusi življenja civilizacije. Ova naša na zemlji je oko 11 tisuća godina stara, to nije dovoljno za uspostavu materijalne baze koja bi onda osigurala duhovni razvoj stanovnika.

Na takvoj planeti teško bi se putovalo iz jednog grada u drugi, ali pošto bi svi imali posao tamo gdje žive, to ne bi bio problem, osim ako želiš posjetiti rodbinu, otići u neko mjesto hodočašća gdje se proučava duhovnost i sreču duhovno orijentirani ljudi.

Planeta bi bila bogata jako starim knjigama ili svicima. Ustvari jedini tehnološki razvoj za kojeg bi volio da postoji na toj planeti su knjige i tiskarstvo. Život na takvoj paneti nebi bio nimalo udoban jer bi se radilo bez pomoći strojeva. Prednost je ta da ti nitko nebi prijetio virusima, bacanjem bombi iz aviona, razornim granatiranjem iz tenkova i topova i sličnim divotama koje vidimo na Zemlji.

Još jedna stvar koju bi planeta morala imati je da nas često posječuju stanovnici drugih planeta kako nebi sumnjali da oni postoje, na način da postoje portali gdje se samo teleportiraš na neko mjesto na planeti rezervirano za susrete sa stanovnicima drugih planeta, a koji bi na to mjesto također dolazili teleportacijom.

Na toj bi planeti bilo recimo nekoiko desetaka milijuna ljudi, pa nebi bilo puno jezika, lakše bi bilo uspostaviti dva-tri unificirana jezika za službenu upotrebu diljem planete.

Što bi trebao napraviti da odem na jednu takvu planetu?

Možda platiti nekom. Stvarno bi se bilo dobro riješiti ove planete. Ali opet možda ima i gorih.

Sigurno je da ima i gorih, ali i boljih. Međutim, čini mi se da je planeta iz moga opisa donekle povoljnijom za duhovni razvoj. Pogotovo ako bi nas posječivali vanzemaljci, barem jedanput u razmaku od recimo pet godina. Ne zemaljskih naravno, nego onako kako se na toj planeti mjeri vrijeme.

Dragi moj piskavac,

šta ako si došao iz nečega takvog? Tamo si čitao te brojne knjige i svitke... i pronašao priče o ovoj ovdje zemlji... i s razlogom došao ovdje. Razmisli, šta si tamo - TAMO i tada - TADA mogao pronaći o "ovoj zemlji sada i ovdje" što te je nagnalo da poželiš doći i priviriti. Razmišljaj o tome prije spavanja, u nak opuštenom i što bezbrižnijem stanju...
Možda nešto kao one priče o malom heroju koji savlada ogromnog zmaja... kao što je Hobit savladao Smauga...

I ne brini, svak od nas SE VRAĆA DOMU SVOME.

Moj izvorni Dom je onkraj ovog Univerzuma. Ako je Planeta Zemlja toliko važna i jedinstvena kao što neki govore, zašto je nebo nad nama zatvoreno? Zašto običan čovjek ne može sretati Vanzemaljce barem recimo svakih nekoliko godina. To bi povečalo vjeru čovječanstva u reinkarnaciju. S time bi imali svjetiljku vodilju za ispravno djelovanje (ako ispravno djelujem otići ću npr. Plejarenima, Taygetancima komeliveć.

Koliko sam shvatio do sada: Sami smo izabrali inkarnaciju na Zemlji jer je ovdje najteže položiti "ispit" i naučiti lekcije.

A šta sad da ti kažem. Imamo ovdje i dijelom paradigmatsku blokadu, zid između nas, između onoga kako ti misliš da je i onoga što bih ti rekla. Onoga što znam i odiznutra, direktno, svak to zna i da mu nitko ne kaže. Samo se treba udubiti u to, u dubine sebe pogonjen žudnjom za istinom.

Svejedno ću reći...

Nebo nije zatvoreno. Nisu stvari tako postavljene. Nešto drugo je tu zatvoreno, i dobro za mnoge ljude da je tako. Ali već jedno vrijeme (povijesno gledano) horde i jazbine rade na tome da puste s lanca - ne te zatvorene zloduhe, jer njih same ne mogu, već - da ljudima toliko zavrte glavama da kao zvrkovi više ne znaju gdje je lijevo, a gdje desno, šta je gore, a šta dolje... Ne želim se raspisivati, nije niti presudno.

