Toda je napisao/la:
http://www.klix.ba/vijesti/bih/voda-je-izbrisala-granice-u-modi-je-biti-covjek-/140524022
Prateći komentare na gornji tekst na navedenom linku koji u suštini opisuje humanost na djelu što je jedna od osnovnih karakteristika ljudskog bića, vidim da neki primjećuju odakle vjetar duva (političare) što me je opet podsjetilo na jedan moj neobjavljeni članak kojeg sam u vremenu onih demonstracija u Bosni besplatno ponudio nekim dobro posjećenim bosanskim portalima koji se kobajagi zalažu za pravdu i istinu. Naravno, nisu ga objavili. Evo tog teksta:
Citat:
Kurto ili Murto?!
Da li ste u stanju da se bar nakratko uzdigne iznad svog nacionalnog ili religijskog obora, te pogledate situaciju na terenu odozgo iz jedne neutralne perspektive? Oni kojima to pođe za rukom, nakon što se podignu gore i pogledaju Bosnu i Hercegovinu odozgo, vidjeće dolje ispod sebe jednu predivnu prirodnu sredinu koju naseljavaju ljudska bića, između kojih na prvi pogled nema nikakve razlike. U suštini je ni nema, međutim, ti ljudi su međusobno, na jedan vještački način, podijeljeni na tri „različite“ grupe, na osnovu „njihovih“ – vjerovanja. (Vjerovanje i znanje su dva potpuno različita pojma.) Svjesni smo bar toliko da možemo primjetiti (bar na drugima ako ne na sebi samima) da jedan vjerski sistem a takođe i ideološki, uveliko diktira čovjekovu percepciju, način razmišljanja, pa tako i ponašanja, ne ulazeći u to koliko je određen sistem istinit.
Kad su ljudska bića u pitanju, normalan čovjek takođe može primjetiti sljedeće činjenice:
1. Većina ljudskih bića je po svojoj suštini ista.
2. Ljudska bića su vještački podijeljena i kao takva manipulisana kroz cijelu istoriju, pa do danas (podijeli pa vladaj), što rezultira njihovom pogibijom, patnjom i stradanjima, dok vladajuća elita rijetko kad dijeli sudbinu naroda.
Kad je Bosna u pitanju, čovjek može primjetiti sljedeće činjenice:
1. Tokom jednog dužeg istorijskog perioda, tu imamo tri „različita“ naroda, odnosno, tri različite religijske platforme.
2. Tito svojevremeno formira zajedničku platformu baziranu na ideologiji a ne na religiji (što je u suštini slično, mada ponekad može biti funkcionalno.) Ta ideološka platforma je bila relativno dugo stabilna i obezbjeđivala je uslove za jedan zajednički život. U svakom slučaju, može se reći da je životni standard bio iznad današnjeg.
3. Kasniji raspad zajedničke ideološke platforme dovodi do povratka naroda na religijske platforme što nadalje vodi i do starih podjela uključujući i teritorijalne.
4. Na vlast dolazi garnitura političara koji pretvaraju radničku imovinu u državnu, te obezbjeđuju i uslove za njeno otuđivanje. Manje-više isti ljudi se vrte na vlasti 20.-tak godina, nesposobni da uspostave životni sandard koji je bio prije raspada zajedničke platforme.
5. Država opljačkana a narod pretvoren u moderne robove koji trebaju da budu sretni ukoliko uopšte dobiju neki posao. (Moderni robovlasnički sistem podrazumijeva da se ljude ne treba zatvarati ili držati u lancima, plaćati stražare itd. Dovoljno im je dati taman onoliko novca koliko im treba da prežive.)
Uzimajući u obzir gorenavedene činjenice, kako je moguće prevazići ovu situaciju, obezbjeđujući jedan društveni sistem u kojem čovjek može dostojanstveno da živi?!
