Vrijeme - ta imaginarna dimenzija prouzrokovana protokom svijetlosti kroz prostor je dimenzija zablude, nepostojeca dimenzija. I dok današnja nauka smatra svijetlost necim najbržim što je ljudski um uspio pojmiti, u stvari ne shvaćaju koliko je svijetlost spora i troma, te daje univerzumu pogrešan dojam protoka milijardi godina, dojam protoka vremena, vremena koje ne postoji.
Postoji samo trenutak, trenutak vječnosti, ovdje i sada. Od njega je sazdana cijela “Povijest”. Povijest sadašnjosti, prošlosti i budućnosti. Povijest svijeta, povijest vremena, povijest čitavog univerzuma, svega što jeste, odnosno povijest nas samih.
Ljudi koji su ovladali trenutkom, upravo ovim trenutkom sada, sada i ovdje, ovladali su takozvanim vremenom, odnosno “Povješću”, sadašnjosti, prošlosti i buducnosti. Vide “Povijest” i utječu na nju.
Mi sami vibriramo na višim i bržim frekvencijama od svijetlosti. Razlika u frekvenciji stvara diskonuitet, odnosno ono što nazivamo brzinom svijetlosti. Upoznajući trenutak, upoznajemo sadašnjost, prošlost i budućnost (vrijeme), upoznajemo “Povijest”, ustvari upoznajemo sebe, a kroz sebe sveobuhvatnost postojanja. Boga samoga.
Ljude je taj diskonuitet izbacio iz njihove frekvencije. Donesao im je vrijeme, ostali su bez svoje “Povijesti”. Bez svoje prošlosti, budućnosti, a isto tako i sadašnjosti. Ljude tjera na bjesomučno djelovanje, trcanje za nečim nedodirljivim (moći, slavom, zadovoljstvima, ljubavi...). Jedini Bog postao je novac. Njemu se svi klanjaju i za njim svi trče bez obzira na vjeru, rasu, spol. Rijetki se ljudi zaustavljaju i na trenutak. Rijetki uživaju u sada. Svi trče za boljom nikad dostižnom budućnosti i sa čežnjom se prisjecaju prošlosti, čini im se da je tada sve bilo nekako bolje. Na taj način gubimo “Povijest”, na taj način su ljudi izgubili sebe.
Da zastanu samo na trenutak, možda bi se pronašli, sebe, svoju bezvremenu “Povijest”. Možda bi shvatili da sve što trebaju i za čim žude zapravo već imaju. Mi sami smo zapravo ljubav, ona nas prožima i hrani, a mi hranimo nju. Duhovnost kojoj težimo je samo dio onoga što se valja iza brda, samo dio nas samih i naše “Povijesti”. Naša podsvijest smo zapravo pravi mi, naša svijest je samo maska našeg Ega - naše nesreće.
Ljudi koji ovladaju ovim naizgled jednostavnim principima, oslobaðaju svoju podsvijest, otkrivaju sebe same, sadašnjost, prošlost i budućnost, korijen svoga postojanja, ali ne samo svoga već i svega što jeste. To je jedini mogući način zaustavljanja patnje i koračanja prema nirvani, blaženstvu.
I kako je jedan mudar i nadahnuti čovjek napisao kada je Nillu Amstrongu pripremao riječi koje će izgovoriti kada zakorači na Mjesec, “to je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo”. Taj je čovjek zauvjek ostao nepoznat za razliku od onoga koji je njegove riječi izgovorio u eter.
Krenimo zajedno na put bez povratka. Jer jednom kad se zakorači, više nema nazad.
DOPUSTITE SI DA ZAUSTAVITE VRIJEME SAMO NA TREN!

