Citat:
Alf: I ja mislim da je riječ o napadu na ljude na način da im upravo uništavaju mogućnost da imaju Stav. To je sukus napada na čovjeka.
I to je nešto što se danas događa u svim segmentima života, upravo nas time stalno i iznova napadaju, da se u biti pod krinkom raznih borbi za ljudska prava, politikom, ekonomijom, stalno izaziva da na koncu: mi NEMAMO Stav.
Pod ovom temom Gnostika, pokušavam da predstavim stvari s istočnognostičke platforme. Što se tiče pojma “stav”, prema istočnoj gnostici, ‘mašina’ može imati samo jedan stav koji odgovara… mašini:
Citat:
Vidite, svi ovi ljudi, pokazao je niz ulicu, su jednostavno mašine — ništa više. Mislim da razumem šta mislite, rekao sam. I često sam razmišljao kako ima veoma malo toga na ovom svetu što se može odupreti tom obliku mehanizacije i izabrati sopstveni put.
Baš tu činite najveću grešku, rekao je G. Vi mislite da postoji nešto što bira sopstveni put, nešto što se može odupreti mehanizaciji; vi mislite da sve nije podjednako mehanizovano.
- Pa naravno da nije!, rekao sam. Umetnost, poezija, misao, to su fenomeni sasvim drugačijeg reda.
Sasvim su istog reda, rekao je G. I njihove aktivnosti su mehaničke kao sve drugo. Ljudi su mašine, a od mašina se ne može očekivati nikakva druga radnja osim mehaničke.
- Vrlo dobro, rekao sam. Ali zar ne postoje ljudi koji nisu mašine?
Možda postoje, rekao je G., samo to nisu ljudi koje vidite. Vi ih ne poznajete. To je ono što želim da razumete.
(…)
Ljudi se toliko razlikuju jedni od drugih - rekao sam. Mislim da ih nije moguće sve staviti pod istu kapu. Postoje divljaci, mehanizovani ljudi, intelektualci, geniji.
Sasvim tačno, rekao je G. ljudi su veoma različiti, ali istinsku razliku među njima vi ne znate i ne možete videti. Razlika o kojoj vi govorite jednostavno ne postoji. To morate razumeti.
Svi ljudi koje vidite, svi ljudi koje poznajete, svi ljudi KOJE ĆETE MOŽDA UPOZNATI su mašine, samo mašine koje rade pomoću sile spoljašnjih uticaja. Rađaju se kao mašine i umiru kao mašine. Kako se u ovo uklapaju divljaci i intelektualci?
Čak i sad, u ovom trenutku, dok razgovaramo, nekoliko miliona mašina pokušavaju da unište jedna drugu. Koja je razlika među njima? Gde su intelektualci, a gde divljaci? Svi su oni isti...
(…)
Čovek je mašina. Sva njegova dela, akcije, reči, misli, osećanja, ubeđenja, mišljenja, i navike, rezultati su spoljašnjih uticaja, spoljašnjih utisaka. Čovek ne može iz sebe proizvesti nijednu misao niti akciju. Sve što on govori, radi, misli, oseća — sve se to dešava. Čovek ne može ništa otkriti, ništa izmisliti. Sve se to dešava.
Da bi učvrstio ovu činjenicu u sebi, da bi je razumeo, da bi bio uveren u njenu istinitost, znači oslobađanje od hiljadu iluzija o čoveku, o njegovoj kreativnosti, o tome kako on svesno organizuje sopstveni život itd. Ništa slično ne postoji. Sve se dešava — čuveni pokreti, ratovi, revolucije, promene vlada, sve se to dešava. I to se dešava na istovetan način kao što se sve dešava u životu jedinke. Čovek se rađa, živi, umire, gradi kuće, čita knjige, ali ne onako kako on to želi, već kako se dešava. Sve se dešava. Čovek ne voli, ne mrzi, ne želi — sve se to dešava.
Niko vam neće poverovati ako mu kažete da on ništa ne čini. To je najuvredljivija i najneprijatnija stvar koju možete ljudima reći. Naročito je neprijatno i uvredljivo jer je istina, a niko ne želi da zna istinu.
(…)
Govorio sam našim ljudima o tim kamionima punim štaka i o mislima koje su me zaokupljale.
