Mislim da se kao kokoši-orlovi nalazimo u jednoj tragikomičnoj situaciji gdje nam je neko može predstavljati do bogojavljenja ali je mi skoro da ne možemo razumjeti jer naš “trojanski konj” to ne dozvoljava. On je taj koji preuzima informaciju i odlučuje šta će da uradi s njom. Ukoliko vidi da ona ima potencijal da ugrozi njegov status vođe našeg bića, on će tu informaciju izvitoperiti ili zataškati. Zato su neki pokušavali da predoče situaciju na terenu parabolama jer one, navodno, nekako prođu pored trojanskog konja i onda se zadrže na nivou podsvjesti, te odatle mogu da djeluju,mada, u praksi i to slabo pije vode.
Ako uzmemo ovu definciju buđenja kao jedan orjentir:
Citat:
Stvarno buđenje podrazumijeva jedan proces razotkrivanja svoje vlastite ličnosti kao jedne „strane instalacije“ (istinski Trojanski konj!) koja nas manipuliše u ovom kokošinjcu, kako za svoju vlastitu, tako i tuđu korist; a zatim, njeno podređivanje čovjekovom Istinskom Ja (ili "gornjim centrima duše").
…onda možemo pogledati gdje se u tzv. “alternativi” o tome priča?! Neće nam trebati dugo da bi vidjeli – NIGDJE. Da li nam Icke priča o tome, Alex Jones, Bašar, uskrsli majstori, gurui, duhovni učitelji…?! Ukratko rečeno, sile mraka i sile dobra ne raspolažu tim konceptom. Taj koncept je jedino zastupljen u istočnoj gnostici koju takođe čitaju naše ličnosti, tako da ju svaka tumači na svoj način, kako joj odgovara.
Kad je je razvoj čovjekovog bića u pitanju, ili kad je tzv. “buđenje orlova” u pitanju i tu dominiraju - ličnosti. Prva i osnovna stvar u istočnoj gnostici je da čovjek radom na samom sebi primjeti svoju mehaničku ličnost, tako da raspozna kad se nalazi u “donjim centrima” ličnosti i ordinira odatle a kad dobija uticaje iz gornjih centara koje je moguće dobiti uz pomoć jedne kontemplacije. Dakle, potrebno je biti u stanju odrediti to - odakle se u određenom momentu javljamo?! Kad to budemo u stanju odrediti na samima sebi, bićemo u stanju prepoznati to i kod drugih.
Tako, ako smo, na primjer, na nekom forumu naišli na neki sadržaj s kojim se ne slažemo, ne sviđa nam se ili nas čak vrijeđa, to će obično u nama aktivirati naš donji emocionalni centar… odakle ćemo nakon jedne navale emocija… dobiti jedan nagon da što brže reagujemo… što će automatski da uključi naš… motorni centar koji će zajedno s… intelektualnim centrom odmah krenuti u… akciju da što brže kaže kako stvarno stoje stvari na terenu…tu je i neka žurba… jedan nagon da se što brže reaguje… napiše i pritisne “pošalji” dugmence... Gnostički svjesna osoba će u jednoj od ovih faza prepoznati mehaniku svoje ličnosti i reći STOP!, ako ništa, prije nego što pritisne “pošalji” dugmence. Kad ona ostavi taj sadržaj koji podrazumijeva njenu reakciju, da “prenoći”, kasnije će primjetiti da se više “ne slaže” s onim što je prethodno napisala ili izrazila, tako da će morati to dosta da prepravlja ili će jednostavno spoznati da jedno ne-reagovanje u datom slučaju, može biti najoptimalnija reakcija. Šta se desilo? Ostavili smo stvar da odleži na nivou bića i onda smo dobili određene uticaje od strane Istinskog Ja, koji su se odrazili u našoj svijesti. To je potencijal koji ima svaki orao-kokoš, bez obzira na to da li ga on koristio ili ne, međutim, kad su istinske kokoši u pitanju, one taj potencijal nemaju jer nemaju “gornje centre”. Neke od njih, mogu uposliti disciplinu i ne reagovati odmah, nego s jednom određenom zadrškom ali u takvim slučajevima, njihova odložena reakcija će biti samo više - intelektualno potkovana i ništa drugo.
Sistem života u kokošinjcu je napravljen tako da istinske kokoši i njihova “politika” dominiraju u svim segmentima života dok će se i orlovi-kokoši ponašati slično kokošima jer su tako kondicionirani, tako da neko, ko bi posmatrao situaciju u kokošinjcu izvana, ne bi bio u stanju jasno odrediti - ko je tu kokoš a ko orao-kokoš.
Tako bi bilo za očekivati da će u kokošinjcu dominirati kokoši-eksperti gdje god se radi o pozicijama odakle se neko ili nešto može kontrolisati ili gdje se radi o određenim sadržajima koji nešto obećavaju. Pa, čak i sadržajima koji obećavaju kokošima slobodu, put u raj, buđenje, prosvjetljenje itd... Kod takvih kokošiju, na površini se vidi jedna blaže ili jače izražena arogantnost ili autorativnost; teoriju dobro poznaju, međutim, nema suštine; izražavaju se „činjenično“ (ne upotrebljavaju izraze „čini se“, „moguće je“, „vjerovatno“, „možda“ itd.; a ako im neko skrene pažnju na to, onda će ih jedno vrijeme upotrebljavati ali će ih stavljati na pogrešna mjesta tj. tamo gdje su neke trivije u pitanju); ukoliko im odrediš slabu tačku i daš im to na zanje, automatski ubacuju u petu brzinu i nastupaju u jednom reaktivnom modalitetu (čisto iz donjih centara ličnosti) sve dok ne „dokažu“ da su u pravu; u onome što pričaju ne može se naći ništa što bi bilo proizvod jedne kontemplacije jer nemaju ni vremena a nisu ni u stanju (gornjih centara nema); tako, idu nagonski ili srljaju; ukoliko si uz pomoć discipline uzmu malo vremena da razmisle, prije nego što reaguju, onda će njihova reakcija biti samo bolje intelektualno potkovana; ako naiđu na neki sadržaj ili koncept koji im se ne sviđa ili je u suprotnosti s njihovom „doktrinom“ ili “mentanim programom”, prelaze na „šiljenje zobi“ ili cjepidlačenje, pokušavajući oboriti koncept koji im se ne sviđa vađenjem njegovih fragmenta, očekujući da ako jedan fragment dovedu u pitanje, onda će srušiti cijeli koncept; provociranje sugovornika i dovođenje u pitanje njegovog kredibiliteta, takođe spadaju u njihovu standardnu operativnu proceduru; često će se i svađati; kod verbalne konverzacije, misle da podizanjem tona daju veći kredibilitet i ubjedljivost svojim deluzijama; često će kategorično da tvrde „šta nije“ (jer im se ne sviđa) a neće da navode „šta jeste“ (jer ne znaju ili se boje da svoje deluzije podvrgnu jednoj kritičkoj analizi); na internet forumima često zabacuju udice preko „pm“ gdje ciljanu žrtvu prvo pohvale, pa ju onda navlače u svoj kontejner; smatraju uspjehom ili pobjedom, ukoliko je njihova riječ/poruka bila poslednja u vezi s nekom temom… (Ovo bi bile samo neke glavne kokošije crte)
**
Naravno, kad diskutujemo neke trivije, nije nam potrebno neko kontempliranje i tu ćemo se površno izražavati,međutim, kad se diskutuje tematika u vezi s mogućnošću buđenja kokošiju, čovjek bi očekivao da diskutanti koji se bave tom tematikom,budu koliko toliko upoznati s problemom prevazilaska svoje lične mehanike, te tako ponekad uposle i određenu kontemplaciju.
Čisto, vježbe radi, sada možemo otići na temu Gurđijev i pogledati čija poruka tamo sadrži i najmanju indikaciju da bi ona mogla biti proizvod jedne kontemplacije što bi nam moglo indicirati da pošiljaoc ima kakvu takvu vezu s gornjim centrima………………………………………………………….?! (Šta vidimo?!)
Neću da budem sugestivan ali ono što ja tamo vidim, liči mi na jedno takmičenje kokošiju u disciplini – ko će brže, jače i ubjedljivije kokodaknuti ili kukuriknuti!?
Dominiranje ličnosti koje su relativno dobro potkovane teorijom (ambalažom) koju žvaču do besvijesti a suštine niđe?! Svaka od njih se žučno bori da njeno mišljenje ili viđenje ambalaže prihvate i druge ličnosti što često prelazi u svađu. Mašine za ispaljivanje mišljenja. Da li se ljudi koji su imalo svjesni osnova istočne gnostike, mogu tako ponašati? Opet, oni orlovi-kokoši, koji prate tu temu a imaju kakvu takvu vezu s gornjim centrima, obično se neće ni uključivati u diskusiju jer - nema svrhe. (Šta god oni tamo rekli, biće nadjačano jednim zaglušujućim kokodakanjem kokošiju.)
