Sada je: čet mar 28, 2024 11:20 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Kako uništiti ekonomiju
PostPostano: ned jul 20, 2014 11:33 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 20, 2014 9:03 pm
Postovi: 11
Lokacija: Zagreb
Uistinu sam razmišljao o ovom naslovu.

Iako je isprva trebao zvučati kako spasiti ekonomiju sa petnaest kuna, ali tko želi čitati kako spasiti ekonomiju? Puno je zaniljivije čitati kako je uništiti. Riječ uništiti daje nakakvu čar, osjećaj snage, moći privlači ljude da saznaju kako mogu držati kontrolu nad životom i steći ju nad drugima, upravljati vlastitom sudbinom, a istovremeno se zaštiti od tuđe.

Pa zašto petnaest kuna? 10 bi zvučalo sumničavo premalo, a 20 previše.

Stvari stoje tako da ljude često privlače brojike koji nemaju veze sa realnošću nego sa izgledom. Da sam napisao kako uništiti ekonomiju sa 14kn i 37 lipa ili 16kn i 57 lipa skeptičnost čitatelja bi porasla da se nebi niti trudio otvoriti članak. Pa možemo li uništit ekonomiju sa tako malom svotom novca? Ja upravo smtram da je i razlog tako loše ekonomje baš taj komadić željeza u našem đžepu koji ga i uništava. Da smo u eknomskoj krizi kako govore onda bi ekonomija već pala, tržišta bi se zatvorila i sve bi već propalo kao i poslovi. Usprkos tome mi vidimo sporu staganciju i postepeno propadanje. Što označuje da kriza nije ovdje nego tek dolazi. Razlog stagnacije rezultira poslovima malih plaća. Zbog kojih si ljudi nemogu priuštiti ništa novo ili "veliko" (što je drugi problem koji ću obuhvatiti u drugom članku). Ideja u Hrvatskoj kao što vjerujem i na ostalom djelu Balkanskih država jest. Ako posjeduješ novi automobil i kuću da si dobro stojeći čovjek. Pa jeli to do dobro stojeće ili su ljudi toliko navikli na neimaštinu da misle da je to bogastvo. Niti jedno nije točno. Govoreći ako si možete priuštit danas bicikl i to novi za 3000-4000 kn smatrano je također luksuzom. Bilo što novo je smatrano lukuz. Ljudi vas i čudno gledaju samo ako ste kupili novi bicikl što nije protuzakonito nego je smješno. Govoreći kako oni puše cigarete iz luksuza jer to jedino što imaju i mogu si priuštiti i budu si mogli uvijek priuštili (uvijek ćak i kad je kutija 25kn).
Radi se o Arhtipu stava koji je nametnut prije ove države i prosljeđivan sa roditelja na djecu. kako bi se divil i istovremeno prezirali one koji su sposobni. Mogli bi to nazvati Orvelovom duplozofijom iz bivše države. I to je razlog zašto nemamo kapitalizam na Balkansko području.
Preziranje privante trgovine dovodi poslodavce da ih zatvaraju i otpuštaju radinke što radnike dovodi na burzu da ovise o državnoj cici stvarajući tako glasaće koji će jedino i željeti da ih država uzdržava jer će biti nesigurni u potrošaća moleći državu da ne ovise o njima. Slična strategija je napisana u Americi oko 1970-e zvala se "Cloward-Piven strategy".

Sad kad smo uspijeli prevladati taj veliki zid sumnje i zaobišli prepreku nevjere u samu ideju možemo nastaviti tokom tuđe ideje, moje ideje. Ipak smo na kraju krajeva samo ljudi koji žive u svijetu tuđih ideja ljudi prije nas. Koristeći ih kako bi objasnili ideje danas, dešifrirajući one koje ne razumijemo i shvatili one koje će tek doć da bi na kraju mogli stvoriti ideju koju ćemo proglasiti našom. Mi smo civilizacija koja živi na idejama mrtvih i onih koji više ne postoje tvrdeći kako posjeduje individualne nepovezane pristupe svakom problemu.

Kao i obično moja mašta najbolje radi kad treniram. Onda obično nemogu ništa zapisati, a obično i zaboravim važne detalje jer ih nikad ne zapišem i kažem sam sebi "ma budem sutra".
Danas sam to odlučio napraviti ovdje. Ljudska ljenost je dosad kočila vlastiti napredak na ovom planetu ako želimo išta mjenjati moramo negdje početi,a ovo je odličan pristup za to raspravljajući.

