Sada je: čet mar 28, 2024 3:15 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Oto Vajninger - Pol i karakter
PostPostano: pet jan 06, 2012 12:13 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet aug 11, 2011 1:06 pm
Postovi: 557
Nedavno sam od prijatelja na poklon dobio knjigu "Pol i karakter" uz konstataciju da se radi o kapitalnom djelu moderne filozofske misli i da bi istu trebao što prije pročitati.
Nakon predgovora koji je napisao Dr.Vladeta Jerotić zainteresovao sam se za sadržaj,a nakon pročitanih nekih 150 stranica (trećina djela) ostao sam iznenađen dubinom misli koje su tog mladog čovjeka vodile ka suštini.Možda se nebih složio sa svim što je napisao,ali on je svaku svoju ideju argumentovao na jako zanimljiv način,pa bi vjerovatno i kontraargumenti trebali imati sličnu osnovu.U svakom slučaju preporuka za sve ljubitelje ovakve vrste literature.
Oto Vajninger se ubio sa 23 godine,ubrzo nakon što je ovo djelo objevljeno.
Lično,mislim da je bio suviše mlad da se suoči sa suštinom do koje su ga odvele njegove misli,ali postavit ću onaj predgovor Dr.Vladete Jeretića koji prethodi ovom izdanju,pa neka svako zaključi sam za sebe.

Vladeta Jerotić, koji je napisao nadahnuti uvod srpskom prevodu Vajningerove knjige, tvrdi «da je Vajninger bio jedan od najneobičnijih i najoriginalnijih duhova na početku XX veka Svojim izvanrednim znanjem postignutim za nezapamćeno kratko vreme (Vajninger je knjigu napisao u svojoj dvadesetoj godini), intuitivnim prilazom svim krupnim problemima ljudskog postojanja i davanjem originalnog pečata nekim od njih, taj "vunderkind" kulture obećavao je svome veku velike potrese i uragan... I onda, kada su posle objavljvljivanja njegove knjige oči kulturne Evrope bile okrenute Beču, ovaj veliki patnik nije izdržao. Poklekao je pod teretom koji je sam navalio na svoja mladalačka pleća, i jednim revolverskim metkom dobro ciljanim u srce, prekratio je svoje muke».

Poticao je iz jevrejske porodice. U gimnaziji je marljivim čitanjem istorijskih, književnih i filozofskih dela bio mnogo ispred svojih godina. Ipak, padalo je u oči da se u to doba najviše zanimao za - strane jezike, pa se nosio mišlju da studira filologiju. (Grčki jezik je toliko dobro poznavao da je, u šesnaestoj godini, napisao zapaženi etimološki esej o izvesnim grčkim pridevima koje je jedino Homer koristio u «Ilijadi» i «Odiseji»). Već u osamnaestoj godini, pored nemačkog, svog maternjeg jezika, kao i grčkog i latinskog, potpuno je ovladao francuskim, engleskim i italijanskim jezikom, a dobro je poznavao španski i norveški. Medjutim, ipak se odlučio za studije filozofije. Pored čiste filozofije, posebno se zanimao za biologiju, fiziologiju, fiziku i matematiku. Zabeleženo je da za eksperimentalne vežbe u laboratoriji nije pokazivao mnogo sklonosti.

Kažu da je veoma voleo muziku. Jedno vreme bio je čak ubedjen da se mora profesionalno baviti muzikom, ali je, ipak, krenuo drugim putevima. Medju muzičarima najviše se divio, do obožavanja, Vagneru (Wagner) i Betovenu (Beethoven). Naročito je voleo Vagnera, smatrajući ga ne samo velikim muzičarem, već i «najvažnijim čovekom posle - Hrista», a njegovog «Parsifala» «najdubljim pesničkim delom svetske književnosti». Svoju posebnu naklonost Betovenu pokazao je i time što je njegovu kuću izabrao za mesto - svog samoubistva. Naime, jednog dana on je napustio roditeljski dom i uselio se u tu kuću, da bi u njoj prenoćio samo jednu noć, i da bi, već sutradan, u sobi u kojoj je Betoven preminuo, 76. godina ranije, pucao u sebe. Da pomenem još i to da je Mocarta (Mozart), Baha (Bach) i Hendla smatrao «najpobožnijim kompozitorima», a voleo je i Griga (Grieg).

Onog dana kada je dobio zvanje "doktora filozofije", u 22. godini, Vajninger je odlučio da, s ponosom i entuzijazmom, predje u hrišćanstvo (protestantizam). To nije, svakako, bio jedinstven slučaj kod Jevreja u Beču; neki kažu da je za takav prelaz u hrišćanstvo Vajninger umnogome sledio slučaj kompozitora G. Malera (Gustav Mahler).

Usledilo je objavljivanje njegovog magnum opus, "Pola i karaktera" (Geschiecht und Charakter). Nakon toga, izjavio je: "Za mene postoje tri mogućnosti: (1) vešala, (2) samoubistvo, ili pak (3) izuzetno briljantna budućnost, da ne smem ni da pomislim na to". Izabrao je srednje rešenje - da se ubije. Tada je imao nešto više od 23. godine. To samoubistvo učinilo je da Vajninger postane "la cause célèbre" u Beču, te je inspirisalo nekoliko pokušaja samoubistva, a umnogome je i doprinelo uspehu njegove knjige.

Kao što je Andre Žid (Gide) «baš u Ničeovom ludilu video svedodžbu njegove autentične veličine», tako neki u objavljivanju knjige «Pol i karakter» i, potom izvršenom samoubistvu, vide autentičnu veličinu - Vajningera. Bilo kako bilo, sa svojom izvanrednom knjigom i svojim teatralnim samoubistvom, Oto Vajninger je postao centralna figura u mitologiji bečkog "kraja veka" (fin-de-siècle), dakle na prelazu iz XIX u XX vek.

Činjenica je da se Vajninger "pojavio kao meteor i iznenadno nestao". Tek posle njegove smrti ljudi su počeli da se ozbiljno bave njime. Pritom su ga neki smatrali biologom, drugi filozofom, a za neke je bio mistik. Sigurno je bilo i onih koji su ga smatrali budalom. Ipak, većina se slagala da je u pitanju bio čovek sa "nepobedivom logikom", ali ga je, ipak, napadala zbog njegovog "krstaškog rata protiv žena". Tek kasnije došle su na red njegove antijevrejske postavke.

Prema tome, u prve četiri dekade XX veka Vajninger je umnogome uticao, sa svojom knjigom, na intelektualce širom Evrope. Knjiga je bila prevedena na sve važnije evropske jezike i doživela preko 30 izdanja. Naime, mnogi su Vajningera videli "kao veštog rušioca mitova i narodskih koncepcija, istovremeno žestokog i samilosnog, oštro kritičnog i poniznog, ali ubedljivog izvan svake sumnje, te mislioca koji dozvoljava vrlo različita tumačenja".

Tako se smatra da su ideje koje je zagovarao Vajninger u svojoj knjizi znatno uticale na stvaralaštvo filozofa Ludviga Vitgenštajna (Ludwig Wittgenstein), zatim Zigmunda Frojda (Sigmund Freud), Franca Kafke, Džejmsa Džojsa (James Joyce), Itala Sveva, Gertrude Štajn (Stein), Roberta Muzila (Musil), Karla Krausa, F. Medoksa Forda (Maddox Ford), kompozitora Arnolda Šenberga (Schoenberga), Hermana Broha (Broch), slikara Edvarda Munka (Munch) i drugih. Ima tvrdjenja da se njegov uticaj osećao i kod filozofa Martina Hajdegera (Heidegger) i Žaka Lakana (Jacques Lacan).

S druge strane, veruje se da su na Vajningera u znatnoj meri uticali filozofi Imanuel Kant (Immanuel Kant), Artur Šopenhauer (Arthur Schopenhauer) i Fridrih Niče (Friedrich Nietzsche), a iz daleke prošlosti - Aristotel i Platon, kao i Gete (Goethe), Ibzen (Henrik Ibsen) i drugi.

Verujem da su u pravu oni koji smatraju da je knjiga "Pol i karakter" najbolje objašnjenje samog autora, da pokazuje ko i šta je on zapravo bio. Naime, ne smatram da još ima nekih neotkrivenih (značajnijih) tajni koje bi trebalo dalje istraživati i objašnjavati (njegov odnos prema majci, sopstvena slabost kao muškarca, zavidljivost prema ženi uopšte, neshvatanje ženine ličnosti i njenih kvaliteta, odnos prema devojkama iz okruženja za vreme studiranja, latentne homoseksualne naklonosti, i slično). Jer, Vajninger je veoma dobro razumeo sebe, bio je potpuno svestan svojih (velikih) sposobnosti, ali i slabosti, te uglavnom nije hteo da se krije, ni pred sobom ni pred drugima. U toj knjizi ispričao je sve što je imao da ispriča. (Mada su mu neki drugovi, koji su videli rukopis knjige, savetovali da modifikuje stavove o ženama, iz bojazni da neće biti dobro primljeni u bečkom društvu, Vajninger je to odbio, ostajući u svemu p

ri svome). Da li se plašio da će poludeti? Znao je za slučajeve genija koji su, posle odredjenog vremena, bili poludeli, pa se plašio da se to njemu ne dogodi; jednom je zapisao: "Genije koji poludi - prestaje da bude genije". Zato je, kada je knjiga objavljena, shvatio da je ispunio svoj život i da je najbolje da ode sa ovoga sveta, što je učinio, vršeći samoubistvo u svojoj 23. godini.

Danas, sa velike vremenske distance, neki olako knjigu smatraju za jedan od najružnijih primera mizoginije i rasizma, bez pokušaja da shvate širi, istorijski kontekst Vajningerovih ideja. Ipak, ima analitičara njegovog stvaralaštva koji, mada prihvataju da je Vajninger preterivao u napadima na žene, odbacuju ideju da je Vajninger bio "ludak", ili iracionalan čovek, već smatraju da je delio "tadašnje kulturne diskurse, odnosno da je reagovao u duhu biomedicinske nauke svog vremena". Stoga se ova knjiga smatra trajnim delom velikog mislioca, primerom duhovne mudrosti jednog genijalnog mladića, čija slava ne prolazi ni posle proticanja jednog veka od njegove smrti.

Uslovno govoreći, «Pol i karakter» se može podeliti na tri dela: prirodno-naučni, filozofski i antifeministički.

Vajninger je smatrao (što i nije previše originalno, ali je on nastojao da pruži svoj doprinos tome) da u svakom čoveku postoji trajna biseksualna osnova, odnosno dvopolnost. Ni u morfološkom, ni u genetskom smislu ne postoje «čisti muškarci» i «čiste žene», već samo muška i ženska osnovna supstanca; izmedju potpunog muškarca i potpune žene, koji su samo idealno zamišljeni, postoje mnogi stupnjevi približavanja jednom ili drugom tipu. Svoju tezu, pored naučnih razlaganja, on potkrepljuje i prastarim naslućivanjem biseksualnosti ne samo čoveka, već svih živih bića u brojnim mitovima starih naroda. Dalje, Vajninger se municiozno bavi zakonitostima seksualne privlačnosti polova. (Što se tiče homoseksualnih osoba, one za njega nisu nikakav znak «degeneracije» ili duševnog poremećaja, čak nisu nikakav izuzetak od zakona prirode, već samo njen - poseban slučaj).

U središnom delu knjige Vajninger se bavi problemom genijalnosti, uz isticanje logike i etike kao izuzetno značajnih vrednosti čoveka. (Pored ostalog, tvrdio je da nema genija za matematiku, ili muziku, ili bilo koju drugu oblast, već da postoji samo univerzalni genije, u kome sve postoji i zvuči razumno. I zaključuje da takav genije verovatno postoji, u odredjenoj meri, u svakome od nas). Smatra se da je ovaj deo Vajningerove knjige najvredniji.

Deo knjige koji se odnosi na žene je svakako, kako to s pravom navodi Vladeta Jerotić, "najteže razumljiv, najmanje prihvatljiv i svakako najsporniji... Vajninger se bavi ženom, njenom psihologijom, logikom i etikom, suštinom žene i njenim smislom u svemiru, odnosno njenim položajem u čovečanstvu. Kada Vajninger negira svaku vrednost bića žene, on je radikalan i nemilosrdan, često ubedljiv i logičan, ali uvek subjektivan. Pošto žena nema nikakav pravi odnos prema logici, a ni prema etici, ona nema ni apsolutnog Ja u sebi, pa ne može nikada biti genijalna. Talentovane žene u umetnosti ili nauci mogu da zahvale za svoje uspehe samo muškom delu u sebi, otud se najviše u stvaranju može očekivati od najmuškobanjastijih žena. Koliko, medjutim, žena ima malo stvarnog odnosa sa svakim dubljim stvaralaštvom dokazuje nepostojanje žena-filozofa, da ne govorimo o ženama kao religioznim predvodnicima, a upravo su filozofija i religija najdublje oblasti stvaralaštva do kojih - prema Vajningeru - dopire samo dubina muškarca. Ono što ženu jedino istinski zanima i prema čemu ima jedini suštinski odnos, to je sve ono što je u bližoj ili daljoj vezi sa seksom. Zato Vajninger kaže: ‘Zena je samo seksualna, muškarac je i seksualan'. Pošto je seksualnost za Vajningera očevidno niža sfera ljudske delatnosti, prema kojoj oseća ne samo prezir već i odvratnost, žena nikada ne može da bude moralna. Ona čak nije ni nemoralna, već amoralna, kao što je i alogična. Ona se nikada ne oseća stvarno krivom, ona neprestano laže, zavidljiva je, nesocijalna, nema sopstvenih ubedjenja, već ih prima samo od muškarca. Žena je najbolji medijum, a muškarac njen najbolji hipnotizer. Jednom reči, žena je Vajningeru biće bez duše, ona nema Ja, ni individualnosti, ličnosti, ni slobode, karaktera ni volje. Žena je ili majka ili bludnica (mada na jednom mestu Vajninger dopušta da ‘možda u većini žena postoje obe mogućnosti'). Ali ni tip majke ne prolazi kod Vajningera mnogo bolje nego tip bludnice. Majka je sva cilj vrste i produženje vrste joj je cilj. Ni majka, kao ni bludnica, nije u stanju istinski da voli. Majci je potreban muškarac ne njega radi, već vrste radi. Ona se ponaša podjednako majčinski prema mužu kao i prema sinu. Ovo ponašanje se svodi na brigu za telo, ne i za dušu muškarca, jer je njen odnos prema njemu pre svega telesni. Materinskoj ljubavi je sporedna individualnost deteta, i to je ono što je duboko nemoralno u njoj. S druge strane, prostitutka oseća odvratnost prema produžavanju vrste, prema radjanju uopšte, dakle i prema detetu; ona sva bitiše u snošaju, u kome hoće da nestane kao realnost, da bude uništena. Pri svemu tome, umno najrazvijenije žene spadaju u kategoriju prostitutke, a muškarci od vrednosti uvek su voleli samo tip prostitutke. Kad je već jednom počeo da seksualnost i ženu slika u najjačim mogućim bojama, Vajninger se više ne zaustavlja. Ljubav i požuda su za njega dva tako različita, suprotna stanja da je u muškarca, kada zaista voli, savršeno neshvatljiva pomisao na telesno spajanje sa voljenim stvorenjem. Pa, ko tvrdi da još voli ženu koju poželi, taj ili laže ili nikad nije znao šta je ljubav. Postoji zato samo ‘platonska' ljubav, ljubav prema Beatriči, sve ostalo spada ‘u carstvo krmaka'. Kada muškarac voli ženu, on u njoj voli svoj ideal, jer se žena kao takva ne može voleti. On zbog toga neminovno strada, i svojim ljubavnim stradanjem on nastoji da vrati ženi dušu koju joj je oteo. Muškarac je forma, žena je materija koja prima svaku formu. Od žene se može načiniti što se hoće. Muškarcu se jedino može pomoći da bude ono što on hoće. Stoga ima smisla vaspitati samo žene, a ne muškarce. I poslednja poruka Vajningera muškarcu nosi u sebi nešto od tragične groteske. Kada je muškarac postao seksualan, kaže Vajninger, stvorio je ženu. Žena je otud krivica muškarca. Sve što se može prebaciti ženi jeste krivica muškarca. Ljubav treba da prekrije krivicu. U snošaju se žena najdublje unizuje, u ljubavi najviše uzdiže. To što žena traži snošaj, a ne ljubav, znači da ona želi da bude unižena, a ne uzdignuta. Najveći protivnik ženine emancipacije (koju je, uostalom, muškarac izmislio i za nju se bori) jeste - žena. Muškarcu je prema ženi mogućno samo jedno moralno ophodjenje: ni seksualnost, ni ljubav, jer obe upotrebljavaju ženu samo kao sredstvo za strane svrhe, već jedino pokušaj da je razume. Kako? Muškarac mora sebe da oslobodi pola, pa će tako i samo tako osloboditi i ženu. Ona, doduše, tako propada kao žena, ali samo zato da bi se uzdigla iz pepela kao čisti čovek. Odricanje seksualnosti ubija samo telesnog čoveka, i to samo zato da bi duhovni stekao pun život".