Da bi se obezbijedio jedan humani društveni sistem, potrebno je formirati jednu zajedničku platfomu za sve narode koji tamo žive a ta zajednička platforma ne može biti zasnovana na religiji, niti na ideologiji. Na čemu onda može?! Jedino na – humanosti!
Humanost – kao zajednička platforma za normalna ljudska bića
Da bi se uspostavila ta platforma, odnosno, jedan humani društveni sistem, potrebno je dovesti na vlast - humane ljude a nehumane ljude spriječiti da obavljaju funkcije s kojih mogu ugrožavati živote i dobrostanje ljudskih bića.
S ezoteričke tačke gledišta, normalni ljudi posjeduju dušu a nenormalni ne, tako da bi postojala samo jedna podjela ljudi, na one s dušom i one bez duše. Dakle, možda narod ne kaže slučajno za nekoga ko se nehumano ponaša, da nema duše?! S obzirom da duša nije zvanično priznata jer se ona kao komponenta ljudskog bića ne može vidjeti, opipati i izmjeriti, ovdje se nećemo baviti njome, nego jednom njenom karakteristikom a to je - osjećaj humanosti.
Pojam humanost je poznat svima nama, mada ne i taj osjećaj. Taj osjećaj ima većina ljudskih bića (prema nekim statističkim podacima: 94-96%), te se on kao karakteristika jednog normalnog ljudskog bića se ne može negirati.
Većina nas doživljava humanost i kao jedan osjećaj na kojeg se može i reagovati, te će se i ponašati u skladu s njim. Problem je u tome što u ljudskoj populaciji postoji i 4-6% onih koji ne mogu doživjeti taj osjećaj i ponašati se u skladu s njim jer ga jednostavno nemaju, mada su ga u stanju intelektualno definisati.
Psihopatija ili sociopatija
Postoje i pojmovi koji označavaju taj poremećaj. Psihopatija ili sociopatija. Čini se da je pojam sociopatija smišljen čisto iz maskirnih razloga, tj. da kod normalnog čovjeka ostavi utisak kao da se tu radi o nekim samotnjacima koji se povlače u samoću ili zaziru od društva što je, naravno, daleko od istine. Te individue sa jednim urođenim nagonom za kontrolom drugih i bez osjećaja savjesti, vrlo su probitačne u svim društvenim hijerarhijama, uključujući i političke. Tako se može reći da ih ima dosta i u vladama država, pa čak i na predsjedničkim funkcijama.
Dakle, ovaj poremećaj ljudske psihe je priznat u ljudskom društvu i naučno je potvrđen. Takođe je utvrđeno i to da se on nasljedno prenosi, međutim, ta problematika se ignoriše, odnosno, njegova istinska priroda se pogrešno predstavlja normalnim ljudima. Stvar nadalje komplikuje i to što je taj poremećaj neizlječiv. Psihopate nisu ti koji traže pomoć od psihologa i psihijatara jer oni sebe smatraju normalnim, čak i nadmoćnim u odnosu na normalne ljude. Njihove žrtve su oni koji traže pomoć.
Jedan urođen nagon za nametanjem svojih deluzija drugima kako bi ih kontrolisali, narcisoidnost, egocentričnost, pretjerana samouvjerenost, varanje, plitka osjećanja, manipulativnost, sebičnost; nedostatak empatije kao i obzira za druge, jedno potpuno odsustvo savjesti (tako da ništa ne može da ih koči) i ljudskih moralnih vrijednosti, slatkorječivost, površinski šarm, podmuklost, lukavost, neodgovornost, sklonost ka jednom parazitskom životnom stilu, itd. su karakteristike jednog klasičnog psihopate a nerijetko i jednog klasičnog političara.
Kao takvi, oni mogu biti briljantni, mogu da pišu naučne radove a kao veoma uspješni glumci mogu da upotrebljavaju i riječi pune emocija, međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem, tako da ih možemo prepoznati po njihovim plodovima.