- Šta očekuješ?, rekao je G. Ljudi su mašine. Mašine moraju biti slepe i nesvesne, drugo nije moguće, i sva njihova dela moraju biti u skladu sa njihovom prirodom. SVE SE DEŠAVA. Niko ne čini ništa. 'Napredak' i 'civilizacija' u pravom smislu te reči se pojavljuju samo kao rezultat SVESNIH napora. Oni se ne pojavljuju kao rezultat nesvesnih mehaničkih radnji. A kakva svesna dela mogu imati mašine?
(…)
'Čovek-mašina' je moć slučaja. Njegove aktivnosti mogu slučajno upasti u kanal stvoren kosmičkim ili mehaničkim silama, i mogu se slučajnošću kretati tim kanalom neko vreme, dajući iluziju da su neki ciljevi postignuti. Takve slučajnosti postignutih rezultata za ciljeve koje smo ranije postavili sebi, ili postizanje ciljeva u manjim stvarima KOJE NEMAJU POSLEDICA, stvaraju u mehaničkom čoveku ubeđenje da je sposoban za postizanje bilo kakvog cilja, 'da je sposoban da osvoji prirodu' što bi se reklo, sposoban da 'uredi ceo svoj život', i tako dalje.
Iako ustvari on nije sposoban da učini bilo šta slično, jer ne samo da nema kontrolu nad stvarima izvan sebe već nema kontrolu ni nad svojom unutrašnjošću. (...)
On je mašina, sve mu se DEŠAVA. On ne može zaustaviti tok svojih misli, ne može kontrolisati svoju maštu, svoje emocije, svoju pažnju. On živi u subjektivnom svetu 'Ja volim', 'Ja ne volim', 'Dopada mi se', 'Ne dopada mi se', 'Ja želim', 'Ja ne želim', a to znači, ono što on misli da želi ili ono što misli da ne želi. On ne vidi stvarni svet.
Stvarni svet je skriven od njega zidom mašte. ON ŽIVI SPAVAJUĆI. On spava. Ono što se zove 'čista svest' je spavanje i to mnogo opasnije spavanje od onog noću u krevetu.
Problem je u tome što mi, kao mašine, čitamo ovaj gnostički koncept o nama-kao-mašinama, kojeg je Gurđijev izrazio u ovoj konverzaciji s Uspenskim, i kao mašine, jednostavno nismo u stanju da vidimo i razumijemo da smo te mašine – mi, ovdje i sada. Isto tako smo mogli vidjeti kako je Uspenski, kao jedna od mašina, pokušavao racionalizovati stvar jer nije mogao stvarno razumjeti o čemu Gurđijev priča, dok iz razumljivih razloga, Gurđijev mu nije mogao direktno reći istinu u smislu: “Gospodine Uspenski, i vi ste takođe, jedna mašina”.
U suštini, radilo bi se o tome da mi kao mašine živimo u realnosti dizajniranoj za mašine. Znači, prijevod na gnostički jezik gornjeg citata bi izgledao ovako:
Citat:
I moja [mašina] misli da je riječ o napadu na [mašine] da im upravo uništavaju da imaju Stav. To je sukus napada na [mašinu].
I to je nešto što se danas događa u svim segmentima života [mašina], upravo nas time stalno i iznova napadaju, da se u biti pod krinkom raznih borbi za prava [mašina], politikom, ekonomijom, stalno izaziva da na koncu: mi NEMAMO Stav.
I to zaista može, samo [mašina] sama sa sobom, unutra iz sebe primjetiti. Što je teško jer smo u potpunosti izloženi svim mogućim programima i podprogramima od rođenja nadalje.
No, događa se u pitanjima oko Stava još jedan "problem", toliko je tanka linija između uočavanja programa i manipulacije i razlučivanja što je to Stav jer je Igra u kojoj živimo takva da [mašine] doživljavaju lažne oblike Stava na način da su ili borbene ili su u ignoranciji. Niti jedno niti drugo nema veze s Stavom.
**********
Gnostički: imala mašina neki stav ili nemala; ili kakav god stav imala jedna mašina… ona ostaje mašina… a njen stav, kakav god bio… ne pije vode u objektivnoj realnosti… koja mašini ne može biti poznata.
Citat:
Sen-sei je spomenula nošenje križa. Ljudi još uvijek ne percipiraju križ jer su zapeli u programu oko Isusa i Boga, kako oni koji smatraju da to Isus treba za njih odraditi, tako i suprotni tabor koji smatra da Isus nije Bog. I time se propušta promišljanje o toj priči, a i otvara viđenje koje lijepo prezentira da svaki program ima i svoj anti program, i oba su "opasna".