Švedski dramaturg August Strindberg (koji se po današnjim kriterijumima svakako mora smatrati velikim mizoginom, mada se tri puta ženio i imao dece), bio je oduševljen Vajningerom, s kojim je održavao i lične kontakte. Kada mu je Vajninger poslao jedan primerak knjige "Pol i karakter", Strinberg je izjavio da je knjiga "zastrašujuća", te "da je verovatno rešila najteži od svih problema - problem žene". Zapažene se i Strindbergove reči na sahrani Vajningera, da je "Vajninger ponovno otkrio dobro poznatu tajnu, u svojoj ‘muškoj' knjizi, tajnu o suštini i prirodi žene".

Kako feministkinje gledaju, danas, na Vajningerove teorije o ženama? Sa prezirom i odvratnošću svakako, smatrajući ga jednim od filozofa koji se najrigidnije izražavao po tom pitanju. Neke od njih citiraju nemačkog marksističkog filozofa Ernsta Bloha (Ernst Bloch), koji je smatrao da je "Vajninger pokazao najžešću mizoginiju za koju se zna". Medjutim, Žermena Grir (Germaine Greer), jedna od veteranki feminizma, u svojoj poznatoj knjizi «Ženski evnuh» (The Female Eunuch) Vajningeru prilazi pomalo "majčinski" (u stilu "dete se igralo, pa se preigralo"), smatrajući ga "jedva dečakom" (a mere boy). Mada njegovu knjigu smatra "strogom i angažovanom", ona pokušava da Vajningera razume i da se u po nečemu i složi sa njim, kao u pitanjima "nelogičnosti i emocionalnosti žena", iako te ženske odlike, moglo bi se shvatiti, ona ne vidi kao nedostatke, već pre kao prednosti žena. Ona smatra da se najčedniji Vajningerov odraz vidi u njegovom opisivanju ponašanja žena koje su ga okruživale - sa mnogo moralnih manjkavosti zaostalih iz viktorijanskog doba; u tome je Vajninger bio u pravu - što je čestito ukazivao na te manjkavosti kod žena iz viktorijanskog perioda. Naravno, Grirova se ne slaže sa Vajningerovom postavkom "da apsolutno žensko biće nema ego", kao što će činiti i druge feministkinje, od kojih većina potpuno odbacuje Vajningerove stavove o ženama. Ja to razumem, jer, osnovni cilj knjige «Pol i karakter», prosto rečeno, jeste da analizira biološka, psihološka, kulturna i ontološka značenja - muškosti.

U knjizi se nalazi i čudan Vajningerov odnos prema jevrejstvu, njega koji je potekao iz jevrejske porodice. On je Jevrejima odricao sklonost i sposobnost za rešavanje metafizičkih problema života, te o njima često podsmešljivo govori. Zapravo, pada u oči da je neopravdano oštar, neobjektivan i netrpeljiv prema Jevrejima u meri koliko je sve to i prema - ženi. Naime, on smatra da se "judaizam karakteriše ženstvenošću, tačno onim osobinama koje čine suštinu onoga što je suprotno prirodi muškog". Jer, kao što ženke zavise od mužjaka, tako Jevreji zavise od kultura zemalja u kojima žive; oni nisu ni religiozni ni moralni, nemaju svoj ego niti bilo kakvu genijalnost - te je potrebno da budu sa Arijevcima kako bi mogli da prežive. Vajninger, takodje, tvrdi da je antisemitizam mnogo učestaliji medju samim Jevrejima nego medju čistim Arijevcima.

Ima mišljenja da se Vajningerov stav prema jevrejstvu, makoliko bio negativan, ne može kvalifikovati kao antisemitizam. Polazeći do toga da i ne-Jevreji imaju u sebi neke jevrejske crte, sam Vajninger je rekao da "čak se ni za Riharda Vagnera, najžešćeg antisemita, ne može reći da u njegovom stvaralaštvu nema odlika jevrejstva". Stoga smatraju da za Vajningera jevrejstvo nije rasna kategorija, već duhovni okvir koji neki daroviti ljudi poseduju. S druge strane, teško je govoriti o jevrejskom "antisemitizmu", jer to može biti intrigantan i problematičan fenomen. Naime, pored Ota Vajningera, moglo bi se govoriti i o antisemitizmu Karla Marksa (Marx), Hajnriha Hajnea (Heine), Karla Krausa, pa i Franca Kafke i drugih. Smatra se da je taj "antisemitizam" malo "drukčiji" od antisemitizma kako se taj pojam danas shvata u svetu. Da dodam još i to da, u slučaju Vajningerovog odnosa prema jevrejstvu, neki spominju mogućnost postojanja tzv. "jevrejske samomržnje".

Neki poznavaoci Vajningerovog stvaralaštva njegove seksističke (pa i antisemitske stavove) vide kao "zabavne", te da se oni ne mogu shvatiti ozbiljno. Jer, njegovi mizogini stavovi s jedne strane liče na "razmišljanje jednog nevaljalog srednjoškolca", ali s druge strane, on se pokazuje kao jedan od najvećih mislilaca XX veka. Njegovo razumevanje pojma genija, smatra se, jeste na visini Kanta i drugih ozbiljnih filozofa...

Filozof Ludvig Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein), jedan od najvećih filozofa XX veka, čitao je, sa oduševljenjem, Vajningerovu knjigu još kao adolescent. Kasnije, otvoreno je priznavao da je ta knjiga umnogome uticala na njegov razvoj, te da je Vajningera smatrao za "velikog genija", nad čijim stvaralaštvom je meditirao do kraja života. Proporučivao je svojim studentima da čitaju Vajningera. U Vitgenštajnovom delu "Tractatus Logico-Philosophicus" mnogi vide uticaj Vajningera, ukazujući na sličnost u razmišljanju njih dvojice. Pritom se navodi da bi Vajnigerovu izreku da su "logika i etika u osnovi jedno isto, dužnost čoveka prema samome sebi" mogao mirne duše potpisati - Vitgenštajn.

Da pomenem i to da su pojedini delovi Vajningerove knjige bili korišćeni od strane nacističke propagande, iako se Vajninger protivio idejama rasizma koje su zagovarali nacisti. Navodno je čak i Hitler nekom prilikom izjavio nešto kao "Postojao je samo jedan čestit Jevrejin, i on se ubio", misleći na Vajningera.

Privodeći kraju ovo pisanje, pomenuću da sam naišao na jedan zapis Patrijarha Srpskog, g. Pavla o Vajningeru, ali i o još nekim stvarima u vezi sa ženinom ličnošću: «Oto Vajninger kaže da je strah muškarca od žene do ambisa, do propasti do koje čovek može da dodje zbog žene. U Hristu nema ni muško ni žensko, jedno smo. Ali muškarci su bili zakonodavci, pa su sebi i davali prava koja su ženama uskraćivali. Mi takav zakon ne priznajemo. U ženi, kao i u čoveku, postoje ogromne snage dobra. Čuli ste za Helenu Keler: gluva, slepa i nema, a uspela da nauči da govori i to preko prstiju, da završi fakultet, doktorira i da posle svega drži predavanja. Ta ogromna energija je u svima nama, samo je mi normalni rasipamo čulima. Žene neće da prihvati tu prirodu kako nas je Bog stvorio. Ona hoće jednakost, ali ne u Hristu, već: tebi pantalone - meni pantalone, tebi šišanje - meni šišanje. Vajninger kaže, a mislim da tu ima istine mnogo, da je to 'emancipacija bludnice u ženi, ne ličnosti'. Prošle godine je upućena reč protiv abortusa i ženski lobi je demonstrirao i pisao u novinama; ‘Žena je slobodno biće i ona odlučuje da li će radjati ili neće'. Mi nismo ni rekli da ona nije slobodno biće, ali se ne slažemo sa principom da je začetak deo ženskog tela. Jajašce je deo ženskog tela i seme deo muškog, a začetak je nešto treće, posebna ličnost, i to cela, ne deo, i ne pripada ni muškom ni ženskom».

Da završim sa ovom konstatacijom: I najveći Vajningerovi protivnici se uglavnom slažu da je on, pišući knjigu "Pol i karakter", u svojoj dvadesetoj godini, bio čovek zadivljujućeg talenta, odnosno svojevrsne genijalnosti. Drugim rečima, suviše ima mudrosti u Vajnigneru da bi se on mogao olako odbaciti, bez razmatranja.

_________________
"...nebo je bilo u meni.Ne spoznah to dok ne padoh među zvijezde..."
natpis sa stećka.

http://putnikova-pjesma.webnode.com/
http://balada-o-bezimenom.webnode.hr/
https://pleromabl.blogspot.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Oto Vajninger - Pol i karakter
PostPostano: sub jan 07, 2012 8:50 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned jun 19, 2011 4:02 am
Postovi: 86
kako je mene bila sjebala ova knjiga.. citao sam je kad sam imao 16god i bio daleko od bilo kakvog stabilnog misljenja.. hah kako mi je logico objasnila da su zene beskorisne i zlo, a jevreji daleko od toga da mogu da ih zovem ljudima.. Doduse nije da nemam i sada veoma negativno misljenje i njihivoj drzavi.
sada kad pomislim na knjigu najvise mi se svidjaju delovi o tome ko su geniji i sta treba da bi bio genije, i onaj da sto vise imamo da prevazidjemo da mozemo vecu visi da dostignemo i primer isusa koji je bio jevrej pa je samim tim imao veliki put da predje samo da prevazidje jevreja u sebi i dodje na nivo prosecnog coveka

Hvala na trudu da predstavis vajningera sirem auditorijumu :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Oto Vajninger - Pol i karakter
PostPostano: sub jan 07, 2012 11:10 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Vajninger je dobro opisao žene, ali nije ih razumeo.
Jevreje je odlično razumeo, ali grubo ih je opisao.

Da je Vajninger dočekao Oshoa, mnoge stvari bi mu bile jasnije.

Postaviću ovde izvode iz osme knjige Oshoa: "Joga: Alfa i omega" gde govori o muškom i ženskom polu. To su u suštini psiho-energetski polariteti u svima nama.
Malo je dugačko, ali je pravi melem za sve one koji su se predozirali sa Vajningerom.


Izvodeći samyamu na suncu, znanje o solarnom sistemu se stiče.

Ova sutra je malo komplikovana - ne sama po sebi, nego zbog komentatora. Svi Patanjđalijevi komentatori govore o ovoj sutri kao da Patanjđali govori o suncu tamo izvan. On ne govori o tom suncu; on ne može govoriti o tome. On nije astronom, i nije zainteresovan za astronomiju. Zainteresovan je za čoveka. Zainteresovan je za mapiranje čovekove svesti. A sunce nije izvan njega.
U joga terminologiji čovek je mikrokosmos. On je na suptilan način mali univerzum, univerzum sažet u maloj egzistenciji. Egzistencija, cela egzistencija, nije ništa drugo do prošireni čovek. Ovo je joga terminologija: mikrokosmos i makrokosmos. Sve što postoji izvan, sasvim isto takođe postoji u čoveku.
Baš kao što je Sunce spolja, čovek ima sunce unutra; i kao što postoji Mesecu spolja, čovek ima mesec unutra. Patanjđali je zainteresovan da vam da geografiju unutrašnjeg sveta, unutrašnjeg čoveka. Dakle, kada on kaže: "Bhuwan gyanam surya samyamat" - "Izvodeći samyamu na suncu, zadobija se znanje o solarnom sistemu," ne misli da je to sunce izvan. On misli na sunce koje je unutra.
Gde je vaše unutrašnje sunce? Gde je centar vašeg unutrašnjeg solarnog sistema? Ono je sasvim skriveno u reproduktivnom sistemu. Zbog toga je seks vruć; to je vrsta toplote. Imamo izraz za životinje: kad god je ženka spremna da bude bremenita, kažemo da je "zagorela". Fraza je sasvim ispravna. Seksualni centar je sunce. Zbog toga vas seks čini tako napaljenim i grozničavim. Kada se krećete u seksualnom činu, postajete vreli, vreliji i vreliji. Dodirujete jedan gotovo grozničav vrhunac; vaše disanje je ometano. A posle toga se osećate iscrpljeni. Onda se uspavate.
Kada je seksualni centar iscrpljen, odmah mesec započinje da funkcioniše. Kada sunce zađe, onda mesec izlazi. Funkcija sunca je prestala; funkcija meseca započinje.
Ovo je seksualni centar. Izvodeći samyamu na tome, moći ćete da znate čitav solarni sistem unutra. Izvodeći samyamu na seksualnom centru postaćete sposobni da odete izvan toga. Znaćete sve tajne toga; ali to nema ništa sa spoljašnjim suncem.
Ali ako znate unutrašnje sunce, razmišljanjem možete takođe razumeti i spoljašnje sunce. Sunce je seksualni centar solarnog sistema. Zbog toga sve što je živo traži sunce. Drveće raste sve više i više. U Africi ono raste više uvis nego igde drugde, jer šume su tako guste i ima mnogo nadmetanja; jer ako ne odete visoko umrećete. Nećete moći da dospete do sunca. Nećete biti dostupni suncu, a sunce neće biti dostupno vama. Nećete biti obasuti energijom života.
Sunce je život; seks je život. Sav život nastaje iz sunca; sav život nastaje iz seksa. Sav život.
Drveće pokušava da dospe visoko da bi bilo dostupno suncu i da bi mu sunce bilo dostupno. Samo posmatrajte. Isto je sa drvećem i ovde. Ovo je drveće borovog tipa, isto drveće je i na ovoj strani - a ono tamo je ostalo malo. S ove strane drveće se probija, pulsira visoko. Sunce je više dostupno sa ove strane; na onoj strani sunce nije dostupno.
Seks je u suncu, sunce je seksualni organ solarnog sistema. Razmišljanjem vi ćete moći da razumete takođe spoljašnji solarni sistem, ali osnovna stvar je razumeti unutrašnji solarni sistem. Stoga ću ja insistirati na tome, zapamtite, Patanjđali mapira unutrašnju osnovu. Naravno, to se može započeti samo od sunca jer sunce je središte. Nije najviši cilj, nego samo centar sistema. Čovek mora da se uzdigne iznad toga, mora da se kreće iznad toga, ali to je početak. To nije omega, već alfa.
Jednom kada je Patanjđali rekao kako da se postigne samyama, kako da se preobrazi u saosećanje, ljubav i prijateljstvo, kako da se bude snažan za saosećanje, za ljubav; on dolazi do unutrašnje teritorije, unutrašnje topografije: "Izvodeći samyamu na suncu, zadobija se znanje o solarnom sistemu."
Ceo svet može biti podeljen u dva tipa ljudi: ljudi sunca i ljudi meseca, ili ih možete nazvati yang i yin. Sunce je muško, mesec je žensko. Sunce je agresivnost, pozitivno je; mesec je prijemljiv, pasivan. Možete podeliti i svoje telo takođe između sunca i meseca; joga ga je podelila.
Ona je podelu načinila tako tačno, da je podelila čak i vaš dah, vaše disanje. Jedna nozdrva je sunčev dah, a druga mesečev dah. Ako se naljutite disaćete sa sunčane strane. Ako želite da postanete tihi, disaćete s mesečeve strane. Celo telo je podeljeno; jedna od vaših strana je muška, druga strana je ženska. Um je podeljen; jedan deo uma je muški, drugi deo uma je ženski.
Čovek mora da se kreće od sunca prema mesecu, a onda izvan oboje.