**
Naravno, sve ovo je mu dođe kao normalno, kad se o našem kokošinjcu radi, tako da se tu ne moramo nešto posebno iznenađivati. Uostalom, oni orlovi koji su koliko-toliko povezani sa svojim Istinskim ja i koji su preuzeli kontrolu nad svojom ličnosti, ne mogu se više ni iznenađivati kao nekada prije, kad su funkcionisali uglavnom iz ličnosti koja je, u stvari, onaj dio bića koji se “iznenađuje”, uzbuđuje, nervira, ljuti, plaši, pati, voli, ne voli...itd. Oni sada već razumiju situaciju u kokošinjcu i prihvataju je onakvom kakva ona jeste.
Isto tako, kad je tzv. “alternativa” u pitanju, logično je to da će i ona će biti uglavnom u skladu sa kokošjim stanjem svijesti i u funkciji održavanja orlova-kokošiju tamo gdje jesu. Naravno, dok će ovi misliti da će saznavanjem novih “istina” koje se nude iz tih kredibilnih vanjskih izvora doći…
**
Ukoliko zađemo malo dublje u suštinu gnostičkog buđenja, možemo primjetiti da tu za jednu ličnost, zajedno s njenim imenom i prezimenom, nema ništa atraktivno. Ako je kokošinjac stvarno pod strogom kontrolom, onda jedan stvarno kredibilan izvor, neće imati ime ili će minimizirati njegov značaj što je više moguće.
(Ovdje možemo zamisliti ličnost jednog alternativca, “borca za istinu i oslobođenje čovječanstva”, kome, kad postane svjestan toga, ličnost počne da drobi: “Šta, je si li ti normalan! Hoćeš da kažeš da ja koja sam se toliko mučia i patila da probudim ljude, ja koja sam uložila tolike napore u bitci za istinu i protiv sila mraka, sada trebam da postanem nepoznata, da mi se ne oda nikakvo priznanje za moje napore, da ne dobijem nikakvo odlikovanje, da kao takva ne uđem u istoriju… [kokošinjca]!?!”. U stvari, u dosta slučajeva, impuls ili glavni uticaj za sve to je dolazio iz čovjekovog bića ili od strane Istinskog Ja (ukoliko se ne radi o “alternativcima” korištenim kao dezinformativna vozila za potrebe kontrolnog sistema?!), dok je sama ličnost preuzimala izvršnu funkciju u smislu implementacije tih uticaja u vanjskoj realnosti. Ona ih je primala, prevodila i praktično poduzmala, u skladu sa svojim sposobnostima i naravno, uz dosta grešaka i donkihotovskih borbi s vjetrenjačama, što bi bilo i razumljivo s obzirom na njenu mehaničku prirodu. Ali su zasluge za sve ono “pozitivno”, naravno, uvijek njene.)
Dake, ta individua bi išla u pravcu koji je suprotan od popularnosti. Kako bi ona napredovala na putu svoje tranzicije iz kokoške u orla i svog daljeg ezoteričkog razvoja, tako bi ona postajala sve nevidljivija, kako za kokoši, tako i za kontrolni sistem dok bi istovremeno bila uticajnija ili više u stanju da mijenja ili utiče na sistem života u istom kokošinjcu, ukoliko bi ona to smatrala potrebnim. Neki će možda, jednostavno izaći napolje?! (Ono što bi orao smatrao nekom promjenom na “bolje”, ne mora smatrati i kokoš. Ono što bi bilo bolje za jednog orla, često ne bi bilo bolje i za jednu kokoš.) Taj proces se u istočnoj gnostici opisuje jednim prelaskom tragaoca u “gasovito” stanje u kome će on kao ličnost, biti skoro nevidljiv ili nepoznat.
Ti ljudi bi u realnosti bili jedini stvarno kredibilan izvor informacija. Oni pravi “alternativci”. Međutim, oni ne bi distribuirali svoje informacije “konvencionalno” kao što to danas čine ovi popularni alternativci, nego drugačije, znajući da sama informacija, ne može da ima nikakvu funkciju za nečiju ličnost, ukoliko njen domaćin nema Istinsko ja, odnosno, jednu podlogu za njeno prepoznavanje i prihvatanje. I naravno, jedan takav “alternativac” će biti svjestan i toga, da kako je on sam postao takav, tako će moći i svi drugi koji su zainteresovani, nakon što razumiju u čemu je fol, isto kao što je i on to razumjeo. Dakle, istinskih informacija je već bilo dovoljno u kokošinjcu, samo ih je trebalo prepoznati kao takve i aplicirati. Tako bi sve ovo ličilo na jedan “začarani krug” iz kojeg se, na prvi pogled, ne može izaći. Znači, ništa od - prvog pogleda?!
..