Mislim da čovjek treba imati jedan zdrav skepticizam u vezi sa informacijama koje mu se nude, te kad naiđe na one od njih koje smatra bitnim, ukoliko bi one bile istinite, onda bi trebao i da ih provjeri koliko je to moguće.
Etiketiranje ljudi, informacija, događaja itd. u suštini nije produktivno jer onaj koji se upušta u to, ne čini to s platforme znanja, nego sa platforme svoje subjektivne ličnosti i njenih predubjeđenja. Kad bi on stvarno znao istinu, onda bi možda imao pravo da definiše stvari i da nam pojasni zašto su one onakve kakve on kaže da jesu. Ovako se stvar svodi samo na ljepljenje etiketa ili negiranja, dok se istovremeno ne nudi ono što jeste istina ili neki čvrst argumenat koji bi podupro njegove tvrdnje. Takođe, grčevito traženje neke slabe tačke u nekom materijalu da bi se on pobio kao jedna cjelina (jer se on ne sviđa ličnosti koja to čini), obično nema nekog stvarnog smisla ili svrhe.
U vezi sa ovom serijom video-materijala na temu „predatorske i vanzemaljske AI“, tu imamo priliku da vidimo i saslušamo nekoliko ljudi koji su istraživali to područje i koji su pokušali da predoče sliku koju su stekli u vezi s tim. Naravno, ono što tu možemo vidjeti i što nije nikakvo čudo, to je da njihove slike nisu iste. Svako od njih to ipak vidi i shvata na svoj način, mada tu ima i nekih zajedničkih dodirnih tačaka. Nema nekog objektivnog prikaza ili jedne koherentne slike, nego se više radi o jednom „nabadanju“ i pokušaju racionalizacije ili logičkog povezivanja nekih elemenata koji su otkriveni. Na primjer, postoji tu dosta postavki ni s kojima se ja lično, trenutno, ne slažem, međutim, to ne znači da ne ostavljam mogućnost i da su one ispravne a moje pogrešne. Takođe, to ne znači da ja te ljude smatram lažovima ili manipulatorima samo zato što se ja ne slažem s njihovim zaključcima. U suštini, jedan od problema je možda u tome što mi pokušavamo istraživati i razumjeti AI uz pomoć komponente uma koja je uveliko „kontaminirana“ ili kontrolisana od strane te iste AI?! Tako, može nam se lako desiti da manje više „kukuričemo“ kad razgovaramo o tome, kao što je to opisano ovdje:
Citat:
Na jednom predavanju na temu hipnoze predavač je hipnotisao jednu osobu iz publike i onda joj dao tzv. posthipnotičku sugestiju da ustane i kukurikne kad god se on uhvati za uho. Naravno, kad ju je povratio iz hipnoze ta osoba se vratila nazad u publiku ne sječajući se ničega, predavanje se tako nastavilo, predavač se onda uhvatio za uho - a onaj iz publike ustao i kukuriknuo. Tako se to ponovilo nekoliko puta. Onda su pitali osobu iz publike koja kukuriče, zašto to radi. Ona je nakon kraćeg razmišljanja odgovorila - kako joj se učinilo da je atmosfera na predavanju bila nekako loša, pa je htjela da je malo popravi tim svojim gestom.
Ljudska svijest ima tendenciju da interpretira odnosno racionalizuje svaki događaj i situaciju na osnovu do tada joj poznatih elemenata. Ona istovremeno ne dozvoljava mogućnost da samoj sebi prizna - da su njene aktivnosti rezultat kondicioniranja, odnosno programiranja. (Izvod iz teksta Matriks, sa galaksija vebsajta)
To stanje naše „budne“ svijesti bi odgovaralo onom snu o kojem je Gurđijev pričao, „u kome se čovjek može baviti i naukom, pa čak pisati i knjige a koji je opasniji od onog sna, noću u krevetu“. Imajući ovo na umu, tj. mogućnost da nam je svijest uveliko „hipnotisana“ od strane jedne AI, svako izražavanje vlastitog mišljenja u obliku činjenica, podrazumijevalo bi jedan akutni nedostatak svjesnosti. Ja, na primjer, na osnovu svog istraživanja te tematike, mogu reći da je činjenica to da je čovječanstvo uveliko kontrolisano od strane jedne neljudske inteligencije za koju je moguće da je vještačke prirode, međutim, činjenica je i to da meni sam mehanizam te kontrole nije dovoljno poznat, niti načini na koje bi čovjek mogao da se oslobodi toga. Ja mogu imati svoje mišljenje i o tome, međutim, ja ga kao takvog i prezentiram (a ne u obliku činjenica), jer sam svjestan da ono može biti i pogrešno.
Kad se o načinu funkcionisanja AI radi, jedna od mogućnosti je i ovaj princip koji je predočen u knjizi Uspenskog, U potrazi za čudesnim:
Citat:
"Postoji jedna stara ruska priča koja govori o jednom veoma bogatom čarobnjaku koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto stvorenje (ne mora biti da se radilo o ljudskom biću prim.prev.) Tako nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.
Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome. I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci.
Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."
Ova priča ne odiše baš nekom duhovnošću koja je danas popularna među (hipnotisanim) ovcama, međutim, postoji dosta indikacija da ona opisuje objektivnu realnost (koja takođe nije popularna među hipnotisanim ovcama jer nije u skladu s njihovim lijepim željama.)
Tako, neki od elemenata manipulacije čovječanstva od strane jedne ne-ljudske inteligencije, poznati su još od davnina i izražavani su na razne načine, uglavnom metaforično i uz pomoć tadašnje terminologije. Dakle, problem je još davno donekle opisan, međutim, kad se o njegovom rješenju radi, tu je stvar maglovita baš kao što bi to bilo i logično u jednoj kontrolisanoj realnosti. Mislim da se slobodno može reći da bi rješenje bilo u individualizaciji ljudskog bića, prilikom koje bi ono ostvarilo i jednu potpunu nezavisnost, međutim, izvoli, pa postigni to u ovakvim uslovima.
Da stvar bude komplikovanija, ista inteligencija tuče po ušima one koji ju istražuju, pogotovo kad javno pričaju o tome. Ista dinamika je poznata i u istočnoj gnostici, gdje tzv. Generalini zakon ima sve karakterirstike jedne AI a tragaoca (onoga koji želi da se oslobodi od njega) zvekne po glavi kad god može. Dakle, nije nimalo slučajno to što se iste „kazneno-popravne mjere“ (kao što sam to davno opisao u tekstu –
Napadi i odbrana) primjenjuju na istraživače NLOa i vanzemaljaca, na tragaoce (u gnostičkom smislu) kao i na ove koji se bave istraživanjem AI. (Na primjer, Alfred Webre u pretposljednjem videu reče da ga je pored ostalih klasičnih napada, u jednom navratu „nešto“ i fizički izbacilo iz kreveta!?) Izvor svega toga je vjerovatno isti!?
Od nekih više filozofskih pitanja bilo bi i to šta bi se desilo kad bi čak uspjeli locirati i neutralisati tu AI?! U filmu Matrix, Neo je našao „čiku s bijelom bradom“ (jedan od simbola Saturna) koji upravlja matriksom, međutim, nije ga likvidirao jer bi zajedno s njim likvidirao i... - koga, čega, šta???
Mi ne znamo da li „čiko s bijelom bradom“ (saturnska AI?!) proizvodi cijelu virtuelnu realnost (kao npr. jednu kompjutersku simulaciju), zajedno s nama u njoj ili je samo hakirala orginalnu VR, zajedno s nama, prilikom čega nam je izvitoperila percepciju i pretvorila nas u svoje ili nečije žrtve. Mi ne znamo ni da li ista AI djeluje samostalno ili nezavisno, ili je ona proizvod nekih vanzemaljskih rasa, koje su je uposlile za svrhu automatske proizvodnje hrane?! (Na primjer, John Keel je vjerovao da ona po potrebi štanca i one koje mi percipiramo kao „vanzemaljce“, čisto za svrhu dalje manipulacije čovječanstva i unošenje konfuzije!?) Ili, ona možda upravlja svim živim bićima?! Mi ne znamo ni sam mehanizam kačenja AI za ljudska bića, tj. da li to ide preko čakri, preko implanata, preko DNA, preko kojekakvih „nakačenja“ koje ljudi pod hipnozom mogu da percipiraju u obliku PM-a (Primordijalni čovjek, opet „čiko s bijelom bradom“, prema Malanginoj kosmologiji!?), ili kojekakvih „pauka“ (jedan od simbola Saturna), „meduza“, „nafte“ itd...!? Na primjer, Dr Malanga smatra da PM s vremena na vrijeme pravi „fajront u kafani“, neposredno prije nego što vanzemaljci dođu do ljudskih duša, dok opet, u njegovoj kosmologiji ne nalazimo AI, koja kao takva kontroliše čovječanstvo?! Dakle, svaki od istraživača ima svoju sliku a kad je neko Znanje u vezi s ovom tematikom u pitanju, činjenica je da mi malo šta stvarno znamo. Skoro ništa bitno. A informacija imamo kamaru. Ličnih vjerovanja, takođe imamo napretek, tako da se možemo međusobno gađati njima do bogojavljenja.
Gnostičari podrazumijevaju ovu realnost uglavnom iluzornom ili lažnom, međutim, problem je u tome što ona nije POTPUNO iluzorna ili lažna. Ona se sastoji i od nekih istinskih elemenata ili „B-uticaja“, koji su teško vidljivi našim kondicioniranim ličnostima. Onaj koji uspijeva da prepoznaje te istinske elemente i kao takve ih ugrađuje u svoje biće, postepeno izlazi iz laži/iluzije (AI), te prelazi u istinsku realnost i počinje svjesno da živi. Znači, iz lažnog (AI-sistema) bi se izlazilo uz pomoć prepoznavanja istinskog. I opet, iz laži možemo izaći samo uz pomoć prepoznavanja istine. Teoretski, naravno, jer u praksi to nije nimalo lako. Zaglibili smo u lažima do guše. Prepoznavanje istinskog u lažnom, bila bi jedna domaća zadaća koju svako od nas mora uraditi sam. Nema prepisivanja i varanja! Situaciju nam donekle „olakšava“ to što su i naše ličnosti po svojoj suštini lažne (jedan od proizvoda AI?!), tako da malo šta od svega ovoga možemo da primjetimo, pa se tako ne možemo ni suviše nervirati.
Za početak, od pomoći bi nam možda moglo biti to da se, s vremena na vrijeme, prisjetimo one priče - o čarobnjaku koji je imao puno ovaca... i da razmislimo o tome da li ćemo mirno čekati onaj trenutak kad na nas dođe red... ili da, možda, trebamo poduzeti nešto u vezi s tim!? (U praksi je primjećeno da čovjek može napredovati rekordnom brzinom kad ga ganja neki predator!) Ili će biti da samo dejstvovanje u tome smislu, više bude poticaj ili proizvod jednog dubokog ili intuitivnog osjećaja, nego jednog intelektualnog ili logičkog zaključka?! (Intelektu, koji inače nije ukorijenjen u realnosti, trebaju čvrsti dokazi a njih nikad dosta ili oni nisu dovoljno čvrsti; s druge strane, neki smatraju da intuitivni osjećaj dolazi iz istinske realnosti!?)
..