U pravu si. No, kad smo već dotaknuli crkvenu duhovnost, Stvarno je nešto ima. Naravno, ne mislim na priče popova. Iako je nova godina, toliko veseo ipak nisam Idu ljudi, barem kod nas, na zajedničke molitve. Nedavno sam baš pomislio kako to moraju biti "prometna" mjeta u to vrijeme, na astralnoj razini. Pazi, čovjek kad moli odašilje ono pozitivno što ima u sebi. Pa po tom pitanju nije važno moli li se personalnom bogu, mojoj malenkosti (pogotovo ) ili nekom drvetu. Dok to radi s ljubavlju. Te vibracije i onako dolaze iz srca, a ne iz uma. Naravno, složit ću se da ne bi bilo loše ni da zna što radi, ali stvari su takve kakve jesu.

Da,čudo je koliko pozitivna misao može imati odjeka na materijalni svijet oko nas.Bez obzira dali se radilo o molitvi ili promišljenoj namjeri,dok god je ona iskrena,efekat postoji.
Zanimljiv je uticaj na molekularnu strukturu vode isto kao i povratna emotivna reakcija osobe kojoj je pozitivna misao upućena.
Možda će ovo sad zvučati Nju ejdžerski,ali mislim da se radi o pravom dokazu moći one suptilnosti našeg duha koji je u stanju da lomi i krši ovu našu kreaciju,a isto tako da je gradi i liječi samo onoliko koliko mi snage damo toj nematerijalnoj misli koja nam je vodilja.
Po meni,najveći problem čovječanstva je kolektivna nesvjest koja i omogućava manipulaciju i usmjeravanje tih istih misli u smjeru ostvarivanja nečijih tuđih planova.Onog dana kad raspoznamo koje misli su ustvari samo naše tad ćemo ih i kontrolisati i usmjeravati u pravcu u kome mi želimo,bez vodstva bilo kakvih šamana,popova,političara i sličnih tvorevina ovog našeg krhkog okruženja.

Sad si probudio Oshoa u meni
U crkvi se niko ne moli iz pozitivnih namera. Svi koje možeš videti tamo su iz straha i briga (za zdravlje, egzistenciju i sve ostalo). Sama crkva je zasnovana na mentalitetu žrtve, strahu i osećanju krivice. Tamo nema mesta za pozitivnost.
Istinski je pozitivan samo onaj ko je spoznao Božansko u sebi i kao sebe samoga.
Onaj ko ide u crkvu nikada ne može da postane takav.
Takvom ne pada napamet ni da se moli, a kamo li da ide u crkvu.
On je ostvarenje svih molitvi.
Da to čovek ne bi postao, smišljene su crkve i molitve.

Vidiš, vreme i prostor su malo zajebana stvar: mi već jesmo ono za šta se molimo, pa i samo Božansko kome su crkve i posvećene.
I onda kada ti neki "duovni" autoritet kaže da treba da se moliš, on te time praktično odvaja od tebe samoga, od Božanskog koje jesi iluzijom da je to tamo negde ili da tek treba da mu se približiš ako mnogo zapneš i dobro ga slušaš.
I onda to (ra)zapinjanje traje i traje... stalno.

WOW