@waax, Kartikeya - bravo momci!!!
No, fizikalnost i fizička tela možda nisu iluzija kao takvi, osim u najširem smislu te reči. Ali je naša percepcija iluzorna, 100% - pogotovo ona koja dolazi kroz 5 fizićkih čula. Pa tako i zabluda da je oko nas stvaran, čvrst svet. Nije. Čvrst je samo za segment nas koji se identifikovao sa fizikalnošću. Drugim rečima, fizički svet jeste čvrst - ali samo za naša fizička tela koja su od njega i napravljena,i koja su podložna njegovim zakonima. Da li smo mi samo telo? Naravno da nismo. Ako posmatramo stvari u odnosu na bilo koji drugi, nazovi "viši" aspekt našeg postojanja - takva percepcija se menja.
Karma, bar kao "sistem otplate duga" ne postoji. To je zaista glupost, neviđena glupost. Međutim, ona ipak postoji kao skup faktora na koje nismo uticali, skup faktora pod kojim smo rođeni - kao informacija o uzročno-posledičnom sledu događaja na fizičkom planu. Kao skup informacija iz kojih su nastali naši uslovi, od rođenja pa nadalje - što nikako, nikako nije "fer" stvar - @Kartikeya - dao si odličan primer zašto nije. Karma postoji u smislu da sve akcije koje napraviš tebe vode ka određenoj tački, koja se menja u zavisnosti od kvaliteta tih akcija. Možda je čak validan koncept ukoliko se posmatra u kontekstu udaljavanja od "svega što jeste", a ne u kontekstu "individualne percepcije kvaliteta iskustva sopstvenog postojanja." Dalje, prilikom obrtanja "polariteta" i pokušaja svesne izmene predznaka korena sopstvenog delovanja - karma dolazi do izražaja, jer je ta promena bolna. Moraju se razgraditi prethodni koncepti, mora se bukvalno ubiti staro biće u sebi ...a to boliiii ufffff. Jako gadno. Mislim da ćete me razumeti ovde. Ko kad bi na samom sebi radio transplataciju bubrega, bez anestezije haha.
@Kartikeya, nije tačno da mi tu jadni ne možemo ništa da uradimo. Možemo! Radi sa svoje leve i desne strane, direktno, ovde, i sada - na sebi, i pomaži onima sa kojima si u kontaktu! Kao što waax kaže da on radi.
To će pokrenuti lančanu reakciju, jer ćeš ti pokrenuti jedan "talas" u svojoj okolini zahvaljujući kojem će veći broj ljudi, pre ili kasnije početi aktivno da radi isto što i ti, inspirisaćeš ih, bićeš primer - i to će ih trgnuti iz sna. Svako, svako ko radi na sebi je za sobom na ovaj ili onaj način povukao makar jednu osobu. Ne znam da li si upoznat sa "6 degrees of separation" teorijom? Ako nisi, pročitaj ponešto o tome ... to znači da čak i bez ikakve metafizike, najprostijim, ljudskim delovanjem, je potrebno samo 6 ponovljenih ciklusa da tvoje delovanje dopre do bilo koje osobe na planeti.
I nije realno očekivati da će stvari, po pitanju globalne situacije na zemlji biti momentalno bolje. Pa čoveče, proteklih 12 000 godina su ljudi (sa ili bez pomoći sa strane, nije ni bitno sada) zasrali toliko stvari, uklesali ovaj sistem u kolektivnu svest, sagradili određeno kulturološko nasleđe na kojem se bazira celokupna današnja ogavna civilizacija - jednostavno -
nemoguće je očekivati da ljudskoj rasi svane za godinu, dve!!! I na kraju, možda je ono što mi percipiramo kao "zora" za nekoga i "mrak". Zato je stanje takvo kakvo jeste. Relativnost morala i načela pod kojima se svako vodi sopstvenim principom za koji smatra da je, iz ovog ili onog razloga ispravan. Ali ovde ni ne može biti drugačije. Doduše, G. pominje "objektivni moral" - ali da bi smo takvo stanje svesti dosegli treba guzica pošteno da se dere.
Čak i ovo gore se odnosi samo na tzv. "lažnu ličnost". Gde su Ličnost, Duša, Suština ? Pravo sopstvo?
waax je napisao/la:
Ja sebe osobno mijenjam. To je sve sto mogu. Promijenit svijet ne mogu niti ne zelim ali mijenjat svoj, e itekako.
Tako doprinosiš i menjanju sveta, jarane
Kao i svako drugi ko radi na sebi. Polako, ali sigurno
Postaješ primer, drugi uče od tebe. Ulepšavaš ljudima oko sebe život, bukvalno,u pravom smislu te reči, u kontekstu zaista pozitivnih stvari. I što više svetliš - više osvetljavaš.
branman je napisao/la:
Nekako mi to liči na situaciju gdje smo mi,za razliku od ostalih spavača,svjesni da spavamo,a iz želje da se probudimo upadamo u novi san gdje ćemo sanjati da smo budni.
Malo sam to drugačije razumeo, više kao da bi naša stvarnost trebala da se promeni u skladu sa stepenom naše "budnosti".
Da citiram G.a - "nivo našeg bića određuje našu stvarnost". Pa ako nekome treba još 5000 godina života, u izmenjenim uslovima da bi se zaista probudio - neka mu bude.
I, da, slažem se da za tim nema potrebe, bar ne u kontekstu buđenja, jer je buđenje DIREKTNO. Napuštanje igre. Pa tako i napuštanje igranja u trećem, ili 26tom denzitetu - i unija sa Tvorcem. Tvorac je tu, sa nama, uvek je bio - zato ni nema potrebe, niti mu se možemo "približiti" viseći u nekom čudnom denzitetu. Za mene je to budnost. No, ni mi nismo zaista budni. Bar ne još uvek. Neki od nas su samo svesni da sanjaju, ali nisu svesni istinskog kvaliteta budne realnosti. I da, čak i znanje da si u lucidnom snu ovde znači mnogo, menja percepciju stvari unutar sna iz temelja, kao i kod svakog drugog sna. A za mene - buđenje je svesna unija sa Tvorcem. Moj put je put kući, a ne samorazvoja da bih harao multiverumom kao neki opasni filmski baja
A mož' kući i kroz samorazvoj, što da ne
Tvorac je bar vrlo fleksibilan, kao što dokazuje postojanje
Ono što je zaista fascinantno je da kući već jesmo - al opet, nismo ...
Ah te tačke gledišta.
Mož bit' i da grešim.