Miros Lav je napisao/la:
Tek, opet vidim, kada su kolektivno-duhovna nastojanja u pitanju, kao ograničenja: KONCEPTUALNA OGRANIČENJA, to što mi robujemo postojećim duhovnim obrascima i modelima, iako im ne možemo naći opravdanje i nedvosmislene rezultate u životnoj i duhovnoj praksi. MISLIM DA NAJPRE TU TREBA SAMI SEBE DA OSLOBODIMO! Ako je neki duhovnjak ili ako su neki duhovnjaci rekli kako se moramo povezati sa Bogom ili Jednim, kako nas to samo po sebi oslobađa, donosi radost i ispunjenje, duhovni nivo, itd. - svejedno što mi ne možemo da kostatujemo da tako nešto živo i jasno funkcioniše u "živom životu", mi ćemo se svejedno držati tog koncepta kao svog duhovnog modela i kao CILJA.
Kako je
konceptualno samooslobađanje polazište za druge vidove oslobađanja, te za sam naš duhovni rast, evo još nekih primera, koncepti: treba biti zahvalan Bogu (Biću, Jednome) na sve dobro i zlo koje nas snalazi, jer tek zahvalnošću mi otklanjamo sve blokade, omogućavamo protok energije, uspostavljamo vezu sa Njime.
Pa dalje: treba biti zadovoljan onim što nas snalazi, ne želeti ništa, ne težiti ničemu, jer želje su od ega, želje su stvorevine uma, um nas sa željama dovodi u zablude, itd.
I, dok smo, ovako, na terenu duhovnih apstrakcija, ove ideje i preporuke imaju neku svoju logiku i deluju prihvatljivo. MEĐUTIM, KADA SE MI SPUSTIMO NA TLE ŽIVIH ŽIVOTNIH DEŠAVANJA, te ovakve preporuke počnemo da sagledavamo u sasvim konkretnim situacijama i u okviru našeg funkcionisanja u tim situacijama, onda nam se otkriva duhovno naličje, preko kojeg opravdano možemo da gornje preporuke pripišemo podsticajima naših Čuvara, podsticajima upućenim (frekvencijsko ili idejno navođenje) nekim pojedincima koji su prvi ovako nešto zabeležili, kao i onima koji dalje te ideje "distribuiraju".
Uopšte, ko progleda u tom smislu da otvorene svesti i otvorenog uma, bez obavezivanja sebe na aprirono prihvatanje bilo koje duhovne ideje, zbog autoriteta koji ih je izrekao, ili iz nekih drugih razloga, onda možemo na ovaj način, povezivanjem ovakvih ideja i same naše duhovne i životne prakse, da POTENCIJALNE DUHOVNE PODVALE otkrivamo dosta često u masovno prihvaćenim duhovnim koceptima.Da neutemeljenost gornjih preporuka prikažem na nekim ličnim situacijama. Radim u školi. Ne samo duhovnim sagledavanjem, već i običnim, ili neduhovnim naučnim analizama, onima koje idu malo više ispred većine i u sopstvenoj "klasi", jasno je da je postojeće školstvo na Zemlji, a u mnogim balkanskim zemljama pogotovu, u funkciji zaglupljivanja, idejnog podjarmljivanja, mlade populacije u svakoj naciji. U tom smislu jedan od pedagoških stručnjaka, DAKLE - NE DUHOVNJAK!, Dž. Gato, otvoreno i kaže,
za planetarni model školstva: "Školstvo je usmereno na formiranje poltronskog mentaliteta!". Jedan srpski naučnik, P. Savić (čini mi se, jedan od saradnika M. Kiri), za srpsko školstvo je konstatovao, a konstatcija se može odnositi na sve evropske zemlje u kojima je školstvo sa klasičnijom organizacijom i sistemima shvatanja i prenošenja znanja:
"Imamo školstvo koje nam kretenizuje decu! (...) Ja se zaista bojim idiotizacije dece ovakvim sistemom obrazovanja!". Ima još dosta sličnih kvalifikacija i nacionalnih, i postojećeg planetarnog obrazovanja, dovoljno je ovde dato kao ilustracija. Kada ih čita neko ko je u duhovnosti, a prihvata koncept o Matriksu, Zatvoru, itd. vrlo lako može, na osnovu datih činejnica, ne na osnovu nekakvih hipoteza, da tumači -
otkuda i kome može da služi obrazovanje koje nije u funkciji saznajnog, psihološkog i svih ostalih vidova razvoja mladih, već, suprotno.Dakle, PRISLJEN SAM da budem deo takvog sistema, za koji vrlo jasno osećam kako zaglupljuje ne samo decu, već i sve one (nas) koji rade u ovom sistemu (ne samo celom organizacijom i naopakim shvatanjem znanja, već i brdom formalizama preko kojih se tako vešto suština pomera na marginu). Ja nastojim koliko god mogu da ublažavam naopako delovanje ovakvog sistema na učenike na koje sam ja upućen, ali, to ništa ne menja u mojoj poziciji, a ni u poziciji učenika, jer ja ne mogu da menjam sistem, te i ja ispadam, kao i ostali sa kojima radim u ovakvom jednom sistemu,
KAO NEKO KO PSIHOLOŠKI MALTRETIRA UČENIKE (možete li naći učenika koji voli školu?!), KO JE U POZICIJI ČUVARA (u smislu Zatvora) UČENIKA. I tu je slika o hijerarhiji čuvara, Čuvara, o sistemski iznuđenim pozicijama našeg međusobnog ČUVANJA I NADZIRAVANJA vrlo jasna: školski sistem je jedan od sistema u okviru kojeg su ljudi dehumanizovani i porobljeni, taj sistem ima svoju hijerarhiju (prosvetne) vlasti, preko koje vrh (prosvetne) vlasti drži u pokornosti sve radnike u tom sistemu, a preko razrađenog sistema kontrole i tzv. nadzora. Onda dalje i naniže: sami radnici, prosvetni radnici, sve to, nametanje propisanih pravila i vrednosti, nameću učenicima, takođe i oni imaju mini-sistem kontrole i kažnjavanja, takođe i mehanizme potkrepljivanja iznuđenog i za sistem poželjnog ponašanja (kazne, ocene...).
Bilo ko, ma koliko da je svestan svega ovoga - ne može suštinski drugačije da se ponaša, može samo u nekim dozvoljenim okvirima da olakšava poziciju učenicima koji su na njega upućeni. Ne može, jer onda rizikuje da izgubi svoju poziciju, a ništa, sve i da se buni, u sistemu neće izmeniti. Ne može, jer on zavisi od NOVCA, to je taj MATRIKSOV UNIVERZALNI USLOVLJIVAČ, jer ima porodicu (zato je laganica duhovnjacima koji duhovno rastu "po šumama i gorama" ili po samostanima, jer ne samo da su oslobođeni tereta mreže živih i nimalo prijatnih društvenih interakcija, nego i nemaju tu vrstu brige - o porodici), svejedno da li i među njenim članovima ima onih koji kao da su u službi Čuvara, ljudska obaveza svakako postoji, kao i logika sa kojom se inkarnirao baš u takvoj porodici.
Sve u svemu: PRINUĐENOST NA OVAKVU JEDNU RADNU POZICIJU JE OČIGLEDNO ZLO, ili, manje patetično rečeno - očigledno je nešto loše, negativno. Ja jasno vidim da sam prisiljen da činim zlo drugima, jer nemam izbora, pa sam prisiljen (prisiljen da realizujem zadate programe, da poštujem zadata "pravila (obrazovne) igre") da budem deo sistema koji PSIHOLOŠKI MALTRETIRA UČENIKE, KOJI IH ZAGLUPLJUJE, KOJI IH UDALJAVA OD PRAVOG RAZVOJA I OD PRAVIH VREDNOSTI.
DA BUDEM ZAHVALAN BOGU ZA OVAKVU POZICIJU, ZA OVAKVO ZLO?! Da kažem: "Bože, zahvalan sam ti što si me postavio u poziciju u kojoj mogu da psihološki maltretiram druge, iako to ne želim!". Ili da kažem: moja želja da napustim ovakav posao, želja da drugima ukažem na njegovo naličje (tj. pre toga, želja da u okviru njega nešto menjam i druge podstičem na promene, što sam u dugom periodu i pokušavao), PROIZILAZE IZ LOŠIH KONSTRUKCIJA KOJI MI JE UM NAPRAVIO, loših konstrukcija o tome kako vidim školstvo u kojem radim (a već sam naveo da u ovakvom shvatanju ili viđenju postoji saglasnost čak i u naučnom svetu) - SAMO JE ŽELJA KOJA POTIČE OD MOG EGA, ne treba slediti želje ega, treba i dalje zdušno psihološki maltretirati učenike, čak možda i da pri tom zamišljam kako radim najlepši i najplemenitiji posao!
Neprihvatljivost nekih duhovnih koncepata ili nekih ideja iz njih prikazao sam na sopstvenom primeru, znam sigurno da bi se ovo isto ili slično moglo uočiti, samo ako dovoljno slobodno pristupimo sagledavanju, i u svim drugim, ili u skoro svim drugim zanimanjima ili u mnoštvu naših svakodnevnih životnih situacija. UOPŠTE, AKO MNOGE OPŠTEPRIHVAĆENE DUHOVNE KONCEPTE ILI IDEJE IZ NJIH - POČNEMO SVE SLOBODNIJE DA SAGLEDAVAMO U SKLOPU NAŠEG FUNKCIONISANJA U "ŽIVOM ŽIVOTU", MOĆI ĆEMO, NA NAČIN SLIČAN OVOME KOJI JE OVDE DAT, DA UOČIMO NJIHOVU DUHOVNO MANIPULATIVNU POZADINU.(P.S. Izvinjavam se, odvikao sam se od naglašavanja pojedinih delova teksta boldiranjem, bojenjem, te posebno od upotrebe velikih slova, znam da deluju "vrišćete", ali, povremeno u poslednje dve-tri poruke nisam mogao da odolim!
)