naravno kako još nemam mira pronašao sam ovo
1. Alkemija je umijeće transmutacije (pretvorbe) kovina u zlato. Ali pravi cilj alkemije zacijelo nije bio proizvesti kovno zlato za upotrebu, ili, kao u Kini, pitko zlato (aurum potbile), napitak kojim bi se postigao dug tjelesni život. Alkemija zapravo ni u jednoj svojoj fazi nije preteča kemije, nego simbolička operacija. Vjerovali su, kaže jedan stari kineski tekst, da je riječ o pravljenju zlata od kamena, a nije li to besmisleno? Operacija je moguća, odgovara Guru Nâgârjuna, djelovanjem duha, ali to djelovanje (siddhi) nikada ne može biti smo sebi svrhom. Zlato je besmrtnost, kažu vedski tekstovi. A tome teži jedino zbiljska pretvorba: ona što se odnosi na čovjekovu individualnost. Liu Xiang izričito kaže da je za neuspjeh u dobivanju zlata kriva greška u duhovnoj pripremi. Li Shao Jun ne očekuje uspjeh bez nebeskog posredovanja; dobivanje zlata povezuje s traganjem za Otokom besmrtnih. Kinezi su kasnijom polarizacijom pojmova odijelili unutrašnju alkemiju (nei dan) od izvanjske alkemije (wai dan) koja je samo simbol prve, a na Zapadu njezinu simboliku jasno iznosi Angelus Silesius: Olovo se mijenja u zlato, slučajnost nestaje kad se ja s Bogom mijenjam po Bogu u Boga, i dodaje da se u najčišće zlato mijenja srce; Krist ili milost Božja jesu tinktura.
Pa ipak, općenitije uzevši, alkemijski simbolizam pripada kozmološkom planu. Dvije faze: koagulacija i solucija (zgrušavanje i otapanje) odgovaraju fazama univerzalnog ritma, koje su kalpa i pralaya, involucija-evolucija, udisanje-izdisanje, naizmjenične težnje tamasa i sattve. Smatra se da je alkemija proširenje i ubrzanje prirodnog nastajanja, u pravom smislu riječi spolna radnja koju sumpor izvodi na živi, a ona stvara rudače u zemljinoj utrobi; ali se pri tom zbiva i pretvorba: zemlja je posuda za taljenje u kojoj rudače polako dozrijevaju, gdje bronca postaje zlato. Alkemistička peć ima, uostalom, isti oblik kakva imaju planina Kunlun, središte svijeta, i tikvica, slika svijeta. Bavljenje alkemijom omogućuje da u sebi otkrijemo prostor identičnog oblika: pećinu srca. Jaje mudrosti je, uostalom, zatvoreno u posudi za taljenje, kao što je jaje svijet ili zlatni zametak zatvoren u kozmičkoj spilji. Taljenje sastojaka u posudi za taljenje simbolizira, naime, i u Kini i na Zapadu, povratak na prvobitnu neizdiferenciranost, a izražava se kao povratak u maternicu, u embrionalno stanje. Gornji otvor atanora sličan je otvoru koji je simbolički načinjen na vrhu glave (Brahma-randhra) kroz koji se zbiva izlazak iz kozmosa, ili kroz koji zametak, kako kažu Kinezi, izlazi pri povratku u prazninu.
Na Zapadu su elementi Velike mijene sumpor i živa, vatra i voda, aktivnost i pasivnost, nebeski i zemaljski utjecaji čija ravnoteža stvara sol. U unutrašnjoj alkemiji taoista, koji su očigledno mnogo toga preuzeli od tantrizma, to su qi i jing, dah i bit, i jednako vatra i voda (Vatra Duha, Sjemena Voda, kaže Rasprava o zlatnom cvijetu). Prikazuju ih trigramima Li i kan Yi Jinga, koji su opet vatra i voda, ali i pod djelovanjem Qiana i Kuna koji su aktivno i pasivno savršenstvo, Nebo i Zemlja.
Bitne su etape Velike mijene bijela mijena (albedo) i crvena mijena (rubedo). Prema zapadnom hermentizmu te etape odgovaraju malim tajnama i velikim tajnama; ali isto tako i rascvjetavanju kineskoga zlatnog cvijeta i izlasku iz zametka, postizanju stanja pravog čovjeka (zhen ren) i transcendentnog čovjeka (shen ren): Prvobitnog čovjeka i Univerzalnog čovjeka, stoji u islamskom ezoterizmu, gdje ovog potonjeg označuje Crveni sumpor. Riječ je zapravo o: a) dosezanju središta svijeta ili edenskog stanja; b) izlasku iz kozmosa duž zemljine osi i o dosezanju nadljudskih stanja.