vrijeme nije imaginarna činjenica već samo činjenica. vrijeme postoji, mi u njemu živimo iako ga sami stvaramo jer to tako mora biti.
najlakše je nešto negirati i samo zato što postoje uzvišenije stvari vrijeme označimo kao nevažnu imaginaciju.
najčešće se to događa sa egom. skoro da smo mu objavili rat. ipak ego je činjenica i ima svoje pozitivne strane.
mi nismo u stanju opstati bez vremena pa ga zato kreiramo. odnosno slike, zvukovi, mirisi i sl., općenito stvari koje doživljavamo mi spremamo u našu memoriju i u tom momentu im pridajemo komponentu vremena. tada ih i sortiramo prema redoslijedu i to je vrijeme. vrijeme nije nikakva dimenzija.
zaustaviti vrijeme nije isto što i zaustaviti misli.

Imamo već temu o vremenu:

viewtopic.php?f=11&t=730

A ovdje ćemo dalje sa dušom, duhom, razumom i svijesti...

Duša (Jiva)

Promijenjivo tijelo nije trajno. Suvremena medicinska znanost priznaje da se tijelo mijenja svakog trenutka interakcijom različitih stanica; tako tijelo raste i stari. Ali duhovna duša uvijek postoji i ostaje ista usprkos svim promijenama tijela i uma. To je razlika između materije i duha. Po prirodi, tijelo se uvijek mijenja, ali duša je vječna. Svatko može shvatiti što prožima tijelo: to je svjesnost. Svatko je svjestan patnji i užitaka dijela tijela ili cijelog tijela. To širenje svjesnosti živog bića je ograničeno na njegovo tijelo. Patnje i zadovoljstva jednog tijela su nepoznati drugom tijelu. Prema tome, svako tijelo je utelovljenje osobene duše, a simptom prisustva duše se opaža kao osobena svjesnost. Opisano je da je duša deset tisuća puta manja od presjeka vlasi kose. To je potvrđeno u Svetasvatara Upanisadi (5.9):

halagra-sata-bhagasya
satadha kalpitasya ca
bhago jivah vijneyah
sa canantyaya kalpate

"Kada se vrh vlasi kose podijeli na stotinu dijelova i zatim svaki od tih dijelova ponovo podijeli na stotinu dijelova, svaki takav dio ima dimenzije duhovne duše."

Osobena duhovna duša je stoga duhovni atom manji od materijalnih atoma. Takvi atomi su bezbrojni.Veoma mala duhovna iskra je osnovni princip materijalnog tijela i njen utjecaj se širi čitavim tijelom kao što se aktivan princip lijeka širi čitavim tijelom. Ta struja duhovne duše se osjeća po čitavom tijelu kao svjesnost i predstavlja dokaz prisustva duše. Svaki laik može shvatiti da je materijalno tijelo bez svjesnosti mrtvo tijelo. Ta svjesnost se ne može oživjeti u tijelu nikakvim materijalnim sredstvima. Svjesnost stoga ne potječe od materijalnih spojeva, već od duhovne duše.

Atomsku prirodu duše potvrđuju svi vedski spisi i svaki razuman čovjek je može osjetiti u svom praktičnom iskustvu. Samo lud čovjek može misliti da je atomska duša sveprožimajuća visnu-tattva (Bog).
Utjecaj duhovne duše se može širiti svuda po tijelu. Prema Mundaka Upanisadi, ta atomska duša se nalazi u srcu svakog živog bića, a pošto su dimenzije duhovne duše iznad dosega opažanja materijalnih znanstvenika, neki od njih budalasto tvrde da duša ne postoji. Osobena atomska duša se nesumnjivo nalazi u srcu, zajedno sa Nad-dušom, i tako sve energije koje pokreću tijelo emaniraju iz tog dijela tijela. Krvna zrnca koja iz pluća prenose kisik dobivaju energiju od duše. Kada duša napusti taj položaj, prestaje aktivnost krvi - spajanje crvenih krvnih zrnaca sa kisikom. Medicinska znanost prihvaća značaj crvenih krvnih zrnaca, ali ne može utvrditi da je izvor energije duša. Međutim, priznaje da je srce centar svih energija tijela.
Takve atomske čestice duhovne cjeline se uspoređuju sa molekulama sunčeve svjetlosti. U sunčevoj svjetlosti postoji bezbroj sjajnih molekula. Slično tome, odvojeni dijelići Svevišnjeg Gospodina su atomske iskre zraka Svevišnjeg Gospodina i nazivaju se prabha, viša energija. Tako bez obzira da li slijedi vedsko znanje ili suvremenu znanost, osoba ne može poreći postojanje duhovne duše u tijelu.

