Prrrr! je napisao/la:
Pazi, čovjek kad moli odašilje ono pozitivno što ima u sebi.
Sad si probudio Oshoa u meni
U crkvi se niko ne moli iz pozitivnih namera. Svi koje možeš videti tamo su iz straha i briga (za zdravlje, egzistenciju i sve ostalo). Sama crkva je zasnovana na mentalitetu žrtve, strahu i osećanju krivice. Tamo nema mesta za pozitivnost.
Istinski je pozitivan samo onaj ko je spoznao Božansko u sebi i kao sebe samoga.
Onaj ko ide u crkvu nikada ne može da postane takav.
Takvom ne pada napamet ni da se moli, a kamo li da ide u crkvu.
On je ostvarenje svih molitvi.
Da to čovek ne bi postao, smišljene su crkve i molitve.
Vidiš, vreme i prostor su malo zajebana stvar: mi već jesmo ono za šta se molimo, pa i samo Božansko kome su crkve i posvećene.
I onda kada ti neki "duovni" autoritet kaže da treba da se moliš, on te time praktično odvaja od tebe samoga, od Božanskog koje jesi iluzijom da je to tamo negde ili da tek treba da mu se približiš ako mnogo zapneš i dobro ga slušaš.
I onda to (ra)zapinjanje traje i traje... stalno.