Ali vratimo se na ekonomiju:

Tako sam bio jednog dana u dućanu stajao za blagajnom i iz dosade razmišljao što nevalja sa ekonomijom i shvatio sam pa mnogo toga. No to je očito. Trebalo je identificirati tvar koja stoji iza tog sivila monotonije. Zašto tamo ništa ne raste i u biti se ne miće, u biti kao da lagano tone u ponor koji postaje samo mračniji. Nitko ništa ne radeći nego se privikava, stvara naviku, klimatizira na dno crnila kao da nezna plivati i nemože isplivati do površine.
Ljudi nemaju novac to je bio očit razlog njihove poslušnosti ali što znači imati i nemati?
Platio sam svoju hranu, pobrao ostatak kusura što mi je prodavačica vratila bila je to neka sića oko 50 lipa. Zvati 50 lipa sića jer ne utjeće na naše živote i jer ne vidimo opasnost niti prijetnju u takvom činu dajemo mu prikladan naziv sića jer nas ne ugrožava. Uhvativši samog sebe u klopku, shvatio sam kako sam izmislio vlastiti svemiru neimaštine samo u svojoj glavi. Okrenete li se, počinjete razumijevati da ljudi oko vas žive isto kao i jučer. Ništa se nije promjenilo. Navike su iste, ponašanje ,financijska situacija je slična ,čak bi se usudilo reći da danas potrošaći posjeduju malo više. Neke stvari se danas uzimaju zdravo za gotovo ali nije niti stvar u tome. Nego se promjenio fokus na ono što kupujemo.U biti smo uvijek bili na istom. Stoga odakle ta navika da poberem novac sa kojim nemogu ništa kupiti. Doslovno skupljate novac u lipama koji na godišnjoj razini iznosi možda 200-500 kn, a to je ništa. Jer ga večina ljudi niti ne štedi nego ga potroši odmah tog mjeseca i pitaju gdje je nestao. Da ste taj novac i skupili u nekavu kasicu prasicu pa i nije baš za pohvalu da ste na godišnjoj razini uspjeli skupiti jedva 500 kn i to u lipama.
Kako uistinu uništiti ekonomiju sa 15 kn? Što je otprilike količina koja vam ostane je između 15-60 kn sitnog koji vam ispari iz đžepa mjesečno i nemožete objasniti u kojem sloju atmosfere je nestao. Odgovor je takozvanom štednjom.
>Pravom štednjom ćemo prije kupiti nešto što želimo nego kreditom to je istina. Jer sakupljamo novac u većim količinama, radimo kao đžepove ušteđevina i ako nešto iskrsne možemo uzeti taj novac da pokrijemo problem. Dok je sa kreditom obratno. Vračamo novac drugoj osobi, a ako nešto iskrsne naše ušteđevine nema jer da je ima nebi smo imali kredit. To je čest trik na koji ljudi padaju. Iz brzopletosti traže istantno rješenje koje ih vodi u dugoročnu propast. Otprilike ćete 4 puta prije sakupiti novac sa štednjom nego li ćete otplatiti kredit.
>Takozvana štednja je oblik štednje u kojem se orjentirate na nebitne sitnice. Pazite koliko trošite u dućanu u lipu i svaki put sumnjivo gledate prodavača na tržnici kao da vam želi podvaliti onu breskvu koju kako se čini plačate kunu više pošto je kupujete na tržnici, pamtite koliko ste put dali kusur vašem prodavaču i koliko onoj skitnici na cesti. Pa čak i brojite koliko ste mu puta bacili u ruku da ne zaradi previše. Dok istovremeno imate u banci kredit koj na godišnjoj razini vam uzima kamatu pa da ne prjetjeramo 7-10% i ako ste uzeli na 2 ili više godina. Recimo na 3 godine sa kamatom fiksnom od 10% vas izađe 30% kamata na 3 godine. Zašto se onda to čini tako opravdano? Davati novac bankam i to u tisućama kuna godišnje ali je tako teško izdvojiti 500 kn da ih uložite u ono što vi vjerujete. Fokus potrošnje i propaganda s arhtipovima odgoja je moćna struktura paradigmi koji oblikuju naš svijet. Zovite to ružičastim naočalama koje nosimo da čuvaju solidnu sliku svijeta koji vidimo ružičast i solidan koji je sve samo ne solidan i ružičast. Zato jedini razlog zašto gubimo bitku je jer ne prepoznajemo bojište i nevidimo rakete i vojnike sa puškama uprte u nas. Spustili smo gard i dopustili smo da uđu u naše glave. Ne glasamo više svojim novcem u one koje vjerujemo nego za one koje neželimo. I to je razlog tolikih osjećaja gubitka u naših financijskih života. Ljude koje nevolimo redovito financiramo misleći kako im štetimo.
Postajemo robovi duga i to ljudima sa kojima nikad nebi željeli biti u rodu, gledajući prkosno na one kojim možemo pomoći jeftinim trudom u tome je ključ modernog robstva.
Nevidljivi lanac kojeg nije nitko ponudio nego smo ga tražili da nam ga omotaju oko nogu. I gledali sumnjivo na svakoga tko ga želi skinut.

