Zavisi koje je znanje u pitanju. Ako stičeš ono pravo, istinsko ono te onda oslobađa svega što možeš da zamisliš. Znanje koje će ti pomoći da spoznaš suštinu svog postojanja i da se povežeš sa svojim višim ja, dakle jednim univerzalnim centrom tvog bića će učiniti da strah kao jedna sasvim nepotrebna emocija nestane u potpunosti, a kažem nepotrebna zato što će ona, kad dostigneš takav nivo razvoja svijesti, zaista biti takva.
Međutim dok smo na ovom nivou učenja i sticanja znanja strah baš i ne mora biti štetan po nas, čak može u nekim situacijama i da bude koristan. Ovdje prije svega mislim na strah od nepoznatog, koji nam može pomoći da se, recimo, ne "zalijetamo" previše u neke sfere koje su nam još nepoznate i o kojima nemamo ili imamo ograničeno znanje, tako da kada ne bi bilo straha mogli bismo doživjeti jako gadne stvari u nekim slučajevima.
Neko je pomenuo da je primarni strah od smrti, to je istina, ali njega pobjeđujemo tako što znamo da smo vječna bića, znači smrti i nema pa se nemamo čega ni bojati. Ja da budem iskren nikada i nisam osjećao strah od smrti, eto čak i prije no što sam spoznao da smo svi mi bića koja vječno postoje. Ali imam strah od mnogih drugih stvari, naravno kao i svi ostali ljudi, i zaista tvrdim iz vlastitog iskustva da istinsko znanje oslobađa od straha jer to je nešto tako prirodno i logično (bar se meni tako čini).



Slažem se sa Kalkijem, odnosno mislim da mi je jasno šta je htio da kaže. Ali, isto tako ako ga se oslobodimo onda smo ga na neki način i pobijedili.
Strah isključivo dolazi kao logična posljedica stanja u kojem se ljudska bića nalaze u zadnjih nekoliko hiljada godina, a to je da su zaboravila suštinu svog postojanja jer se nalaze na takvom stepenu razvoja samospoznaje koji podrazumijeva odvojenost od višeg ja i podložnost manipulacijama od strane razvijenijih bića koja ih koriste kao izvor energije, ali to su sve prirodni procesi.
U svakom slučaju znanje koje će uzrokovati napredak u razvoju svijesti kod nas, će samim tim uzrokovati i oslobađanje od takvih emocija koje tada više neće imati nikakvu svrhu.

off topic:

fingolfin, jel znas Ti da mi sve vise i vise mislimo ISTE STVARI!?
citajuci tvoj post, citam svoje misli od A-Z!?

ajme.
sad cemo se jos i igrat ko ce prije napisat istu stvar.

[quote="Kuronja"][quote="Aragorn"]Govorim:


1. Emocija... energija materijalnog očitovanja uvjetovane duše.

2. Osloboditi se materijalnih okova postojanja.

3. Da! Shvatiti sebe i Izvor odakle potječeš.

4. Svi moji odgovori su konkretni al ih ti ne kužiš... nema kritike,sve je tako kako je...

Tvoj problem što ne vidiš odgovore, al pitanje je uvijek put k Samospoznaji... i zato RESPECT!!!

**********************

Pa kakav si ti prepotentan lik! napisao si mi pojednostavljeno ono sto sam ja gore rekao rekao sa vise razumevanja. Mozda ja ne kuzim ali ti ne slusas i ne citas,a mozda i ne citas duge postove. Evo ti procitaj jos jednom posto ti ocigledno promice ono sto nisi sam napisao.

Strah i kako ga pobediti. Kada bismo znali odgovor na ovo pitanje vec bi smo bili "tamo". Strah je u stvari jedno od kljucnih pitanja naseg 3. denziteta,i njegovo razumevanje i prevazilazenje znaci da ste na sigurnom putu ka 4. denzitetu.

Shvatanje i prevazilazenje straha je postepeni misaoni proces i pocinje introspekcijom, odnosno analizom nekih predhodnih dogadjaja u kojima smo osetili odedjenu vrstu straha, a koga nismo mogli da kontrolisemo. Trazimo odnos uzroka i posledice sto je ustvari shvatanje straha.

Da bi smo strah poceli da posmatramo sa razumevanjem moramo prvo postati svesni da je strah samo jedna, znacajna, iluzija 3. denz.

1. Temelj svih strahova jeste strah od smrti a iz njega slede strah od patnje, nemastine, bede kao i iracionalni strahovi poput straha od mraka.