Poslednja sutra je bila o "suncu." Izgleda prirodno misliti o suncu u solarnom sistemu, na taj način su je interpretirali svi komentatori. To nije tako. "Sunce" se bavi mehanizmom vašeg seksa - izvorom sve vitalnosti, energije, toplote unutar vas.
U engleskom imate izraz i ime za određenu kombinaciju nerava; vi to nazivate "solarnim pleksusom". Međutim ljudi misle da solarni pleksus postoji iznad pupka. To je pogrešno. Solarna energija postoji u seksualnom centru, ne kod pupka, jer odatle celo vaše telo dobija toplotu, strast. Inače objašnjenje može da izgleda neverovatno; stoga dopustite mi da to podrobnije objasnim. A onda postoje drugi - mesec, zvezde i polarna zvezda.
Reči jednostavno pokazuju kao da Patanjđali govori u astrološkim i astronomskim terminima o solarnom sistemu. On govori o vašem unutrašnjem kosmosu, a čovek je ceo sistem; sve u čoveku podudara se sa svime izvan čoveka, sve izvan postoji u čoveku. On je zapravo minijaturni univerzum.
Čovek može biti podeljen u dva tipa: sunčani tip i mesečev tip.
Sunčani tip je agresivan; sunčani tip je nasilan; usmeren prema spolja, ekstrovertan. Mesečev tip je introvertan, okrenut ka unutra, neagresivan, pasivan, prijemljiv. Ili ih možete nazvati yang i yin; ili ih možete zvati muški i ženski. Muško je pozitivno, žensko je negativno. Njihovo funkcionisanje je različito, jer deluju iz različitih centara. Muškarac deluje iz sunčanog središta; žena deluje iz mesečevog središta.
Tako, u stvari, kada čovek postane lud ne treba da se naziva "lunatic", samo žena kada postane luda, za nju se može reći da je "lunatic", umobolna. Reč "lunatic" dolazi od reči lunar, lunarni, mesečev, mesečar. Kada muškarac postane lud on postaje agresivan, nasilan. A kada žena postane luda, ona jednostavno postane obuzeta, ekscentrična, nastrana.
Kada koristim reč "muškarac" i "žena" ne mislim tačno na sve muškarce i sve žene, jer ima muškaraca koji su više ženstveni neko muževni, a ima žena koje su više muževne nego ženstvene. Stoga ne budite zbunjeni. Čovek može biti mesečarski orijentisan, a žena može biti sunčano orijentisana; to zavisi odakle se snabdevaju svojom energijom, iz kog izvora. Mesec nema svoj vlastiti izvor energije; on jednostavno reflektuje sunce. To je reflektivni mehanizam, zbog toga je tako hladan. On preobražava energiju od toplote u hladnoću. Žena takođe dobija energiju iz seksualnog centra, ali ona prolazi preko meseca.
Mesec je hara. Baš ispod pupka, dva inča ispod pupka, postoji gravitacioni centar tela; Japanci ga nazivaju hara. Njihova reč je savršena. Zbog toga oni samoubistvo zovu "hara-kiri" jer centar meseca je centar smrti - baš kao što je centar sunca središte života. Život dolazi od sunca; smrt dolazi od meseca.
Gurđijev je imao običaj da kaže da je čovek hrana za mesec. U stvari on je rekao nešto vrlo blisko Patanjđaliju - bio je jedan od ljudi koji je vrlo blizak Patanjđaliju, ali na Zapadu, ljudi nisu mogli da razumeju na šta je mislio. Imao je običaj da govori da je sve hrana za nešto drugo. Sve mora da bude hrana nečemu drugom u ekologiji egzistencije. Vi jedete nešto; i treba da budete pojedeni od nečega drugog, inače bi se kontinuitet razbio i ciklus bi se prekinuo. Čovek jede voće; voće jede solarnu energiju, zemlju, vodu. Čovek mora biti pojeden u svom vlastitom obrtu od nečega. Ko jede čoveka? Gurđijev je obično govorio da mesec jede čoveka. Bio je vrlo ekscentričan. Njegovi izrazi nisu naučni; njegovo izražavanje je očigledno bilo vrlo apsurdno. Ali ako čovek uđe duboko u njih, čisti dijamanti se mogu tamo naći.

Sada sledi prva sutra:
Chandra tara vryuha gyanam.
Izvodeći samyamu na mesecu, znanje koje se tiče rasporeda zvezda može da se stekne.

Dakle mesec je hara, samo dva inča ispod pupka. Ako jako udarite tamo, vi ćete umreti. Ni jedna jedina kap krvi neće isteći napolje, a vi ćete umreti. A neće biti ni bola. Zbog toga Japanci mogu umreti tako lako; niko drugi ne može učiniti to. Oni jednostavno udare nožem u haru - ali oni znaju tačno gde je ona - i nestanu. Telo se odvoji od duše.
Mesečev centar je središte smrti. Zbog toga se muškarci toliko plaše žena. Oni dolaze kod mene - toliko mnogo muškaraca - i kažu mi da se plaše žena. Zbog čega se plaše? Plaše se jer žena je hara, mesec - on jede čoveka. Zbog toga muškarci su uvek pokušavali da drže ženu pod kontrolom; inače ona bi ih pojela, ona bi ih uništila. Žena je uvek bila prisiljena da bude u određenom ropstvu, u izvesnoj sputanosti. Pokušajte da razumete tu pojavu.
Zašto su svuda u svetu muškarci uvek stavljali žene u prisilno ropstvo? Zašto? Mora biti da je bilo straha, nekog dubokog straha od žena, jer ako bi se ženi dozvolila sloboda, muškarci ne bi mogli da žive. A u tome ima istine.
Muškarac može imati samo jedan orgazam svaki put, a žena može imati višestruke ili spojene orgazme. Muškarac može voditi ljubav samo s jednom ženom svaki put; a žena može voditi ljubav s onoliko muškaraca koliko voli. Ako bi se ženi dozvolila totalna sloboda, nijedan muškarac ne bi bio podesan, ni dovoljan da je zadovolji - nijedan muškarac. Sada se psiholozi slažu s tim. Sva nedavna istraživanja Mastersa i Džonsona i izveštaji Kinseja, svi su došli do tačke koja je apsolutno sigurna: da nijedan čovek nije dovoljan ni prikladan da seksualno zadovolji ženu. Ako bi joj bila data sloboda, grupa muškaraca bi joj bila potrebna da je zadovolji.
Jedan čovek i jedna žena ne mogu živeti zajedno, ako je ženi dozvoljena totalna sloboda. Onda će žena zahtevati još, jer nije zadovoljena, a to će postati smrt.
Seksualna energija vam daje život. Što više koristite seksualnu energiju, više dolazite bliže smrti. Stoga se jogini tako mnogo plaše oslobađanja seksualne energije, i počeli su da je konzerviraju; zato što su želeli da produže život tako da rad na njima samima bude kompletiran, kako ne bi umrli pre nego što se njihov rad kompletira, jer onda moraju opet da ga započnu.
Seks vam daje život. Onog momenta kada seksualna energija napusti vaše telo, vi idete prema smrti. Ima mnogo malih insekata koji umiru u seksualnom orgazmu. Ima nekoliko pauka koji umiru na svojim ženkama, upravo vodeći ljubav oni umiru. Vode ljubav samo jednom, i ne samo to, bićete iznenađeni, kada umru - a oni umiru spojeni zajedno - ženka počinje da ih jede. Ona ih jede, stvarno. Jer, šta da uradi sa mrtvim partnerom? To je istinito za svaki seksualni odnos. Muškarci uskoro postaju olupine i to je ono čega se plaše.
Žene zadobijaju energiju iz seksualnog odnosa, muškarci gube energiju, jer ženska hara funkcioniše. Ona preobražava toplu energiju u hladnu energiju. Ona je prijemčivost, ona je pasivni otvor, gostoljublje. Ona apsorbuje energiju; muškarac gubi energiju.
Ovaj hara centar, ili zovite ga mesecom, postoji u muškarcu takođe, ali ne funkcioniše. On može samo da funkcioniše ako je uloženo puno napora da se transformiše, da se dovede do aktivnosti.
Čitava tao nauka nije ništa drugo do načiniti mesečev centar u muškarcu da potpuno funkcioniše. Zbog toga je čitavo tao držanje receptivno, žensko, pasivno. Joga to takođe čini na isti način, ali iz drugog ugla. Joga pokušava da dovede solarnu energiju, sunčevu energiju, unutar tela, ona radi na sunčanoj energiji i stazi na kojoj se sunčana energija mora kretati, i dovodi je na mesec. Tao i tantra, oni deluju na mesec, čine ga više prijemčivim, više magnetskim, tako da vuče solarnu energiju prema sebi. Joga je sunčana metoda, tao i tantra su mesečeve metode, ali rad je isti.
Sve joga vežbe su za kanalisanje sunčane energije prema mesecu, a sve tao i tantra vežbe su da učine mesec tako magnetskim, da vuče svu energiju koju stvara sunčani centar i preobražava je.
Zbog toga Buddha ili Mahavira, ili Patanjđali, ili Lao Ce... oni kada dostignu svoje totalno, apsolutno cvetanje, izgledaju više ženstveno nego muževno. Oni gube sve oštre obline i postaju više zaobljeni. Njihova tela postaju više ženstvena. Postižu određenu ljupkost, koja je ženstvena. Njihove oči, njihova lica, njihovo hodanje, njihovo sedenje - sve više postaje ženstveno. Više nisu agresivni, više nisu nasilni.
"Izvodeći samyamu na mesecu, znanje po pitanju uređenja zvezda se zadobija." Ako dovedete svoju samyamu na mesec, vaše svedočenje na hara centar, postaćete sposobni da znate sve zvezde unutar vašeg tela - sve centre unutar vašeg tela - jer kada ste usredsređeni na sunčanom centru tako ste uzbuđeni, tako ste grozničavi, da ne možete dopreti do jasnoće. Da bi se postigla jasnoća čovek mora prvo da dođe do meseca. Mesec je veliki fenomen za preobražavanje energije.
Upravo vidite na nebu, mesec takođe dobija energiju od sunca; onda je on reflektuje. On nema svoju vlastitu energiju, jednostavno je odražava, ali tako menja totalno njen kvalitet. Pogledajte u mesec i osetićete smirenost; pogledajte u sunce i počećete da ludite. Pogledajte u mesec i osetićete smirenost kako vas okružuje. Buddha je dostigao svoje konačno prosvetljenje za vreme noći punog meseca.
U stvari, svi oni koji su to postigli, postigli su to noću. Ni jedno jedino ljudsko biće nije postalo prosvetljeno danju. Mahavira je postao prosvetljen u noći. Bila je to noć bez meseca - amavas - noć je bila totalno mračna. Buddha je postao prosvetljen u noći punog meseca, purnima. Međutim, obojica su postali prosvetljeni noću. Još se nije desilo da je čovek postao prosvetljen po danu. To se neće ni dogoditi, jer za prosvetljenje energija treba da se premesti od solarnog do lunarnog centra. Pošto je prosvetljenje hlađenje svih uzbuđenja, svih napetosti. Veliko je to opuštanje - krajnje opuštanje. Nema pokretanja u tome.
Pokušajte da uradite to. Kad god imate vremena, samo zatvorite svoje oči... U početku, samo pritisnite svojim prstima tačku dva inča ispod pupka, i postanite svesni nje. Vaše disanje ide naviše do te tačke. Kada dišete prirodno, vaš stomak ide naviše, pada dole, ide naviše, pada dole. Ubrzo ćete videti da vaše disanje dodiruje tačku hara. Ono mora da je dodiruje. Zbog toga, kada se disanje zaustavi vi umirete; disanje više nije povezano sa harom. Hara je isključena; a jednom kada je hara isključena vi umirete. Smrt dolazi iz hare.
Kada je čovek mlad on je solaran; a kada je star postaje lunaran. Kada je žena mlada ona je lunarna; a kada je žena stara postaje solarna. Zbog toga mnogim ženama će početi da rastu brkovi kada ostare; one postaju solarne. Točak se okreće. Mnogi ljudi kada postanu stari, oni postaju džangrizavi, razdražljivi, neprekidno u ljutnji - ljuti na svakoga i sve. Oni postaju lunarni. Nisu još preobrazili svoje energije; živeli su nebitan život. Žene postaju mnogo agresivnije u starosti jer lunarno je iscrpljeno. One su to iskoristile; sada je njihov solarni deo još nov, može da se koristi.
Ljudi u starosti počinju da preuzimaju stil žene, i započinju da čine stvari koje se nikada od njih nisu očekivale. Na primer, u svemu se muškarac i žena razlikuju. Ako muškarac postane ljut, poželi da udari; ako se žena naljuti, ona će brbljati, vikati... ali neće udariti. Ona nije agresivna; pasivna je.


