Vražja mišolovka
Sinarhija - društveni sistem / uređenje vladavine putem tajnih društava
oliti sinARHONI koji vladaju svijetom ili bolje rečeno novim svjetskim poretkom
Sinarhiju je ranih 1870-tih utemeljio Joseph Alexander Saint-Yve d'Alveydre (1824-1909). Bilo je to razdoblje u kojemu su zaživljavale brojne nove političke ideje. Poput mnogih konzervativnih umova, Saint-Yvesa je alarmirao uspon Anarhije te je razvio Sinarhiju kako bi kontrirao Anarhiji. Možete zamisliti koliko su tu ideju mnogi počeli smatrati privlačnom.
U suštini, Sinarhija se odnosi na "vladavinu tajnog društva" - ili, u svojoj vlastitoj definiciji, vladavinu elite prosvjetljenih inicijanata koji vladaju iza scene. Stoga nije bitno koja politička partija ima vlast u državi - čak niti koji politički sistem država predstavlja. Sinarhisti bi uskočili i preuzeli kontrolu nad ključnim državnim institucijama. St-Yves je identificirao tri ključna stupa društva koji, kad se jednom nađu pod kontrolom njegove elite, imaju otvorene ruke vladati bez da stanovništvo uopće bude svjesno njihovog samog postojanja. U pitanju su:
političke i društvene institucije,
ekonomske institucije i
religijske institucije.
Sinarhija kako ju je zamislio St-Yves nije bila čisto politički pokret. St-Yves je bio aktivan u ezoteričnom svijetu Europe 19.stoljeća, bio je tako, npr. prijatelj ključnih likova poput Victora Hugoa i Lorda Bulwer-Lyttona - te je tako inkorporirao u svoj sistem specifične mistične i okultne ideje.
St-Yves je vjerovao u postojanje spiritualno superiornih bića koje je moguće kontaktirati telepatskim putem. Njegovu elitu bi sačinjavali ljudi koji komuniciraju s tim bićima. I on sam je tvrdio da je u kontaktu s tim bićima, te da su upravo oni bili ti koji su mu dali principe Sinarhije.
Sve ove ideje su, naravno, potpuno prisvojila okultna vjerovanja, uglavnom jer ih je preuzela, ukrasila i popularizirala Gđa Blavatsky (1831-1891), ta ruska "magica" veća-od-života - neki ju zovu šarlatanom - čija je ljubavna veza s misterijama Istoka dovela do njenog osnivanja Teozofskog pokreta. Koncepti su onda inkorporirani u poduke Alice A.Bailey (1880-1949), koja je imala ogroman utjecaj na vjerovanja Novog Doba - i razvoj Stargate konspiracije.
Što se pak tiče samog ovog članka, možda je značajnije to što se neke ideje Saint-Yves-a pojavljuju u psihičkim čitanjima Edgara Cayce-a.
Naravno, ideja da bi svijetom trebala vladati tajna društva osobito se svidjela, pa ... tajnim društvima. Posljedično, mnoga od njih su usvojila Sinarhističke principe. Zapravo. St-Yvesove ideje su transformirale cijelo ezoterično podzemlje Europe, osobito Francuske.
Neki od najvećih likova kasnije okultne povijesti su bili posvećenici Saint-Yvesa, što ne iznenađuje s obzirom da okultisti, sa svojom ljubavlju prema hijerarhiji, teže biti prirodno totalitarijanski i ne-egalitarijanski. Npr. Papus (pravo ime: Gérard Encausse, 1865-1916) zvao je Saint-Yvesa svojim "intelektualnim gospodarom", i nakon njegove smrti je osnovao društvo Prijatelji Saint-Yvesa kako bi promovirao njegovo djelo. Papus je, naravno, imao ogroman utjecaj nad svijetom ezoteričnim tajnih društava tijekom kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. On je taj koji je imao u rukama utjecaj nad ruskom monarhijom neposredno prije Boljševičke revolucije u Rusiji 1917.
Drugi važan pokret koji je postao usko povezan sa Sinarhijom je bio Martinizam. Iako je ovaj datirao par decenija prije St-Yvesa, principi oba su bili vrlo bliski - St-Yves je i sam bio član Martinističkog reda, tako da je tu bilo puno plodonosnog križanja ideja.
Rečeno je zanimljivo jer u knjizi Templarska Revolucija, postoje poveznice između Martinističkog Reda i drugih tajnih društava koje čine pravu mrežu grupa, sve ultimativno proistekle iz STO (Strict Templar Observance) koji uključuje Sionski Priorat. Sada postaje jasno da razumijevanje Sinarhije može baciti svjetla na porijeklo i aktivnosti suvremenog Sionskog Priorata - ali to je druga priča.