Da bi ovaj projekt uspio bit će potrebna jedna stvar. Svijetska elita je ovo već odavno skužila i pobrinula se da u vlastitoj ljenosti uništimo njihovu konkurenciju dali su nam električni novac, kreditne kartice. Instantno rješenje i svugdje ga prihvačaju.
Sa kreditinim karticama nemorate ići u banku da bi podigli novac ili ga morali novac nositi sa sobom. Ne trebate niti vratiti ljudima kusur. U biti je suludo to i činiti premda je iznos uvijek naplačen točnom znamenkom kao i na ekranu računala. Sa fizičikm novcem je priča drukčija. Zato ga se žele i rješiti dok istovremeno rguliraju cijene proizvoda u super marketima na 99 lipa kako bi radnicima potrošači ostavili manji ostatak. Taj val niske potrošnje u biti uništava ekonomiju jer ljudi ne zarađuju dovoljno trenutnim radom, a svaka kupnja zbog koje ulazimo u minus svtara nepostojeću kunu koji još više smanjuje vrijednost kune te nas odovodi u inflaciju. Davajući tako fizički novac ljudima je novac ne registriran od strane vlada i ne uočljiv bankama i korporacijama koji bi se rado dokopali informacija naše potrošnje. Nemogu mu ući u trag ,a troši se i izgrađuje stvari oko sebe.

Zašto je ova ideja toliko dobra? Zato jer se bazira na slobodnoj volji umjesto na prisili kao PDV.
Što vlada radi da bi osigurala svoju egzistenciju u zemlji? Uvodi porez kako bi uvjerila ljude da moraju ostaviti dio novca kod nje,a ako to ne učiniš prijete ti zatvorom. Uz takav oblik financiranja tko može propasti?
Što mi možemo napraviti da osiguramo vlastitu egzistenciju?
Apsolutno istu stvar.Možemo glasati svojim kunama za ono što želimo da uspije.
Ako ćemo ići u super markete i dizati kredite možemo reći da glasujemo za konsoldacijske ustanove koji stvaraju centraliziranu moći i rade pustinju nezaposlenih ili možemo glasati za male privatnike što bi nas moglo koštati nekoliko kuna više ali osiguravamo more poslova za prodavače tako i za radnike tih ustanova koji su u svom obliku decentralizacijske ustanove i zaslužene za proizvodnju radnih mjesta.
Ako svatko od nas izdvoji 15 kn mjesečno. Nećemo zaustaviti ili stati na kraj centralizmu današnjih monopola radnih mjesta. Zato moramo promjeniti naviku gdje kupujemo, ali ćemo ojačati ekonomiju davajući ljudima sitne djelove našeg rada. Zamislite da blagajnik koji ima dnevno 500 osoba i da mu svaka 5 ostavi 50 lipa ili kunu i da otiđe sa 50 kuna svaki dan kući. Ta ista osoba će na kraju mjeseca imati oko 1000kn veću kupovnu moć. I sa svojim novcem će moći pokretati tuđi rad.
Možemo trgovcima u dućanima,pekarama,kafićima, super marketima ostaviti komadiće našeg rada. Važno nije iz kojeg su dućana ili uslužne djelatnosti jer oni imaju skoro jednake plaće. Sve pobere šef na vrhu, ono što nemože uzeti je ostatak što radnici imaju u đžepu tamo nemože nit banka niti država.

Ovo možda ne zvuči mnogo ali je bitno ono malo što možemo sad napraviti. A to jest usmjeriti potrošnju i tih 15, 20 kn preusmjeriti kuda vi mislite da je potrebno. Jednom kad počnete usmjerivati novac kuda vi vjerujete da je potrebno nećete više niti primjećivati da novac toliko nedostaje. Jer znate da ga stavljate tamo gdje je srce. Ovo je iz vlastitog iskustva. Nekako će ta kuna koju ste ostavili manje faliti jer znate da mjenjate oblik strukture kojom teče. Da bi ste shvatili kako je to samo masovni strah koji šire mediji da novcu počinjemo pridodavati pažnju i pazili na potrošnju da počne teči unutar krugova organiziranih kanala da isprazni ostale. Zato nam i nude tolike akcije na raznim nivoima tako što nam u snadučiće stavljaju i trljaju na nos kako je kod njih najjefitinije. Ako prestanemo vjerovati najjeftinije i rješimo se straha od propasti. Morat ćemo shvatiti kako najbolje ulaganje nije uvijek i najjeftinije.

Zato sljedeći put kada vidite tih 50 lipa ili 1 kunu koju vam je vratila djelatnica/djelatnik. Slobodno okrenite glavu nitko nije propao zbog kune, ali se je spasio.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 9 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz