pozdrav dobri ljudi
,
Pre nego sto vam opisem moje najnovije iskustvo samo par reci,
Darkomir, hvala na savetima, ne istrazujem ja samo AP vec i ostalo, ako si citao moje postove slozices se samnom da je moguce da ta manipulacija dolazi bas sa astrala tako da trebam to upoznati kako bi se lakse borio sa mojim neprijateljem, ko god i odakle god da dolazio ja sam odlucio da im stanem na crtu. Sto se implanata tice to nikad necemo tacno znati, ali ja sam se resio jednog i to jednog odvratnog i podlog implanta koji od coveka pre nego sto ga polako,polako ubije napravi hodajucu ispraznjenu ljusturu, totalni drustveni otpad i jednu kanalizaciju sranja, tuge, ponizenja...(dodati po izboru). Tako da kad sam se toga resio ja sam se nekako 'automacki' okrenuo,progledao, ne jedem zivotine, ne ubijam cak ni insekta, drugacije se ophodim prema ljudima, imam vecu toleranciju, ne osudjujem i ne sudim nikom...
Darkomire ja sam odustao od klasicnog ulaska u AP bas zbog tih raznih sitnih strahova i nedoumica, lakse mi je kad se probudim u toku sna i tad se skoncentrisem i za par sekundi 'izletim', ni ne stignes da se bojis
elem, danas klasika, dodjem sa posla i bla bla, legnem oko 17h na moju redovnu turu dremke od sat dva i pre spavanja se opustim i skoncentrisem kao da idem u AP , dovedem svoje telo do ivice, skoro da sam poceo da 'treperim i okrenem se na stranu da spavam.
Posle nekog vremena se probudim i onako bunovan i u polusnu odlucim da probam, malo sam se 'obezobrazio' i sto bi rekao 'Darkomir' necu da budem veciti pocetnik, resih da se ne okrenem na ledja (iako sve literature to preporucuju) vec tako kako sam lezao sa strane, zazmurim, vizualizujem se kako izlazim iz tela i 'BAM' pogodak, za par sekundi sam izasao.
Sad nastupa komican deo,
Krecem da bezim iz sobe sto dalje od tela,govorim sebi jao uspeo sam, uspeo sam i hocu da prodjem kroz vrata al ne ide, govorim sebi e jbmti astral kad ne mogu kroz vrata, nista, otvaram ih i umesto dnevne sobe nekako se nadjem ispred kuce, ustvari kad sam otvarao vrata od moje sobe cilj je bio da izadjem na ulicu pa sam se valjda tamo i projektovao. Stojim na ulici i sad hocu da poletim, stavim ruke onako kao Supermen
(haha,jao, kakv sam ludak, sad mi smesno) i nece, ne mogu. Odlucim da udjem u kucu jer sam u gacama i majici i glupo mi da tako budem na ulici (iako sam legao samo u gacama), probacu da letim u kuci.
Stojim na sred dnevne sobe i pokusavam snagom misli i mlatim rukama kao ptica i uspevam da se odvojim oko pola metra na sekundu-dve i tako ko budala mlatim, naprezem se, gore-dole, sve isto, nece dalje, sekund-dva pola metra.
Odjednom odlucim aj da probam da radim sklekove, legnem na pod i odjednom mi u predelu stomaka 'niknu' 2 nogice, kao kod kokoske i ja tako u lezecem polozaju na tim nogicama hodam po kuci i osecam se lagan ko preo.
Pogledam kroz prozor kad pandurski auto ispred, ja u panici ulecem u sobu i ceprkam nesto po krevetu , proslo je to vreme kad sam imao da skrivam nesto od murije al verovatno ostao tik. Izlazim is sobe, nema auta ali u hodniku mi pandur, dobar lik! Obucen u zimsku uniformu, kao bundu da ima. Pozdravlja me i ja njega kao da se znamo 100 godin.
Ja: ooo, gde si aj udji,udji.
On:ooo,gde si, vidim da si spavao,pospan si!
Ja:ma da, radio, pa posle podne volim malo...ajde udji!
On:ma ne znam!
Ja:ma ajde slobodno!
On:ne bih da smetam!
U tom trenutku me probudilo zvono na vratima jer sam zaboravio da izvucem kljuc iz brave a keva se vratila iz grada pa zena nije mogla da udje.
zaboravio sam da kazem da ne treba moje pisanje nekog da odvrati (Darkomir) ili ohrabri, ja smatram da je prenos ovakvih iskustava veoma bitno i korisno.
Eto, hteo sam jos nesto da kazem ali sam zaboravio
nesto 'Sjenku'...