Razumem sta hoces kazati, malo sam bio nejasan a komentar koji sam ostavio bio je na post od M22 i stranicu koja kriticki pokusava nesto dokazati(
http://www.udruga-trag.hr/index.php/tekstovi/hipnoza-i-regresija/34-kako-je-newton-zloupotrijebio-regresoterapiju). Nisam je celu procitao ali posle citanja nekoliko uvodnih pasusa odustao sam jer se ne pronalazim u tekstu (blogu) autora ili grupe autora koji stoje iza toga.
Prvo i osnovno pravilo je da svako ima pravo na svoje misljenje kao i to da niko nema pravo nametati svoj stav, svoje glediste-vidjenje-zakljucke, kao jedino ispravne i validne... Pravilo se odnosi i na one koji tako cine i po pravilu niko nema pravo to im osporiti. Mozda sam negde vec pomenuo da je jedino pravilo da nema pravila i da svako sebi definise te eticko-moralne granice...
Citiracu deo clanka koji stoji kao uvod naslovu 'Kako je Newton zloupotrebio regresoterapiju'
Citat:
U posljednje je vrijeme, veliku pažnju izazvao autor koji navodi da se nakon čitanja njegovih knjiga, nikada više nećemo bojati smrti! Kako bi nam ponudio mir – otkrio nam je što je smrt u svojoj biti. Točnije ona ne postoji, već je dio procesa unutar kojega se osim nje nalaze još i životi na Zemlji, koje živimo kroz procese reinkarnacije.
Cijeli taj postupak našeg postojanja, tako je prema njemu škola u kojoj učimo kako se vratiti našem Izvoru.
Kao prvo, Newton nije u pravom smislu autor svoje knjige, on je spisatelj i priredjivac... i svaka kritika na ono sto su iznosili njegovi klijenti vise govori o onome ko se nasao(ili nije) prozvanim da tako nesto kritikuje.
Ne branim dr. Newton-a jer on ne propoveda nesto nalik veri, mozda je svako prilikom citanja njegove(ih) knjige mogao pronaci i prepoznati neke svoje neklasirane slike - fragmente snova - uvide... i stvar je vise subjektivne nego objektivne prirode i po meni nema veze sa verom.
Druga stvar, autor 'kritickog teksta' citira-pominje kako je autor stava da se posle citanja njegove knjige necemo 'bojati smrti'...
Nekoliko puta sam u snovima proziveo(preziveo) svoju smrt izazvanu vatrenim oruzjem i to od strane nekoga ko nije neprijatelj. Smrt sam doziveo kao bezbolnu i kao veeooomaa olaksavajuci trenutak. Jedini problem je bio nemogucnost da saopstim (probusena pluca i ukus baruta u ustima) toj osobi da joj ni najmanje ne zameram. Ali, uvek je bilo teze onima koji ostaju...
Treca stvar; presao sam okvire ove teme a i nisam do kraja procitao 'kriticki tekst' koji sam sada citirao(mnogo dugacak)... sto ce reci da ove zakljucke iznosim kao predrasude i lupetanje na prazno... ipak je sve stvar tacke gledista (sto bi rekli kastanedijanci - sve je u polozaju skupne tacke)...