Čuo sam jednu anegdotu:
Žena predavač je izustila: "Da," povikala je ona, "žene su patile na hiljade načina!"
Napravila je pauzu da bi načinila efekat.
Smeran mali čovek u prvom redu podigao je svoju ruku. "Ja znam jedan način na koji one nikada nisu patile," rekao je on.
Propovednica ga je pogledala oštrim okom: "Koji je to način?"
"One nikada nisu patile u tišini," rekao je čovek.

Pasivna energija postaje džangrizanje. Jeste li to zapazili? Devojčice započinju da govore pre nego što to čine dečaci. Gotovo uvek su one ispred kada je u pitanju jezik, u školi, na koledžima, univerzitetima, uvek su ispred dečaka što se tiče jezika. Devojke počinju da govore šest ili osam meseci pre dečaka. One postaju vrlo umešne u govoru, vrlo brzo gotovo savršene. One mogu govoriti besmislice, ali govore uspešno. Dečaci zaostaju u pozadini. Oni se mogu boriti, trčati, mogu biti agresivni, ali nisu tako jasno artikulisani, ne govore razgovetno i sistematizovano.
Obe energije deluju na različite načine. Mesečeva energija, ako život ne ide valjano, postaje tuga i jad. Sunčeva energija, ako život ne ide dobro, postaje ljutnja. Stoga žena postaje tužna, žalosna; muškarac postaje srdit. Ako muškarac oseća da je nešto pogrešno, on bi želeo da učini nešto oko toga. A žena će čekati.
Ako je muškarac besan, želeo bi da ubije nekoga. Ako je žena ljuta, želela bi da izvrši samoubistvo. Prva stvar koja dođe muškarcu u srdžbi je da uništi, da ubije. Prva stvar koja dođe ženi u ljutnji je da izvrši samoubistvo, da uništi sebe.
Međutim, savršeni čovek treba da ima sintezu obe energije - solarne i lunarne. Kada su obe energije pola-pola i uravnotežene, čovek postiže smirenost. Kada su muški i ženski pol uravnoteženi u vama, vi dolazite do smirenosti koja nije od ovog sveta. Sunce poništava mesec, mesec poništava sunce, a vi ostajete tu neometani... ostajete tu u svom apsolutnom biću, bez ikakvog pokreta, bez motivacije, bez želje.
A jednom kada možete osećati da hara funkcioniše i da je hara preobrazila vašu sunčanu energiju, videćete mnoge stvari unutar sebe. Videćete sve zvezde. Šta su te zvezde? Vaši centri su te zvezde.
Svaki centar je zvezda u vašem unutrašnjem nebu, svaki centar mora da bude upoznat i vi treba da dovedete svoju samyamu na njega, jer on ima mnoge misterije skrivene u svojoj pozadini. On će vam ih otkriti i pokazati. Vi ste velika knjiga - najveća - a dok ne čitate sebe sva čitanja su uzaludna i beskorisna.
Kada su Sokrat i ljudi kao on rekli: "Upoznaj sebe," oni su mislili da morate znati celu teritoriju svog unutrašnjeg bića, u svakom deliću. Svako zabačeno mesto i svaki ugao mora da budu proputovani, svetlost mora da se unese, a onda ćete videti da ste - kosmos. Unutrašnji kosmos je isto tako beskonačan kao spoljašnji kosmos; na neki način je i veći od njega, jer ste takođe svesni, jer niste samo živi: vi znate da ste živi, jer možete postati i svedok.

Izvodeći samyamu na polarnoj zvezdi, zadobija se znanje o kretanju planeta.

A šta je polarna zvezda u vašem unutrašnjem biću? Polarna zvezda je vrlo simbolična. Mitološki, mislilo se da je polarna zvezda jedina zvezda koja je apsolutno nepokretna. To nije istina. Ona se kreće, ali vrlo polako. Ona je simbolična; nešto u vama mora da se nađe što se uopšte ne kreće. Samo to može biti vaša prava priroda, samo to može biti baš bitak: nešto kao polarna zvezda, nepokretno, apsolutno nepokretno, jer kada nema kretanja, večnost je tu prisutna, ono što daje autentičnost; a kada ima kretanja to je vreme, prolaznost, sve što čini neautentičnost.
Kretanju treba vreme, nepokretnost ne traži vreme. Ako se krećete postojaće početak i kraj. Svo kretanje započinje i završava se; tu će biti rađanja i umiranja. Ali ako nema kretanja, onda ste bespočetni, beskrajni; onda nema rođenja, nema smrti.
Stoga, gde je polarna zvezda u vama? To je ono šta joga zove sakšin, svedok. Svedok je polarna zvezda. Prvo dovedite svoju samyamu na solarnu energiju, jer to je mesto gde vi obično redovno egzistirate, biološki. Tamo vi nalazite sebe. To je već dato. Preobrazite to u lunarnu energiju: postanite više hladni, sabrani, smireni. Dopustite da uzbuđenje, grozničavost, vrelina nestane: tako da možete posmatrati unutrašnje nebo. A onda prva stvar koju treba da nađete jeste: ko je posmatrač. To je polarna zvezda, jer posmatrač je jedina stvar koja se u vama ne kreće.
Dozvolite mi sada da to objasnim. Vi ste ljuti, ali ne možete ostati ljutiti zauvek. Čak se i najljući čovek ponekad smeje, mora da se smeje. Da se bude srdit ne može ostati trajno stanje stvari. Čak i najtužniji čovek se smeje; a čak i čovek koji se neprekidno smeje ponekad jeca i plače, a suze naviru u njegove oči. Emocije ne mogu biti trajne. Zbog toga se nazivaju "emocijama;" reč dolazi od "motion," kretanje. One se kreću, zato su emocije. Od jedne do druge, vi se neprekidno menjate. Ovog momenta ste tužni, onog momenta ste srećni; ovog momenta ste ljuti; onog momenta ste vrlo saosećajni; ovog trenutka ste puni ljubavi, sledećeg momenta ste puni mržnje; jutro je lepo, veče je ružno. Ovo se neprekidno odvija.

Drugo pitanje:
Ja sam obično u dva uma - u sunčevom i mesečevom. Molimo vas za komentar.