U suštini, tu se radi o jednoj mentalnoj bolesti koja se može dosta uspješno sakrivati uz pomoć jedne „maske trezvenosti“ (pojam kojeg je koristio Chleckey za naslov njegove knjige na temu psihopatije.).
Patokratija
Pojam patokratija podrazumijeva sistem vladavine stvoren od strane patološke manjine (uglavnom tzv. „elite“) koja preuzima kontrolu nad zajednicom normalnih ljudi.
Kada psihopate zauzmu ključe funkcije u okviru sistema jedne države, tada započinje proces – „psihopatizacije" naroda. Ovaj termin je naravno nezvaničan. Neki psiholozi koriste pojam – transpersonalizacija. Znači, radi se o prenosu psihopatskih osobina i načina razmišljanja na „normalne" ljude.
U knjizi Politička ponerologija, A. Lobačevski je to izrazio na sljedeći način: „Njihov drugačiji način razmišljanja, njihovo emocionalno nasilje i njihov egoizam relativno lako nalaze vrata za ulaz u umove drugih ljudi koji ih onda počinju da percipiraju unutar kategorija koje pripadaju jednom prirodnom pogledu na svijet. Takvo ponašanje ljudi sa takvim poremećajem karaktera nadalje traumatizira umove i osjećanja normalnih ljudi, te im postepeno smanjuje sposobnost da koriste svoj zdrav razum. Uprkos svom otporu, ljudi se sve više navikavaju na jednu čvrstu tendenciju ka patološkom razmišljanju i doživljavanju stvari. Kao rezultat toga, kod mlađih ljudi, njihova ličnost trpi abnormalne promjene i razvoj što dovodi do nakaznosti.“
Prenos „simptoma" ove bolesti na ljudsku populaciju obavlja se najviše uz pomoć medija koja su pod njihovom kontrolom; formira se tzv. „zvanična kultura", kroz koju se promoviše životni stil, način razmišljanja i ponašanja koji je karakterističan za psihopate. Obilnom upotrebom „orvelovskog jezika“ i paramoralizma, psihopatološke aktivnosti se racionalizuju i predstavljaju narodu kao nešto sasvim normalno. Sve ovo je ujedno podrazumijeva i jedan proces dehumanizacije ljudskih bića.
Kurto ili Murto?!
Potlačene narodne mase su tokom istorije ove planete uspijevale da svrgnu s vlasti svoje psihopatične vođe, međutim, kao po nekom pravilu, svi progresivni pokreti brzo bivaju kooptirani ili uzurpirani od strane psihopatičnih individua. U prijevodu, ukoliko uspijemo da svrgnemo s vlasti psihopatičnog Kurtu, na njegovo mjesto obično dolazi psihopatični Murto, tako da nije čudo zašto se kasnije redovno ispostavlja da se skoro ništa nije suštinski promijenilo na bolje. Taj proces dovođenja psihopatičnih individua na vlast uveliko se pospješava time što oni imaju tendenciju i da se udružuju u kojekava tajna ili polutajna društva koja imaju jaku finansijsku i političku moć, te tako mogu i da guraju svoje članove na pozicije vlasti.
Kad postanemo svjesni ovog problema, automatski će nam postati jasno i to da ćemo morati podvrgavati jednom obaveznom psihičkom pregledu od strane jedne stvarno nezavisne komisije psihologa i psihijatara (imajući na umu činjenicu da i među njima može da bude psihopata) sve individue koji su kandidati za obavljanje funkcija s kojih mogu ugrožavati živote i dobrostanje drugih ljudskih bića, bilo da se tu radi o političkim ili vojnim funkcijama, religijskim, bankarskim, biznisu, zdravstvenom sistemu, obrazovnom, itd. jer isto kao što daltonistima, dakle, onima koji nisu u stanju da razlikuju boje, ne dozvoljavamo da voze sredstva javnog saobraćaja kako ne bi ugrožavali druge, tako bi bilo logično da psihopatama, koji su poznati i kao „daltonisti za dublja ljudska osjećanja i moralne vrijednosti“, ne dozvolimo da zauzimaju funkcije s kojih će biti u stanju da ugrožavaju živote i dobrostanje drugih.
