galaksija je napisao/la:
Mislim da koncept „duhovne ekskluzivnosti“ u smislu zauzimanja nekih „viših pozicija“ u sklopu jedne ravni egzistencije ili prelaska na više nivoe u odnosu na druge, u objektivnoj realnosti ne bi pio vode jer tu hijerarhije ne postoje. One postoje samo u sklopu
zatvorskog sistema. S tim u vezi, ukoliko bilo ko ovdje percipira sebe na stepenici koja je višlja od stepenica na kojima se nalaze drugi, to bi bila samo jedna jasna indikacija da je taj zaluđen u sklopu zatvorske kosmologije.
Prelaskom na više nivoe jednog lažnog sistema, čovjek i dalje ostaje u laži, gdje može da varaka sebe i druge, ’vako ili ’nako, mada, možda dosta naprednije, nego što to čine oni „ispod“ njega. S aspekta objektivne svijesti, to bi vjerovatno izgledalo kao jedno – duhovno sofisticirano... proseravanje.
U jednoj lažnoj (vještačkoj) realnosti, baziranoj na lažnoj (vještačkoj) svijesti, jedino razumno dejstvovanje bi bilo samo ono koje bi tu realnost razotkrilo kao takvu i promijenilo u jednu istinsku realnost. (Druga opcija bi bila - izlazak iz nje?!) Tako nešto, na prvi pogled, može izgledati nemoguće, međutim, na drugi pogled, možda i nije?! (To bi ovisilo o tome KO gleda jer ukoliko je ličnost ta koja gleda, onda ona može gledati do bogojavljenja i ništa bitno neće vidjeti.)
Prema „duhovnom školskom sistemu“, mi ovdje „dole“ možemo zamisliti jednu teoretsku mogućnost gdje čovjek, recimo, dostigne dovoljan nivo „duhovnog obrazovanja“ koji mu omogućava da pređe na „viši“ nivo ili „gornju“ ravan postojanja. Da li će on preći tamo i ostaviti svoju djecu... suprugu... članove porodice... na ovoj... „donjoj“ ravni, zato što oni nisu dovoljno obrazovani a on jeste?! Slično pitanje bi bilo, da li bi neko, ko je stvarno svjestan, izašao iz zatvora ukoliko bi mogao; a da ostavi u njemu članove svoje porodice koji nisu postigli dovoljan nivo svjesnosti za tako nešto?
Koristim izraz „nivo duhovnog obrazovanja“ jer ne mogu koristiti pojam „nivo svjesnosti“ jednostavno zbog toga, što bi jedna stvarna svjesnost podrazumijevala – svjesnost o tome da se nalazimo u jednom zatvoru ili lažnoj realnosti u kojoj je sve lažno, uključujući i duhovnost, pa tako i ono što se podrazumijeva „napredovanjem“ na tom polju.
Recimo, meni kao jednom duhovno nepismenom čovjeku koji nije ni zainteresovan da postane duhovno pismen ili obrazovan, neće nikad biti omogućen pristup „višim“ denzitetima a kad bi i bio, ne bih bio zainteresovan za to. Biti duhovan, ne znači biti i svjestan. Religiozan čovjek i duhovan čovjek mu dođu kao jedno te isto jer obojica vjeruju u vjerovanja koja su im servirana izvana, koje oni usvajaju a onda ih prezetiraju u činjeničnom obliku ili u obliku nekog svog ličnog svjetonazora.
Kad bi se meni, nekim slučajem, desilo da postanem dovoljno svjestan da mogu da izađem iz zatvora, ne bih izlazio sve dotle, dok ne napravim dovoljno veliku rupu u njegovom vanjskom zidu ili ga potpuno ne srušim, tako da mogu izaći i drugi koji su zainteresovani. Možda bi se u ovoj lažnoj realnosti mogla napraviti i neka vrsta „propuha“ Istinske svijesti?! Bilo bi interesantno vidjeti ko i šta bi u njoj ostalo i kako bi ona izgledala nakon njene manifestacije?!
Ako pogledamo imalo pošteno (što za naše ličnosti nije baš karakteristično), da li možemo reći da mi znamo da postoje neki viši denziteti ili više ravni egzistencije? Pošten odgovor bi bio: Ne znamo. Mi možemo jedino da vjerujemo da oni postoje, na osnovu (dez)informacija izvana, koje smo dobili u ovoj kontrolisanoj realnosti. Takođe, možemo pretpostavljati da pored ove, postoje i druge oblasti egzistencije, međutim, po kojim to kriterijumima bi mi mogli određivati to, koje od njih su „iznad“ a koje su „ispod“ ove naše? Neko bi mogao reći da bi nivo svijesti karakterisao kvalitet oblasti postojanja!? Međutim, ukoliko bi
istočno-gnostička postavka da pored Istinske Svijesti postoji i jedna lažna ili vještačka svijest i da se mi kao ljudska bića nalazimo u domenu te lažne svijesti („koja nas drži u jednom snu koji je gori od onog sna, noću u krevetu“, kako je to Gurđijev govorio) šta bi onda značio određeni „nivo svjesnosti“ ostvaren u domenu te lažne svijesti?! Ako bi u domenu te lažne svijesti imali i različite oblasti egzistencije, onda o kakvom „kvalitetu“ tih egzistencijalnih oblasti možemo uopšte razgovarati?! Istovremeno, Istinska Svijest nam nije poznata, kao ni priroda onih oblasti egzistencije u kojima je ona zastupljena. Tako mu dođemo kao oni podrumaši iz Kusturicinog filma Podzemlje (pomenuti po koznakoji put), koje drug Marko snabdijeva „informacijama“ odozgo u vezi sa stanjem stvari na terenu a oni mu vjeruju. A takođe, u podrumu imaju i sveštenike, gurue, duhovnjake i druge kojekakve mudrace koji se nalaze „iznad“ ostalih podrumaša. Ima tu i ljubavi, naravno, koliko hoćeš, koja se može širiti na sve i svakoga. Podrumaši takođe mogu i meditirat, jogirat, tantrat, mantrat i baviti se svakojakim aktivnostima osim, naravno, ugrožavanja zidova podruma, odnosno, njegovog integriteta. Tako, s obzirom da situacija u podrumu izgleda sasvim u redu (za bolju ne znaju) a psihopatološke aktivnosti podrumaša su uredno racionalizovane uz pomoć njihove lažne ili kondicionirane svijesti, nikome od podrumaša neće padati na pamet da traži izlaz iz podruma ili da mijenja podrumsku realnost. I tako... sve dok
majmun ne opali iz topa a onda, kud koji mili moji.