Um je obično u dva uma; na taj način um funkcioniše. Morate razumeti ceo mehanizam uma, kako on funkcioniše.
Funkcionisanje uma je da deli. Ako ne delite um nestaje. Umu treba podela. Um stvara suprotnosti. Um kaže: "Sviđate mi se; ne sviđate mise. Volim vas; mrzim vas." Um kaže: "Ovo je lepo, ovo je ružno." Um kaže: "To mora da se uradi, to mora da bude ostavljeno." Um je izbor. Otuda Krišnamurtijevo insistiranje da ako postanete bez izbora, postaćete bez uma. Da bi se postao bez izbora znači da se ostavi i odbaci podela sveta.
Samo zamislite. Ako čovek nestane sa zemlje, hoće li tu bi biti ičeg lepog? Hoće li tu biti ičeg ružnog? Hoće li tu biti ičeg dobrog, ičeg lošeg? Sve podele će jednostavno nestati sa čovečanstvom. Svet će ostati isti. Cveće će cvetati, zvezde će se kretati, sunce će se rađati - sve će se nastaviti isto. Ali podela će nestati sa čovekom; čovek unosi podelu u svet. "Čovek" znači "um."
To je celo značenje biblijske priče. Bog je rekao Adamu da ne jede plod s drveta znanja. Bolje bi bilo da smo "drvo znanja" preveli sa "drvo uma." Čitava priča bi postala zen. Tačno to je značenje. Drvo znanja je drvo uma, inače zašto bi Bog želeo da njegova deca budu neznalice? Ne, on je želeo da ona žive bez uma. Želeo je da žive bez podele, da žive u jedinstvu, u slozi. To je značenje biblijske priče. Ako bi zen majstor to komentarisao, ili ako bih ja to komentarisao, rekao bih: "Bolje je reći 'drvo uma’". Onda cela stvar postaje vrlo jasna.
Bog je tražio od Adama da živi bez uma. Da živi, ali bez podele života; onda život ima ogroman intenzitet. Podela takođe deli vas. Jeste li ikada posmatrali? Kad god vi delite, nešto se stegne u vama, nešto se prekine, slomi u vama. Onog momenta kada kažete, "ja ne volim," ruke ustuknu natrag. Niste otvoreni za život u njegovoj celini. Bog je želeo da Adam ostane u celini.
I biblijska priča kazuje da dok čovek ne odbaci svoje znanje, neće opet biti primljen natrag u rajski vrt. Isus je ostavio znanje. Zbog toga je Isus izgledao apsurdan, paradoksalan. Ono što je Adam učinio protiv Boga, to je Isus oprao, očistio je od ljudske svesnosti. Adam je izašao iz vrta, Isus je opet ušao u njega. Kako je Isus opet ušao? Ostavljajući um, podelu.
Um uvek funkcioniše kroz podelu. Pokušajte samo da ne delite. Vidite cvet; ne govorite da je lep. Nema potrebe. Lep je on bez vašeg kazivanja da je takav. Ne dodajete mu nimalo lepote kazujući to. U čemu je onda stvar?
Postoji mala priča o Lao Ce-u. On je obično odlazio u jutarnju šetnju. Sused ga je obično sledio znajući dobro da Lao Ce ne želi mnogo da govori; uvek se držao u tišini. Jednom je prijatelj došao sa susedom, jer je i on takođe želeo da dođe, i došao je. Lao Ce i Lao Ce-ov sused su ostali sasvim tihi. Prijatelj je bio malo u teškoći, ali je i on ćutao jer mu je sused rekao da ništa ne govori. Onda se sunce uzdizalo, i bilo je tako lepo. On se zaboravio, i rekao: "Tako je lepo jutro." Samo toliko. Niko to nije komentarisao - niti njegov prijatelj niti Lao Ce.
Vrativši se natrag kući Lao Ce je rekao susedu: "Ne dovodi opet tog čoveka. Previše je govorljiv."
Previše brbljiv?
Čak je i sused primetio, rekavši: "Nije rekao ništa; jednostavno je rekao, ’lepo je jutro’."
Lao Ce je odgovorio: "I ja sam bio tu, u čemu je stvar što je to rekao? Bilo je lepo bez tog kazivanja. Zašto uvoditi um unutra? Ne, ovaj čovek je previše brbljiv; ne dovodi ga."
On je uništio celo jutro. Podelio je svet. Rekao je da je lepo rađanje sunca. Kad god kažete da je nešto lepo, nešto je već bilo odbačeno, jer lepota ne može postojati bez ružnog. Onog momenta kada kažete da je nešto lepo, rekli ste da je nešto drugo ružno. Onog momenta kada kažete, "ja te volim," rekli ste da mrzite nešto drugo.
Ako živite bez deljenja... samo posmatrajte cvet. Pustite ga da bude tu, kakav god da je. Pustite ga da bude u svojoj realnosti; ne izgovarajte ništa. Samo ga gledajte. Ne samo da to ne izgovarate, ne kazujte to ni unutra u sebi. Ne formulišite nikakvu ideju o tome. Neka to bude tu, i doći ćete do velikog ostvarenja.
Kada vas tuga obuzme, ne zovite je tugom. Mnogim ljudima sam dao ovu meditaciju, i oni su postali iznenađeni. Ja im kažem, "sledeći put kada osećate tugu, ne zovite je "tugom". Samo je posmatrajte. Vaše nazivanje toga tužnim, čini to tugom. Samo posmatrajte to, šta god da je to. Ne uvodite um unutra, ne analizirajte, ne etiketirajte to. Um je tako veliki delilac, i nastavlja stalno da obeležava stvari, da kategorizuje. Pustite da činjenica brani i potvrđuje sebe, neka činjenica bude tu, a vi jednostavno budite svedok. Onda ćete ubrzo reći, "vidi, tuga nije tuga", a sreća nije tolika sreća kao što ste navikli da mislite.
Ubrzo se granice tope, susreću, nestaju. Onda ćete reći da je to jedna energija - sreća, nesreća: oboje su jedno. Vaše tumačenje stvara razliku; energija je jedna. Ekstaza i agonija su jedno. Vaše tumačenje čini ih dvoje. Svet i Bog su jedno. Vaše tumačenje čini ih dvoje.
Kap je tumačenje a more je stvarnost. Neinterpretirano je stvarno; interpretirano je iluzorno. Pitanje je: "Ja sam obično u dva uma..." Um je uvek dvostruk; na taj način um funkcioniše, buja i živi.
Sunce i mesec: to takođe mora da se razume. Jer svaki čovek je takođe i žena, a svaka žena je takođe i muškarac.
Kako je to moguće: možete ostati podeljeni iznutra - muškarac odvojen od žene, unutrašnja žena odvojena od unutrašnjeg muškarca. Onda će uvek postojati konflikt, određena odlučna borba za nadmoć. Ovo je obično stanje poniznosti. Ako se vaši unutarnji muškarac i žena mogu snažno zagrliti, stopiti jedno u drugo po prvi put, vi ćete postati jedno - niti muškarac niti žena. Onda ćete biti transcendentalni.
Dozvolite mi da vam ispričam jednu priču, jednu od vrlo odvažnih i smelih priča. Takva smela priča je moguća samo u Indiji. Ne današnjoj Indiji, jer današnja Indija je postala vrlo kukavička.
Mora da ste videli lingam. Šivino simboličko predstavljanje kao falusa. Postoje hiljade hramova posvećenih Šivinom lingamu. Zapravo nikada nećete naći njegovu statuu. Njegove statue su potpuno nestale; samo su ostali simboli. Simbol nije samo lingam; to je i yoni takođe. On je oboje, muškarac i žena. To je muškarac u ženi, to je sunce u mesecu. To je muško koje susreće žensko. To je yin i yang u snažnom seksualnom zagrljaju. To je nagoveštaj kako se unutrašnji čovek susreće sa unutrašnjom ženom, jer unutrašnje nema lice. Zbog toga su Šivine statue nestale. Unutrašnje je samo energija, zbog toga lingam nema formu; to je samo energija.
Ali priča je ispričana... Ne budite šokirani njom, jer je zapadni um previše uplašen od realnosti.
Priča kaže da je Šiva vodio ljubav sa svojom suprugom Devi. A naravno kada Šiva vodi ljubav sa svojom suprugom, to nije obična ljubav. Inače on ne vodi ljubav iza zatvorenih vrata; vrata su bila otvorena. Pojavila se neka hitna potreba u svetu bogova, pa su Brahma, Višnu i cela gomila bogova došli da traže Šivino rešenje za hitan problem. Dakle, oni su ušli u sobu - Šivina privatnost je postala pijaca - ali je on tako duboko bio u ljubavi da nije bio svestan da ga gomila posmatra. Svi bogovi su postali voajeri. Nisu mogli otići jer se nešto strahovito događalo. Energija je bila tako jaka; oni su je osetili. Nisu mogli da odu. Nisu mogli da ga prekinu, jer je to bilo tako sveto.
Šiva je nastavljao da vodi ljubav dalje, dalje i dalje. Bogovi su se zabrinuli, hoće li ikada svršiti. A oni su bili u takvom problemu da je bilo nužno hitno rešenje. Međutim, Šiva je bio potpuno izgubljen. Šiva nije bio tu, Devi nije bila tu - muškarac i žena su se potpuno stopili jedno u drugo. Neko jedinstvo se dogodilo, velika sinteza, veliki orkestar energija.
Bogovi su želeli da ostanu, ali su se uplašili drugih bogova. Tako deluje puritanski um. Oni su bili veoma zainteresovani da gledaju i posmatraju, ali su se plašili ako ih drugi vide da posmatraju i uživaju u tome, da će njihov ugled biti doveden u pitanje. Stoga su prokleli Šivu: "Od danas tvoj lik će nestati iz sveta i uvek ćeš biti zapamćen kao falusni simbol: lingam u yoni, sunce u mesecu, dragulj u lotosu. Dakle, uvek ćeš biti zapamćen kao seksualni orgazam." To je bila kletva.
Ovo se uvek dešava. Imao sam jednog prijatelja koji bio jako protiv pornografije, a cela njegova biblioteka je bila puna pornografije. Jednom sam ga posetio, i tada sam ga pitao: "Šta je ovo?" On je odgovorio: "Ja moram čitati sve pornografske knjige, baš da bih ih kritikovao. Moram biti svestan šta se nalazi u pornografiji, jer sam veoma protiv nje." On jede svoj kolač, i čuva ga.
Drugi bogovi su prokleli Šivu, ali za mene se to prokletstvo pokazalo da je blagoslov, jer simbol je zaista lep. To je jedini falusni simbol u svetu koji je obožavan kao Bog, bez ikakve osude. Hindusi su potpuno zaboravili da je on falusni; oni ne misle da je falusni. Oni su ga potpuno prihvatili. Simbol je lep zato što nije samo Šiva tu, postoji i yoni takođe. Yin je takođe tu. Lingam je smešten u yoni; oboje se susreću. To je simbol susretanja, simbol orgazma, energija koje postaju jedno.
Isto se događa iznutra, ali samo kada odbacite um. Ljubav je moguća samo ako odbacite um. Inače, ako odbacite um, onda ne samo ljubav, nego je moguć i Bog; jer ljubav je Bog.
Ako postoji unutrašnji konflikt u vama između sunca i meseca, onda ćete uvek biti zainteresovani za spoljne žene. Bićete opsednuti spoljnom ženom. Ako ste žena, bićete privučeni spoljnim muškarcem. Jednom kada se unutrašnji konflikt razreši i vaša sunčeva energija se prenese u mesečevu energiju i ako više nema nikakvog rascepa, ako su prevaziđeni, onda nećete biti privučeni spoljnom ženom ili spoljnim muškarcem. Po prvi put ćete biti seksualno zadovoljni.
Ne kažem da ćete napustiti spoljašnju ženu. Nema potrebe. Ili ćete ostaviti spoljašnjeg muškarca - nema potrebe. Ali će sada čitav odnos biti totalno drugačiji - vrlo harmoničan. Neće biti odnos potrebe; pre će to biti odnos zajedničke deobe. Sada kada muškarac pristupa ženi, to je pitanje potrebe. On želi da koristi ženu kao sredstvo. Žena želi da koristi muškarca kao sredstvo. Zbog toga su žena i muškarac neprestano u borbi; u osnovi, oni se bore sa samim sobom. Ista borba se reflektuje spolja.
A kada koristite ženu, kako možete misliti da će se žena osećati opušteno s vama, u harmoniji? Ona oseća da je svedena na sredstvo. Nijedan muškarac niti žena nisu sredstva. Ona oseća da je korišćena kao stvar, neka navlaka. Njena duša se oseća izgubljena; zbog toga je ljuta. Zato i ona pokušava da svede čoveka na stvar. Ona preokreće supruga u papučara; prisiljava ga. I to se nastavlja.
Ovo je više konflikt nego ljubav - borba. Više rat nego ljubav - više mržnja nego ljubav.
Jednom kada ste usklađeni sa svojom unutrašnjom ženom i muškarcem, iznenada ćete biti usklađeni s drugima takođe. Kada vaš unutrašnji konflikt nestane, i vaš spoljni konflikt nestaje. Spoljašnje je upravo senka unutrašnjeg. Onda možete biti u odnosu; ili možete ne biti u odnosu. Vi ste totalno nezavisni. Onda je to ono što vi izaberete da bude. Ako želite da budete u odnosu, možete biti u odnosu, i neće biti konflikta. Ako ne želite da budete u odnosu, ako želite da budete sami, možete biti sami; i neće biti usamljenosti. Lepota je kada čovek dođe do organskog jedinstva unutra.
Na to je usmeren sav Patanjđalijev napor: kako čovek da preobrazi solarnu energiju u lunarnu energiju. A onda, kako da bude svedok obeju, tako da se susretnu, stope, postanu jedno. Da bude transcendentalan naspram njih. Um vam nikada neće to dozvoliti dok ga ne ostavite, odbacite. Um je uvek podeljen jer mu je to sama suština; on zavisi od podele. Ko je Buddha - muškarac ili žena? Mi imamo simboličnu predstavu Šive kao Ardhanarishwara - pola muškarac, pola žena. To je savršeno. To mora da bude tako jer ste vi rođeni kao otac i kao majka - pola vas dolazi od vašeg oca, a pola vas dolazi od vaše majke. U najvećem razlika između muškarca i žene je razlika u naglasku; to nije razlika u kvalitetu. Žena je svesno žena, a nesvesno muškarac; muškarac je svesno muškarac, a nesvesno žena. To je sva razlika koja postoji.
Vrlo je teško, jer vaši umovi su uslovljeni da budu muškarac ili da budu žena, a društvo previše naglašava uloge. Ne dozvoljava fluidno postojanje; ono stvara od vas čvrsto oblikovane figure. Kada dečak i devojčica mogu razumeti, roditelji započinju da naglašavaju: "Ti si dečak. Ne igraj se s lutkama; to nije dobro za dečake. Ti ćeš biti muškarac. To je za devojčice." Muškarac se ni u čemu smatra devojčicom. "Curica, devojčica. Ne budi to; budi muškarac.” Mali dečak ne zna gde je vođen, počinje da se usredsređuje na to da bude sve više i više muškarac. Udaljuje se od svog izvornog jedinstva, od čistog jedinstva svog bića. Postaje muškarac, a to je samo polovina njegovog bića. A devojka postaje žena, a to je polovina njenog bića. Njoj je rečeno da se ne penje na drveće; da je to samo za dečake. Kakva besmislica. Drveće je za sve. "Ne idi da plivaš u reci; to je za dečake.” Reke su za sve.
Na taj način čovečanstvo je osiromašeno. Devojčici je data određena uloga i dečaku je data određena uloga. Njihova celovitost je potpuno izgubljena. Postaju fiksirani u svojim prozorima, ne mogu videti celo nebo; okviri prozora postaju suvišni.
Muškarac je okvir, žena je okvir - to nije vaše biće. Ne budite previše identifikovani s okvirom. Izađite iz njega.
Jednom kada započnete da se odvezujete, opuštate, i jednom kada započnete ponovo da apsorbujete odbačeni, nepotrebni, poricani deo, postaćete tako obogaćeni, da to ne možete čak ni zamisliti niti sanjati. Onda će vaše biće biti celovito.
A to je ono šta ja mislim kada kažem da budete sveti. Ne mislim da postanete katolički monah, ili da postanete budistički monah, ili đainski monah. Sve su to gluposti. Želim da postanete sveti, sveti u smislu da budete celi. Treba da postanete celoviti. Treba da povratite sve što je vam društvo uskratilo, ne plašite se da povratite to. Ne bojte se - ako ste muškarac, ne plašite se da budete ponekad žena.
Ako je neko umro, vi ne možete plakati jer ste muškarac, a suze su namenjene samo ženama. Kakva lepa stvar - suze - uskraćene su muškarcu. Onda muškarac postaje sve više i više tvrd, surov, nasilan, mučan. Onda nije čudo što se Adolfi Hitleri rađaju. Čovek čije su suze iščezle prinuđen je da postane jednog dana Adolf Hitler. Prinuđen je da postane Džingis Kan, čije su suze iščezle. Onda će postati nesposoban da oseća simpatiju, onda će postati tako surov da neće biti sposoban da oseća šta radi ljudima. Hitler je ubio milione čak i bez najmanje griže savesti. On je zaista muškarac; žena je potpuno iščezla - saosećanje i ljubav su iščezli. Suze su nestale.
Ja bih voleo da muškarac plače isto kao žena. Suze teku, one omekšavaju, raznežuju srce. One bi vas učinile više blagim, tečnim. One bi istopile okvir prozora, i dozvolile vam da imate veće nebo.
Ženama nije dozvoljeno da se smeju burno, kao Gurudayal - nijednoj ženi nije dozvoljeno da se grohotom smeje. (Osho ovde misli na malograđanski moral u Indiji.) To je protivno ženskoj ljupkosti. Kakva besmislica. Ako se ne možete jako smejati, mnogo ćete propustiti. Smeh mora doći iz stomaka. Smeh mora biti tako veseo da se celo telo trese s njim. On ne treba da bude plahovit. Inače žene se samo osmehuju; one se ne smeju. Buran i bučan smeh je tako nepriličan damama. Dame žive vrlo grozničav život. Ubrzo postaju sve više i više magličaste, mutne, sve više i više uspavane, nerealne, neautentične.
Ne budite 'dame' i 'gospoda'. Budite sveti. Celina integriše sve i svašta. Celina integriše oboje, Boga i đavola. Onda nema podele; onda se um ostavlja. Sveti čovek nema um.
Ali ako je 'sveti čovek' katolik, on nije svet, jer ima katolički um. Ako je 'sveti čovek' još uvek hindu, on nije svet; ima hindu um.
Baš sam jednog dana čitao knjigu od Pagal Babe. Njegovo ime znači "Ludi Baba" - i mora da je bio lud. Ne samo luckast u smislu sufia, jer oni prosvetljenog čoveka nazivaju "ludim," nego i u psihoanalitičkom smislu. On je neurotičan. On kaže u svojoj knjizi - jednostavno sam iznenađen da naiđem na to, a mislilo se da je on sveti čovek - ovim rečima: "Mnogi zapadnjaci mi kažu da bi voleli da se preobrate u hinduizam, a ja im moram reči da to nije moguće. Hindu se rađa; niko ne može biti preobraćen u hindu." Hindu se rađa - morate da zaradite to za mnogo života. Ako vršite dobre karme za mnogo života, onda se rađate kao hindu. Ne možete biti preobraćeni - to nije tako jeftino kao da se postane hrišćanin.
Ovaj 'svetac' Pagal Baba kaže: "Moram da ih odbacim jer će za mnogo života oni morati to da zarade - to je vrhunac da se bude hindu." On kaže da čak i ako ste rođeni kao hindu, ako ne sledite dobre karme i neprekidno ne postajete sve više i više religiozni i čestiti, vi ćete pasti dole u nižu klasu čovečanstva - na primer, možete postati Amerikanac. Tako kazuje taj čovek. Lepota toga je da je našao američkog izdavača, Simon & Schuster, koji je izdao ovu knjigu.
Ovo nisu sveti ljudi. Oni su hindu šovinisti, glupi ljudi - neurotični.
Ako imate um, ne možete biti sveti. Koliko god čestit, um ostaje bez svetosti jer um ne može biti celina, niti je celovit. Zapamtite to.

Jedne večeri Mula Nasrudin je rekao svojoj ženi: "Donesi nam malo sira da jedemo, jer sir uvećava apetit i čini oči blistavim, jasnim."
"Nemamo sira" rekla je žena.
"To je dobro" odgovorio je Mula, "jer sir povređuje zube i desni."
"Koja je od tvojih tvrdnji istinita?" pitala je ona. Mula je odgovorio: "Ako ima sira u kući, prva tvrdnja; ako nema, druga."

Na taj način um funkcioniše.
Vi volite ženu ako vam ona postaje dostupna; ako nije, vi je mrzite. Ako je sir u kući, prvo je; ako sira nema, drugo.
Ostavite podele, odbacite deobe. Živite život kao celina. To će biti teško, znam, jer vekovima je um bio uslovljen da deli. Olabaviti ga, otključati ga, biće teško, ali je vredno - jer propuštate toliko mnogo.
Psiholozi kažu da se propušta devedeset osam posto života. Samo dva posto se živi, jer okvir prozora ne dozvoljava više od toga.
Razbijte prozor, slomite okvir - raznesite ga! Vaš hinduizam, vaše hrišćanstvo, vaš đainizam - spalite ih. Ako možete izaći iz svojih ideologija, gledišta, predrasuda, postaćete celina.
****************
Tako logika funkcioniše. Ona je cepidlačenje, ali ona može da ide dalje i dalje. Čak i u ljubavi čovek ostaje racionalan, polemičan. Čovek uvek pokušava da iskusi, da proba nešto.
Pogledajte. Žena uzima to zdravo za gotovo; da je sve dokazano, potvrđeno, a muškarac nastavlja pokušavati da dokaže nešto, oproba nešto - uvek je defanzivan. Negde duboko u njihovoj seksualnosti je koreni uzrok toga. Kada muškarac i žena vode ljubav, žena ne treba da dokazuje ništa. Ona može samo da bude pasivna, ali muškarac mora da dokaže svoju muževnost. Zbog tog samog napora da dokaže svoju muževnost, muškarac je neprekidno defanzivan i uvek pokušava da dokaže nešto.
Cela filozofija nije ništa drugo do nalaženje dokaza za Boga. Nauka nije ništa drugo do nalaženje dokaza za teorije. Žene nikada nisu bile zainteresovane za filozofiju. One uzimaju život zdravo za gotovo; one prihvataju to. One nisu defanzivne ni na koji način, kao da su sve već proverile i dokazale. Njihovo biće izgleda da je više zaokruženo; krug izgleda kao da je kompletiran, zatvoren. To je možda uzrok zašto je njihovo telo tako okruglasto. Izgleda zaobljeno. Muškarac ima uglove; i uvek je spreman da se bori i ubeđuje. Čak i u trenucima ljubavi.
Čitao sam o piscu Somerset Mom-u, imao je oko devedeset, kada je dobio napad gripa. Jednog dana je jedna dama, kao njegov poštovalac, telefonirala i pitala može li da mu pošalje voće i cveće.
"Prekasno je za voće," odgovorio je Mom", a prerano za cveće."
Takav jednostavan gest ljubavi... i logika ulazi odmah. Jedna čuvena žena, plesačica, glumica, jedna od najlepših, pitala je Bernarda Šoa: "Hoćete li me oženiti?"
Bernard je pitao: "Zašto?"
Žena je rekla: "Mislim da moja lepota - moje telo, moje lice, moje oči - i vaša inteligencija, oboje će načiniti lepo dete. Biće to lep dar svetu."
Bernard Šo se nasmejao i rekao: "Čekajte. To može biti i obrnuto; ono može imati vašu inteligenciju, koja podrazumeva sitnicu; a može imati moju lepotu, koja je gotovo ružnoća. Dete može da bude sazdano na takav način."


