Hvala na ovom prilogu, knjiga je vrlo lijepo i informativno napisana.
Nisam čitao, nego sam samo malo pregledao i vidio mnoge informacije koje već prije znam.
Ipak treba spomenuti da se knjiga zove
The Livewire Guide to Going, Being and Staying Veggie!, čime ne sumnjam u dobre namjere prevoditeljske, jer je hrv. prijevod naslova
Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan.
Vegetarijanstvo i veganstvo su nebo i zemlja, pogotovo ako se prihvati radikalno veganstvo, jer i veganizam ima nekoliko stupnjeva: od onoga najblažega do najzahtjevnijega.
U knjizi se spominje čuveni sprinter Carl Lewis kao uspješan vegan, ali se ne kaže da je konzumirao: steroide, hormone, energetski napitke, dijetalno-visokoenergetsku hranu, koji sadrže ne samo vegetarijanske, nego i animalne komponentne.
Možda se dotični nakon svoga sportskoga umirovljenja okrenuo zaista veganizmu, ali čisto sumnjam, jer da bi ostao i u trenerskoj formi mora uzimati neku količinu
legalnoga dopinga, koji je konzumirao i ranije, a o održavanju nekadašnje prehrambeno-sportske navike da ne govorimo.
Veganstvo snažno iscrpljuje organizam, i može dovesti do nagloga pada imunoloških komponentni, pogotovo ako se radikalno, u kombinaciji sa sirovom ili polusirovom prehranom, kombinira.
Veganizam, za razliku od vegetarijanstva, potpuno isključuje morske plodove, čak i one koji nemaju animalnih sastojaka, a u prehranu su uključene i neke sirove komponente.
Kad su kolonizatori pitali Indijance zašto ubijaju bizone, a njima brane da ih ubijaju, odgovorili su im da oni to rade tačno u onom broju koliko je potrebno da se održi prirodni ciklus, a ne da ih potpuno istrijebe.
To je otprilike odgovor šta bi se desilo sa prirodom kada bi čovjek apstinirao potpuno svoju ulogu u njenom ciklusu: priroda bi svakako opstala, ali bi recimo došlo do eksplozivnoga porasta kukaca, insekata, raznih štetočina, jer njih unosimo, čak i ako se hranimo sirovom ili veganskom prehranom, a prijespomenuti spadaju u visokokalorične životinjske vrste.