...
Da ,mogu reći da znam da postoje više dimenzije svijesti a ne da samo vjerujem u to, znam jer sam ih iskusio. Zar misliš da bih pisao o ovoj temi a da nemam vlastitih iskustava. Možeš ta iskustva nazvati izlazak iz matrixa na određeno vrijeme.
Zanimljivo, ti si očigledan primjer načitanog filozofa-intelektualca koji je jako zaljubljen u svoj intelekt. Naravno, nema tu ništa loše ali kakve ti veze imaš sa denzitetima-dimenzijama o kojima je ovdje riječ , kad očigledno nemaš nikakvih iskustava u tom području.
Tri puta sam pročitao tvoj tekst i jedino što sam mogao vidjeti je ispoljavanje suhoparnog intelekta lijeve strane mozga bez ikakvih iskustava u ičemu. Bez ikakve uvrede, to ja zovem posuđeno znanje koje uopće i nije znanje nego raznorazne teorije koje su negdje pročitane, analizirane pa drugima servirane.
Pravo znanje je pravo jedino kad postoje određena iskustva koja ga potkrepljuju a sve drugo je trla baba lan.
Jedna od stvari koja najviše plaši reptilski ego u čovjeka, ego koji je izraz reptilskog mozga , je gubitak dominacije i kontrole, naravno uz strah od nepoznatog. Zato se ljudi kljukaju tisućama raznoraznih informacija iz svih sfera života, samo da bi taj mali reptilić u njima mogao kontrolirati,dominirati nad drugima, u ovom slučaju lažnim znanjem jer bez direktnog iskustva ta znanja ne vrijede pišljiva boba.
Tako ti meni pričaš priče za malu djecu a iskustva tvog nigdje. Ti si odlučio da energiziraš ili vjeruješ u određene misli koja su očito postala tvoja vjerovanja i tvoja stvarnost koju vidiš, koja kažu da je sve lažno, da nema izlaza iz zatvora,kad bi bilo ovo ja bi ono....što uopće nije istina, a ja mogu reči da nije jer sam iskusio upravo suprotno i LJUBAV-JEDINSTVO SVIJESTI trebaš doživjeti prvo pa tek onda o njoj pričati a ne obratno kao u tvom slučaju.
Kad sam u meditacijama poslje prvog samadhija koji je jači po intezitetu od 100orgazama ušao u drugi u kojem se proširuje svijest neizmjerno,na sve ,ušao sam u stanje svijesti koje se najblaže može opisati kao sjedinjenost ili jedinstvo sa svim ,stanje u kojem imaš osječaj da ćeš eksplodirati od sreće, stanje u kojem osječaš svaku čeliju tijela kako ti vibrira od sreće i ekstaze ,osječaš da si u svakom atomu zraka,vlasi trave...ali da pritom nisi izgubio ništa od svoje individualnosti, samo ega nije bilo... i jedina zemaljska misao koja mi je došla a da mogu barem približno opisati to stanje je LJUBAV.
Poslje toga se otvaraju vrata pete dimenzije i ja tada u relativno kratkim vremenskim intervalima uživam u njenim lijepotama i ekstazi i sreći koju ona donosi.Evo samo mali dio mojih iskustava koja je teško riječima opisati jer za takvo nešto riječi su nedostatne.
Nisam nikakav New Age-r niti me to zanima ali neke riječi koja opisuju moja iskustva su iste koji oni koriste, kao Ljubav naprimjer.
Kad životinjska svijest dovoljno evoluira ,ona može postati ljudska podsvijest i poslije mnogih inkarnacija ljudska svijest i najveća promjena koju ta svijest doživljava je potpuno formirano mentalno-misaono tijelo i onda ta svijest kroz mnogo inkarnacije uživa u korištenju misaonog tijela dok ne dođe do zasićenja. E tu je sada razlika izmeđe mlade i zrele svijesti ljudske duše ili mladih i zrelih duša. Svijest koja je donedavno bila ljudska podsvijest a još prije toga životinjska svijest prolazi kroz mnogo inkarnacija i ako je sazrela dovoljno ona osjeća zasićenje prema misaonom tijelu ,mislima,dubokoumnim razmišljanjima i pomalo se oslobađa tereta teških misli, to je zrela duša jer je sazrela dovoljno da odbaci svu nepotrebnu filozofiju i teška razmišljanja,mozganja.
S druge strane imamo svijesti duše ili duše koje još uživaju u korištenju kompliciranih sistema razmišljanja i koje uživju u svojim razmišljanjima i njeguju ih kao cvijeće, to su mlade duše kojih je večina na ovom planetu.
Naravno tu nije ništa loše, to je evolucija svijesti mladh duša.