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Oto Vajninger - Pol i karakter
PostPostano: sub jan 07, 2012 11:11 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Muški um uvek stalno secira, raščlanjuje.
Jung izveštava u svojim sećanjima da je sedeo sa Frojdom, i tog dana je iznenada osetio napetost u svom stomaku, i osetio je da će se nešto dogoditi; iznenada se dogodila neka vrsta eksplozije u regalu za posuđe. Obojica su se prenuli. Šta se dogodilo? Jung je rekao: "To je nešto u vezi sa mojom energijom." Frojd se podrugljivo nasmejao i rekao: "Besmislica, kako to išta može da ima s tvojom energijom?" Jung je rekao: "Čekaj, za minut će doći ponovo" - jer je opet osetio da njegov stomak postaje napet. I za minut - tačno za minut - došlo je do druge eksplozije.
Dakle to je ženski um. Jung piše u svojim uspomenama: "Pre tog dana, Frojd mi nikada nije verovao." Ovo je opasno jer je nelogično. Jung je počeo da razmišlja o novoj teoriji, koju je nazvao "sinhronicitet."
Teorija koja je baza svih naučnih napora jeste "kauzalnost" - sve je spojeno sa uzrokom i posledicom. Sve što se dogodi ima uzrok, a ako možete proizvesti uzrok, posledica će uslediti. Ako grejete vodu, ona će isparavati. Grejanje je uzrok; dovedite je do sto stepeni i ona će isparavati. Isparavanje je posledica. Ovo je naučna osnova.
Jung kaže da postoji drugi princip, koji je "sinhronicitet". Teško je objasniti to, jer sva objašnjenja su od naučnog uma, ali možete pokušati da osetite šta on misli. Načinite dva časovnika tako sličnim da su sinhronizovani jedan s drugim, kada u jednom satu skazaljka dođe do dvanaest, drugi časovnik zvoni vršeći dvanaest otkucaja. Jedan sat se jednostavno kreće, pokazuje vreme; drugi sat otkucava - jedanaest, dvanaest, jedan, dva. Ko god sluša to biće iznenađen, jer prvi sat nije uzrok drugog zvonjenja. Oni nisu ni na koji način povezani. Samo tvorac, tvorac časovnika, ih je sinhronizovao na takav način da kada se nešto dešava u jednom, istovremeno se nešto drugo dešava u drugom časovniku. Oni nisu povezani nikakvim uzrokom i posledicom.
Jung kaže da upravo pored kauzalnosti postoji i drugi princip. Tvorac sveta, ako ikakav postoji, načinio je svet na takav način da se mnoge stvari dešavaju koje nisu uzrok i posledica. Vidite ženu i iznenada zavolite cveće. Sada, da li to treba objasniti uz pomoć uzroka i posledice ili pomoću sinhroniciteta? Izgleda da je Jung više ispravan i bliži istini. Žena nije prouzrokovala ljubav u vama, vi niste prouzrokovali ljubav u ženi, ali čovek i žena, ili energija sunca i meseca, načinjena tako da ljubav procveta kada oni dođu blizu. To je sinhronicitet.
Inače Frojd se uplašio. Oni nikada opet nisu bili bliski, nisu se približili. Frojd je izabrao Junga da bude njegov naslednik, ali tog dana je promenio svoju odluku, svoje zaveštanje. Onda su se razdvojili, sve su se više i više udaljavali.
Muškarac ne može razumeti ženu, žena ne može razumeti muškarca. To je gotovo kao sunce i mesec; kada je sunce tu, mesec iščezava. Kada sunce zalazi, mesec se pojavljuje. Oni se nikada ne susreću. Nikada se ne suočavaju licem u lice. Vaš intelekt, vaš razum, iščezavaju kada vaša intuicija započne da funkcioniše. Žene su više intuitivne. One nemaju razumnog objašnjenja za nešto, ali mogu imati slutnju, a njihove slutnje su gotovo uvek ispravne, istinite.
Mnogi ljudi su mi dolazili i pitali: "To je neobično. Ako imamo ljubavnu aferu i nismo ispričali ženi, na neki način ona ipak to sazna. Ali mi nismo u mogućnosti da saznamo da li žena ima aferu ili ne."
Takav je bio slučaj između Šile i Činmaja. Činmaj je imao ljubavnu aferu, i oboje su došli kod mene. Činamaj je rekao: "Ovo je neobično. Kad god imam aferu odmah Šila dolazi - gde god da je, ona dolazi natrag u sobu. Inače nikada ne dolazi - radi u kancelariji ili obavlja nešto. Međutim kad god me zainteresuje neka žena, i dovedem je u moju sobu - čak i ako samo razgovaramo, Šila dođe. To se desilo toliko mnogo puta." Ja sam pitao: "Da li je ona dolazila i u drugim prilikama?" On je rekao: "Nikada."
Žena živi pomoću slutnji. Ona ne može da rezonuje. Ona jednostavno oseća to, a oseća tako duboko da je to za nju gotovo istina. Zbog toga muževi nikada ne mogu pobediti žene u dokazivanju. One ne slušaju vaša obrazloženja. Nastavljaju da insistiraju: "To je tako." A vi takođe znate da je to tako, ali nastavljate da se branite. Što se više branite, one više znaju da je to tako.

To se dogodilo, bio je slučaj na sudu:
Došao je dan sudskog procesa, a branilac je izgubio svoju pribranost kada je dvanaest žena izabrano na mesto za porotnike.
"Da li mora da mu sude dame?" - pitao je advokat.
"Tišina!" - rekao je sudija.
"Ne mogu nikako da ćutim!" Uzviknuo je branilac. "Ako ne mogu izigrati moju ženu, kako se mogu nadati da ću izigrati dvanaest žena? Osudiće ga da je kriv."

To je nemoguće. Oni imaju drugi način saznavanja, odvojen način saznavanja: mesečev način saznavanja.
Ženska psihologija mora tek da se razvije, a dok se mesečeva psihologija ne razvije, psihologija neće imati status nauke. Ona će ostati predrasuda. Ona neće moći da kaže nešto o ljudskom biću kao takvom.
Frojdovska psihologija je solarna, Jungovska psihologija je malo naginjanje prema mesecu. A postoji čovek, Roberto Asađoli, njegova psihologija je sinteza između sunca i meseca, upravo početak toga. On naziva svoju psihologiju "psihosintezom". Frojd naziva svoju psihologiju "psihoanalizom". Analiza dolazi od sunca; sinteza dolazi od meseca. Inače, kad god postoji svetlo, stvari su razdvojene. Onda je jedno drvo tu, drugo drvo je tamo, ali je sve razdvojeno. A onda dolazi tama noći i sva razdvajanja iščezavaju. Sve postaje jedno. U noćnoj tami sve podele iščezavaju.
Mesečeva psihologija će biti sinteza; sunčeva analitička psihologija se zasniva na dokazima, proverama. Inače postoji mogućnost viših psihologija. Želeo bih da vam dam nekoliko naznaka za ono što ja nazivam "psihologijom Buddha." Frojd je sunce, Jung mesec, Asađoli sunce plus mesec. Buddha je sunce plus mesec plus izvan; docnije ću objasniti šta podrazumevam pod "izvan". Onda se može pogledati i u "izvan", na mnogo načina.
Sunce plus "izvan" i imate Patanjđalija, imate Mahaviru, jogu. Jezik je od sunca; iskustvo je od "izvan." Onda, sunce plus mesec, plus "izvan", nadilaženje, i imate tantru, Šivu. Iskustvo je od "izvan", ali izraz je oboje, sunca plus meseca. A onda, imate mesec plus "izvan": Narada, Ćaitanja, Mira, Isus. Iskustvo je ovoga "izvan," ali je izraz meseca. A onda postoji samo "izvan": Bodhidharma, Lao Ce, Čuang Ce, zen. Oni ne veruju u izraz, stoga njima ne treba ni sunčev ni mesečev izraz; oni kažu da se to ne može iskazati. Lao Ce kaže: "Tao koji se može iskazati više nije tao. Istina koja se može iskazati više nije istina; ona se ne može izraziti."
Ovo su sve mogućnosti, ali još nisu bile aktualizovane. Tu i tamo poneko bi dostigao, ali to dostignuće i realizacija moraju da budu sistematizovani na takav način, klasifikovani na takav način da postanu deo kolektivne ljudske svesti.


Sada sledi sutra:
Izvodeći samyamu na svetlost ispod temena glave zadobija se sposobnost da se kontaktiraju sva usavršena bića.

Sahasrara je ispod temena glave. Sahasrara je suptilni otvor na vašoj glavi. Baš kao što su genitalni organi otvor u muladhari, iz tog suptilnog otvora vi se krećete naniže u prirodu, u život, u vidljivo, materijalno, u oblik; slično tome, vi imate nefunkcionalni organ na temenu glave, tamo takođe postoji suptilan otvor. Kada energija pojuri tamo, otvor se rasprsne u svom otvaranju, a odatle dolazite u kontakt sa natprirodnim, zovite to Bogom ili usavršenim bićima, siddhama - onima koji su već dostigli prosvetljenje.
Kroz seks vi reprodukujete više tela kao što je vaše. Seks je kreativan; on daje rađanje više dece kao što ste vi - vi reprodukujete svoje telo. Kada vaša energija kreće kroz sahasraru, ili sedmu čakru, vi reprodukujete Sebe; to je uskrsnuće. Na to je mislio Isus kada je rekao: "budite ponovo rođeni". Onda vi postajete otac i majka sami sebi. Vaš sunčani centar postaje vaš otac, vaš mesečev centar postaje vaša majka, a susret vašeg sunca i meseca unutra oslobađa vašu energiju prema glavi. To je jedan unutrašnji orgazam - susretanje sunca i meseca, ili nazovimo to susretanjem anime i animusa, muškog i ženskog unutar vas.
Čitavo vaše telo je podeljeno u muško i žensko. Ovo mora da se razume. Vidite li koliko su mnogo pritiskani i gušeni levoruki ljudi? Ako dete piše levom rukom, odmah je celo društvo protiv njega - roditelji, posmatrači, učitelji. Celo društvo ga prisiljava da piše desnom rukom. (Osho navodi još jedan primer iz Indije.) Desno je ispravno, a levo je pogrešno. U čemu je stvar? Zašto je to tako, da je desno ispravno a levo pogrešno? Šta je neispravno s levim? Deset posto ljudi u svetu su levoruki. Deset posto nije mala manjina. Od deset uvek ima bar jedna levoruka osoba. Ona možda nema svest o tome, možda je zaboravila to, jer su od samog početka levoruki ljudi prisiljavani da postanu desnoruki. Zašto?
Desna ruka je povezana sa suncem, s muškim u vama. Leva ruka je povezana s ženskim unutra, s mesečevim centrom. A celo društvo je orijentisano prema muškom.
Vaša leva nozdrva je povezana s mesečevim centrom; vaša desna nozdrva je povezana sa sunčevim centrom. Možete to pokušati. Kad god osećate veliku toplotu, zatvorite svoju desnu nozdrvu i dišite kroz levu, i tokom deset minuta vi ćete osetiti suptilnu hladnoću kako vam dolazi. Možete eksperimentisati; tako je to lako. Ili, ako drhtite i osećate hladnoću, zatvorite svoju levu nozdrvu i dišite kroz desnu; za deset minuta bićete zagrejani.
Joga je došla do razumevanja toga, a jogini kažu - i jogini rade to: ujutru nikada neće ustati dišući kroz desnu nozdrvu, jer ako ustanete dišući kroz desnu nozdrvu postoji veća mogućnost da ćete tokom dana postati ljuti, borićete se, postaćete agresivni - nećete biti staloženi i sabrani. Dakle u jogi je deo discipline da svako jutro po buđenju prvo vidite koja nozdrva funkcioniše. Ako leva nozdrva funkcioniše savršeno je u redu, to je pravi momenat da se ustane iz kreveta. Ako ne funkcioniše, onda se okrenite, zatvorite desnu nozdrvu i dišite kroz levu. Ubrzo leva preovlada, onda ustajete.
Uvek ustanite sa funkcionisanjem leve nozdrve i uvidećete totalnu razliku u dnevnim aktivnostima. Bićete manje ljuti, manje iritirani, više mirni, više sabrani, smireni. Vaša meditacija će biti dublja. Ako želite da se borite, onda je desna nozdrva dobra. Ako želite da volite, onda je leva nozdrva bolja.
Ovo disanje se neprekidno menja. Možda to niste primetili, ali obratite pažnju na to. Moderna medicina to mora da razume, jer se vrlo uspešno može upotrebiti u lečenju. Postoje bolesti kojima može pomoći mesec, a postoje i bolesti kojima se može pomoći uz pomoć sunca. Ako tačno znate, onda disanje može da se koristi u tretmanu osobe. Međutim, moderna medicina još nije nabasala na tu činjenicu. Neprekidno se vaše disanje menja. Četrdeset minuta jedna nozdrva funkcioniše, onda četrdeset minuta druga nozdrva funkcioniše. Neprekidno se unutar vas sunce i mesec menjaju - vi se njišete od sunca do meseca, od meseca do sunca.
Zbog toga menjate svoja raspoloženja tako često. Ponekad se iznenada osećate iritirani - bez ikakvog razloga. Ništa se nije dogodilo, sve je isto, samo sedite u istoj sobi - ništa se nije dogodilo - i iznenada se osećate iritirano. Posmatrajte. Prinesite svoju ruku blizu do nosa i osetite: vaše disanje mora da se promenilo od leve do desne nozdrve. Upravo ste se do pre nekoliko minuta osećali tako dobro; a samo trenutak docnije se osećate tako loše; upravo ste spremni da se borite ili uradite nešto.
Zapamtite, čitavo telo je podeljeno. Vaš mozak je takođe podeljen u dva mozga. Vi nemate jedan mozak; imate dva mozga - dve hemisfere. Leva strana mozga je sunčev mozak; desna strana mozga je mesečev mozak. Možete biti zbunjeni jer sve levo je mesec, zašto je desna strana mozga mesec? Desna strana mozga je povezana s levom stranom tela. Vaša leva ruka je povezana s desnom stranom mozga, a vaša desna ruka je povezana s levom stranom mozga. Zbog toga. To je unakrsno.
Desna strana mozga je sedište imaginacije, poezije, ljubavi, intuicije. Leva strana mozga je sedište razuma, logike, zaključivanja, filozofije, nauke.
Dok ne postignete ravnotežu između sunčeve i mesečeve energije, nećete moći da transcendirate. Dok se vaša leva strana mozga ne susretne s desnom stranom, i ne budu premošćene, vi nećete dospeti do sahasrare. Morate postati jedno da bi dospeli u sahasrare, jer sahasrara je omega tačka u vašem biću. Ne možete dospeti tamo kao muškarac, ne možete stići tamo kao žena. Možete dospeti tamo samo kao čista svest - kao jedan, apsolutan, celovit.
Čovekova seksualnost je orijentisana prema suncu, a ženska seksualnost prema mesecu. Zbog toga žena ima mesečni period na dvadeset osam dana, jer mesečev ciklus ima dvadeset osam dana. One su pod uticajem meseca - mesec ima dvadeset osam dana u ciklusu svojih faza.
A mnoge žene osećaju kada dođe noć punog meseca, malo ludosti, uzbuđenja, malo su izbezumljene i destruktivno besne. Čuvajte se, kada je pun mesec prisutan, pazite se svoje žene ili devojke. Ona postaje malo divlja, baš kao što okean podivlja jer je pod uticajem mesečeve energije.
Jeste li posmatrali? Muškarac voli da vodi ljubav otvorenim očima. Ne samo to, već sa sasvim upaljenim svetlom. Da nema drugih prepreka, muškarci bi vodili ljubav u sred dana. Oni su to počeli, naročito u Americi, jer druge prepreke nestaju. Više ljudi vodi ljubav ujutru nego uveče. Žene vole da vode ljubav u tami, a čak i u tami žele da zatvore oči.
Mesec sija u tami, voli tamu... voli noć.
Zbog toga žena nije zainteresovana za pornografiju. Usled liberalnog kretanja, nekoliko časopisa je počelo da se nadmeće s Playboyem i takvim tipovima magazina - nastao je magazin Playgirl. Ali žene u osnovi nisu zainteresovane za pornografiju. U stvari one nikada ne mogu razumeti zašto muškarci žele toliko mnogo da gledaju slike golih žena. Imaju izvesnu teškoću u razumevanju te činjenice.
Čovek je orijentisan suncu, svetlosti. Oči su deo sunca; zbog toga oči mogu da vide. One su saobrazne sa sunčevom energijom. Dakle, muškarac je više orijentisan na oči. Zbog toga je muškarac voajer, a žena je egzibicionista. Muškarac ne može razumeti zašto žena stalno tako mnogo sebe ukrašava.
Čuo sam da je jedan par otišao na planinu da proslavi svoj medeni mesec. Mladi čovek je ležao na krevetu i čekao svoju ženu. Žena je puderisala svoje telo i udešavala svoju kosu, radila ovo i ono, glačala svoje nokte, a onda je uzela nekoliko kapi parfema i stavila ih iza svojih ušiju. Tada je mladić iskočio iz kreveta. Žena je pitala: "U čemu je stvar? Kuda ideš?" On je pojurio prema svojim koferima i rekao: "Ako će naš odnos biti tako ceremonijalan, moraću da obučem svoje odelo".
Žene su egzibicionisti - one žele da budu viđene. Inače to je savršeno u redu, jer tako i muškarcu i ženi odgovara: muškarac želi da vidi, žena želi da se pokaže. Oni savršeno odgovaraju. To je apsolutno u redu. Ako žene ne žele da se pokažu, onda će stvoriti nevolju, a ako muškarac nije voajer, za koga su se žene toliko pripremale - za koga? Niko neće gledati u njih.
Sve je u prirodi podešeno na savršeni način. Sinhronizuje se.
Ali da bi se dostigla sahasrara morate odbaciti ovu dualnost funkcionisanja. Ne možete dospeti do Boga kao čovek ili žena. Morate dostići Boga kao jednostavno, čisto biće.
"Izvodeći samyamu na svetlost ispod temena glave dolazi sposobnost da se kontaktiraju sva usavršena bića." Energija mora da se kreće naviše, samyama je metodologija da se to uradi. Prvo, ako ste muškarac, morate biti potpuno svesni svog sunca, centra vaše solarne energije, vašeg seksualnog centra. Morate biti tu u muladhari, obasipajući svojom svesnošću muladharu. Kada je muladhara čakra obasuta svesnošću, vi ćete posmatrati i videćete da se energija uzdiže i kreće u hara centar, u mesec.
I vi ćete se osetiti tako blaženi kada se energija pokrene u mesečev centar. Svi vaši seksualni orgazmi nisu ništa u poređenju s tim. Postoji hiljadu puta veći intenzitet kada se vaša sunčeva energija kreće u vašoj vlastitoj mesečevoj energiji. Onda se pravi muškarac susreće s pravom ženom. Kada sretnete ženu spolja, koliko god da priđete blizu, ostajete odvojeni. To je vrlo površno susretanje - susreću se samo dve površine. Samo dve površine trljaju jedna drugu, to je sve. Inače kada se vaša sunčeva energija pomeri i kreće u mesečevoj energiji, onda se susreću dva centra energije. A muškarac čija se sunčeva i mesečeva energija susreću ostaje veseo, blažen - neprekidno, jer nema potrebe da propušta ili gubi ovaj orgazam. To je trajan orgazam.
Ako ste žena, dovedite svoju svesnost do hara centra i videćete svoju energiju kako se kreće prema sunčanom centru.
Jedan centar nije aktivan, drugi je aktivan. Aktivan mora da bude udružen sa neaktivnim i odmah će neaktivni postati aktivni.
A kada se energija susreće - sunce i mesec postaju jedno - videćete da energija nastavlja da ide uzdižući se naviše. Započinjete da se uzdižete naviše.