P.S. Moram priznati da se ne slažem s nekim izjavama o duši gore napisanim.

(Jiva i Ajiva)

(Učitelj stavlja nešto na sto)



Učitelj: Ravi, šta je ovo?

Ravi: Gospodine, to je lutka .

Učitelj: Tačno. Može li ova lutka sama da hoda?

Ravi: Ne, ona nemože sama da hoda, ali ja mogu da napravim da izgleda kao da hoda.

Učitelj: Nela, može li ova lutka sama da vidi?

Neela: Ne , ona nemože da vidi sa tim očima.

Učitelj: Rameš, može lid a peva?

Rameš: Kako da peva kad nemože ni da govori?

Učitelj: Pa, ima uši a to znači da bi trebalo da nas čuje.

Rameš: (smejući se) Gospodine, ona niti može da nas čuje niti razume šta mi pričamo.

Učitelj: Komal, može lid a jede jer ima usta?

Komal: Nemože ni da jede ni da pije.

Učitelj: Četan, hoće li plakati, ako padne sa stola?

Četan: Neće plakati.

Učitelj: Svi ste dali tačne odgovore. Da li se svi slažete da lutka nemože da hoda,vidi,jede ili čuje poput nas?

Deca: Da, svi se slažemo.

Učitelj: Šta je razlog tome? Koja je razlika između nas i lutke? Ravi, da li ti znaš?

Ravi: Mi smo stvarni ljudi, dok je lutka samo igračka.

Učitelj: Ravi, reci mi šta "stvarni ljudi" znači po tebi?

Ravi: (se češka po glavi i neodgovara)

Učitelj: Razlika između igračaka i ljudi je u tome da su oni koji mogu da vide,hodaju,čuju,osete bol I zadovoljstvo poznati kao živa bića (jiva). Oni koji ne mogu da vide,hodaju,čuju,osete bol i zadovoljstvo itd , su poznati ka one-živi objekti (ajiva).

Dakle Ravi, možeš li mi sad reći u čemu je razlika između lutke i nas?

Ravi: Da, pošto lutka nemože da čuje,hoda ili oseća bol i zadovoljstvo,ona je ne-živa stvar. Pošto mi možemo da pričamo,vidimo,čujemo I osetimo bol i zadovoljstvo, mi smo živa bića.

Učitelj: Vrlo dobro, Ravi. Sada ste shvatili. Deco,slušajte pažljivo, sada ću detaljnije da objasnim o živim i neživim objektima.

Sve sto ima moć da sazna,uči,razume osećaj bola i zadovoljstva , ili ima različita čula je poznato kao živo biće (jiva). Mi možemo da učimo,znamo,razumemo i osetimo bol i zadovojlstvo, i imao pet čula, stoga smo mi živa bića.

Sve što nema moć da saznaje,razume, oseti bol I zadovojlstvo,ili nema čula se naziva ne –živa stvar (ajiva). Na taj način,ova lutka spada u ne-žive stvari.

Komal, da li je klupa nakojoj sediš živa ili ne-živa?



Komal: Klupa je ne-živa, jer neuči, nerazume, ili neoseća bol usled moje težine.

Učitelj: Komal je u pravu. A sad,šta se desi kad dobiješ peticu iz kontrolnog zadatka?

Komal: Budem sretan,jer imam osećanja.

Učitelj: Ravi, možeš li nabrojati neke ne-žive objekte oko nas .