Do početka 20.stoljeća, Martinistički Redovi - i brojni drugi - bili su čvrsto uz ideologiju Sinarhije. 1921. Martinistički i Sinarhistički Red osnovan je u Francuskoj. Također su postojale eksplicitne Sinarhističke Masonske lože ustanovljene po Francuskoj.
Međutim, Sinarhija nije imala samo utjecaj na okultni svijet, već i na politiku.
Kao što smo vidjeli, Sinarhija je ocrtala specifični program za preuzimanje država. Ali Saint-Yvesovi ciljevi su se protezali puno dalje od toga - želio je da cijela Europa bude upravljanja Sinarhijom. Od samog početka je značajan dio Sinarhističke agende bilo stvaranje nekakvih Ujedinjenih Država Europe, promovirajući uklanjanje nacionalnih granica, carinskih obveza itd.
To je nastavilo biti središnjim ciljem Sinarhije. Zapravo, Sinarhistički dokument objavljen 1930-tih navodi kao jedan od njihovih ključnih ciljeva: "formiranje federalne Europske Unije". Promovirane su nekakve Ujedinjene Države Europe - iako bi to, zbog ekonomskih razloga, bila Europa kojom dominiraju Francuska i Njemačka.
Kao što smo vidjeli ranije, Sinarhija favorizira nedemokratske i totalitarne režime - nad njima je, na kraju krajeva, puno lakše zadobiti kontrolu. A postoji i definitivna veza između Sinarhističkih grupa i porijekla Fašizma u Europi u kasnim 1910-tim i ranim 1920-tim godinama.
Organizacija po nazivu Međunarodni Sinarhistički Pokret stvorena je kao odgovor na Rusku Revoluciju 1919. Prema francuskim istraživačima, ista je uvelike bila iza uspona Fašizma u Italiji - i stvaranja Pan-Europskog Pokreta 1922.
Kao što se može i očekivati, Sinarhija je imala nekakav utjecaj i na razvitak Naci(stičke) ideologije, iako su Sinarhisti bili suzdržani po pitanju nacističkog naglašavanja Njemačkog nacionalizima i Mesijanskog kulta Hitlera.
Sinarhija je nastavljala cvjetati u Saint-Yvesovoj rodnoj Francuskoj. Sinarhističke grupe su se nalazile iza valova desničarskih terorističkih napada u 1920-tima i 1930-tima. 1930-tih je francuz Viven Postel du Mas napisao ozloglašeni dokument po nazivu Sinarhistički Pakt, koji je postao njihov manifesto.
1932., u francuskoj je osnovano društvo naziva Sinarhistčki Pokret Carstva, koje je jedan komentator opisao kao "tajno društvo s vrlo specifičnim i ograničenim članstvom, koje slijedi jedan definitivan političko-ekonomski program". Oni su bili iza desničarskih terorističkih grupa poput CSAR (Tajni Komitet za Revolucionarnu Akciju) - većina CSAR-ovih članova su bili dio i Sinarhističkog Pokreta Carstva
(Synarchist Empire Movement).
1941. u Vichy, Francuska, policijski je izvještaj upozorio na plan Sinarhista da preuzmu vladu, koji je ukazao na usku povezanost između Sinarhističkog pokreta i Martinističkih Redova. Zapravo, tijekom suđenja maršalu Pétainu, Predsjedniku Višijevske vlade, 1945, su bila upućena pitanja o njegovoj vezi sa Sinarhističkim Paktom.
Poanta je u tome da su francuski autoriteti 1930-tih i 1940-tih iznimno ozbiljno shvaćali Sinarhiju. Izraz je ušao u francuski politički vokabular (iako francuski tisak često koristi izraz "sinarhija" za bilo kakvu političku ili ekonomsku zavjeru, kao npr. kartele koji utvrđuju cijene).
Nakon Drugog Svjetskog Rata, Sinarhija se povukla iz vida javnosti, ali još uvijek je vrlo aktivna. zapravo, zadnjih godina su sinarhističke grupe započele puno otvorenije djelovati, kako u Europi tako i u SAD.
http://amatterofmind.org/Pierres_PDFs/S ... BOOK_I.pdfhttp://amatterofmind.org/Pierres_PDFs/S ... OOK_II.pdfhttp://amatterofmind.org/Pierres_PDFs/S ... OK_III.pdfhttp://www.tuks.nl/docs/SYNARCHY_MOVEME ... OOK_04.PDFhttp://www.crystalinks.com/styves.htmlhttp://amatterofmind.org/Pierres_PDFs/S ... VERSAL.pdf____________
edit: gornji tekst preveden