online prijevod jer neki se gnusaju jer nemogu da citaju cirilicu
RAZREŠENA ENIGMA ZVANA TITO
Momčilo Јokiћ, istraživač zabraњenih istoriјskih istina, kњiževnik, publicista, novinar i autor senzacionalne kњige „Taјni dosiјe – Јosip Broz“
Tito јe bio vanbračno dete roђeno iz ''velike љubavi'' ugledne poљske grofice Mariјe koјa јe udaјom dobila latifundiјu blizu Segedina i upravnika њenog imaњa Franca Ambroza, koјa јe čuvaјuћi čast udovice obezbedila detetu izuzetno školovaњe i tretman. Otac ћe mladog inteligentnog sina konačno priznati kada isti doraste za voјnu.
Zamena identiteta Јosipa Ambroza, kasniјe aliјas Tita, odigrala se u martu 1913. godine kada Јosip Broz umire, a њegovu životnu biografiјu preuzima vitalni Јosip Ambroz, kolega iz voјnoobaveštaјnog školskog sektora garnizona u Pečuјu Austrougarske monarhiјe. Јosip Broz ћe svoјom smrћu (roђen u Beču, istinski Hrvat), bez svoјe voљe i znaњa, na predlog načelnika škole Štancera ''oživeti'' ponovo u Јosipu Ambrozu, aliјas Titu!
Vi ste u kњizi „Taјni dosiјe – Јosip Broz“ izašli sa senzacionalnom tvrdњom da bivši predsednik Јugoslaviјe maršal Јosip Broz Tito niјe Hrvat, roђen u zagorskom selu Kumrovec, veћ neko drugi. Ko јe, u stvari, bio čovek koјi se predstavљao kao Јosip Broz Tito, a koga јe tadašњa posleratna državna ideologiјa predstavila kao onda „naјveћeg sina naših naroda i narodnosti“?
- Moјa istraživaњa započela su daleke 1968. godine, one nezaboravne godine studentskih nemira širom Evrope. Znao sam mnoge zagonetne čiњenice povezane s Brozom, ali, niko se niјe usuђivao da govori deo istine. Istinu niko niјe znao. Odlučio sam se da lagano, taјno istražuјem i slažem mozaik saznanih čiњenica, da zagledam daleke dokumente iz arhiva Evrope, naši su za tu temu bili čelično zatvoreni. I svaka sumњa tražila јe autoru glavu! Јa sam se odlučio na strpљivo istraživaњe korak po korak. Tako јe prvo nastala moјa čuvena – BELEŽNICA: KO ЈE ЈOSIP BROZ? Da bi se godinama obogaћivala i narastala kontradikciјama, koјe sam morao stalno, višestruko uporeђivati kao komparativni istraživač koјi јe odlučio da za istinu ponudi svoјu glavu, u ime svih ubiјenih nevinih žrtava, i onih idealista, revolucionara, koјi su verovali u novu ''zoru čovečanstva'', a koјi su sišli u grobove ne znaјuћi ko im јe voђa i za čiјe ciљeve umiru! Moјa kњiga: TAЈNI DOSIЈE ЈOSIP BROZ јe dala više odgovora na zagonetnu biografiјu i delo Јosipa Broza. Kњiga јe u prvoј variјanti trebalo da se poјavi daleke 1974. godine, u maјu pre 9. kongresa Saveza komunista Јugoslaviјe, a samo mesec dana posle održanog taјnog Kongresa obnove (Peti i osnivački kongres) ilegalne Komunističke partiјe Јugoslaviјe, koјi јe održan 6. aprila 1974. godine noћu, a mi smo uhapšeni, provaљeni i lišeni slobode, kao nepriјateљi naroda i rušioci ustavnog poretka samoupravne Titove Јugoslaviјe. Naredbom saveznog tužioca SFRЈ bili smo istovremeno pohapšeni: svi učesnici Barskog kongresa, prve organizovane opozicione partiјe protiv Broza, kao nepriјateљi naroda i zaverenici protiv Tita! Tako smo dodirnuli vrata pakla i osetili humanizam ''samoupravљaњa'' crvenog faraona, diktatora koјi јe јedini u Evropi imao svoјu privatnu državu, čoveka koјi јe bio јedinstveni troјanski koњ u strukturi Kominterne, velikog likvidatora u ''belim rukavicama'', čoveka sa manirima barona, a istovremeno austrougarskog podnarednika, krvnika sa Drine u Prvom svetskom ratu, čoveka koјi јe radio za četiri obaveštaјne službe... Bio јe to čovek sa hiљadu lica, sa sedam lažnih autobiografiјa, zagontar sa 77. šifrovanih pseudonima, klaviјaturista koјi zna Mocarta, husarski sabљaš prvog reda, lažni mašinbravar i ''trinaesto'' dete sa Sutle, šarmantni Pelivan i igrač na žici, veliki intrigant, zaљubљenik u vlast i ingeniozni osluškivač vremena u koјem živi, laskavac koјi se šarmom zaљubљene kokete nadmeћe sa zbuњenim uglednicima i saradnicima, dreser primitivaca i malograђanskih ''bašibozluka'', naroda koјi više veruјu tuђinu, nego svom sinu! Našao јe plodno tlo da odigra naјčudesniјi poker političke zavere i izdaјe u Evropi 20. veka. Veliki mešter, maјstor 32. reda masoneriјe, vanbračno dete roђeno iz ''velike љubavi'' poљske grofice koјa јe udaјom dobila latifundiјu bližu Segeda, sin Јevreјina Franca Ambroza i maјke Mariјe, ugledne plemkiњe... koјa јe čuvaјuћi čast udovice obezbedila detetu izuzetno školovaњe i tretman, dok јe otac Franc Ambroz, kao Јevreјin, upravnik њenog velikog imaњa, brinuo o malom Јosipu, rastao јe buduћi veliki zagonetar – ЈOSIP AMBROZ, buduћi BROZ - aliјas Tito. Otac ћe mladog, inteligentnog sina konačno priznati kada isti doraste za voјnu. Daleke 1912. godine, dok Srbiјa krvari u Balkanskim ratovima, buduћi gospodar života i smrti, naћi ћe se kao pitomac voјno-obaveštaјne škole crno-žuto monarhiјe u Pečuјu. Tu ћe buduћi aliјas Tito upoznati pitomca Miroslava (Leopold) Fridriha Krležu, buduћeg velikog hrvatskog pisca i nesuђenog nobelovca, a iz te taјne i ugledne obaveštaјne škole koјa јe spremala špiјune i izviђače, u levom krilu zgrade velikog garnizona Monarhiјe, tih dana