Ravi: Knjige,tabla,stolice,olovke,sat, i šestar su svi ne-živi objekti.



Učitelj: Nela, možeš li nabrojati neka živa bića?

Nela: Da.Psi,mačke,krave,zečevi,papagaji,lavovi,slonovi,ribe,pilići i ljudi su svi živa bića.

Učitelj: Deco, imate li pitanja?

Deca: Ne Gospodine,sada razumemo razliku između živih bića i neživih stvari .

Učitelj: Pre nego što završimo čas, želim da vas podsetim da budete dobri jedni prema drugima jer svo osećamo bol i zadovoljstvo.

(Još jedna stvar za domaći. Hoću da svi napišete dvadeset živih bića po imenu i dvadeset ne-živih stvari za sledeći čas.

Pitanja:

1) Šta znači Jiva ?

2) Šta znači Ajiva ?

3) Možeš li nabrojati pet Jiva?

4) Možeš li nabrojati pet Ajiva?

Zaokruži sledeće sentence kao tačno ili netačno.

Klupa može da hoda . Tačno ili Netačno

Lav nemože da diše. Tačno ili Netačno

Ajiva nema čula. Tačno ili Netačno

Lutka može da jede. Tačno ili Netačno

Lopta oseća bol. Tačno ili Netačno

Čovek može da uči. Tačno ili Netačno

Sve jive imaju pet čula . Tačno ili Netačno

Da li su dole nabrojani Jiva ili Ajiva:

Lav ___________

Klupa ___________

Lutka ___________

Riba ___________

Pas ___________

Lopta ___________

Pile ___________

Mačka ___________

Stolica ___________

Papagaj___________

Knjige ___________

Sat___________

“Kao što se Bog ne rađa niti umire, mi, duhovne duše, ne rađamo se niti umiremo, ali pošto mislimo “ja sam ovo tijelo”, smatramo da se rađamo i umiremo. Takvo razmišljanje se naziva maya, ili iluzija, i čim se oslobodimo tog iluzornog poistovjećivanja duše s tijelom, dostižemo nivo zvan brahma-bhuta. Kad osoba spozna aham brahmasmi, “ja nisam ovo tijelo, ja sam duhovna duša, sastvani djelić Vrhovnog Brahmana”, dostiže spoznaju Brahmana. Čim spozna Brahman, postaje sretna.
Zar nije tako? Ako jasno shvatite da se ne rađate i ne umirete, da ste vječni, zar nećete biti sretni? Da, nedvojbeno. Onaj tko je spoznao Brahman, tko je spoznao duhovno, više ne žudi niti jadikuje. Čitav svijet samo žudi i jadikuje. Afrikanci sada žude da budu kao Europljani i Amerikanci, ali Europljani su izgubili svoju imperiju i sada jadikuju. Tako jedna strana žudi, a druga jadikuje. Slično tome, materijalni život nije ništa drugo do spoj žudnje i jadikovanja. Žudimo za onim što nemamo i jadikujemo za onim što smo izgubili. To je naš materijalni život. Međutim, kad spoznamo da smo Brahman i sastavni djelić Svevišnje Božanske Osoba (Parabrahmana), nadići ćemo tu žudnju i jadikovanje.

Takozvano sveopće bratstvo i jedinstvo koje Ujedinjeni Narodi nastoje ostvariti moguće je jedino na duhovnom nivou spoznaje Barhmana. Spoznaja Brahmana je cilj ljudskog života. Ne trebamo raditi kao mačke, psi i svinje. Svinja uvijek, dan i noć, pokušava pronaći izmet i kada ga pronađe i pojede, postaje seksualno uznemirena i ima seks, ne praveći pritom nikakve razlike. Svinja će imati seksualni odnos sa svojom majkom, sestrom ili s bilo kim drugim i to je svinjski život. Međutim, spisi ukazuju da je svrha ljudskog života nije težak rad namijenjen zadovoljavanju čula poput mačaka, pasa i svinja. Njegova svrha je dostizanje spoznaje “ja ne pripadam ovome materijalnom svijetu, ja sam duhovna duša i vječan sam, ali sam na neki način pao u ovo uvjetovano stanje rođenja, starosti, bolesti i smrti.” Ljudski oblik života namijenjen je pronalaženju rješenja za četiri materijalne bijede – rađanje, starenje, obolijevanje i umiranje. To je cilj ljudskog života. Samo pokušajte shvatiti da svrha ljudskog života nije veoma teško raditi poput svinja, zadovoljiti čula i iznenada umrijeti.