Ne treba mi nikakva vjera u reinkarnaciju. Biološki hranidbeni lanac. Možda i ne posve biološki, jer za sve mora postojati duhovna sfera. Čovjek - ne samo tjelesno, već i mentalno - je od "praha zemaljskog", a Predator se hrani upravo time. JEDNOM JE DOVOLJNO. I IMA dalje.
Zato gotovo sve iole autentične nauke ukazuju na potrebu izdizanja nad to jer IMA VIŠE, IMA DALJE, IMA BOLJE. I dostupno je. Sada, u ovom životu. Ima samo jedan "piskavac" u cijelom ovom svijetu, u svim njegovim vremenima. Samo jedan, jedini i autentičan.

Osjetiti u sebi tu iskru, - makar povjerovati da je ona tamo, MORA biti tamo - tu srž DOBRA i jedino na tome raditi, ići tim putem, držati ga se kao pijan plota. I kad tu otvoriš oči - vidjet ćeš da nebesa za nas nisu zatvorena. Naprotiv. I ne mogu nam ništa - mogu jedino ubiti tijelo, organ, tkiva, stanice, razboljeti nas ili doslovce ubiti tijelo. Ali nema u nama straha od toga. Jer nebesa su nam otvorena - i tebi su otvorena i bila su i prije nego što si se rodio ovdje i još uvijek su.

Šta bi bili izrazi tog dobra - pružena ruka, hrabrost, odvažnost da se ide dan po dan, čas po čas, da se bude svjestan svakog metka ispaljenog u tebe, svakog metka: zastrašivanja, malodušnosti, osvetoljublja, okrivljavanja...
Čast i pravica, a ne korica kruga i nogometna utakmica.
Pjesma i duboko unutarnja radost koja nije zluradost, već djetinje povjerenje u snagu i moć sveg tog dobra koje svi znamo šta je.
Kao što netko reče: okej, nogometna utakmica, ali nogometna utakmica koja je radost nogometanja, a ne ovaj zvjerinjak u koji je to pretvoreno.

Svijet ti može govoriti da si promašaj, ali Bog će ti reći, čak pokazati da uspijevaš.

Svijet će ti govoriti da nemaš nikakav kreativni talent, ali Bog će ti pokazati sve one specifične nadarenosti i talente koje je skrio u tebi.

Svijet će ti govoriti da nikome do tebe nije stalo, pa ni svemiru pustom. Duh Božji će ti pokazati i vidjet ćeš da se sva nebesa raduju i tvom najmanjem i najsićušnijem postignuću.

Svijet ti govori da te je nemoguće voljeti. Bog će ti reći - spoznat ćeš to i doživjeti - da te je On uvijek i oduvijek volio, od samoga početka i nikad te neće prestati voljeti. Živa istina.

Svijet će ti reći da će te možda prihvatiti dok god se ponašaš na njemu prihvatljiv način. Bog želi da znaš da nikakve pogreške ili promašaji s tvoje strane nikad neće umanjiti Njegovu ljubav za tebe.

Svijet će te uvjeravati da stojiš sam, sam protiv svih. Bog će ti reći - i možda baš tebi osobno pokazati sve one stotine anđela koji su oko tebe i neprekidno ti pomažu na ovom putu božanske sudbine po kojemu hodiš.

Ideja o reinkarnaciji je samo ideja, koju si negdje čuo i povjerovao u nju.
Zašto vjeruješ u tu ideju?
Jesi li je prkatično te4stirao?
Da li imaš svoja znanja i sopstveno razumjevanje o tome?
Šta smatraš pod reinkarnacijom?
Šta se tačno reinkarnira?

Da li si siguran da imaš TO što se reinkarnira?

Itd...

Ispitaj to sve.

Jer je mnogo superiornija ideji o Uskrsnuću, a kamoli o ideji da poslije ovoga života nema ničega, uvjerio sam se da ima na temelju jednog proroštva koje se obistinilo.



Nisam. Ali jako bih je volio istestirati. Misim da je za to potreban regresoterapeut. Naravno, možemo i sami pokušati zaviriti u naša Sjećanja, ali je s terapeutom daleko lakše.



Osim teorijskih nemam. Kadgod bih pokušao uči u svoja Sjećanja o tome tko ili što sam bio u prošlom životu dobio sam odgovor da sam u prethodnom životu bio poljoprivrednik na vlastitom imanju u Vojvodini. Čitao sam neku debelu crnu prašnjavu knjigu o duhovnosti te ili nisam bio zadovoljan njome, ili je nisam mogao jasno shvatiti jer je bila pisana na stranom jeziku kojim niam dobro vladao .