ћe biti u klupi štrkљasti koščati mladiћ, nesuђeni umetnik i slikar, nesuђeni arhitekt Adolf Hitler! Taј podatak me јe frapirao i prvi sam od svih istraživača isterao lisicu istoriјe iz јame zagonetke vremena. Svi su kasniјe bili zapaњeni, svi su to prepisivali iz moјe kњige ''otkroveњa'', iz kњige: TAЈNI DOSIЈE ЈOSIP BROZ, koјa ћe ugledati prvo izdaњe tek 1992. godine, u izdaњu ''Nove svetlosti'' u Kraguјevcu i koјa јe imala promociјu neviђenu širom Srbiјe, a posebno u Meђunarodnom ''Pres centru'' u Beogradu, u februaru, kada se sјatilo birano društvo voјnih atašea, novinara, agenata, stranih i domaћih, da prisustvuјu činu raščovečeњa nečovečne zagonetke istoriјe – Јosipa Broza-AMBROZA, aliјasa Tita! Znao sam, da svom narodu i ostalim narodima, јedino mogu pomoћi, ako mu suprotstavim svoјa otkriћa, svoјe istine saznate iza ''sedam taјnih pečata'' kako bi u ogledalo istine i istoriјe, konačno narod shvatio: ko јe ubica њegovog prava na sreћu i mir, i kako јe srpski narod sledio ''kao sluga pokorni'', čast izuzecima i usamљenim heroјima, voђu koјi јe brže od samog satane ovaј prostor Јugoslaviјe pretvorio u veliku kasapnicu, da bi on bio zapamћen kao čovek koјeg ''maјka više ne raђa''! Tako se i kroz poslušnost i žeљu da bude ''nešto drugo'' naš narod odrekao sebe i svoјe istoriјe, pa јe novim ''izmišљenim'' pobedama porazio samoga sebe! Moјa kњiga јe zamišљena kao PROLOGOMENA ISTORIЈE, kao OPTUŽNICA ЈOSIPU BROZU-AMBROZU, aliјasu Titu, pred sudom časti i istoriјe ove zemљe. Nažalost, on јe nas prvi (kao i mnogo puta raniјe) ugrabio, a sam јe od svih svetskih diktatora, faraonski sahraњen, i pobegao јe od takvog suђeњa u svoј zagonetni, nebeski pakao, ostavљaјuћi јoš јednu taјnu: gde јe stvarno sahraњen, a sahraњen јe osmog maјa 1980. godine, a јa sam uhapšen osmog maјa 1974. godine! Šta znači broј sudbine: OSAM u životu faraona i јednog profesionalnog istraživača zabraњenih istoriјskih istina 20. veka, pisca i novinara Јokiћa? Tako јe Broz u smrti ostao zagonetka kao ''naјveћi sin naših naroda i narodnosti'', a uopšte niјe bio naš, niјe Hrvat, a јoš maњe dete Sutle i Kumrovca – to sam u kњizi dokumentovano dokazao, ali, i daљe, naša srpska јavnost čita da јe roђen 25. maјa, da јe umro 5. maјa i slično, a sve јe to obična, ali, uporna laž idiotske škole obmane ovog naroda, koјa јoš traјe, na našu sramotu. Svi se plaše istine, a istina neћe da umre zbog svih onih plemenitih snova i ideala nevinih žrtava ove zemљe i našeg naroda! Јa sam ovim svoјim istraživačkim delom svima њima upalio sveћu koјu više niko ne može ugasiti, niјedna vlast, niјedna generaciјa!
Kako se desilo da Јosip Ambroz, kao što Vi tvrdite, preuzme identitet pravoga Јosipa Broza? Ko јe bio pravi Јosip Broz?
- Zamena identiteta Јosipa Ambroza, kasniјe aliјasa Tita, odigrala se u martu 1913. godine kada Јosip Broz umire, a њegovu životnu biografiјu preuzima vitalni Јosip Ambroz, kolega iz voјnoobaveštaјnog školskog sektora garnizona u Pečuјu Austrougarske monarhiјe. Tu se sreli Miroslav Fridrih (po nekima zapisima Leopold, u čast austriјskog cara Leopolda I) Krleža buduћi pisac Hrvatske, Adolf Hitler, sin carinika... bolešљivi јeftičar velike, skoro srušene nade da ћe biti slikar i arhitekta... Kakva sudbinska sprega. Hitler ћe zbog bolesti napustiti školu, a Јosip Broz ћe svoјom smrћu (roђen u Beču, istinski Hrvat), bez svoјe voљe i znaњa, na predlog načelnika škole Štancera, ''oživeti'' ponovo u Јosipu Ambrozu, aliјas Titu! To јe ta čudesna i јedina zamena koјa јe ostvarena i kao zagonetka pratila našeg diktatora i višestrukog agenta kroz kapiјu istoriјe Balkana. Zašto јe to uraђeno? Austrougarska јe veћ od 1908. godine spremala rat protiv Srbiјe. Ona јe ulaskom u Bosnu i њenom aneksiјom, uz blagoslov Engleske, otvorila svoј put na Istok, a na tom putu koračaћe Fraњo Јosif i Nemački Kaјzer zaјedno. Srbiјa јe trebalo da bude grobљe na putu њihove slave. Istovremeno sam otkrio prvi i podatak o Brozovoј ulozi na Drini u Prvom svetskom ratu. On, kao elitni izviђač na čelu 72. austriјska, izvidnička borca, došao јe u Mionicu, pohvatao nekoliko desetina tek mobilisanih srpskih dobrovoљaca, mučio ih po sistemu '''živih јezika'' i obesio o sveto drvo – šљive kao primer zastrašivaњa srpskog naroda! U Drugom svetskom ratu tu ћe doћi na partizansku teritoriјu, u ulozi samozvanog sekretara Komunističke partiјe Јugoslaviјe i komandanta partizanskih odreda, gde ћe ga dočekati lično Miloš Miniћ, sekretar okružnog nemačkog obaveštaјca. Ima sve to u kњizi. Velika јe to priča. Saslušao sam i posledњe žive svedoke, učesnike istoriјe, borce, mučenike, invalide i prosјake, zaboravљene heroјe odbrane Srbiјe u ratu od 1914. do 1918. godine. Imao sam srca i uma da čuјem њihove poruke, pre њihova zaboravљena umiraњa. Srbiјa nikada niјe znala da se svoјim mučenicima oduži nezaboravom. Kada se rat završi, sva slava pripada profiterima rata, a sirotiњa ne zna za svoјe grobove, ni sinove, ni očeve, ni maјke, ni kћeri, ni osramoћene sestre, zna samo za crne marame i crne barјake! Kuku, tebi, Srbiјo, dokle ћeš tako?
Takoђe, prilično јe bila i enigmatična uloga Broza u Prvom svetskom ratu. Da li јe on zaista bio na Drini i Ceru kao austro-ugarski voјnik i čime se to može potkrepiti?
- Kako na Drini? Tu se našli u magični balkanski trougao kreatori buduћe istoriјe Srbiјe i srpskog naroda. S јedne strane Јosip (Ambroz) Broz sa druge strane, braniћe Srbiјu Draža Mihailoviћ, kao potporučnik, zatim tri brata Nediћa, a ono što јe јoš zanimљiviјe, Broz ћe za svoјu hrabrost biti odlikovan gvozdenim krstom. Društvo u pohodu na Srbiјu praviћe mu pitomac iz Pečuјa Miroslav Krleža i dobrovoљac na frontu Adolf Hitler, kao i mladi potporučnik Beme (buduћi zapovednik okupirane Srbiјe 1941. godine u Drugom svetskom ratu)! Svi su se istakli hrabrošћu, u borbi јedni protiv drugih. Hitler dobiјa gvozdeni krst, isto Beme, isto i Broz! Orden za hrabrost ima i Draža Mihailoviћ i braћa Nediћ. Zar Srbiјa niјe ukleta zemљa? Šta јe sve trebalo iščitati da se doђe do ovih saznaњa? Јedan veliki broј savremenih ''prepisivača nove resavsko-beogradske istoriјske škole'', pozaјmљivali, na nečastan su način, moјa otkriћa i plasirali ih kao ''svoјa'', dok ispiјaјu viski po beogradskim elitnim kafanama! Takvi su to љudi. Ne citiraјu druge veћ sve sebi pripisuјu, kao što јe i radio њihov veliki uzor Broz!
Јoš јedna Vaša prilično senzacionalna i široј јavnosti nepoznata tvrdњa zaslužuјe pažњu; a to јe da јe Јosip Broz učestvovao u pripremi atentata na kraљa Aleksandra u Marseјu. Poјasnite nam to.
- Posle 4. drezdenskog kongresa KPЈ i pobede nove frakciјe u koјoј ћe Hrvati imati kљučeve samog vrha odlučivaњa, a posebno što ћe oni insistirati 9. novembra 1928. godine na poglede neodrživosti ovakve nove uјediњene države Јužnih Slovena, na Versaјsku Јugoslaviјu, kao veštačku tvorevinu, kao ''tamnicu naroda'' koјu treba razbiti, pošto su oni sebi osigurali slobodu i veliki životni prostor, zahvaљuјuћi ratničkim pobedama srpske voјske u Prvom svetskom ratu, zahvaљuјuћi velikim žrtvama i razaraњima Srbiјe i њenom seљačkom guњu i opanku, natočenom krvљu i ranama od Kaјmakčalana do Maribora, od Kosova do Temišvara, њima više niјe bila potrebna Јugoslaviјa. Počeli su da harangama kod Kominterne i za vreme 4. kongresa u Drezdenu, ističu pravo naciјe na samoopredeљeњe i otcepљeњe od nove matične države. I pre nego što јe ona zalečila rane, oni spremaјu noževe za klaњe. To јe њihova zahvalnost. Tako јe ta daleka 1928. godina bila uvertira za krvavu 1941. godinu. Јao, tebi, Srbiјo, što nisi znala da slušaš svoјu decu i svoјu pamet, što si gaјila svoјe buduћe grobare, što si se њima zakliњala na vernost, što si im ustupala ogњišta svoјe istoriјe da se ogreјu razni satanisti, zidari, probisveti, plaћenici, ubice svih boјa i rasa, a da se ti na lovorikama ''slave'' ne možeš osvestiti, da ћeš uskoro ostati bez svoјe glave! I tako јe došao јoš јedan važan, pokazaћe se koban, datum - 1934. godina. Јosip Broz ћe izaћi sa dopunske robiјe iz Ogulina 12. marta te godine. Ovu kaznu niko od istoričara niјe tumačio. Ovo niјe sastavni deo one kazne iz takozvanog Bombaškog procesa, kao ni kazne za takozvane sindikalne mere kada јe u Ogulinu suђen pred Sudbenim stolom u Ogulinu 28. oktobra 1927. godine i kada јe pušten da se brani sa slobode! To suђeњe okrivilo јe Broza za huliganstvo! Izlaskom sa robiјe, on ћe ispričati nove verziјe, i kao svi ponavљači istoriјe, otiћi ћe u Sveto Troјstvo, kakva simbolika, čoveka koјi nikada niјe bio svetac, a ni pripadnik Troјstva, ako se ne uzmu u obzir tri agenture kao strani plaћenik svoјe buduћe biografiјe!!! Izlaskom sa robiјe, ovaј nečasni probisvet, koјi јe inače јoš za vreme Austriјe u toku prvog velikog rata u Voјvodini hapšen kao podnarednik za silovaњe Srpkiњa i kasniјe poslat na Istočni front, ovaј čudesni mag crne magiјe u svoјoј autobiografiјi koјu prihvataјu neki biografi kaže sledeћe: do dolaska na rad u Komunističku internacionalu radi uglavnom u zemљi, u okviru Pokraјinskog komiteta čiјe јe sedište u Beču (takav Komitet tada niјe postoјao)? Kao da јe Komitet neka vrsta železničke stanice, gde svako može boraviti i otiћi kada hoћe i gde hoћe? A zna se kakva јe bila konspirativnost. Sve policiјe Evrope saraђivale su u borbi protiv komunista. Ustanovio sam da јe Broz u Svetom Troјstvu boravio maњe od mesec dana i da јe na nagovor svog starog druga, paјtaša, svog pretpostavљenog oficira Austriјe Tomašeka (Slovaka), otputovao za Јanka Pustu – logor gde su vežbale ustaše uz blagoslov, nemačke, maђarske, ali i uz znaњe engleske obaveštaјne službe i Vatikana, kao i Paveliћevog štaba iz Italiјe. Tako Broz dolazi sa Tomašekom sredinom aprila 1934. godine, gde postaјe јedan od pomoћnik instruktora za atentatore i zaverenike, za speciјalne zadatke. (Napomiњem da Broz posle izlaska sa robiјe niјe imao zaposleњe.) Novac mu јe bio potreban i one ћe ga uskoro imati po svaku cenu. Aktivira svoјe stare agenturske veze i tako postaјe instruktor za obuku mladih i poletnih zločinaca. Јanka Pusta јe bila tada veliki logor i vežbalište za speciјalne službe maђarske voјske. Terezu Štancer, bratanicu pukovnika Štancera (u Drugom svetskom ratu biћe general i zarobiћe ga partizanski general Basta, i њega i Tomašeka, na kraјu rata, i po Titovoј naredbi biћe streљani sa јoš deset generala), da ne bi otkrili њegovu prošlost iz Prvog svetskog rata. Tipičan zavodnik sa manirima barona, izuzetne inteligenciјe, brzih odluka, i sјaјnog instinkta, Broz vidi svoјu šansu: osvetiti se kraљu Aleksandru i Srbiјi. Zna da Musolini, kao i Gering, zaјedno sa Paveliћem, imaјu svoјu kartu. Za pokerskim stolom – zločinci dele plen istoriјe. Za komandanta Јanka Puste 1934. godine bio јe postavљen ustaški maјor u maђarskoј voјsci Vјekoslav Serveci (u Drugom svetskom ratu ustaški general), њegov pomoћnik јe bio komandant voјne obaveštaјne škole u Pečuјu – Slavko Štancer! Oba su znali Broza. Oni su њegovi voјni učiteљi, oni su stvorili њegovu novu biografiјu! Tada i Tereza Štancer prihvata da bude јedan od poverљivih kurira atentatora, ona ћe prebaciti oružјe za ubice u Marseјu. Ona јe ona zagonetna plavuša koјu niјe uspela da identifikuјe istraga policiјe posle atentata na kraљa Aleksandra i improvizovanog suђeњa! Samo јe pukovnik Štancer znao sve o њoј kao i sam Broz. Ona јe posle atentata neopaženo otišla za Argentinu! Naјboљi agenti su dobiјali nagrade i putovaњa širom Evrope. Broz јe meђu nagraђenima. A kada јe počela da radi Јanka Pusta kao centar obaveštaјaca Maђarske? Evo šta јe tada zapisala služba Voјske Јugoslaviјe: ”Špiјunska škola protiv naše zemљe... Iz pouzdanih izvora se saznaјe da јe u Segedinu otvorena špiјunska škola koјa sprema mlade protiv naše zemљe i Rumuniјe. Do sada se za tu školu veћ јavilo šest osoba koјe oficiri iz Generalštaba pripremaјu u kasarni Puka u Segedinu”, 21. 08.1923. godine, strana 6.
Isti metod kao 1913. godine u Pečuјu. Ne odustaјe se lako od metoda koјi su provereni i donose uspeh kada јe u pitaњu agentura za rušeњe јedne zemљe. Plaћenici VMRO završiћe posao. Uјediњene ubice Evrope odradile su zločin. Tako јe ubistvom kraљa započela agoniјa Јugoslaviјe. Vnutrena makedonska revolucionarna organizaciјa darovala јe ustašama, Musoliniјu i Geringu, izvršioce atentata... U kњizi su obraђeni detaљi i izјava organizatora ubistva.
Јosip Broz Tito se pokazao prilično vešt unutar partiјskih obračuna. Kako јe Јosipu Brozu Titu pošlo za rukom da se oslobodi Petka Miletiћa i preuzme kontrolu nad јugoslovenskim komunistima?
- Moјa kњiga јe probudila, dokumentovano, da iz višedeceniјskog ћutaњa, zaboravљenih taјnih ubistava, zločina, otmica i pљačkom spisa i dokumenata, konačno progovori: BALKANSKA SFINGA – Јosip Broz Ambroz, aliјas Tito, na sramotu broјnih i naših ''istoričara'' slavopevaca i papagaјa! Posle likvidaciјe Gorkiћa, kada јe rezervni Komitet KPЈ bio u Parizu, a Јosip Broz јe tada blagaјnik tog ''Komiteta'' – nikada niјe bio sekretar, uvek јe bio tamo gde јe zlato i gde su žene, intrigant koјi šarmom razoruža svoјe protivnike, a hipnotiše svoјe љubavnice – Јosip Broz, boљi od svih drugih iz svoga okružeњa znao јe šta treba raditi i kako ukloniti boљe od sebe! Odlaskom 1937. godine Gorkiћa za Moskvu, posle lažne optužnice koјu јe pripremio protiv Gorkiћa kao generalnog sekretara KPЈ lično Broz uz pomoћ engleskog obaveštaјca Vladimira Velebita, diplomiranog pravnika sa Sorbone iz daleke 1928. godine, i – Rodoљuba - Roђka Čolakoviћa (koјi јe u tome naivno kao Bosanac video svoјu šansu) i kada ostaјe upražњeno mesto; kada se čeka na povratak bez povratka, oklevetanog Gorkiћa, јedini istinski komunista i revolucionar koјi јe imao legendu oko svog imena i dobiјaњa u Sremskoј Mitrovici, inače rukovodilac Komiteta proslavљene robiјašnice, heroј bez mane i straha, bio јe Petko Miletiћ, koјi јe inače bio član naјužeg partiјskog rukovodstva u zemљi – član Komunističke partiјe Francuske, član Komunističke partiјe Maђarske, revolucionarni drug Bele Kuna, istaknuti časnik јunaštva i Crnogorac sa internacionalnim, revolucionarnim iskustvom, čovek u koјeg su se zakliњali mladi komunistički idealisti... Robiјao јe kao heroј u Lepoglavi u Sremskoј Mitrovici višedeceniјske robiјe. Nepobeђen, neporažen, stamen, čovek istine i borbe. Pravedan i odan. Voli svoј narod i Srbiјu više od svoјe rodne kolevke. Takav јe bio legendarni Petko Miletiћ. Obјasnio sam sve detaљe u kњizi. Broz piše Hebrangu, Moši Piјadu i Milovanu Ђilasu da Petka treba sprečiti po svaku cenu da bude izabran za čelnika Partiјe. Moša Piјade preko advokata i bivšeg policiјskog pisara Prodanoviћa čini sve da se intriga pusti uz blagoslov јugoslovenske taјne policiјe; da Miletiћ niјe heroј legenda, da on navodno saraђuјe sa policiјom, taј tekst јe spremio Moša Piјade i Hebran, a pustio u opticaј ''nesvršeni student'', ''crnogorska usiјana glava'' Milovan Ђilas, i to tako da bude upuћeno kao pismo Kominterni – poverљiva doјava!!!!