Ljudi koji ne vjeruju u "dušu" nalaze se u najnesretnijem stanju. Ne znaju odakle su došli, niti gdje idu. Znanje o duši je najvažnije znanje, ali o njemu se ne raspravlja ni na jednom sveučilištu. Ali kako je građeno ovo tijelo? Po čemu se mrtvo tijelo razlikuje od živog? Zašto je tijelo živo? U kojem se stanju nalazi tijelo i koja je njegova vrijednost? Danas nitko ne proučava ova pitanja, ali pokret Svjesnosti pokušava obrazovati ljude tako da mogu shvatiti da nisu tijelo, već duhovne duše. Dužnost ljudskog bića se razlikuje od dužnosti mačaka i pasa."

Sve mi je jasno Tilt, to što si rekao- neka su iskustva (ovo oko misli) ista. Sve osim ove zelene rečenice čak i sa tvojim objašnjenjem unutar zagrada.

Zato sam ti postavio pitanje razlike između uma i svijesti jer nisam u mogućnosti da pojmim da imam tuđu svijest. Stvarno ne znam kako mogu imati tuđu svijest. Nametnute misli, tuđe misli to da ali svijest, ne mogu to pojmiti. Možda griješim pa nešto ne vidim ili jednostavno ne znam a možda je samo razlika u terminima, shvatanjima, konceptima. Međutim ima tu još jedna hm, činjenica; um i svijest su vezani ali nisu jedno te isto, kao što si i sam rekao. Takođe mislim da ne može biti pitanja čiji je um? Dali je ovaj um kojeg imam tuđi ili je moj? Moj je ali što je u njemu moje .

Koliko mi je poznato postoje tri nivoa ljudskog uma. Svjesni, podsvjesni i nesvjesni. Šta sad? Eto, svijest i um su povezani, možda je svijest=um (materijalistički pristup). Tako ispada da sam ti postavio trik pitanje, samo da li je tako? Meni se čini da su ovi nivoi samo dijelovi mašine i zovu se svjesni, podsvjesni i nesvjesni ali da li su oni djelovi svijesti ?

Ili je sve ovo što sam/smo napisao/li samo jedan veliki paradoks

ti reče:

i


Tu sam negdje na tvojoj liniji Tilt. To je opis jednog nivoa svijesti i jednog (ili svih) nivoa uma. Po gnostici imaju četiri nivoa svjesnosti bića: nivo sna, nivo budnog stanja ili relativna svijest, nivo samosvijesti i nivo objektivne svijesti. Tako dolazim da svijest određuje biće a um je jedan od uslova da se manifestuje svijest. Um nismo mi, misli nismo mi, svjest jemo mi samo je pitanje nivoa te svijesti. Ili griješim? Kako bilo, mene nešto svrbi neka svijest, valjda pomiješano: san-budno-samosvijest, nisam konstantan ovih mjeseci. Od skoro sam se vratio na forum pa samo ljudima postavljma pitanja a biće da hoću kroz to nešto sebi odgovoriti.