Većina moga znanja dolazi od Vedskih tekstova. Kada duša uđe u materijalni svijet biva zarobljena u dva tijela Suptilnom i Grubom. Suptilno se sastoji od Lažnog Ega, Inteligencije i Uma, - grubo od etera, zraka, vatre, vode i zemlje. Sve dok se nalazi zarobljena u materijalnom svijetu duša ne napušta svoje Suptilno tijelo, dok je Grubo tijelo naravno podložno raspadu i prije ili kasnije ga moraš napustiti



Duša, koja je neuništiva čestica Velikog Duha iliti Brahmana.



Ja nemam ono što se reinkarnira. ja jesam duh. To je velika razlika. Ako kažeš ""moje tijelo"" - što si onda ti?



Ispitao sam odavno. Bilo bi potrebno fakat uber-superiorno znanje ovome znanju koje sam ukratko uložio da bih počeo vjerovati u to nešto drugo.

Nemoj zaboraviti izvantjelesna iskustva, astralne i mentalne (ili ine) projekcije...

One priopadaju realnostima Suptilnoga Tijela. Suptilno tijelo je omotač duše jer duša je prefina čestica da bi uopće mogla biti u materiji bez suptilnog tijela kao posrednika.

Istina.

Kao što napušta svoje grubo tijelo (dakako, život ga time ne napušta) i prebacuje se u određenim iskustvima u suptilno, isto tako može napustiti i suptilno tijelo... Primjerice, tijekom Turiya iskustava ili nekih tipova Samadhija... ili nekih trećih, desetih opcija... koji svi odreda nadilaze kako suptilno, tako i

Ima opcija... i dostupne su.

Ali ne bih ulazila u pokušaje definiravanja duše (atme) u odnosu na neke druge terminologije. Nije uopće relevantno...

Čovek je prah i u prah ćeš se vratiti. Sve te proekcije su dok je telo živo međutim kada telo umre ti više nemaš konekcije sa Svetom Materijalne Kreacije.

Najveći pobornici reinkarnacije su ove vođe magijskih i hermetičkih redova pa ipak niko od njih se nije vratio da preuzme svoj Red. Ni Krouli ni Maters ni Weskot ni Regardije NIKO.

Bajku o reinkarnaciji su izmislili Brahmani. U stara vremena vladao je kastinjski sistem. Pošto su Nedodirljivi činili najbrojniju kastu. To su ljudi koji su radili najprljavije poslove. Poenta je da nisi moga ni nakoji način da predješ iz jedne kaste u drugu. Da bi sprečili pobunu kakva se javila u Starom Rimu. Živeo Spartakus osloboditelj robova Bramani su izmislili reinkarnaciju da bi raju držali pod kontrolom.

Medjutim reinkarnacija pati od mnogih rupa najveća je ona da se broj ljudi povećava trebalo bi jedan je umro i jedan se rodio. Pitanje je odakle su došle duše?

Krouli je dao traljavo objašnjenje da spajanjem elemenata nastaju duše i da vidimo ljude koji po prvi put žive svoj život. Problem je da kada se elementi dezintegrišu tada se po istom principu i duša nestaje jer nema tela da je drži.

Drugo je nema sećanja jer se radjaš prazan. Tobože je duša žedna a ne gladna pa usled tobože velike žeđi jadna pije od one Reke Zaborava i onda zaboravlja jadna ona koja bajka. Oni te uče da tobože se radjaš da bi nešto naučio… Problem je da ljudi ne nauče ništa još u ovom životu već ponavljau iste greške iznova i iznova, ja sam to video.

Da se rodiš samo dva puta treći put bi u tom Bardo stanju zanao kako stvari stoje i mogao bi da dožiš nirvanu trenutno a ne da se besciljno radjaš bez svrhe i smisla. Internet je od „juče“ a od prekjuče je Igra Prestola klanje i kasapljenje i ti si se rodio da bi bio nabijen na kolac, spaljen na lomači i da ti odseku glavu. Zaista treba da si mazohista ili nešto jače i da život završiš na takav način. Da imaš želju da se radjaš iznova i iznova kada možeš da sprečiš u trenutku? Besmisleno. Kako ćeš se radjati ako za hiljadu godina opadne brojnost ljudi na 10% populacije?