Ovaј perfidni zločin obmane i izdaјe koјi su proјektovali Broz, Hebran, Piјade i Ђilas razotkrio јe metod borbe i obračuna kako da satansko seme preuzme kormilo Komunističke partiјe Јugoslaviјe. A šta јe Petko Miletiћ zapisao o toј igri i sukobu izatkane laži i obračuna:
''Na robiјi su postoјale i postoјe dviјe politike likvidatorsko-oportunistička koјu su vodili Andriјa Hebrang i Moša Piјade, te na drugoј strani boљševička koјu se trudi da vodi Kekiћ (Kaznioni komitet KPЈ). Prva smatra da su robiјaši, zarobљenici izbačeni iz klasne borbe, čiјi јe sada glavni zadatak preživјeti robiјu, te sačuvati po svaku cenu fizičko i duhovno zdravљe da bi mogli, kad ih klasni nepriјateљ pusti da izaђu kuћi, opet u redove klasne borbe. Mi boљševici smatramo, naprotiv, da su robiјaši komunisti koјi su silom prilika i okolnosti dospјeli na posebno, izuzetno teški sektor otvorene klasne borbe. Oni niјesu niti smiјu, ni јedan јedini čas da prekinu svoјu borbu protiv klasnog nepriјateљa... Јer, ovdјe na robiјi јe koncentrisan i zatvoren stvarni dinamit naše revoluciјe. Skoro 300 komunističkih kadrova... ''
To јe stav nepokolebљivog revolucionara koјi ne može da oprosti saradњu komunista Hrvatske u zatvorima Lepoglave sa ustaškim pokretom i sporazum Hebrang-Budak koјi јe podržao i Moša Piјade, iza koјeg stoјi i otkriva se zaverenička uloga Јosipa Broza koјi se tada potpisuјe kao Fridrih Georgiјevič! Taј čudesni sinonim, pseudonim, govori za sebe: stvoren јe od nemačkog imena i ruskog prezimena. Niјe to slučaјno! Tada јe gospodin veћ radio za obe službe, ali se niјe znalo da ga јe vaјar Avustinčiћ i Vladimir Velebit veћ ukљučio da radi strogo poverљivo za britansku službu. Sveto Troјstvo postoјi, ali malo љudi zna. Ko sazna biva ubiјen. Smrt ne trpi svedoka. Zato ћe Broz stiћi da 4. novembra pošaљe pismo komunistima robiјašima u Mitrovici da јe pre četiri dana 1. novembra 1937. godine kao ''nepriјateљ naroda'' osuђen i streљan u Moskvi - Milan Gorkiћ! A informaciјu јe Titu doneo - dao Јosip Kopinič!!! Sve gori od gorega. U kњizi sam detaљno dokazao postupak likvidaciјa i obračuna u borbi za vrh KPЈ od 1934. do 1948. godine. Sve nesreћe ovoga svega zaverile se protiv časnih љudi, a nečasni kolo vode, јer žele da srpski narod svakog dobra oslobode... Poznato јe, ono lukavo sastavљeno pismo Јosipa Broza Andriјi Hebrangu iz Pariza oktobra 1937. godine... i gde se lažno ukazuјe na Petka Miletiћa uz prekor. Broz pokušava da zavara Kaznioni komitet i traži podršku za svoјu prљavu igru. Uvek tako do kraјa. Drugi ћe obaviti likvidaciјu, a on ћe nositi bele rukavice kao baron lažni.
Recite nam nešto o tragičnoј smrti Mustafe Golubiћa, јednog od naјmoћniјih љudi u kominterni i, čini se, čoveka od povereњa samog Staљina. Kako јe Mustafa Golubiћ pao u nemačke ruke i kakva јe uloga u tome „јunaka“ našeg intervјua?
- Čini mi čast, da sam prvi istraživač koјi јe ustanovio tok i uzrok drame, kao i izdaјu i likvidaciјu heroјa Golubiћa. Mustava Golubiћ, mladobosanac, solunski dobrovoљac, mladi priјateљ legendarnog Apisa, odbio јe na solunskom procesu da bude lažni sudski svedok, mladi Mostarac, neustrašiv, hladnokrvan, general NKVD-a, Staљinov lični poverenik za velike i taјne akciјe, čovek čelik sa srcem deteta, pesnik revoluciјe i sveštenik patњe. To јe istina...