Ošo reče:



Da vidim dokle će me dovesti sve ovo...Mogu primjetiti da postoji ta mehanička priroda uma . Sve što pročitam pokušavam vidjeti kod sebe (u sebi). Um radi bez prestanka, teško mu je da stane, to nije u opisu posla I tako, um fabrikuje misli ali je svijest ono što nas pokreće a bez svijesti um je ''mrtav''.( Gurđijef spominje te ''mrtve'' ljude koji žive među i sa nama) Lijepljenjem (vezivanjem) svijesti za misli dobijamo i mogućnost da se manipuliše preko našeg uma. On je i dalje naš ali što je sa sadržajem u ta tri nivoa? Manifestacija uma na ta tri nivoa je upravo ono čime se manipuliše. Om u temi ''Kontajnirana svijest kao uzrok nesporazuma i sukoba'' tvrdi:



Ovdje ću morati stati i nastaviti naknadno večeras. Oprosti, viša sila.
Inače ne znam što mi bi baš sam se raspisao.

Pozdrav

Nije paradoks, nego moja greska! Mislio sam na um a napisao svijest, tako da tvoja primjedba u potpunosti stoji! Cim si postavio pitanje, znao sam da imas odgovor, i da si primjetio neku manjkavost u mom tekstu, zato sam i odgovorio da te natjeram da dodatno pojasnis!





Zanimljivo pitanje, meni se ipak cini da su oni djelovi svjesti!




Hvala i ne zamjeri, i molim te da veceras nastavis, gust mi je citat i analizirat ovako detaljno izlaganje!

Naljutiću se na tebe pravo ako bude još tih "ne zamjeri", hehehe



Dobro. Kad se šire posmatra sve je moguće (svijest može posredno biti "tuđa") jer je tu veza svijest-um-misao, osjećanja ... itd. Moguće je da i svijest zbog identifikacije (tijelo, um, misli, emocije) na kraju ima ta tri nivoa kao i um. Vezana je. Međutim, mislim da je svijest malo "viši" nivo bića. Često naletim na taj termin promatrač, svjedok (više JA ?) nekako mi naginje ta mogućnost da je to svijest. Da li čovjek koji sad piše jeste ta svijest sa fantastičnom
distorzijom kroz identifikaciju sa umom? Mogu li pojmiti ovo? Muuuuuuu - nema odgovora........

Om na kraju gornjeg citata kaže:



Um (misli, emocije...) je ili postaje jedina stvarnost. Svijest je ta koja daje dinamiku umu preko identifikacije. Na kraju ispada da smo mi robovi vlastitog uma. Wow, kakva brilijantnost !!!

E sad, gle Tilt kako to ide ponekad, možda se i tebi dešavalo.
Počeo sam danas da čitam Ošoovo djelo "Vrhovna alhemija" koje sam započeo prije cca mjesec/dva/tri a stadoh ovdje:



Muuuu- nego šta! Ko se sad nalazi između svijesti i uma/tijela? Svjedok?

[ Moguće je da je loš prevod, pomislih. Da li je ovo korekcija Ega na bazi jednog nivoa uma ? ]

Pomoć ( i hoću kviska )

Sad me je ovo 'nako... zbunilo

zanimljivo je kod alchajmerove bolesti kada osoba potpuno zaboravlja svoje sopstvo (i svijest?), to mnogi uzimaju kao dokaz da smo samo materijalna/neurofiziološka bića.

Jedna stvar je sigurna , da nista nije sigurno!(mada mi je i ovo totalni paradoks)!

A ako si ti zbunjen, ja sam izbezumljen, vec dva dana slazem sve kombinacije u glavi, ali odgovora nemam na vidiku, tako da cu se drzati gornje citirane izjave!

Nema nam druge nego radit na sebi i vjerovat u sebe!


I obecajem da tebi vise necu govorit: Ne zamjeri!

Pozdrav, Tilt!

Ma, susreo/li sam/smo se sa nečim....ondosno sa jednim velikim, NE ZNAM. Eto šanse za istraživanje. Trenutno je zbrka sa terminima i nečim na što sam zaboravio a to je Ego. Malo će da prenoći sve ovo ali me kopka da nastavim dalje.