Drugo pitanje:
Molimo da nam objasnite međusobnu relativnu važnost intelekta, intuicije i pratibhe u njihovoj pravoj perspektivi. Molimo da nam posebno objasnite zašto i kako život treba da bude na pratibhi orijentisan i kako je samo takva orijentacija adekvatna za život, kao i najvišu i najbolju životnu evoluciju.

Intelekt je najniže funkcionisanje vašeg bića, ali zato što je najniži, on je najefikasniji. Zato što je najniži, on je najrazvijeniji. Zato što je najniži, može da bude obrazovan, disciplinovan. Zato što je najniži, svi univerziteti, koledži i škole, postoje za njega. I svaki čovek ga više ili manje ima.
On je veoma koristan u spoljašnjem svetu. Bez intelekta bi vam bilo teško da budete od ikakve koristi. Zbog toga Lao Ce kaže svojim učenicima, "postanite beskorisni". Dok ne budete spremni da postanete beskorisni, nećete biti spremni da ostavite intelekt u pozadini, jer vam intelekt daje korist. Postanete doktor - postanete korisni za društvo. Postanete inženjer, postanete profesor - ovo i ono. Kroz intelekt vi postajete neko, a društvo to može koristiti - društvo to može koristiti kao sredstvo. Što ste više korisni, više vas društvo vrednuje; otuda, hijerarhija - brahmin, kšatrija, vaišja, šudra.
Najviši je učenjak, koji je čist intelekt - brahmin. Niži od njega je ratnik, kšatrija, jer on mora da štiti zemlju. Niži od njega je poslovni čovek, vaišja, jer on je sistem cirkulacije krvi u društvu - on je ekonomista, stomak. Najniža vrsta je šudra, nedodirljivi, proletarijat, jer njegov rad je manuelan, ropski, i nije potrebno mnogo intelekta. Šudri treba najmanje razvijeni intelekt, a brahminu treba najviši razvoj intelekta, ali očevidno sva podela je zbog intelekta.
Intelekt ima svoju korisnost, ali vi ste veći od intelekta, širi od intelekta. Ako previše postanete identifikovani s intelektom, postaćete doktor, inženjer ili profesor, poslovni čovek, ratnik, ali ćete izgubiti svoje biće. Nećete biti ono što jeste. Možete postati identifikovani sa svojom funkcijom toliko mnogo da zaboravite svoje biće. Možete zaboraviti da ste čovek. Možete postati toliko mnogo neki inženjer, sudija ili političar da možete zaboraviti da ste čovek. Gubite mnogo; onda ste samo mehanizam. Društvo će vas koristiti - dok možete biti korišćeni - onda ćete se povući iz društva. Onda društvo čeka na vas - kada ćete umreti.
Penzionisani ljudi umiru pre nego što bi umrli da još nisu bili penzionisani; oni ranije postaju stari. Njihov život postaje kraći za gotovo deset godina. Šta se događa? Oni postaju beskorisni. Osećaju da su svuda, gde god da su, u najbolju ruku tolerisani; oni nisu potrebni. U čoveku postoji velika potreba da bude potreban - najveća je potreba da bude potreban. Jednom kada osećate da ste suvišni, jednom kada osetite da možete biti odbačeni u kantu za đubre, jednom kada osetite da ne funkcionišete kao koristan član društva, počinjete da umirete. Penzionisanje takođe postaje datum umiranja - započinjete da umirete brzo. Vi sami znate da ćete sada biti teret. Ljudi će vas tolerisati, mogu čak imati saosećanje ili simpatiju prema vama, ali niko vas neće uzeti ozbiljno, niko vas neće voleti i poštovati. Vi ste napušteni, odbačeni.
Ako postanete previše identifikovani sa intelektom, postajete stvar - slično kao mehanizam. Dobra su kola, ali kada više nisu upotrebljiva odbacuju se na gomilu smeća. Onda ćete biti upotrebljeni i bačeni, a vaša unutarnja srž će ostati neispunjena jer niste bili predviđeni samo da budete korišćeni. Zamišljeno je da procvetate kao biće; to je bila vaša sudbina.
Viša od intelekta jeste intuicija. Intuicija daje malo zanosa vašem životu, malo poezije. Ona vam daje nekoliko uvida u nekorisnost, u to da ste vi osoba a da niste stvar. Kada vas neko voli, ta ljubav dotiče vašu intuiciju, vaš mesečev centar. Kada neko gleda u vas s privlačnim očima, namagnetisanim, to oživljava mesečevu energiju u vama. Kada neko kaže da ste lepi, vaše biće se oseća uzdignuto, ojačano. Kada vam neko kaže da ste korisni osećate se povređeni. Korisni? To ne izgleda kao poštovanje. Jer ako ste korisni i upotrebljivi onda ste zamenljivi. Onda možete biti odbačeni, neko drugi vas može zameniti. Inače, ako ste lepi onda ste nezamenljivi, onda ste jedinstveni. Onda kada budete otišli iz sveta, nešto će uvek ostati prazno, nešto će uvek nedostajati.
Zbog toga vi žudite za ljubavlju. Ljubav je hrana za intuiciju. Ako niste voleli vaša intuicija se neće razviti. Jedini način da razvijete intuiciju je da vas zapljusne ljubav. Dakle, ako majka voli dete, dete postaje intuitivno. Ako majka ne voli dete, dete postaje intelektualno. Ako dete živi u atmosferi ljubavi, pažnje i saosećanja - ako je dete prihvaćeno, zbog njega samog, a ne ni iz kakve koristi koju ono može ostvariti - onda ono jako raste iznutra i njegova energija započinje da se kreće kroz mesečev centar.
Mesečev centar je gotovo neaktivan, jer još niste voleli.
Posmatrajte. Ako kažete ženi: "volim te zato što imaš lepe oči," ona neće biti srećna, jer sutra može izgubiti svoje oči. Oči su samo sporedne. Ili može doći do neke bolesti pa može oslepeti, ili oči možda neće ostati lepe. Kada kažete, "ja te volim jer imaš lepo lice", žena nije srećna, jer lice neće ostati lepo zauvek. Starost dolazi svakog dana, svakog momenta. Ali ako kažete, "ja tebe volim", onda se ona oseća srećno, jer ovo tebe je nešto trajno, nije uzgredno, ni slučajno, ništa se tome ne može dogoditi. Kada kažete ženi, "ja te volim jer..." onda se ona nikada ne oseća srećna, zato što "jer" uvodi intelekt. Vi jednostavno govorite, slegnete svojim ramenima i kažete, "ne znam zašto, ali te volim". Mesečev centar započinje da funkcioniše - žena procveta.
Posmatrajte ženu kada je niko ne voli, i pogledajte je sledećeg trenutka kada joj neko kaže, "volim te". Ogromna je razlika, u lepoti i dostojanstvu. Ogromna je to promena - celo njeno lice postaje osvetljeno s nečim novim, obasjana je sjajem. Šta se dogodilo? Mesečev centar je oslobodio tu energiju.
Mora da ste čuli ime jednog velikog holandskog slikara, Vinsenta van Goga. On je bio ružan, veoma ružan, i nijedna žena ne bi mogla da mu kaže "volim te". Svakako, on je ostao zaostao - mesečev centar nikada nije funkcionisao. On je bio odbojan. Ljudi bi ga pogledali i pobegli. Obično je radio u dućanu za trgovinu umetninama, i čovek koji je bio vlasnik, posmatrao ga je iz dana u dan. Izgledao je tako tupo, kao da se mnogo prašine sakupilo na njegovom biću; on se nije interesovao ni za šta. Mušterije bi došle, on bi pokazivao slike, ali ne bi bio uopšte zainteresovan. Neprekidno opterećen, ni za šta zainteresovan, indiferentan. Hodao je kao zombi - morao je da hoda, ali bez poleta, bez života, bez snage, bez strasti.
Jednog dana vlasnik nije mogao poverovati svojim očima. On je došao, izgleda da se okupao posle mnogo meseci, ili možda posle mnogo godina. Okupao se, očešljao svoju kosu, i koračao je kao da pleše i pomalo je mrmljao neku melodiju. Nemoguće. Obukao je odelo i namirisao se parfemom. Nemoguće.
Vlasnik ga je pozvao: "Van Gog, šta se dogodilo?" Van Gog je rekao, "To se dogodilo - žena je rekla da me voli. Iako je to bila samo prostitutka, ali ako. Rekla je to samo zbog novca, ali ako: jedna žena je rekla da me voli."
Van Gog je pitao ženu, koja je bila prostitutka: "Zašto me voliš?" Jer ga je ta stvar uvek progonila. Niko ga nije voleo; znao je da je ružan. "Zašto me voli?" Bilo mu je nemoguće da prihvati da ga neko voli samo zbog njega - "zašto?" Prostitutka je bila izgubljena, jer nije ništa imala da kaže, jer, šta god da bi rekla izgledalo bi smešno. Nije mogla reći "zbog tvojih očiju," nije mogla reći "zbog tvog lica," nije mogla reći "zbog tvog tela," - sve bi bilo na neki način pogrešno. Rekla je, "zbog tvojih ušiju, one su tako lepe." Uši? Jeste li to ikada čuli? Bio je tako opčinjen da se vratio svojoj kući, odsekao jedno uvo, zavio ga u paketić, otišao natrag i poklonio je uvo toj ženi. Rekao je: "Niko na meni nije ništa voleo. Ovo je poklon sirotog čoveka, ali zadrži ga." Žena je bila protiv toga. Nije mogla da veruje, kakva je ovo vrsta ludaka?
Inače on se osećao vrlo dobro - osećao se jako dobro. Napisao je u svom pismu: "Ovo je bio vrhunac mog života. Neko je nešto voleo u meni, i mogao sam da podelim svoje biće."
Gledajte, proučavajte. Kad god vas neko voli, i jednostavno vas voli, neuslovljeno vas voli, jednostavno kaže: "Volim te jer postojiš, zbog onog što jesi volim te" - šta se tada dešava unutar vaših energija? Sunce se kreće prema mesecu. Sada sunce nije tako vrelo; mesec ga hladi. I milost mesečeve svetlosti se širi preko sveg vašeg bića.
Ako bi svet više bio usklađen s ljubavlju, ljudi bi imali više intuicije a manje intelekta, i postali bi lepši. Ne bi bili kao stvari; svaki od njih više bi bio osoba - koja živi i radi sa poletom, sa strašću, s intenzitetom. Imali bi strast i slavlje.
Intuicija je totalno različita. Ona funkcioniše bez ikakvog procesa - jednostavno skoči do zaključka. Zapravo intuicija je otvaranje prema realnosti - viđenje dolazi kroz to. Logika mora da traži na slepo u tami; intuicija nikada ne pipa, samo vidi, ima viziju. Ona jednostavno to vidi.
Ljudi koji su intuitivni prirodno postaju religiozni. Ljudi koji su intelektualni ne mogu prirodno postati religiozni. U najboljem slučaju oni mogu intelektualno biti angažovani u nekoj vrsti religijskih filozofija, ali ne u samoj religiji. Mogu biti upleteni u teologiju, ali ne u religiju. Oni mogu govoriti o dokazima za Boga, ali to nije isto što i govoriti o samom Bogu. Kada se samo govori o nečemu propušta se cilj - okolo i okolo, oni se kreću u krug. Oni stalno lupaju okolo i okolo i nikada ne pogađaju cilj.
Intelektualci nemaju prirodnu tendenciju da postanu religiozni. Iz tog razloga vidite da su hramovi, crkve, tako puni žena. Mesec oseća prirodnu usklađenost s religijom. Buddha je među svojim učenicima imao tri puta više žena nego muškaraca. Ista proporcija je bila i kod Mahavire; on je imao deset hiljada monaha, a trideset hiljada monahinja. Isto ćete naći oko Isusa - a kada je on bio razapet, svi muški sledbenici su se razbežali.
Kada je Isusovo telo skinuto s krsta, samo tri žene su bile prisutne. Jer su svi muškarci gledali iz gomile očekujući neko čudo. Pokušavali su da ubede svoj sunčev centar: "Da, ovo je jedini Sin Božji" ali se ništa nije događalo. Oni su tražili dokaz. Molili su se Isusu: "Pokaži nam čudo tako da možemo biti ubeđeni". Jednom kada su videli da je Isus umro kao običan čovek, apsolutno običan - tu su bila još dva čoveka koja su umirala pored Isusa, dva lopova, a Isus je umirao isto kao oni, bez ikakve razlike - ljudi su postali skeptični. Onda je ovaj čovek bio varalica - nije zaista bio Sin Božji. Dakle nije bio Bog; zato su pobegli.
Međutim ova ideja se nikada nije javila kod žena. One nisu tragale za čudima; gledale su samo u Isusa - i ugledale su čudo. One su videle čudo: da je Isus umro tako obično. To je bilo čudesno. Nije pokušao ništa da dokaže, jer ljudi koji pokušavaju da dokažu su odbrambeni. On je jednostavno rekao Bogu: "Neka bude carstvo tvoje, neka bude volja tvoja." To je bilo njegovo čudo. A i rekao je Bogu: "Oprosti ovim sirotim ljudima, ne znaju šta čine." To je bilo njegovo čudo - mogao je da se moli za one koji su ga ubijali, molio se iz saosećanja. Rekao je Bogu: "Odloži tvoj sud na stranu, odloži svoju osudu. Slušaj mene. Ovi ljudi su nevini; oni ne znaju šta rade. Neznalice su. Molim te ne ljuti se na njih, nemoj biti uznemiren. Oprosti im." To je bilo čudo.
Žene su to mogle da vide jer nisu tražile čudo. Intelekt uvek traži nešto; intuicija je jednostavno otvorena. Ne traži ništa posebno, samo posmatra - to je viđenje, vizija, pronicljivost. To je značenje reči "intuicija".
Kada se Isus pojavio posle tri dana, prvo je prišao muškim sledbenicima. Hodao je s njima, razgovarao s njima, ali ga oni nisu mogli prepoznati. Prihvatili su zamisao da je mrtav - i kraj. U stvari oni su se morali osećati žalosno. "Protraćili smo toliko mnogo godina s ovim čovekom." Sada moraju da traže nekog drugog prodavca čuda, nekog žonglera; sada moraju da traže nekog drugog. Isus je hodao s njima, razgovarao s njima, a oni ga nisu prepoznali. Onda je on morao da pristupi ženama. Kada im se približio Marija Magdalena ga je videla, potrčala - želela je da ga zagrli. Odmah ga je prepoznala. Nije čak ni pitala: "Kako se to dogodilo, pre tri dana si bio raspet?" Intuicija nikada ne pita kako i zašto. Ona jednostavno prihvata. To je duboko prihvatanje, totalno prihvatanje.
Ako živite u atmosferi punoj ljubavi... A tu atmosferu morate stvoriti oko sebe - niko je neće stvoriti za vas. Volite ljude, tako da će oni voleti vas. Volite ljude, tako da se ljubav reflektuje natrag, prenosi se, razleže i odjekuje unatrag. Volite ljude, tako da budete zapljusnuti ljubavlju. Vaša intuicija će započeti da funkcioniše. Počećete da vidite stvari koje nikada ranije niste videli. Svet ostaje isti, ali se u njemu javlja neko novo značenje. Cveće ostaje isto, ali se vama otkriva neka nova misterija. Ptice nastavljaju da pevaju na isti način, ali sada možete razumeti njihov jezik. Iznenada postoji komunikacija, iznenada postoji zajedništvo.
Intuicija je bliža istini nego intelekt jer vas čini osobom - i više nego osobom - nego što to čini intelekt.
I onda postoji pratibha, ono što je izvan oboje - iznad intelekta i intuicije. Ništa se ne može reći o tome, jer sve što se može reći ili je sunčani jezik ili mesečev jezik. Ili može biti opisan na naučan način, ili može biti opevan na pesnički način, ali nema načina da se opiše pratibha. To je izvan. Čovek mora da oseti to, mora živeti to da bi to znao.
Ljudi su dolazili kod Gautama Buddhe i govorili su: "Kaži nam nešto o Bogu." A on je govorio: "Budite mirni, budite tihi, ostanite sa mnom - i to će vam se dogoditi."
Nije to pitanje koje se može postaviti i odgovoriti, i to nije problem koji se može rešiti. To je misterija koja treba da bude doživljena. To je ekstaza. To je ogromno iskustvo.