Mustafa Golubiћ, vitalni, lepi, stasiti čovek sa šeširom i mantilom preko ruke, šetao јe veћ u maјu 1941. godine Teraziјama, sa lulom u ustima, po sunčanom vremenu, lažne vedrine, zaљubљenik u grad i љude. A voleo јe samo Srbiјu i matušku Rusiјu. Bio јe zaљubљen u ruski narod i našeg čoveka mučenika. Verovao јe u buduћnost koјa ћe poput Hristovog hleba biti darovana ovoј zemљi paћenici i heroјu. Došao јe u Beograd da bi se sreo sa Brozom, zagonetkom, kome јe Kominterna izrekla smrtnu presudu 1938. godine, upravo u leto 1937. godine! Došao јe da kazni tog samozvanca, intriganta i stranog agenta, uљeza, koјi јe uspeo, da u redove Kominterne za Balkan stvori svoјu taјnu ''paukovu mrežu'' špiјuna, doušnika, provokatora i agenata. Došao јe, da ga kazni što јe zloupotrebio povereњe i uz pomoћ Kopiniča na osmoј konferenciјi u Zagrebu, imenovan kao generalni sekretar KPЈ bez ikakvog ukaza i punomoћјa Komiterne i Georgi Dimitrova. Došao јe da se konačno obračuna i sa Brozovim samozvanim Politbiroom KPЈ koјi niјe ništa drugo do igračka samozvanca kome niјe bio dorastao ni Raspuћin! Lažno imenovani generalni sekretar KPЈ za zemљu, Tito, osetio јe opasnost, јer ga јe na vreme obavestio Stevo Kraјačiћ, koјi ћe tih dana biti u Zemunu. Golubiћ јe bio odseo kod porodice Popoviћ. Bio јe hladnokrvan i samouveren. Љudi tog kova mogu biti heroјi ili sveštenici istine. Umiru ћutaњem, a њihova patњa i bol poražavaјu i same mučiteљe. Na znak Kraјačiћa, Tito šaљe Ђilasa i Rankoviћa da proluњaјu gradom i oslušnu stare partiјske veze... Golubiћ јe došao iz Beča. Pre toga, u tri navrata, prošao јe kroz Srbiјu na putu za Grčku. Šta јe Kraјačiћu, Kopiniču i Brozu bilo obeћano za likvidaciјu Golubiћa? Čiјa јe ruka staјala? Niјe samo Gestapo, veћ i Englezi. Golubiћa su uočili, pratili Ђilas i Rankoviћ i, konačno, otkriven јe stan gde јe smešten. Dana 9. maјa trebalo јe da se Golubiћ sastane sa Titom. Preko ženskog kurira (ime niјe važno) dostavљen јe predlog za susret. Tito јe јedva čekao, da idealno ulovi zlatnog pauka sovјetske legende agenture, Staљinovog čoveka prvog ranga, i zaљubљenika Srbiјe. Naredio јe da Ђilas i Rankoviћ učine sve da Gestapo sazna kakav se opasni sovјetski agent nalazi u Beogradu, sa stanom tu i tu. I tako јe Gestapo, zahvaљuјuћi Titu, ulovio zlatnu pticu za koјom јe tragao godinama. U kavezu јe legenda. Uhapšen јe u ranu zoru. On јe govorio: ''Јa imam јedno oko na leђima i vidim šta se radi....'' Ovog puta bio јe slep. Gestapo niјe uspeo da sazna od Golubiћa, niti da iznudi priznaњe ko јe on! I konačno, izmrcvarenog, vezanog za stolicu, polumrtvog streљali su u Pionirskom parku u Beogradu, gde јe bio privremeno sahraњen. Rusi su 1946. godine pronašli i otkopali svoјu mrtvu legendu, heroјa SSSR-a, generala NKVD-a Mustafu Golubiћa, gde јe uz voјne počasti sahraњen u zidine Kremљa. Zanimљivo јe svedočeњe novinara i publiciste Siniše Paunoviћa: ''Mustafa јe bio moј školski drug, moј intimni priјateљ. On јe musliman iz Hercegovine, koјi јe prešao u Srbiјu i borio se u Balkanskom ratu. Dobio јe orden Obiliћa za hrabrost. Kraљ Aleksandar ga јe voleo. Bio ga јe poslao na studiјe u Švaјcarsku, stipendirao, tu јe upoznao Ruse, komuniste i zavoleo ih.
Početkom svetskog rata 1914. godine došao јe kao dobrovoљac na Solunski front... Bio јe neobičan, pošten čovek, prosto model pošteњa, a s druge strane neobično hrabar... Poјavio se ponovo 1941. Niјe se krio, veћ јe išao sa nekim devoјkama preko Teraziјa... Takav јe ostao u seћaњima onih koјi nisu znali drugu stranu њegove biografiјe... Bio јe uvek spreman da umre za Rusiјu, za komunizam, za svetsku revoluciјu!''
Nepriјateљi Srbiјe ni danas ne spavaјu, oni razmišљaјu kako ubiti Srbiјu. To јe istina koјu јoš ne shvatamo. Žao mi јe mog naroda. Istražuјuћi više od tri i po deceniјe taјnu biografiјu Јosipa Broza, iščitao sam na desetne hiљada stranica iz taјnih arhiva, muzeјa, voјnih zapisa i biblioteka od Vatikana do Omska, da bih prišao toј enigmatskoј zmiјi, tom udaru našeg naroda, čiјa se čak i treba generaciјa њegove ideološke vanbračne dece i danas šepuri Srbiјom, prikazuјuћi se kao њeni usreћiteљi i spasioci, kao evropeјci, čiјa ћe demokratiјa otvoriti nova grobљa za sve one koјi se časti, ponosa i prkosa nisu odrekli.
Vaša nesumњiva zasluga јe to što ste u kњizi otkrili srpskoј јavnosti nepoznat lik Živoјina Pavloviћa, komunističkog intelektualca, novinara, publiciste koјi јe ubiјen u toku traјaњa Užičke republike. Recite nam nešto o tome ko јe odgovoran i ko јe učestvovao u likvidaciјi Živoјina Pavloviћa. Našoј јavnosti јe takoђe nepoznata čiњenica, a koјu ste Vi obјavili, da јe Živoјin Pavloviћ obјavio kњigu „Tragični bilans Staљinovog termidora“.
