Citat:
Vesela, draga, Arja!
Kada rekoh da "apstrahujesh" "eristichku dijalektiku" bash mislih na konkretizaciju.
Dragi Dj-healt, naravno da znam sta si mislio.
Citat:
Metod mishljenje odredjuje umeche razgovora a ne obrnuto. Naravno, postoji i povratna sprega, ali je ona samo povratna.
Pristup je bio etimoloski: dialektare - razgovarati. A izgleda da je to vrlo cudna recna disciplina. Mislim etimologija.
No, sad svakako mozemo razgovarati. Pratila sam tvoje tragove do „tajna je u nasim telima“ - mislim sasvim dobro - a sada, prijatelju, na put, jer tako razgovor postaje metoda misljenja - preko uzajamnog pracenja tragova - ili sto bi rekli ovi moderni komunikolozi: interakcije.
Citat:
Tvoja, nepotpuna, pricha, ili vech chija je, o "zrnu koje umire...." je postavljena na pogreshnoj premisi od samog pochetka. Zrno ne umire. To je najordinarnija bioloshka istina. Ne treba, valjda, da objashnjavam shta znachi, u bioloshkom smislu, smrt.
Naravno da zrno bioloski ne umire. To je samo jedan od slikovitih prikaza za takozvane ciklicne religije ili velike kosmicke drame o smrti i vaskrsenju bozanstva.
Nezavrsena prica je poznata. Izida uspeva da ozivi Ozirisa ali nikada onakvog kakav je bio. On postaje vladar kraljevstva mrtvih, Izida radja sina, Hora, koji sveti oca i ubija Seta (OPS-entitet). Sta prica znaci? Ulazak u ciklus, u krug rodjenja, ubistva, osvete, ljubomore, smrti, ponovnog radjanja.
No, cini mi se da ti se ne dopada prica o raskomadanom bogu. Ali ona je tu, u mitologijama gotovo svih starih naroda. Gde god da zaviris, naci ces neku slicnu. Uvek je tu i neki zenski entitet (ili obrnuto) od koga se bog tim komadanjem odvaja.
Ovoj se prici daju razlicita imena: pad, ulazak u krug karme, dok nam Kasiopejci nude objasnjenje o prestrukturiranju nase DNA. Ovaj kosmicki dogadjaj prati i odvajanje od zenske energije u muskarcu i obrnuto, pa ta dva bica ne mogu drugacije vec da lutaju svetom i uzalud traze svoju izgubljenu polovinu. Te im druga bica vise nisu na radost, vec im sluze da utaze glad koju ne mogu utoliti, sve dok – kao sto ti lepo rece - ne primene OPS princip i ne „pogledaju u sebe“. Da bi nas pol, koji nam je dat na radost, prestao da bude najuspesnija potka za holografske drame.
„Privremeni povratak kuci“ je dragoceni poklon, ali ne moze zameniti nasu istinsku celovitost.
Ali, idemo dalje. Ako ustvrdim da hriscanstvo nosi mnoge elemente ciklicnih religija, necu reci nista novo. To se ne odnosi samo na obicaje koji su preuzeti iz paganskih religija i ugradjeni u njega. Ne, upravo je raspece i vaskrsenje Hristovo prica davno ispricana, sa sve zenskim elementom. Autenticna?
Da, autenticna, „ali – medjutim“ ima tu jedna caka. 22. A ta se sastoji u izvesnom vremenskom komesanju. Vremenska pozornica na kojoj nastupa Hrist nije pozornica za kosmicku dramu smrti, komadanja i uskrsnuca Boga. Ta prica je imala svoje vreme i tada je ispricana i utisnuta u mitologije gotovo svih starih naroda. Hristova poruka nema veze sa ciklicnim religijama, a gle, drama se ipak odigrava. Tako dirljiva i potresna - skrama bacena na istinu.
Neophodna. Jer bez raspeca i vaskrsenja ne bi bilo hriscanstva. Ostao bi samo Hrist.
Sreca za tvorce drame da su ziveli u vreme u kome autorska prava jos nisu bila zasticena. Doduse, cinjenica da plagijat traje vec dve hiljade godina ne menja nista na stvari.
Cini se da svi falsifikatori imaju zajednicki problem: potpuni nedostatak imaginacije. Mogu samo da pricaju vec ispricane price.
Ali za mene je pravo pitanje sta se to trenutno sa ovom dramom desava i zasto. Odakle ta nova tumacenja, ti svezi elementi vekovima prekriveni skramom? Drama definitivno odaje utisak resetovanog programa, ali to je tek pocetak pitanja.
Mozda Ans moze da pomogne, izgleda da ima iskustva za re-de-programiranjem.
Pozdravcic
P.S. Uzgred, resena zagonetka ce ti doneti dragoceno citalacko iskustvo.