Ovakav je put intelekta:
Jednog dana Mula je bio u seoskoj vodenici, puneći svoju vreću pomalo pšenicom od svake druge osobe.
Neko ga je pitao: "Zašto to radiš Nasrudine?"
"Zato što sam budala," odgovorio je Mula.
"Zašto onda ne puniš torbe drugih ljudi svojim vlastitim žitom, ako si budala?"
"Onda," odgovorio je Mula, "bih bio više od budale."

Intelekt je lukav; intelekt je račundžija. Intelekt uvek pokušava da eksploatiše druge. Intuicija je upravo suprotna; ona nije eksploatatorska.
Dozvolite mi da vam kažem jednu stvar. Ljudi misle da će jednog dana svet doći do tačke gde neće biti klasa, gde nema ekonomske hijerarhije - nema siromašnih, nema bogatih. Ljudi koji su mnogo misli uložili u ovaj san, ovu utopiju - Marks, Engels, Lenjin i Mao - svi oni su intelektualci, a intelektualci ne mogu dovesti do ovog stanja stvari. Samo u intuitivnom svetu moguće je iščezavanje klasa. Ali oni su protiv intuicije - marksisti misle da je intelekt sve u svemu, da nema ničega izvan njega. Ako je to tako onda njihova utopija nikada neće biti ispunjena - jer intelekt kao takav jeste eksploatator; on je lukav. Intelekt je nasilan, agresivan, destruktivan.
Sunčeva energija je vrlo nasilna i vrela. Ona pali, ubija.
Ako će svet ikada stvarno biti svet bez klasa, zaista komunistički - gde komune postoje i ne postoje klase onda svet mora sasvim da bude antimarksistički. On mora da bude intuitivan. A graditelji sveta ne mogu biti političari - samo pesnici, maštoviti ljudi, sanjari.
Želeo bih reći da muškarac ne može biti tvorac tog sveta, samo žena. Mesec može kreirati svet jednakosti, ne sunce.
Buddha, Isus, možda mogu biti korisni u toj utopiji i ispunjenju toga, ali Marks? Ne, apsolutno ne. On je previše proračunat, previše pametan, previše intelektualan. Inače sunce je do sada vladalo svetom. To je takođe bilo prirodno, jer je sunce agresivno.
Sada se otvara mogućnost da je sunce previše umorno, iscrpljeno, frustrirano, i čovečanstvo može započeti da traži drugi centar s kojim će raditi. To će biti istinsko uzdizanje žena u svetu: ako se mesec uzdigne. Međutim, kao što ja vidim na Zapadu postoji veliko uzbuđenje među ženama, veliki pokret, revolucionarno razmišljanje - liberalni pokret - ali sve one propadaju i postaju intelektualci. One postaju više nalik muškarcima.
Ako žene reaguju na muškarce one će same postati sve više nalik muškarcima. To je opasnost.
Žena treba da ostane žena, samo onda postoji mogućnost drugačijeg sveta i drugačijeg društva - prema mesecu orijentisanog društva. Ali ako sama žena postane agresivna, kao što postaje, onda ona uči besmislenost, agresivnost i nasilje od muškarca. Može ona uspeti, ali će u njoj opet uspeti sunce.
Čovek treba da bude vrlo, vrlo pažljiv i budan u radikalnim vremenima. Kada se promene događaju u ljudskoj svesti, čovek mora da bude vrlo pažljiv. Jedan jedini pogrešan korak i cela stvar može krenuti loše. Sada postoji mogućnost da mesec može delovati i mesec može biti dominantan, ali žena, ako postane agresivna, propustiće priliku i opet će muškarac pobediti kroz nju i sunce će ostati na vlasti.
Od intelekta do intuicije i od intuicije do njenog nadilaženja. Ovo je ispravan pravac evolucije: od muškarca do žene i od žene do njenog nadilaženja.
Sada se mora postaviti jedno pitanje, da je ovo razumljivo kad je u pitanju muškarac - a šta je s ženama? One su na mesečevom centru. Šta one moraju da urade?
One će morati da apsorbuju sunčev centar. Pošto muškarac mora da apsorbuje mesečev centar, žena mora da apsorbuje sunčev centar. Inače nešto u njima ostaje uskraćeno; onda one neće biti celovite žene. Dakle muškarac mora da se kreće od sunčevog centra do mesečevog, od intelekta do intuicije. Žena mora takođe da nauči intelekt, mora takođe naučiti logiku života. Ona zna da voli život, muškarac zna logiku života; muškarac mora naučiti da voli život, a žena mora naučiti logiku života. Onda nastaje ravnoteža.
Žena će morati da apsorbuje sunčani centar, a ona to može učiniti vrlo lako jer njen mesec deluje. Mesec samo treba da se otvori prema suncu. Staza će biti neznatno drugačija: jer muškarac sunčevu energiju treba da akumulira, podigne i dovede do meseca; a žena mora samo da otvori svoj mesec prema suncu i energija će započeti da teče.
Inače oboje moraju postati celoviti. Svesno mora da apsorbuje nesvesno, a podela mora da se odbaci.
Isus kaže: "Muškarac postaje žena, a žena postaje muškarac." Kada prihvatite svoju celovitost i ne poričete nijedan deo svog bića, sve postaje uravnoteženo. A kada su žena i muškarac uravnoteženi u vama, oni poništavaju jedno drugo. Iznenada ste slobodni. Ove dve sile poništavaju jedna drugu i iznenada više niste u ropstvu.
Možete ostati u ropstvu samo ako je jedan pol jači od drugog. Ako je sunce moćnije od meseca, onda ćete biti u ropstvu sa svojim muškim umom. Ako je mesec jači od sunca, onda ćete ostati u ropstvu ženskog uma. Kada su oboje jednaki, uravnoteženi, oni poništavaju jedno drugo; iznenada je vaša energija slobodna. Niste sada ni u jednoj formi, postajete bezoblični. Ta bezobličnost je pratibha. Onda počinjete da se uzdižete sve više, više i više - i nema kraja takvom rastu.
To je značenje kada kažemo da je Bog beskonačan. Vi nastavljate da rastete i rastete - nastavljate da postajete sve više savršeni, više savršeni, više savršeni... Svaki trenutak je savršen i svaki sledeći trenutak je savršeniji nego ovaj.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Oto Vajninger - Pol i karakter
PostPostano: sub jan 07, 2012 2:09 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet aug 11, 2011 1:06 pm
Postovi: 557


Malo o genijalnosti i između ostalog i Vajningeru...

_________________
"...nebo je bilo u meni.Ne spoznah to dok ne padoh među zvijezde..."
natpis sa stećka.

http://putnikova-pjesma.webnode.com/
http://balada-o-bezimenom.webnode.hr/
https://pleromabl.blogspot.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Oto Vajninger - Pol i karakter
PostPostano: sri jan 11, 2012 4:11 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet aug 11, 2011 1:06 pm
Postovi: 557
Pantelija,hvala na tekstu.Trebalo mi je malo vremena da ga pročitam,ali je strašno inspiritivan i suština mu je,upravo ono što bi trebalo biti suština svega,a to je razumjevanje.
Sad se nešto razmišljam.Kad bi sve one stvari koje smo spremni da osuđujemo na prvu sveli na ovakvu prizmu posmatranja,dobili bi upravo širu svijest o svakom aspektu koji čine tu stvar takvom.Rezultat takvog posmatranja nebi ni moglo biti ništa drugo osim razumjevanja i našeg neminovnog prihvatanja te stvari,uključujući i sve one aspekte koji je čine kao takvom.
Vajninger se, ulazeći u suštinu problematike koju je posmatrao suočio sa korijenom problema.
Prepoznao ga je i istaknuo,ali se slomio pod onim do čega ga je dovela njegova percepcija.Pretpostavljam da je razlog za to možda bila nezrelost duha ili čak nemogućnost njegovog unutrašnjeg bića da pojmi ono što mu je servirala njegova inteligencija u datom momentu.Kao da je postojao određeni disbalans između njegove analogije i onoga što je u njemu moglo da svari tu količinu mikrokosmosa do koje ga je um doveo.Mislim da mu obe vrijednosti nisu bile proporcionalno izgrađene.
U svakom slučaju jako interesantan individualac i njegov slučaj,za mene još jedan čvrst dokaz puta koji je ispred nas,puta gdje je individualna svijest (svijest o svemu) jedini način dolaska do one suptilnosti našeg duha kojoj svi ovde (svjesno ili nasvjesno) težimo.

_________________
"...nebo je bilo u meni.Ne spoznah to dok ne padoh među zvijezde..."
natpis sa stećka.

http://putnikova-pjesma.webnode.com/
http://balada-o-bezimenom.webnode.hr/
https://pleromabl.blogspot.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Oto Vajninger - Pol i karakter
PostPostano: pon feb 06, 2017 9:58 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: pon feb 06, 2017 9:50 pm
Postovi: 1
prostitucija i seks dva argumenta s kojim svaki passionale escort Livorno šalje ljude do zvijezda.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 12 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz