Citat:
Po njemu potiskivanje seksualnosti(celibat) dovodi do perverznog uma,erotskih snova sto je i logicno a i dogadja se.Zato on osudjuje celibat
nije li celibat zapravo preusmjeravanje ili pokušaj preusmjeravanja ili bolje rečeno sublimiranja seksualne energije, a ne njeno potiskivanje?
s druge strane, nisu li celibat kroz povijest prakticirali ljudi s iskrivljenim pogledom na seksualnost? ljudi koji su seksualnost izdvojili iz "generalne ljubavi", smatrali ju zapećkom tjelesnosti - takvi su sami sebe i bičevali jednako kao što su isto tretirali i druge. (ne bih ulazila previše u kršćanske aspekte ovdje, ali čak je i sam pavle napomenuo da je seksualnost specifična među svim ostalim, i "najskrivenija i najzaogrnutija" da tako kažem (ali ne i nešto što treba poricati i utući ju); rano kršćanstvo nigdje nije osudilo seksualnost općenito kao grijeh, već "hramsku seksualnost" vestalskih 'djevica' - kupovanje dobrostivosti božanstava kroz seks (što je nešto što su nesvjesni povijesnih konotacija ponavljali medijumi devetnaestog stoljeća), silovanja i prostituiranje - "kupo-prodaja seksa" bez ljubavi --- jer "ljubav se ne trži niti se kupuje". tako, ako išta, izvorno kršćanstvo, je osudilo tj. sebe nastojalo maknuti i izuzeti iz koncepta razdvajanje seksa od ljubavi i sve što proslijeđuje iz te umjetne podjele - moje skromno mnijenje.)
kada se seksualni aspekt energija u dostatnoj mjeri "nagomila" ("stora", ali može i bez toga) - poanta je da se bude prožet osjećajima silne ljubavi (što znači da nije u pitanju tek nekakva tjelesna potreba biološkog organizma) a ne osude ili tretiranja seksualnosti kao grijeh ili šta ja znam, događa se "vatrena eksplozija ili implozija" ekstaze. kad je ta ljubav usmjerena na drugo ljudsko biće. naravno, i centar srca je tu uključen u mjeri u kojoj je uključen (i na način na koji je uključen). u toj eksploziji ekstaze donjih centara (nema ništa fizičko u toj ekstazi, ona je čisto energetska), zanimljiva stvar se događa sa gornje tri čakre - efekt čega je potpuno smirenje uma, na način koji je neobjašnjiv. ne tako da nema misli, već je u pitanju pozadinska vibra mira koja obujmljuje i prožme svaku misao.
ovdje je velika opasnost da se tijekom "razvoja stvari" upadne u klopku mogućnosti formiranja prilično jakog crnog centra (onog o kojemu piše u gnostičkim stvarima ovdje jer se počne uvelike razbuktavati proces tzv. fuzije), dojam manipulacije i izmanipuliranosti može postati vrlo silan jer se u ovakvom procesu počnu događati stvari o kojima se bavi svaki iole validan tekst o kundalini.
iskušenja su ovdje silna jer je psihičko i psihičke manifestacije (limbičkih doživljaja, ideja i scena) isprepleteno i prožeto do te mjere sa energetikom energetskog tijela (uključujući: praničko jednako kao i sanjajuće) seksualna energija je sama po sebi zdrava i čista energija koja, istina, između ostaloga, ima iveze sa seksualnim ponašanjem vrste - koje kad smo mi ljudi u pitanju, uključuje i ono famozno: "društveno-prihvaćeno" kompliciranje, kakvo god i koje god društvo, društveno uređenje bilo u pitanju, čim se tu stvari počnu izvana tako ograničavati i etiketiravati - u eksperimentima sa ljudskom seksualnošću bilo kojeg pojedinca koji je na bilo koji način inhibiran znajući to ili ne bivajući svjestan da njegovi "zdravo-za-gotovo" stavovi negdje dublje predstavljaju inhibiciju (bilo osobnim stavovima bilo onim "druge strane", bilo društvom ako dijeli iskustva s članovima društva prije i tijekom "eksperimenta", pa čak i ako ne dijeli doživljaj predstavlja susret s inhibirajućim elementima u srži ljudskog društva [možda otuda jungovo kolektivno nesvjesno i "mračniji" arhetipovi i goropadna tibetanska božanstva...), neminovan je prolazak kroz "limb" (nešto poput castanedinog limba (čistilišta) ) koji zbog prirode eksperimenta napravi pravu rupetinu ili most između prve i druge pažnje i osoba se kreće od jedne do druge s povremenim žešćim ili manje žestokim izbojima limbičkih čišćenja koja se više doživljavaju kao napadi (ili prisile i "ljepljivosti" / "magnetiziranosti") neopisive jačine nego nekakva čišćenja ("demagnetizacije" i "remagnetizacije") (koja nam - može biti, jedino žele reći da smo se našli u neobranom grožđu).
možda je zato cc i upozorio da se ne pokušava namjerno ili voljno raditi na aktiviranju i jačanju druge pažnje jer automatski se aktivira limb i mora se prolaziti kroz limb, a sve to je povezano (a događa se i spontano nekim ljudima, iako sam sve to etiketirala kao neki "eksperiment" što podrazumijeva da postoje ljudi koji nastoje voljno i po izboru - imajući pojma ili nemajući pojma - potaknuti takva zbivanja) sa silnim energetskim ekstatičkim izbojima (koje je i cc spomenuo) koji, ako se stvar usmjerava (čak i podsvjesno) na izražavanje seksualnosti tim više jačaju limbičke doživljaje.
međutim, kad se uspije dovoljno sabrati i odmaknuti se od tjelesne seksualnosti ovdje (a prinudnost iste može djelovati prilično silovito i nije tjelesna već mentalna) i okrene se prema ideji predaje te energije natrag izvoru (što je vrlo blisko ideji sublimacije)... mogući su doživljaji specifične vrste o kojima ne znam što bih rekla osim da imaju veze s opskurnim tantričkim napisima o kapljama eliksira, sjedištu nektara i izvorištu uma samog. totalno nepojmljivo.
sve ima svoje mjesto - izražavanje, preusmjeravanje, jednako kao i potiskivanje.
da se vratim na početak, ne čudi što su psiholozi (freud, reich, jung) posvetili puno pažnje upravo tom aspektu. freud ga je prvo prozvao "libido", reich je koncept proširio na psihičko-vitalitetne fenomene u srži. onda je došao jung i izbacio seksualno-vitalitetni aspekt i sve prebacio u nešto što je kao "čisto psihičko" (umno i mentalno) i time presjekao vezu s manifestacijskim aspektom, vraćajući seksualnost natrag na puku tjelesnost i time ostavio širom otvorena vrata povratku srednjovjekovnih crkvenih tabua koji su demonizirali aspekt. nije u krivu po pitanju psihičkih aspekata, ali tek u kombinaciji s reichovim gledištima i zaključcima stvar počinje dobijati više cjelovitu sliku. međutim, ni freud nije tu pogriješio kad je išao smjerom egzistencijalnih aspekata utjelovljenja i funkcioniranja fiziologije tj. onoga što god to bilo što određuje osnovne okosnice
egzistencijalnosti - ljudske, tko-zna-koga, bilo-koga?
a možda je i sam ovaj tekst preopskuran...
ima tu previše različitih doživljajnih grananja od kojih neki možda mogu biti izbjegnuti, neki teže, neki možda uopće ne - ako se igrom slučaja (ili namjerno?) nađemo na tom i takvom putu... a možda je tek u pitanju i banalno svjesno proživljavanje "mijene zrelog doba" u većini njenih aspekata koji najčešće ostanu izvan dosega svjesnosti i opažanja pojedinca? tko će ga znati...
ma, ima druga stvar, drugi put... ne zamaranja sa seksualnim aspektom uopće (sve u životu ionako ide svojim tijekom i ne moramo postati kaplje (rastaviti same sebe na h2o jer nam kažu da je tijelo uglavnom voda) da bismo tekli rijekom; ljudi smo - možemo napraviti splav).
dopuštanje.
nenasilje.
uvažavanje... itd... tko-god svoj život posveti izražavanju dva prva uda yoge (pravila i zapovjedi unutarnjeg i vanjskog života - yama i nijama) ili na "ljubi boga, bližnjeg i neprijatelja" i radi na neprekidnom izražavanju istih principa u svakodnevnom životu, u svom pristupu bilo čemu, u svojim reakcijama na bilo što, u svojim odnosima s bilo čim i svim, u svim svojim stremljenjima (uključujući i neosuđivanje sebe samog kad omane) --- uključujući i spontano zadešavanje usred nekih od prethodno-opisanih okolnosti jednako kao i svakodnevnu svakodnevicu, a osobito uključujući promišljanja svog predatorovog intelekta (u proučavanjima jednako kao i procjenjivanjima situacije) --- na pravom je putu za:
Citat:
ako je nekako kroz ljubav moguce izbece reinkarnacija ja bi voleo to da cujem jer do sad nisam...Ako znamo da je bezgranicna ljubav sve sto postoji onda MORA da ima neku korist kod toga.