S obzirom da živimo u jednom „moru laži“, u lažnoj realnosti, baziranoj na lažnoj svijesti koju očitava naša ličnost kao „predstavnik“ te lažne svijesti, tako je i u ovom slučaju moja ličnost popušila i napisala tekst Bitka za dušu, koji bi bio samo polovično tačan, posmatrajući ga iz neke današnje perspektive koja je nastala spoznajom da šta god ličnost percipira i piše, ne može biti objektivno, te da se moramo izmiještati napolje iz nje, kako bi „kalibrirali percepciju“ i dobijali objektivniju sliku.
U svakom slučaju sa stanovišta lažne realnosti koju naseljavaju lažne individue, odnosno, ličnosti, moglo bi se reći da je ovaj tekst Bitka za dušu, prilično ispravan. Međutim, ukoliko uzmemo u obzir da postoji i istinska realnost, onda bi iz te druge perspektive, ovaj tekst bio neispravan. Dakle, zavisi odakle gledamo.
Na primjer, sa stanovišta naše ličnosti kao jednog vještačkog ili lažnog entiteta koji egzistira u lažnoj realnosti a doživljava ju istinski i na bazi polariteta, taj entitet će takođe prosuđivati kvalitet svoje (lažne) egzistencije. On može biti sretan ili nesretan u vezi sa svojom egzistencijom, zadovoljan ili nezadovoljan, i kako god on nju doživljavao, to će za njega biti istinito. Tako, oni entiteti-ličnosti koji su podrvrguti nekim malo žešćim oblicima manipulacije usljed kojih mogu da doživljaju bol i patnju, mogu da poduzmu određene radnje koje će im omogućiti da zaustave tu manipulaciju, te si tako olakšaju svoju lažnu egzistenciju. U tom smislu, mislim da je Dr Malanga najdalje otišao što je to moguće, kad se o lažnom terenu radi i kad se radi o pomaganju lažnjacima koji ga naseljavaju. Tako, kao jedan od lažnjaka i moja ličnost je tu popušila jer je ugradila njegove teoreme u tekst Bitka za Dušu, kao i u sliku koja bi bila prilično ispravna na nivou lažne realnosti ali pogrešna u objektivnom smislu.
Znači, u jednoj lažnoj realnosti, možemo imati samo kopije ili reflekcije nečega što objektivno postoji u objektivnoj realnosti. Moja ličnost, kao stanovnik lažne realnosti, prije nekoliko godina je uspjela nekako primjetiti neke nedosljednosti kod Malanginih definicija komponenti bića, te tako i postupaka i rezultata njihove integracije, što je ona i izrazila pod temom „Moj slučaj“ (Lična iskustva) na forumu, međutim, nije ih uspjela racionalizovati, što bi bilo sasvim normalno kad su ličnosti u pitanju. Tako, ono što sam primjetio, bilo je to da nakon Malangine integracije komponenti (duh-um-duša ili DUD), čovjek ostaje tukmak kao što je bio i prije s tim što on možda neće imati više problema s „vanzemaljskom interakcijom“. S druge strane, u istočnoj gnostici je predstavljen koncept da nakon integracije sa Istinskim ja ili „gornjim centrima Duše“, čovjek se individualizira, izlazi iz domena Generalnog zakona-AI, postaje daleko svjesniji itd... te poduzima radnje koje su bazirane na jednom razumijevanju. U svakom slučaju, iz aviona se vidjelo da to nije bio slučaj s onima koji su prošli kroz Malangine tehnike. Malanga je govorio da će IS (integrisana svijest) odlučivati u vezi s čovjekovom interakcijom s realnošću izvan percepcije ličnosti, te je pravdao to što ličnost nije bila u stanju da vidi dejstvovanje IS-a, „doživljajnim efektom“ u smislu da život ne bi bio interesantan kad bi ličnost sve vidjela. Sasvim razumljivo, kad se o lažnom terenu i lažnom entitetu radi. Dakle, to bi bilo vjerovatno najdalje koliko se može otići u ovoj realnosti kad se radi o oponašanju stvarne integracije ljudskog bića!?
Znači, kao nešto što je po svojoj suštini lažno, ličnost bi baratala i lažnim komponentama ljudskog bića gdje bi duša bila produžetak donjeg emocionalnog centra, duh bi bio izraz donjeg motornog centra a um, predstavnik donjeg intelektualnog centra. Te komponente, kako god da ih premetnemo, udružimo, pa čak i integrišemo, opet ostaju – donje, odnosno, lažne a šta god one radile, sa stanovišta objektivne realnosti, svodilo bi se na jedno presipanje iz šupljeg u prazno, čije rezultate bi očitavalo nešto što je takođe lažno tj. naše ličnosti. Tako i tukmak ostaje – tukmak, kokoš ostaje kokoš, zajedno sa svojom kokošijom egzistencijom u... kokošinjcu.
S tim u vezi, ono što je navedeno u tekstu Bitka za dušu, može biti od pomoći... ličnostima... kad se radi o popravljanju kvaliteta njihove lažne egzistencije u lažnoj realnosti.
Tako, s neke objektivnije tačke gledišta, moglo bi se reći da je tekst Bitka za dušu jedna lijepa mješavina informacija i dezinformacija. Posmatrajući stvar iz istog ugla, ovu temu bi trebalo izbrisati s foruma, jer ne odražava neku veću dozu istine, međutim, u tom slučaju bi onda trebalo obrisati i bar 90% drugih tema kojima se bave naše ličnosti jer čime god se one bavile, slabo će piti vode u objektivnoj realnosti. Na kraju krajeva, internet forumi ionako služe kao mjesta gdje ličnosti kao lažne tvorevine, mogu da diskutuju ovu realnost, kao jednu lažnu tvorevinu, pa u tom kontekstu – zadržaćemo ovdje i ovu temu.
U suštini, jedini način “bitke za Dušu” na nivou nas kao lažnjaka, podrazumijevao bi jedan proces povezivanja s njom. Tu bi takođe trebali biti svjesni činjenice da se tu ne radi o onoj duši koja se javlja u sklopu hipnotičkih seansi i mentalnih vizualizacija koje je Dr Malanga promovisao, nego o istinskoj Duši ili Istinskom ja koja se nalazi izvan domena lažne svijesti kojom barata naša ličnost a istovremeno je prisutna u “našem” fizičkom tijelu.
Naravno, tu se javlja pitanje, kako percipirati nešto što je u nama i što je odijeljeno od naše ličnosti jednim, skoro neprobojnim “zidom”? A percipirati bi to morali bez upotrebe misli (misli bi pripadale ličnostima, odnosno, njihovom intelektualnom centru, pa bi se čak moglo reći da uz moć telepatije jedna ličnost može komunicirati s drugom ali ličnost ne bi mogla komunicirati s Istinskom dušom) i bez čula kojim raspolaže naša ličnost, tj. bez čula vida, bez čula sluha, bez čula mirisa i okusa, bez upotrebe imaginacije… bez upotrebe emocija… jer nešto što je istinito, ne može se percipirati uz pomoć… lažnih instrumenata… stvorenih za potrebe percepcije… lažne realnosti, bazirane na… lažnoj svijesti.
Trenutno, ovakvi kakvi jesmo, mi ne možemo čak ni zamisliti jednu egzistenciju u kojoj bi percipirali samo - sadašnji trenutak bez kojekakvih misaonih kalkulacija ili analitike… sadašnji trenutak u kojem bi bili svjesni sebe i svoje okoline… sadašnji trenutak u kojem bi razumijevali sebe i dešavanja u našoj okolini… sadašnji trenutak u kojem bi jednostavno znali šta trebamo da radimo… gdje bi svako naše dejstvovanje u tom trenutku bilo zasnovano na jednom dubokom razumijevanju… na svjesnosti i… humanosti.
[Na primjer, u jednom momentu bi znali da trebamo početi prati suđe (deterđenta će biti dovoljno jer smo u jednom od prethodnih trenutaka znali da ga trebamo kupiti), u drugom, da je vrijeme da pristavimo pasulj i dok se on krčka, odjednom ćemo znati da trebamo nacijepati drva, tako da prije nego što smo stavili zapršku u pasulj, primjetićemo da smo donjeli drva u kuću, naložili peć, napravili i salatu… izbacili smeće, završili s pranjem suđa, rasčistili sto, popričali telefonom s punicom, nahranili kokoši i pokupili jaja a pasulj će biti gotov upravo u trenutku, kad dijete dođe iz škole i supruga s posla. Pasulj će biti odličan jer smo znali u svakom trenutku šta treba staviti u lonac, uključujući i koliko tačno soli a da ne bude preslan ili bljutav a sve što smo stavili u lonac, nabavili smo u nekom od prethodnih trenutaka na koje nećemo gledati kao na neku “prošlost”… kad dijete upali TV, čućemo nekog političara kako se proserava sa sasvim ozbiljnim izrazom na licu kao da govori neke više istine ali se nećemo nervirati jer ćemo razumjeti stvar a takođe kad prikažu kojekakve psihopatološke aktivnost koje su se odigrale ili se trenutno odigravaju u svijetu, nećemo se identifikovati s žrtvama, niti emocionalno reagovati jer nećemo imati čime (ličnost je sada izduvana i nalazi se tamo negdje duboko u džepu od hlača, odakle smo je izvadili napolje samo za ono vrijeme dok smo pričali s punicom) a nećemo imati ni potrebe jer ćemo znati da smo u svakom trenutku na pravom mjestu a takođe, biće tu i neko duboko znanje o tome da ovi neće još dugo. (“Pišaj, pišaj, nećeš dugo,” što reče drug Crni onom Švabi u filmu Podzemlje.)]
S obzirom na to da jedno takvo stanje ne ide zajedno sa našom ličnosti i emocijama koje joj pripadaju i koja sada mirno spava u našem džepu, tako se ne bi imali uz pomoć čega plašiti, uzbuđivati, nervirati, brinuti itd. Naravno, istinsku realnost i način bivstvovanja istinskih ljudskih bića, za nas lažnjake trenutno je skoro nemoguće i zamisliti, mada to ne mora značiti da ne možemo bar… kontemplirati… takve stvari!?
**************************
Ukoliko bi se vratili na onaj dijagram predočen u tekstu
Zatvor i sudnji dan, nalazili se mi s ove strane zatvora u fizičkim tijelima ili s one druge, bez fizičkih tijela (u sklopu onoga HMS-a i IUS-a), mi bi bili “mrtvaci” ne samo tamo, nego i ovdje, u odnosu na način egzistencije Istinskih ljudskih bića. Ili, bolje rečeno, oni od nas koji egzistiraju u ovoj realnosti bez Istinskih ja u sebi, bili bi “živi-mrtvaci” (antropoidi) dok oni koji imaju u sebi Istinsko ja, bili bi “živi-polumrtvaci”, sve dok su poistovjećeni sa svojim ličnostima.
Ovo nije toliko teško za razumjeti a može se uzeti i čisto informativno… dok se ne razumije. Kad se nalazimo s ove strane u fizičkim tijelima, Istinsko ljudsko biće je sahranjeno u njima dok istovremeno ličnost koja je nakačena na određeno fizičko tijelo, zajedno s njenim imenom i prezimenom (i nadimkom, naravno), folira da je živa, nezavisna, slobodna i da ima neki kontinuitet jer je tako… programirana. Jedan dio njenog programa bi bio upload-iran u nju prije nego što je nakače na ljudski fetus dok se drugi dio programa u nju upload-ira za vrijeme njenog iluzornog života u fizičkoj realnosti, uglavnom kroz društveni odgoj, edukaciju, dakle, daunlodiranjem ili apsorbovanjem dezinformacija koje se distribuiraju iz raznoraznih izvora u ovoj realnosti a ponekad i “programiranjima” i “reprogramiranjima” uz pomoć direktnih intervencija kontrolnog sistema, što može spadati u sklop dinamike koja se percipira i kao “vanzemaljske otmice”.
Prema gnostičkom konceptu, oni od nas, koji “imaju živog u sebi” u ovoj fizičkoj realnosti, (“živi” bi podrazumijevao - Istinsko ljudsko biće jer jedino ono može podrazumijevati nešto što je ovdje stvarno živo), nakon “odjave” odavdje, zadržavaju “astralno” tijelo i svoju ličnost koja će i dalje da “čuva” onu “živu komponentu” neko vrijeme, koje bi po našem konceptu vremena trajalo nekih 40 dana, nakon čega ova naša ličnost doživljava “drugu (ili pravu) smrt” (odatle i običaj “davanja pomena” umrlima nakon 40 dana od smrti fizičkog tijela.) S obzirom da kontrolni sistem barata s nekih 9 tipova ličnosti, jedan od tih tipova bi bio izabran i nakačen na novi fetus u kojeg bi prethodno bilo prebačeno Istinsko ljudsko biće s ciljem da nova ličnost bude njegov “tamničar” nakon rođenja.
Zadržavanjem ličnosti neko vrijeme živom i s “druge strane”, obezbijedilo bi se to da se onaj koji dospije tamo, i dalje ponaša unutar programskog sklopa i tako, da ne diže uzbunu među onima koji nastanjuju drugu stranu, uključujući i tzv. anđele, čiče s bradom, duhovne učitelje i uskrsnute majstore ili da ih on bar ne tuče tamo, sve dok se ne nađe novo fizičko tijelo i ličnost za “živoga” i tako obezbijede uslovi za njegovu ponovnu inkarnaciju u sklopu fizičkog dijela zatvora. Kad se to postigne, ova naša ličnost ide u kantu za smeće. Onaj koji nije svjestan ovdje, nije svjestan ni tamo a onaj koji bi bio svjestan ovdje, bio bi svjestan i tamo. Odatle, ono što bi bila istinska svjesnost u istinskoj realnosti, istovremeno bi bila istinska opasnost za kontrolni sistem i lažnu relnost koju on stvara i održava.
Ovakvo jedno stanje moglo bi se promijeniti jedino u slučaju kad bi se otvorio jedan “prozor”, “kapija” ili napravila rupa u zidu zatvora što bi obezbijedilo prodor Istinske svijesti u njega (
Talas) što bi nadalje dovelo do jednog masovnog “podizanja živih iz mrtvih” na obje strane zatvora, uključujući i sve one druge ekskluzivne zone u sklopu IUS-a. To bi ujedno bio i razlog zašto se oni koji se ovdje uspiju da osvijeste ne boje fizičke smrti. Oni znaju da ako su sada u stanju da svjesno egzistiraju na ovoj strani, biće u stanju da svjesno egzistiraju i na drugoj strani… a isto tako, ako prestanu burgijati s ove strane, nastaviće burgijati s one… burgijom… ili čekičem ili bilo čim drugim što funkcioniše… kad je rasturanje strukture i zidova zatvora-matriksa u pitanju i naravno, svjesno i sa razumijevanjem onoga šta rade…
Mislim da su unutar zatvora neki već dostigli dovoljnu svjesnost i počeli su da „burgijaju“, tako da je samo pitanje vremena kad će doći do „promaje“. Što nas više bude burgijalo u tom pravcu, prije će doći i do propuha u zatvoru, pa tako i do njegovog rušenja. Onda će oni koji su ga napravili, morati praviti neki novi, pa će opet zarobiti neke od nas... a neki od nas će se možda infiltrirati tu i dobrovoljno... pa će neki od nas, jednog dana, doći sebi i početi da... burgijaju... u onom kokošinjcu u kojem su se zadesili... sve dok ga ne rasture... dok će kokoši... kokodakati a psi... lajati, u skladu s onom izrekom... „kokoši kokodaču... karavani prolaze“... (ili tako nekako?!).
Uostalom, sve ovo bi možda podrazumijevalo razvoj Istinske svijesti i njeno manifestovanje kroz nas koji podrazumijevamo njene individualne predstavnike!? (Naravno, nisam mislio na ove ličnosti koje su nam trenutno nakačene i koje čitaju ovaj tekst; međutim, to može uključiti i njih, ukoliko se one slože da pređu u naše džepove i da se ponašaju onako kako im mi kažemo. To će ih ujedno spasiti da ne riknu 40 dana nakon naše fizičke odjave odavdje.)
...