2. Ziveli smo pre ovog zemaljskog zivota a zivecemo i posle, a smrt je samo jedna iluzija koja nas vara da je bitisanje u 3. denzitetu konacno i da je posle toga kraj. Stoga je logicno da nas to tako jako plasi.

3. Za razliku od intuicije npr. strah je emocija nizeg nivoa i da bi smo njega shvatili i prevazisli moramo mu prici iskljucivo sa razumske intelektualne strane i moramo gotovo neprestano sebi ponavljati sustinu straha a narocito u situacijama kada nas obuzme. Introspekcija je kljuc za shvatanje svog bica pa samim tim i straha.

Hajde molim te, Kurnjo, prestani da nam otkrivas "toplu vodu" i da nas ucis opstim mestima, ipocni da citas tudje postove do kraja, vazi?

Možemo li reći, da je strah trenutno naš saveznik, obzirom da je svijest o njemu, tj. borba protiv njega, jedna od osnovnih motivacija za daljnji put ka samospoznaji!Ili, drugim riječima, da nema straha, možda bi nam bilo pomalo i svejedno?Možda bi bilo i puno manje pitanja!
Možda je strah neophodan ovdje gdje jesmo, da bismo naučili sve ono što moramo sada i tu.
Da li bi se uopće stvar mogla odvijati u obrnutom smjeru, ovdje na ovom nivou?!
Zato što ipak u čovjeku postoji jedna potreba za MIROM,(pomiren sa sobom i svijetom oko sebe), to naravno znači i pobijedu nad strahom.
Prepuštanje sebe prirodnom toku stvari, uz razumijevanje tog toka.

Ili se prava pitanja pojave, tek kada se ničega ne bojiš?!
Jer dokle god se nečega bojiš, imaš neku potrebicu u sebi da istina koju otkrivaš neutralizira tvoj strah!
Ali obzirom da se ne sjećam sebe koja se apsolutno ničega neboji, ne znam, da li bih tada imala potrebu za ovom potragom!
Ima li ovdje netko, tko se osjeća potpuno oslobođen ovog osjećaja (straha)?

E ovo se baš maloprije i desilo u temi o snovima.

****************


Pozdravljam te Mae, i znaj da mi je jasno sta te muci.

Verovatno si procitala gore sta sam rekao kuronji. Znas, kuronja lepo prica, i jasno je da covek shvata sliku celovitije nego vecina nas ali znas kuronja se trenutno nalazi u fazi kada ne moze bas najjasnije da definise ono cega je svestan pa stalno prosipa "opsta mesta".

Ja mogu reci da sam skoro oslobodjen mojih strahova a ako te interesuje moja metoda pogledaj gore neki moj duzi post. Nisam ga jos zavrsio ali sigurno hocu ako to nekokg interesuje. to je metoda koja je mene oslobodila skoro svih strahova. INTROSPEKCIJA

Trenutno nema baš mnogo straha kod mene...

Strah je samo percepcija okoline. Na to kako mi gledamo na neki mogući ishod kojeg obično NE ŽELIMO da se desi... hehe. Tu je ključ.

Ako prihvaćaš SVE moguće ishode - nemaš straha.

Bruce Lipton - Biology of percepction. Svakako pogledajte. Kad smo u strahu, radi vanjski, zaštitni dio tijela ( ruke i noge, trči, brani se, fizički se makni... ), a unutrašnji koji racionalno donosi odluke onda nema dovoljno protoka energije, jer se sva energija preusmjerava na organe za obranu i zaštitu ( ruke, noge ), pa se obično u strahu donose najgluplje i najbrže odluke koje i nisu najbolje rješenje dane situacije. Ima tu na forumu negdje link za skinuti film ( samo za adsl veze, jer je veliki ).

znači sve je stvar perspektive...
Onda strah i ne postoji!

Da. Evo jedan primjer.

Neki koji neznaju plivati obično se boje vode. Kada smo prvi put učili plivati, neki su se usrali od straha, a neki su sa zadovoljstvom mahali rukama i nogama oponašajući zamahe kod plivanja u moru ili nekom jezeru. I tako smo svi naučili plivati. Nekog je bilo strah, a nekog nije.

Plivanje je plivanje. Ista stvar gledana iz različitih perspektiva.

