Prije par dana imao sam prilično čudno iskustvo.Ja i rođak sjedili smo u dnevnom boravku,ja u fotelji a on na kauču.Gledao sam televizor i razmišljao nešto o Zdravku Mamiću (
), kad odjednom rođak nešto počne pričati kao da Mamić nije kriv za situaciju u Dinamu bla bla...Prvo sam pomislio kako neobično; ja razmišljam o Mamiću a onda rođak počne pričati o njemu iz čista mira..
Tad sam ga pitao kako se sad sjetio Mamića jer sam i ja baš o njemu razmišljao.
U tom trenutku pojavio se taj skoro neobjašnjiv osjećaj; kao da sam znao što će on slijedeće reći, što misli, i osjećaj kao da obojica trenutno uopće nismo u ovoj sobi; nadnaravni, čudnovati, zbunjujući osjećaj.Nas dvojica smo se pogledali i bez da sam mu išta rekao o tome što se dogodilo, rođak se uspaničario i čudio kao šta je sad ovo bilo.Tad sam mu i ja rekao da mi je nekako čudna ova situacija.
Osim toga, u trenutku dok se to sve dešavalo, OSJETIO sam kao da se nekakva energija (neznam kako bi drugačije opisao) okomito spušta prema nama.Čudno je bilo to što se ništa nije moglo vidjeti, ali i ja i rođak znali smo da je nešto tu jer smo pogledali u isto vrijeme prema toj "energiji".Pošto je bilo nevidljivo ali jednostavno sam znao i osjetio da je tu, mogao bi tu energiju opisati kao neku vrstu zraka koje su se okomito iz stropa spustile prema nama.Ta energija je nestala za par sekundi.
Ja sam u situaciji ostao miran; moguće da je zbog toga što sam ipak pročitao neke stvari tu na forumu (ali daleko od toga da mi je bilo svejedno), dok se rođak malo uspaničario i uplašio.
Nisam ga htio odmah pitati kako je on to sve doživio nego sam pričekao par minuta da se smirimo.
Pitao sam ga što je osjetio.I osjetio je isto što i ja; kao da je znao što ću ga slijedeće pitati, osjetio je neobičan nesporazum između nas dvojice, te kao što sam već naveo osjećaj odsutnosti i nadnaravnosti.Točan opis tog osjećaja i cijele situacije mi je teško dati.
Vrhunac je bio kada sam ga upitao je li osjetio energiju iz tog i tog smjera gdje sam ju i ja "vidio", i rekao je da je.To je za mene i za njega bila konačna potvrda da si to nismo umislili, nego da se stvarno nešto dogodilo.
Ovo je prvi put u mom životu da sam imao ovakvo, za mene, neobjašnjivo iskustvo.Čim se to dogodilo pogledao sam na sat da vidim nedostaje li vremena (kao što je u slučaju otmica), ali sve je bilo normalno.Onda sam pomislio da je možda ne daj Bože netko od najbližih poginuo te da je to bio znak, ali na sreću nije.Razmišljao sam i o mogućnosti da je to bio duh..Ali mogu samo nagađati.
Zanimljivo je da sam se par dana poslije toga osjećao nekako drugačije; kao da sam bolji čovjek, povećanje tolerancije, razumijevanja itd.Pogotovo što se tiče odnosa sa rođakom.Ali to sam si možda samo umislio.Još je zanimljivo da i ja i rođak imamo osjećaj da kad nebi više spominjali taj događaj, da bi ga nakon nekog vremena samo zaboravili.A on mi je rekao da kad se sjeti toga da nema volje razgovarati o tome i malo se uznemiri; što sam i vidio.
Sigurno ima netko iskusniji tu na forumu tko bi mogao ponuditi neko objašnjenje ili bar otprilike reći što se dogodilo te večeri.