Ovaj navod samo potvrđuje ono što osjećam cijeli život,metaforički rečeno,da mi je duša kapaciteta 1 GB,a tijelo 1 KB što znači da postoji nesrazmjer između želja i mogućnosti te datih sposobnosti i okolnosti.

Da li na to je možda presudno utjecala godina rođenja(rođen u tzv,tranzicijskim 1970-im)jer je evidentno i kod nas i vani da su oni rođeni poslije 1980. i naročito nakon 1990. puno brži i jači,a sam sam od malih nogu svjestan da sam se trebao roditi ili ranije,ili kasnije,a ne u ovom procijepu.

Zato ovaj život smatram tranzicijskim i jedva čekam da što prije završi kako bi se mogao preseliti u bolje tijelo gdje će moji kapaciteti doći do punog izražaja.

Možda bi ipak bilo pametnije da živiš u sadašnjosti, prihvatiš trenutnu situaciju i radiš na svom osobnom napretku sada. Što će biti, sad nije toliko bitno. Zanimljivo je kako ljudi zapravo najmanje žive u sadašnjosti, a najviše u prošlosti i budućnosti, razmišljajući o njima.

To je zato što se neki ljudi usljed genetskih anomalija(za to treba "zahvaliti" bogu(namjerno malim ) koji nam je dao svima "iste" startne pozicije) i drugih objektivnih razloga ne mogu izraziti sve kapacitete svoje i želje,pa je logično da rezoniraju tako razmišljajući u stilu:"što bi bilo kad bi bilo"...

tebi je žao što nemaš bolje tijelo?

Ne koliko tijelo koliko da imam jači i veći ego i jače gene.

Ako si gledao filmove Luckasti Profesor i Maska znat ćeš o čemu pričam.

želiš imat veći ego? šta tebi ego ne smeta?
al da, bolje da sad uzmeš šta imaš nego da ti i mladost prođe

Što god da je utjecalo na to što smo u ovakvom tijelu kavom jesmo,mislim da je ipak bitnije ono što osjećamo/vjerujemo da jesmo.Mada je ovo jako new-age stil razmišljanja,ići u dubinu i pokušavati čim objektivnije gledati što jest istina za nas a što ne,moglo bi nam pomoći da naš potencijal provedemo u stvarnost.
Recimo,da sam ja rođen i genetski nemogu shvatiti nešto kao jednostavan ples valcera.Čovjek s dvije lijeve noge.I nakon prvih pet do deste pokušaja,moja reakcija i zaključak su da nemam u sebi ritam,da nemam sluha i da sam suviše ukočen.Ali ako mi je ipak stalo da "pobijedim" to sve u sebi,vježbom ću ipak proplesati.Možda neću ići na svetsko prvenstvo u flamenku,ali ja ipak plešem!!!
Ono što bih rekao (prema napisanome) da si ti vjerojatno sanjar.Nemoj se uvrijediti i moja je pretpostavka možda i pogrešna,ali i ja sam puno puta samo sanjar,ali shvatio sam da je to uzaludno gubljenje energije.To ne znači da nemam snove ili neke želje,već te snove i želje pokušavam ostvariti i na neki način prizemljiti umjesto da se izživim samo u mašti.
Sanjarenje bih obisao kao doživljavanje svih emocija (od neuspjeha do uspjeha,tuge,..) u mašti u punom intezitetu,kao što bi ih osjetili u svarnom životu.Dakle na neki način mi ispraznimo svu energiju već na samo maštanje što samo stvara očekivanje koje može biti,na našu žalost,jako negativno.Ako se uopće krene u neko djelovanje.
Dakle moj odgovor na tvoje pitanje "Subjektivan osjećaj ili objektivni dokaz proturječja?",jest da je to subjektivan osječaj tvoje nemoći.

P.S.-zanimljivo je da ovo što sam ja napisao piše u dijelu koji nisi podebljao,samo na drugačiji način.