Vidite?

točno taj odgovor sam i tražil na ovoj temi, a i s njim se i slažem.

strah se manifestira u nekoj našoj trenutnoj stvarnosti, no nikad nije fokusiran na taj trenutak koji proživljavamo, nego na trenutak kasnije, odnosno na buduću posljedicu sadašnjeg stanja. strah je očekivanje, a očekivanje je iluzorno samo po sebi- problem je kad materijaliziramo naša očekivanja. u tom trenutku upadamo u dubine straha.
kako pobjediti strah? kalki je dal odgovor- riješiti se materijalnih granica.
da li trebamo očekivati razrješenje srtaha u sadašnjoj fazi života? TEŠKO.
no, svako djelovanje ima svoje posljedice u budućnosti.

palo mi još jedno pitanje. ako je točno da je iščekivanje iluzija i nešto nazovimotonegatino u samorazvoju, da li je onda u redu da mi krećemo u neke razvojne procese sa iščekivanjem da ćemo tako uznapredovati- ili trebamo djelovati bez obzira na očekivane posljedice?
ovo pitanje usko je povezano i sa intuicijom i razumom.

OK, vidim da je Jack poceo jos definirati unutar definicije, pa cu onda i ja nesto dodati.

Aragorn, tvoje objasnjenje je nerazumano, spekulativno i na materijalnoj razini.

Temelj svog straha nije nikako smrt. Cak niti u 3. denzitetu. To moze biti dokaz, recimo da te neka banda u nekakvom okupljalistu narkomana istukla i ti si tamo izgubio nesto vrlo vrijedno... I sad ti ides natrag tamo i skrivas se iza nekakvog grmlja, gledas kada ce se nesto rascistit i onda vidis iza tebe ... jure trojica sa palicama... STRAH.

Pocne juriti ogroman pas za tobom i cilja da te ugrize za nogu recimo... I ti zamisljas vec vidis i ugriz i bol, i patnje i bolnicu... STRAH.

Dakle, to su sve primjeri gdje je ovo sto je Jack rekao prilicno tocno...

Pa, da sada, Aragorn, jos uzimam tvoj post i citiram ga ovdje i dalje razradjujem druge pretpostavke u njemu? I jos prijevremeno i nepromisljeno uvredu koju si napisao? Promisli prije nego sto komentiras...

Dakle, ja sad idem dalje.

Evo nesto novo!

U zadnje vrijeme, primjetio sam da imam strah u vezi drugih ljudi... Dakle... Taj strah me tjera da budem zabrinut i da nesto napravim... Ali, ja sam cesto zabrinut i kada ne trebam biti zabrinut... Ili, nesto sam krivo napravio, pa sada sam zabrinut kako ce to utjecati na osobu i sto ce bit... I kako ja to sad mogu ispravit? A htio bi odmah!!!!

Dalje, imam jos jedan primjer straha. Recimo, jedna osoba mi je poslala u poruci opisane nekakve dogadjaje... Ja odgovaram da mislim da je to i to... I sada, dosta kasnije, u mojoj glavi prisjecam se i proradi mi kliker da se radi o necemu potpuno desetom. NE!!!! Sto cu ja sad?! I ja saljem drugu poruku, da bi pitao i upozorio!!! Ali, odgovor ne stize odmah... I ja sam zabrinut... I zabrinut... I osjecam, taj nekakav osjecaj me prozdire, a ja mu se ne mogu oduprijeti... Htio bi odletjeti tamo, ako bi mogao, do te osobe ali ne mogu...

OK, sada pitanje, da li je ovo STRAH? Ako ne, sto je?

Usput, ako je, ovo moze isto tako vrlo lako biti strah na 3. denzitetu, ali jedne malo drugacije vrste, a njegov uzrok su okovi... Materijalnog postojanja?! Kako sad pak?! Ovo nisam ni ocekivao da cu sam sebi odgovorit...

NO, OK...

IDEM SPEKULATIVNO JOS DALJE. Kazem da to je neka vrsta straha...



Prije nego sto pokusam razjasnit ovo, a... dajem si dosta za pravo time... treba se prisjetit kako nam je receno da postoji univerzalno pravilo za pobjedu straha... I sada cu ja tu probat ic malo dalje...

Sjetimo se Kalki-evog (Kuronja) posta u temi o NDE (iskustvima prije smrti) ili kako je rekao, za njega je to prije bilo ADE (poslijesmrtnim iskustvima). I ocito... Nesto ne stima sa dogadjajima...

Kako ja ovo shvacam, a mogu biti u krivu, je tako da postoji samo Jedan koji odlucuje... I to je bit svega... Ovo je sve za zabavu i Jedan odlucuje... Tadadadam...

Sada cekam komentar i ostru kritiku, jer mislim da nije sve moglo ici ovako glatko i ovako jednostavno, a da sam koristio i dobar put i "ostalo"... Hmmm

Ne proizlazi li taj osjećaj iz nekakvog tvog osjećaja odgovornosti prema drugim ljudima, nekakve brige za njihovu dobrobit, ali i možda straha od tuđeg mišljenja (sebična opcija), u čijem korijenu bi bila čovjekova vječita potreba za prihvaćanjem od strane drugih?!
Smatram da je puno ljudi i ovdje (na forumu) zbog te silne potrebe da se osjećaju prihvaćeno!

Nadalje, slažem se da je riješenje protiv straha, u introspekciji (s tim bi se i psihologija složila), dakle prvo moramo pogledati dobro u sebe i nazvati ga pravim imenom za početak (ovisno o situaciji), a zatim analizom - što to točno biva ugroženo u nama u tim situacijama, i tada čovjek dođe do onoga da ga u stvari vlastiti strah ugrožava puno više od te prvotne situacije!U strahu moja inteligencija i nije previše za upotrebu, a bome ni intuicija...a u motorici uglavnom i nije rješenje.
Ali ono što osjećam kao kočnicu u toj borbi su zablude kojima sam hranjena cijeli moj život.Zablude koje su okupirale moje mnoge receptore (na razmišljanje o ovome me inpirirao Galaksija).Te zablude su rasle zajedno sa mnom zajedno sa mnogim mojim strahovima.
I tu se opet vraćamo na početak, znanjem, širenjem svijesti možemo pobijediti strah, ali u tom procesu je jako važna ona unutarnja intuicija koja će nam reći što je istina a što ne! A moja intuicija je trenutno u totalnom kolapsu, osjećam kako se u meni doslovno sudaraju moje stare zablude, moje buduće zablude i neke rijetke istine! I normalski da se bojim!

Al ga mi žene znamo zakomplicirati!!!!
Dojmilo me se jako ono o pomirenju sa svim opcijama! Ako uopće postoji prečica, tu se negdje skriva...u prihvaćanju.Ili je to linija manjeg otpora?!(opet to žensko u meni)

Zaboravih...
Aragorn, lijep pozdrav i tebi!
Mislim da su tvoje metode odlične za početak.Psihologija je dokazala moć autosugestije!Mislim da je autosugestija važna kao moguća obrana od silnih sugestija kojima smo izloženi!

Pozdravljam te Dreamback!

Pravo da ti kazem dopada mi se iz kog ugla si sagledao moj odgovor. Moraces samo da mi malo pojasnis sta ti je to nerazumano jer on jeste spekulativan, kao i sve na ovome forumu, a svakako je posmatran sa materijalne razine jer upravo pricam o tom delu naseg straha jer on nam zadaje najvise muka.

A to je upravo tvoj primer sa batinama i palicom na okupljalstu narkomana.
Vidis, to jeste strah od smrti i on dolazi iz naseg nizeg bica. NJega imaju sve zivotinje i on je u biti nagon za prezivljavanjem, odrzanjem vrste. Isto kao i sa psom, kao kada instinktivno i motoricki odgovorimo na nekakav strah npr. kada se instinktivno sakrijemo iza zbuna od huligana.

Sve to jeste materijalna kategorija straha i on kao takav ne postoji na visim denzitetima, nego samo spoznaja njega u vidu iskustva jer tamo na visim denzitetma smo prevazisli tu materijalnu stranu straha.

Drugu sferu straha si lepo uocio. To ti je ono kada se previse brines za svoje prijatelje idrage osobe. Ja je nisam pomenuo ranije jer sam bio tek poceo da pricam o strahu, i ovo jeste duhovna ili ti svesna kategorija straha. To je ono sto razvijamo u nama kroz nase reinkarnacije, tj.ono cega postajemo polako sve vise svesni. Briga za druge i odgovornost. Sto vise vreme promice i sto smo vise blizi "Jednom Gospodinu" nama briiznost i strah za druge prelazi u odgovornost bez straha.
Strah kao takav ne postoji na visim denzitetima nego samo njegovo razumevanje i odgovornost prema drugima.

Sve je stvar percepcije, a percepcija je mnogo.

Koga sam ja to "uvredio"? Vredjanje je stvar percepcije, neko bi to shvatio i kao dobronamernu kritiku i, veruj mi, promisljeno je!

Pozdravljam te

Hej, Pa ja sam tek sada video da je Kalki iskljucen sa foruma? Zasto?!!

A joj, A taman sam procitao skoro 400 njegovih starih komentara, i mislio sam da mu u jednom postu odgovorim na tridesetak. Pa kako cu sada kada on meni ne moze da odgovori??
O Kalkiju imam vrlo lepo misljenje, i hteo sam da mu dam par saveta iz sopstvenog iskustva.

Da...

Pisao je na drugaciji nacin... Ali mislim da nije bilo zbog toga... Tj. da nije to presudilo.


Da nastavim na ovu temu, jer vidim da je dobro razradjeno to sto sam i ja napisao. Netko uvijek nadje kritiku u aspektima u kojima ju ja sam ne bi nikad nasao.

Pa sad, ovisi o kakvom strahu u vezi drugih se radi. Ali, recimo da nas strah i tu moze biti i iz ne znanja, a ako moze onda su stvari drugacije. Ovo je sad abstraktno i mozda se ja jednostavno zavaram... A mozda i ne.

Isto tako, nas strah u vezi drugih moze biti jer mi ne znamo da li ce oni na neki nacin biti zasticeni, nekakvom superiornijom silom ili nekakvim znakovima? Kako netko tko daje, moze biti samo tako "sredjen" od nekih nizih entiteta? Sada, razmisljam se o formuli i vjerojatno je ova: Recimo da Bog ili citav OPD smjer investira u one koji daju. Jedne u druge, medjusobno. Znaci, pomognes nekome, jer znas da ce se taj tvoj trud vratiti, pa cak mozda i visestruko. Na to sam htio uputiti... I to se cini vrlo logicno

Jednostavno, meni izgleda moguce da kada netko pocne prelaziti u sljedeci nivo postojanja, da za njega prestaju vrijediti zakoni koji vrijede ovdje, pa bez obzira na koji nacin ovi zakoni bili pobijeni. Ako je ovo sve samo odraz necega abstraktnijeg, nekog abstraktnijeg svijeta, u kojem vladaju puno jace sile, onda je ovo u stvari samo iluzija i samim zalazenjem u taj abstraktniji svijet, pocinju se stvarati odnosi/iskustva/akcije na tom nivou i onda je logicno da taj nivo moze sa lakocom utjecati na ovoj jer je ovaj, materijalni, njemu podredjen.


Sada, htio bi se osvrnuti na biljke recimo. Negdje sam cuo, da su uzeta dva drva ili dvije nekakve biljke ili nesto, koje su bile jedna pored druge, znaci u nekakvom eksperimentu. Tu je sad trebao jedan covjek koji ce unistiti biljku ili (odsjeci) drvo, dok je ova druga biljka prikljucena na nekakav aparat, koji biljezi elektricne impulse, nekako, vjerojatno vrlo male. I taj aparat je zabiljezio odstupanja u trenutku kada se to dogodilo. Sljedeci korak u eksperimentu je bio da prodje odredjeno vrijeme, nakon kojeg ce taj isti covjek doci u blizinu te biljke koja je posvjedocila smrt druge i gdje ce taj aparat zabiljeziti reakciju. I sto mislite sto je zabiljezio?

Inace, oni koji su otvoreni za percepciju nefizickog svijeta (pa makar i vrlo malu), mogu vrlo lako jednom skuziti da biljke vole biti zajedno! Odnosno, da su tada sretnije i zadovoljnije. Pa je prilicno nehumano odvojiti biljku, radi ukrasa i reci da njoj treba samo sunce, voda i zemlja.

Naravno, ako voli i osjeca prisutnost drugih bica, naravno da ce se sjetiti i prisustva tog ubojice, pri cemu dolazimo do toga da strah postoji vec kod biljaka. I, na tom nivou, pa nivou animalnog svijeta, vjerujem da je to emocija koja pomaze u razvoju i opstanku.

Sada, ne zelim da netko ovdje kaze da strah prema tome sto ce se dogoditi drugim ljudima treba biti otklonjen! Ne... On nas, sigurno razvija, kao sto je netko ovdje rekao... Kao sto strah prema sebi razvija biljke i zivotinje. Pa prema tome, ja sam ovdje cak mozda napravio i pogresku sto sam taj osjecaj odgovornosti prema drugima stavio kao strah. I vrlo lako vjerojatno, ta emocija nas ovdje razvija... Ali doduse i to nam na jednom nivou vrlo vjerojatno nece vise trebati... Jer cemo biti Svemoguci

Hehe...

Pozdrav Kalki!


No, ok... Idem jos dalje...

Aragorn, mozda i ima smisla sto si rekao, da strah potjece izvorno od smrti. Ma zapravo, ovo sve tu su filozofska naklapanja zapravo, ali mozda nije lose malo pokusat razmislit i podijelit to s drugima...

Pa sad, kada se strah gleda, moze se iz mnogo kuteva gledati. No, jedan je apsolutno siguran. Kada bi znali kako strah izgleda iz eterickog ili astralnog kuta gledista i kako se tamo stvara, a mozda i sa mentalne strane ima utjecaja, onda bi tocno znali kako nastaje i kako djeluje... Negdje sam procitao jednu zanimljivost, da se u strahu covjek ovije u nekakav tamni oblak, koji prekriva astralno tijelo, a zatim bude kao upijeno ili usisano u vrlo kratkom vremenu Hocu rec, da strah ne treba gledati samo sa materijalne strane, gdje se stezu zile i povecava broj otkucaja, nego i sa druge, gdje ako se uzme u obzir uzimanje energije, postaje logicno da u tom trenutku razum bas i ne radi...

Ali, ja osobno nemam pogled astralne razine, pa prema tome ne znam ni kako tocno nastaje. Sada bi se moglo filozofirati da nastaje putem asocijacija. Npr, da prvo postoji strah od smrti, a zatim, mnoge druge stvari se vezu za smrt, pa tako, recimo kada je netko dijete i pogleda horror film, ima potrebu gledati pod krevet ili nesto slicno... Ovo je prilicno smijesno, ali ... vjerujem i zanimljivo Ako nista, u ovim svim mojim filozofskim naklapanjima ima nesto i zanimljivosti. Iako nisam najbolji u tome ovdje, kaze se da su najbolji filozofi oni koji puno toga kazu, a nista zapravo ne kazu. Zao mi je sto tu sad nemam jedan primjer koji mi je bio toliko smijesan kad sam ga procitao, da sam se pitao kako je uopce nekome takvo nesto palo na pamet... I gdje naravno nema nikakvog zakljucka, nego se samo okrenulo za jedan puni krug i stvorila jos veca zbunjenost i jos vise cudnih mogucnosti nego na pocetku Otprilike, kada se jednom krene, podrucje postaje sve vece

Ali, mozda ne treba zaboravit, da su filozofi recimo imali utjecaj i u znanosti i da su neki znanstvenici bili i filozofi... Mala je granica, jer se tu radi o teoriji, koju kasnije praksa treba potvrdit ili pobit.

Super, sada sam jos vise otisao off-topic...

Mislim da sam jos nesto htio rec... Ali nema veze.

Da zakljucim, sve moje stvari su neke pretpostavke, kao i Aragorna i mae, pa nista od ovoga zapravo nije ni sigurno. Mozemo jedino doc do nekog zajednickog zakljucka, koji moze, a i ne mora biti tocan. Stvari se mogu gledati sa puno kuteva gledista, pa tako otprilike ima smisla sve sto je ovdje receno, ali ne mora biti sve i tocno. Kao sto su i u znanosti postojale teorije koje su se jako dugo drzale na zivotu, sve dok praksa nije pokazala drugacije.

Pitanje je sad, generalno, tko na ovom forumu ima vecu praksu i kome vjerovati, ako vec zelimo slusati

Da, htio sam se ovdje osvrnuti na izbacivanje Kalki-a...

Mozda trazit vasa misljenja ?

Mislim da Kalki ima puno toga pametnoga za reći, ali čini mi se da nema previše poštovanja za druge ljude, pa to naravno mnoge iritira!
Npr. ne znam kako bi izgledao ovaj forum kada bi smo svi funkcionirali na njegov naćin?!
To mi pada na pamet kao jedan razlog, a drugi: njegovo očigledno i glasno neslaganje sa Kasiopejskim transkriptama! E sada, možda totalno griješim jer sam pročitala samo par njegovih postova, pa bih se suzdržala od ostalih komentara!
Što god bila istina, čovjeku se ne može osporiti da je poticao na razmišljanje!

Ali da ostanemo u okviru teme, razlog što Kalki nije više na forumu sigurno ima veze sa nekom vrstom nečijeg straha!