Naravno, neki bi mogli reći da bi se tu radilo o jednoj diskriminaciji, međutim, mi moramo biti svjesni da su nas kao čovječanstvo tokom cijele naše istorije, te individue, kao državne, nacionalne ili vjerske vođe, koštale na stotine miliona izgubljenih života a o razaranjima, patnji i stradanjima da ne pričamo. Osim toga, oni su ti koji na normalne ljude gledaju kao na jednu nižu vrstu. Istorija naše planete podsjeća na istoriju jedne klaonice upravo kao rezultat dejstvovanja individua koje pate od pomenutog poremećaja.
Tako i u slučaju Bosne, narod se može buniti i „plenumirati“ do besvijesti i ništa se neće suštinski promijeniti, sve dok ne postanemo svjesni same suštine problema i ne poduzmemo nešto konkretno u vezi s tim.
„Dekontaminacija“
Kad postignemo jedan određeni prag svjesnosti o ovom makrosocijalnom patološkom fenomenu, moraćemo naravno i poduzeti nešto u vezi s tim jer se ovdje radi o jednoj hitnoj potrebi zaštite dobrostanja normalnih ljudskih bića a to će takođe morati biti zasnovano na jednom humanom nivou. Dakle, bez nekih osveta ili kazni, osim u slučajevima gdje su određene individue počinile krivična djela (oni vrlo dobro razumiju zakone a nerijetko ih i pišu), međutim, i tu će se morati uzmati u obzir njihova neuračunljivost kao posljedica pomenutog mentalnog poremećaja. Novac uložen u prekvalifikaciju tih individua biće mnogo manji od novca kojeg će one otuđiti ili pronevjeriti. („Crna rupa“ bi bio samo jedan kosmički simbol za njihovu prirodu).
Dakle, društveni sistem koji može obezbijediti jedan dostojanstven život svakom ljudskom biću, vlada koja neće manipulisati narod ili ga navoditi na psihopatološke aktivnosti kao na primjer, na mržnju „onih drugih“ i oružane sukobe protiv „onih drugih“ i koja neće ograničavati ljudske slobode. Privreda i finansijski sistem koji neće pretvarati čovjeka u roba. Slobodni mediji i prestanak promocije psihopatoloških sadržaja i njihovog racionalizovanja. Društveni sistem u kojem će se promovisati poštovanje svakog ljudskog bića i njegove individualnosti... itd. sve ovo će postati moguće kad humani i svjesni ljudi dođu na čelo jedne države, odnosno, ljudskog društva.
Kad se osvijestimo, postaće nam kristalno jasna činjenica da u ovoj realnosti niko nema jedno prirodno pravo da iskorištava i manipuliše ljudska bića, da ih lišava života ili im nanosi bol i patnju (uz bilo kakvu ispriku) ili da navodi druge da to čine. To što postoje neki koji su dali to pravo samima sebi, usljed patološkog stanja njihove svijesti, ne mora automatski značiti da im to trebamo i dozvoliti.
Dakle, ono što karakteriše jedno istinsko ljudsko bića je – humanost. Tako bi to ujedno bio i naš zajednički nazivnik, odnosno, jedina ispravna platforma s koje možemo zajednički dejstvovati na jedan razuman, kreativan, efikasan i na kraju krajeva, ljudski način.
Bilješke: A. Lobačevski: Politička ponerologija (ova knjiga je besplatno dostupna na internetu), R. Hare: Without Conscience; Snakes in Sutes; Cleckley: Mask of Sanity; M Stout: Sociopath Next Door; G.K. Simon: In Sheep’s Clothing; Google: psihopatija, patokratija, patokracija...
..
He, he, nije da ovo ne zvuči "utopijski" ali mislim da neki drugi način rješavanja problema jednostavno ne postoji.
.....