(…)I ovo nije "gotova stvar" - sve to je samo mogućnost i stalno je u svakom trenu našeg bivanja ovo nužno činiti. Stalno umirati na križu, pod pretpostavkom da ga i nosimo istovremeno stalno.
Kakva bi bila svrha da čovjek uopšte nosi krst na leđima ako ne mora?! Zašto se mora nositi na leđima bilo šta? Krst se takođe može tumačiti i kao simbol porobljavanja čovječanstva, pa bi u tom kontekstu možda bilo i kontraindikativno nosati ga sa sobom, da bi se to demonstriralo ako se već sam problem ne može prevazići. Isto tako, simboli pripadaju svijetu mašina-ličnosti, pogotovo nivoima podsvjesnog i kolektivnog nesvjesnog ljudskih bića, porobljenih preko pomenutih instalacija.
Citat:
Ja recimo rečenicu: Uzmi svoj križ i slijedi Me - čitam: Osvijesti lažnu ličnost i slijedi Sebe.
…isto tumačenje ne bi palo na pamet ni sen-sei, ni meni a takođe ni malo kome drugom. Naputak je u orginalu ispaljen „bot-ovski“ u religijskom programskog okviru, u kome se individualizacija ljudskog bića niti promoviše, niti se može razumjeti, nego se samo sprječava. Osnovno razumijevanje tematike bi podrazumijevalo svjesnost o tome da se NIKO ne može individualizirati... slijedeći nekoga drugog, ko god ovaj bio i kako god se on zvao (što sam pokušao predočiti onim tekstom o kontejnerima)
Citat:
I teško se može onda pričati o 200 živih ili probuđenih ljudi koji nešto zajedno rade, jer ono što se po meni, najčešće najžešće napada je upravo povezivanje ljudi.
U prethodom postu sam predstavio mogućnost da bi se “rad” tih 200 svjesnih ljudi mogao sastojati u unošenju Istinske svijesti u ovu našu realnost mašina koje barataju lažnom svijesti i to bi se moglo smatrati jednim “povezivanjem” ljudi na najhumaniji mogući način.
Citat:
Radeći s time što si nazvao "energetskim oružjem" mislim da se "greška" očitava u tome da nije riječ o oružju, to što ljudi u hipnozi koriste, ja to zovem "laser" nije oružje, niti je energetsko. Potreba za oružjem je potreba lažne ličnosti da se bori. I ništa se tom "dezintegracijom" kada se to "oružje" uperi u otimače ne ubija, niti se njime čini to nevidljivim, bilo otimača ili sebe, upravo je iz mog iskustva suprotno, u radu s otmičarima nužno je da postanu vidljivi za svaku buduću interakciju - a za to i mi sebi trebamo biti vidljivi sebi - iako ne očima ličnosti.
Koristio sam Malanginu terminologiju prema čijem konceptu duša raspolaže energijom koju koristi kao „oružje“ protiv otmičara, tako da smatram da nije toliko bitno ukoliko se stvar nazove „energetsko oružje“ ili „laser“, pogotovo ako uzmemo u obzir gnostičku postavku da se cijela radnja odvija u jednoj lažnoj realnosti s lažnim likovima, gdje bi u ovom slučaju, u igri imali ličnost (laž), lažnu dušu i lažne lasere ili oružja, lažni duh, lažne vanzemaljce... i lažnu dramu... i SVE lažno...
S te tačke gledišta, jedino što se može uraditi, to je preći u stanje objektivne egzistencije uz pomoć dosezanja Istinske Svijesti, preko Istinskog ja, uz istovremeno podnošenje (iznuđene) ostavke od strane ličnosti-mašine. Tako bi izašli iz realnosti lažnih entiteta. Na nivou lažne svijesti kojom mi baratamo, ovaj koncept bi bilo skoro nemoguće predstaviti drugima. Međutim, ukoliko neko uspije da ga razumije na nivou bića, razumjeće i ono što je Gurđijev govorio iznad, u vezi s nama-mašinama a kontempliraće i mogući prevazilazak tog stanja.
Na primjer, ja sam već vidjeo to da je ono što sam podrazumijevao pod sobom, samo jedna - mašina.