2. S drugog stajališta, alkemija simbolizira čovjekovu evoluciju iz stanja u kojem prevladava materija u duhovno stanje: pretvoriti kovine u zlato isto je što i čovjeka pretvoriti u čisti duh. Alkemija, naime, podrazumijeva spoznaju materije, ali više u smislu poznavanja nego znanosti. Najčešće se primjenjuje na kovine, slijedeći jednu od onih simboličkih fizika koje su učenjake najviše zbunjivale. Materijalna alkemija i duhovna alkemija pretpostavljaju poznavanje načela tradicionalnog poretka i počivaju mnogo više na teoriji proporcija i odnosa nego na pravoj fizikalnoj-kemijskoj, biološkoj ili filozofijskoj analizi međusobno povezanih elemenata. Alkemijski jezik i logika sasvim su simboličke naravi.
Poznata Smaragdna ploča iskazuje jednim od najhermetičnijih stilova prvobitne alkemijske aksiome. A oni se mogu ovako sažeti: Sve se suprotnosti određuju prema osnovnoj suprotnosti muško-žensko: Velika je Mijena spajanje muškog elementa, sumpora, sa ženskim elementom, živom. Svi autori gomilaju usporedbe posuđene iz jezika sjedinjenja i razmnožavanja. Ali to nije svođenje na seksologiju, koja spoznaji služi samo kao simboličko uporište.
Jedan od najzanimljivijih alkemijskih postupaka bio je u srednjem vijeku nazvan Kraljevskim umijećem, a opisao ga je Serge Hutin. Polazeći od ideje o propadanju prirodnih bića, Najviša Velika Mijena (Mistična Mijena, Put Apsolutnog, Feniksova Mijena) bila je vraćanje prvobitnog dostojanstva čovjeku. Pronaći kamen mudrosti znači otkriti Apsolutno, znači posjedovati savršenu spoznaju (gnozu). Kraljevski put trebalo je da vodi u mistični život u kojem bi čovjek, odstranivši korijene grijeha, posto plemenit, blag, pobožan vjerovao u Boga i bojao ga se.
3. Četiri su operacije, koje također valja simbolički protumačiti, slijedeći razine na kojima se ostvaruju preoblikovanja i pretvorbe, zauzimale u radu alkemičara prvo mjesto: očišćenje (purifikacija) subjekta, njegovo rastvaranje (disolucija) sve dok od njega ne ostane samo univerzalno biće, ponovno skrućivanje i napokon ponovno sastavljanje, pod vlašću najčišćeg bića, na razini toga novog bića, zlata ili Boga. Druga se operacija naziva i volatilizacijom, sublimacijom (ne u suvremenom analitičkom smislu), spaljivanjem, pretvaranjem u pepeo itd. Neki u procesu preoblikovanja uzimaju u obzir šest radnji: spaljivanje (kalcinaciju) koje odgovara crnoj boji, ukidanju razlika, poništenju želja, svođenju na prvobitno stanje materije; truljenje (putrefakciju) koje rastavlja kalcinirane elemente do njihova potpunog raspadanja; rastapanje (soluciju) koje odgovara bijeloj boji, boji potpuno pročišćene materije; destilaciju, a potom spajanje koje odgovara crvenoj boji, ili sjedinjenju suprotnih elemenata, mirnom istodobnom postojanju oprečnosti; i, napokon, sublimaciji koja odgovara zlatu, boji sunca, punoći bića, toplini i svjetlosti. Različiti sistemi radnji, više ili manje potanko prikazani, sadržani su u poznatoj formuli solve et coagula koja se može prevesti sa pročisti i uključi u cjelinu. Primijeniti se može i na razvoj objektivnog i na razvoj subjektivnog svijeta osobe koja je na putu da se dovrši.
(J. Chevalier, A. Gheerbrant Rječnik simbola)
http://www.geocities.com/sinkronicitet/alkemija.html
Prijava
FAQ
Pretraživač
(što je opet možda dobar znak jer shvaćam da zapravo ništa neznam)
(kidding, naravno – mada ne suvise).
Kao da kada se malo priblizis unutrasnjem nivou, pokazuje se sve vise slicnosti.
.