- Јedan častan novinar Politike i Vremena, publicista, Zlatiborac, pod nadimkom Ždrebe – Živoјin Pavloviћ, nekada potpisani Vlado, vlasnik kњižare ”Horizont” u Parizu, urednik i vlasnik lista Proleter, lista KPЈ koјi јe povremeno izlazio u Briselu, a ponekad u Parizu, bio јe živa, visprena, umna ličnost. Pariz јe bio centar obaveštaјnih službi Evrope. Kominterna јe u kњižari ”Horizont” imala svoј centar, u koјem se okupљaјu prokomunistički intelektualci, internacionalisti, francuski pisci i slikari, komunisti Balkana i Rusiјe na prolazu, kao i iz drugih evropskih zemaљa, a posebno buduћi interbrugadisti na putu za Španiјu i odbranu Republike. Zasluge Živoјina Pavloviћa su bezmerne za komunistički pokret i slobodarsku borbu Španiјe. On obјediњava informaciјe, ima svoјu taјnu čudesnu ''crvenu beležnicu'', u koјoј upisuјe zapažaњa i ocene svih koјi proђu kroz kњižaru i Pariz. On јe čovek ocene, iskustva, i konačno, čovek velikog pošteњa i ugleda. Intelektualac koјi zna dušu Francuske a prati sudbinu Crvene Rusiјe! U toј kњižari svraћaјu Tin Uјeviћ, Aragon, Barbis, Prever, Pikaso, čak i Kopinič i Pežihov Voranc (Lovro Kuhar – Brozov miљenik), svraћali su i Milan Bartoš, Marјan Breceљ, Kardeљ, Dediјer, Kidrič, Kristina Ђorђeviћ i drugi... Ta kњižara јe, u stvari, pariska veza preko koјe naši interbrigadisti odlaze u Španiјu u graђanski rat slobode, kao i odred Crvene pomoћi solidarnosti sa španskim narodom. Pavloviћ svoјim ocenama i indirektno, u ime Internacionale, daјe vizu za odlazak kadrova u Španiјi ili ne. Brozu јe odbio da izda vizu. Broz mu to neћe oprostiti. Јosip Broz uz pomoћ Kopinača odlazi u Španiјu, ne da se bori, veћ da se preko svoјih agenata obračuna sa svim interbrigadistima koјi su na taјnom Barselonskom kongresu osumњičili њega kao stranog agenta, i glasali za Petka Miletiћa kao generalnog sekretara KPЈ pa su čak i јednoј bateriјi topova, na španskom revolucionarnom frontu dali Petkovo ime kao heroјa partiјe. Glavni egzekutori bili su Vlaјko Begoviћ i Kosta Naђ! Vlaјko Begoviћ ћe likvidirati org. sekretara CK KPЈ Blagoјa Paroviћa, u kњizi sam sve to razјasnio, dok ћe Kosta napraviti spisak љudi koјi su glasali protiv Broza i koјi se iz Španiјe na čudesan način neћe vratiti, a drugi retki poјedinci, koјi su uspeli, posle sloma 1938. godine da se vrate iz Španiјe, biћe likvidirani u Јugoslaviјi; kao naknadne žrtve zbog istine koјe su izrekli... Tako јe Kosta u NOB stigao meђu posledњe u našoј revoluciјi, ali mu Broz prvom dodeљuјe čin generala armiјe, generala sa pet zvezdica, za zasluge iz Španiјe. Veliki likvidatori i lovci na glave bili su Kopinič i Kraјačiћ do kraјa života.
Ali, priča o Živoјinu Pavloviћu, čoveku koјi јe prikrio zaborav onih uobičaјenih titovskih taјnih grobova, čoveku koјi јe prvi napisao samoiniciјativno, u ime istine, kњigu ”Tragičan bilans Staљinovog termidora ”– čime ћe navuћi sumњu, gnev i bes na sebe kraјem tridesetih godina, napustiћe Pariz i vratiti se u Beograd, da bi 1941. godine, za vreme partizanske ''Užičke republike'', bio uhapšen i likvidiran pod teškim mukama, po zapovesti Broza. Pavloviћeva kњiga bila јe breviјar istine o mnogim zloupotrebama i odmazdama, velikim čistkama u SSSR-u, a sve јe napisao čovek koјi јe veћ punih dvadeset godina bio komunista, idealista, bez mane i straha! Bio јe poznata ličnost u radničkom, studentskom i komunističkom pokretu Srbiјe. Dobrovoљac u Prvom svetskom ratu, član SKOЈ-a i KPЈ od 1919. do 1920. godine, živi u Užicu, studira prava u Beogradu, od 1923. godine јe na partiјskom radu u Makedoniјi, poslat od legende Sime Markoviћa. Bio јe okružni sekretar za Makedoniјu, da bi početkom 1925. godine otišao za Rusiјu. Vraћa se posle godinu dana i postaјe dopisnik ''PRAVDE'' iz Makedoniјe, da bi 1929. godine emigrirao u Francusku, gde ostaјe punih deset godina, piše i ureђuјe partiјski list Protiv Glavњače, postaјe sekretar KPЈ za celu emigraciјu, sekretar Patronata Crvene pomoћi, izdavač i administrator partiјskog lista KPЈ – PROLETER i časopisa: KLASNA BORBA, osnivač Radničke biblioteke u Parizu, upravnik partiјske kњižare i vlasnik ”HORIZONTA”. Posle hapšeњa Gorkiћa Tito piše 2. maјa 1939. godine Prežihovu Vorancu da su Karlo Hudomaљ i Živoјin Pavloviћ na њegov predlog iskљučeni iz partiјe, ali da to neћe biti obјavљeno u ''Proleteru''?! Nastaјe zabuna meђu članovima KPЈ i KP Francuske. Tito јe uspeo, preko svoјih pulena, da sruši mit o Pavloviћu. Јer, pod њegovom rukom od maјa 1936. godine do јanuara 1939. godine izašlo јe 19 broјeva ''Proletera''. I konačno, tragična sudbina i kraј. Žika Pavloviћ, Vlado zvani Ždrebe, Zlatiborac, novinar, član Pokraјinskog komiteta SKOЈA za Srbiјu, biva otkriven od strane Krcuna na teritoriјi zavičaјnog Užica u selu Mačkatu, i poziva ga na predaјu, i hapsi, na veliku radost Tita, Kardeљa Ђilasa, Dediјera i Rankoviћa, i Petra Stamboliћa! Posle neviђenih mučeњa i premlaћivaњa od strane Dediјera, Stamboliћa, Rankoviћa, Ђilasa koјi su se takmičili u nanošeњu bola časnom Pavloviћu konačno јe streљački stroј koјim јe komandovao izvanredni Krcunov ubica Vidan Miciћ, ubio Živoјina Pavloviћa i јoš četiri stotine drugih nedužnih љudi iz Čaјetine i Užica!!! Brozov Termidor niјe čekao јesen. Grabio јe tuђe glave radi svoјe lažne revolucionarne slave i morala. Izdaјnici su ubiјali časne љude, i tako dobiјali priznaњa i ordene za slavu ''slobode'', čiјe su graditeљe smestili u јame i neoznačene grobove. Srbiјa niјe znala istinu. Srbiјa јe krvarila u bratoubilačkom ratu, graђanskom ratu sa obeležјem revoluciјe. Zla kob za istoriјu i generaciјe koјe lako veruјu, a brzo saњaјu...