Šta bi ste vi dame i gospodjo forumaši rekli ako bih vam ja rekao da postoji magijsko hermetička Tehnika Transfera Svesti pomoću koje je moguće transferovati svoju svet i pamćenje u bebu jer je najmanji otpor, svest nije dovoljno razvijena, sada i ovde i birati svoje buduće roditelje pa tako je moguće da sa muškom svešću izabereš život kao slatka devojčica i obrnuto?? Naravno da je za uspešnu primenu potrebna svest Bude ali tehnika postoji. Svi ti swamiji i jogini mogu da je postignu da je poznaju jer imaju potrebnu veštinu da bi se primenila pa ipak svi su omanuli????

Reinkarnatori uče da ako imaš dobru Karmu u ovom životu moći ćeš se roditi na drugoj planeti. Ništa nije nemoguće onomo ko veruje. Mada se ja ne bih uzdao u Karmu.

Mene ne zanima radjanje i život na drugim planetama čak ni na ovome. Ovo je moja prva i poslednja reinkarnacija. Mene zanima nešto drugo. Theurgija Spoznaja i Jedinstvo sa Božanstvom. Takava vrsta života me zanima.

PS. Ne tražite tehniku neće te je dobiti.

Tvoja argumentacija ima ogromnu rupetinu. Zašto bi bog koji je najmoćniji, najmudriji, najpravedniji i sve naj naj naj... jedne ljude stvarao zdravim, druge bolesnim, treče hendikepiranim. Najlogičnije je da postoji Kozmička Pravda ili Božja Pravada ako ti se tako više sviđa.

A zašto zaboravljamo svoje prethodne živote?

Možeš li se ti sjetiti što si u ovom životu radio 20. rujna 2011 oko 20:00h?

Ako si iskren, iskreno ćeš reči da se ne sječaš. Pa ako se ne sječaš pojedinosti ovoga života kako bi se sjećao pojedinosti prethodnih života.

Drugo, duša utjelovljena u ovako grubom materijalnom tijelu prolazi kroz porođaju traumu tokom porođaja i zaboravlja gotovo sve iz prošlih života. Sjeća se fragmenata dok je još sasvim mala beba. Dok ne nauči govoriti. Ali mi nemamo tu sposobnost raspoznati trenutak kada su bebi navrla sjećanja iz prošlih života.

Uzimajući u obzir onu ezoteričku maksimu - „kako dole, tako i gore“, dakle, manipulacija dole, manipulacija i gore ili - zatvor dole, zatvor i gore... kao i mnoge druge indikacije...





...male su šanse da nas se uopšte nešto pita, kad je reinkanacija/reciklaža u pitanju?!


..

Ne možeš posjedovati život, možeš ga jedino živjeti, odnosno ne upravljaš životom po svojim idejama - mudrost je prihvatiti da je on veći u događanjima nego možeš shvatiti umom.

Ideja ponovnog rođenja bila je poznata, a i previše popularizirana / zagovarana samo na Zapadu, bilo od pitagorejaca, platonista, nekonvencionalnih kršćana, renesansnih slobodnih mislilaca ili ezoteričara iz doba prosvjetiteljstva. Međutim, za razliku od indijskog i budističkog svijeta, vjera u reinkarnaciju nikada nije stekla uvriježeno poštovanje, a do stupnja u kojem je postala tema interesa moderne zapadne misli, to je vjerojatno toliko zbog euroameričke fascinacije azijskim idejama koliko oživljavanju drevni zapadnog ezoterizam.

Treba imati na umu da su tek filozofi prema ovamo. G. W. F. Hegel (1770–1831), Arthur Schopenhauer (1788–1860), i Friedrich Nietzsche (1844–1900) donjeli ideje budizma, i možda Blavatsky, te pod svojom kontrolom ih interpretirali svaki na svoj način.

Nešto malo šturo prevedeno onoga što je govorio Satguru:

Sadhguru je prevara teska..

Like

Živa istina. No ako se nekako dokopam materijalne rajske planete u kojima njeni inteligentni žitelji imaju mnogo veće perceptivne i spoznajne mogućnosti i ako mnogo lakše mogu izaći izvan grubog tijela i uči u astralni prostor, pa se opet vratiti u grubo tijelo, mnogo je lakše duhovno napredovati.

Problem sa prebivanjem na nekom takvom mjestu je što osoba privučena rajskim užicima može zanemariti daljnji duhovni napredak i uživati u nezamislivim rajskim užicima, sve dok ne potroši svoju pozitivnu karmu i vrati se na Zemlju ili Zemlji sličan planet.