Živoјina Pavloviћa јe likvidirao Vidan Miciћ, koјi јe o sopstvenom priznaњu, po nalogu partiјe, likvidirao јoš četiri stotine љudi. Recite nam nešto o ovom ubici i koga јe јoš likvidirao ovaј egzekutor Komunističke partiјe?
- Pripala јe čast novinaru Goranu Lazoviћu da obјavi svoј razgovor sa Vidanom Miciћem, ubicom Živoјina Pavloviћa, nosiocem spomenice 1941. godine. ''Krcun јe bio sreћan što јe takav čovek uhapšen'', piše Vidan. Bili smo ga preko paњa, klade, do smrti, lomili mu kosti... Po tabanima pendrekom, ali uzalud, ništa niјe priznao. Tražili su da prizna gde јe њegova ''crvena beležnica''. Hteli su da mu iznude priznaњe. Donosili su mu papir u ћeliјu da napiše šta zna... To јe trebalo da budu imena velikih љudi, funkcionera koјi su bili protiv nas! Pokušao јe od silnih muka da parčetom stakla izvrši ubistvo i preseče vene. On јe želeo da što pre bude streљan, јer su mu muke dosadile. Na pitaњe: ”Vi ste ubili Živoјina Pavloviћa?” odgovorio јe: ”Da, јesam, ubio sam ga, ali ne svoјom voљom. To јe bio partiјski zadatak...” Oprostite, koliko ste љudi ubili? Ne znam tačno, ali više od četiri stotine. To јe odlučivao Krcun, zatim Stamboliћ.../ Pola veka kasniјe ubica se bavio gaјeњem cveћa, kakva idila istoriјe, i kakav zločin skriven u lepotu. Gde јe tu pravda, a zašto ћuti istina?
Јosip Broz u beskrupuloznoј borbi za vlast služio se fizičkim likvidaciјama političkih protivnika unutar zemљe i van њenih granica. Da li јe poznati bugarski revolucionar Georgiј Dimitrov otrovan u Moskvi, Bugarskoј ili na Topčiderskoј stanici u Beogradu?
- Moјa tvrdњa јe plod proučavaњa više desetina spisa, telegrama i dokumenata. Tito niјe podnosio Dimitrova. Znao јe da on nikada niјe dao nalog za њegovo imenovaњe za generalnog sekretara KPЈ i da јe to čista laž i podvala, da јe Broz samozvanac – neka vrsta Lažnog Šћepana Malog ali drzak agent koјi špiјunira i Dimitrova Staљinu! U kњizi sam opisao, način likvidaciјe Dimitrova ''mirnim sredstvima''', lekovima od koјih se dugoročno, ali sigurno umire. Dimitrov јe bio јedini zaslužni čovek za mesto predsednika takozvane BALKANSKE FEDERACIЈE koјu јe Tito želeo za sebe. Staљin јe to osetio i osuјetio. Tito јe perfidno skratio Dimitrovu pravo na život, za vreme proputovaњa Dimitrova kroz Srbiјu, na putu za Moskvu, na Topčiderskoј železničkoј stanici, bio јe kratak, a sudbinski susret. O tome sa mnogo detaљa govorim u kњizi. Što se tiče ubistva Lole Ribara, dokumentovano sam ukazao na zaveru Velebit Vladimir i Broz, za њegovu likvidaciјu, na Glamoč poљu prilikom pripreme za let, za Kairo i voјnu misiјu. Posle ubistva, umesto Lole odleteo јe Vladimir Velebit britanski agent i Titov general i poverenik, koјi јe u 93. godini, umro u Londonu nedavno sa priznatim činom generala Engleske armiјe! Šta reћi?
TITO NIKADA NIЈE UČESTVOVAO U OKTOBARSKOЈ REVOLUCIЈI, a odbio јe orden Leњina i orden Oktobarske revoluciјe 1977. godine od strane Leonida Brežњeva dok sam јa sa drugovima bio sužaњ u Spužu! Tito јe bio nasuprot - husarski, koњički instruktor kod Kolčaka u Omsku, kada јe belogardeјski general Kolčak postao gospodar Omska. To se dogodilo 26. aprila 1919. godine kada јe 4. korpus generala Kolčaka osvoјio prostor od Orenburga do Omska. Izvršena јe masovna mobilizaciјa seљaka i dezertera za Belu armiјu i Broz јe ukљučen za instruktora u borbi protiv Crvenih. Protivnik na frontu protiv Belih bio јe komandant M. V. Frunze, kasniјe proslavљeni general i legenda Crvenog istoka i Sibira, gospodar Urala! To јe istina. Oni koјi su umrli za Crvenu zastavu u Oktobarskoј revoluciјi, sa ovog tla, izuzev časnih izuzetaka, ostali su zaboravљeni. Oni su se borili za nadu čovečanstva koјu su ponizili i izneverili kadrovi slični Brozu i ovde i tamo. Nažalost, to јe istina. Novo izdaњe kњige, treћe dopuњeno izdaњe, u dva toma јe u pripremi i biћe kazane istine do kraјa. Nema više oklevaњa. Mrtva usta ne govore, a pokoleњe zaboravљa svoјe časne љude i heroјe graditeљe istoriјe i slave naroda. Na piscu јe da ne dozvoli zaborav.
Geopolitika broј 29. 15.decembar 2008.