Kad to čovjek sam vidi u odnosu na samog sebe, kad vidi mehaniku svoje mašine (on često može to da vidi kod drugih ali ne kod sebe) onda se tu negdje javi i pitanje: „A da li je moguće drugačije“?
Konstatacija, donešena na bazi jednog razumijevanja: „Ja, lično, sam jedna mašina“ , nakon što se to uvidi introspekcijom ili samo-posmatranjem, u stvari je i preduslov za početak buđenja.
***
Evo i jedan pokušaj predstavljanja situacije na terenu, uz pomoć ovog dijagrama kojeg sam posudio iz gorenavedenog izvora zajedno sa definicijama.
Znači, radilo bi se o prikazu 9 komponenti „zatvorskog kompleksa“ ili „svijeta-matriksa“ u kojem vlada iluzija i prevara... gdje smo se zadesili... kroz koji kružimo, ko zna od kad i... ko zna do kad i... odakle nam se valja izvlačiti ili mijenjati situaciju na terenu.
(Ovo na prvi pogled može da izgleda komplikovano ali ne trebamo se plašiti jer se stvar može i pojednostaviti.)
Istinsko ja („Sovereign Integral“ ili „Suvereni Integral“) bila bi jedna destilacija Prvog Izvora u singularnoj, ljudskoj manifestaciji ili izrazu; Istinsko ja raspolaže istinskom svijesti Izvora (ovdje „Izvor“ nema nikakve veze s onim što mi kao mašine podrazumijevamo pod „bogom“). Prvi izvor se može označiti i kao jedan kolektiv ljudskih bića neometan od strane HMS-a (ispod opisano). Prvi izvor se podijelio na individualne jedinke u obliku nas, a neki od nas su se u međuvremenu ovdje zaglavili, odnosno, postali zarobljenici, nekih drugih entiteta, čija priroda nije ljudska.
1. HMS (Human Mind System) ili Sistem ljudskog uma, sastojao bi se od tri funkcionalna mehanizma; nesvjesnog uma, podsvijesti i svjesnog uma; te tri komponente bi zajedno činile ono što mi nazivamo – svijest. Ta svijest je lažna; ona je vještačka, kompjuterski program, ona nije naša; njen predstavnik je – ličnost-mašina-strana instalacija-implant...; svako od nas se neposredno prije rođenja implantira tom instalacijom koju nazivamo – ličnost; ona je programljiva i posao joj je da nas drži u lažnoj realnosti, poistovijećene s njom.
2. MPG-Money Power Grid ili Finasijski sistem moći – (samo ime kaže); tu spada tzv.“elita“ koja kontroliše ovu realnost odavdje; oni su takođe pripadnici zatvora ali imaju beneficije zato što aktivno učestvuju u kontroli i manipulaciji zatvorenika; (zatvorenik je ljudsko biće koje ima u sebi Istinsko ja ali mu je nakalemljena „mašina“ u obliku ličnosti u sklopu HMS-a, koja bi bila nešto kao „prvi ili neposredni čuvar“, čiji je posao da spriječi povezivanje njenog domaćina s Istinskom svijesti, preko njegovog Istinskog ja, pa tako i njegovo oslobađanje iz lažne reanosti. Tako, kao oni „podrumaši“ iz Kusturicinog filma Podzemlje, rađamo se i umiremo u podrumu, nesvjesni da postoje i druge realnosti, pored ove podrumske koju jedino znamo.
Elita bi bila nešto kao pripadnici onih „sonderkommando“ jedinica sastavljenih od Jevreja u nacističkim kocentracionim logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata, čiji je posao bio da izvode najprljavije poslove nad logorašima koje su većinom činili takođe Jevreji a za te usluge dobijali su od Nacista određene beneficije, što im je omogućavalo jedan lagodniji život u logoru). Tako, novac im obezbjeđuje moć u ovom kokošinjcu-logoru-zatvoru- farmi-lažnoj realnosti kao i upravne pozicije, odnosno, kontrolu nad svim segmentima ljudskog društva. (Izdajnici ljudskog roda, što bi se reklo)
3. IUS – Interdimensional Universe Structure ili Interdimenzionalna struktura univerzuma; tu bi spadali razni realiteti u okviru kokošinjca-matrixa (uključujući tzv. astralne zone; gdje je moguće i „astralno odletjeti“ ili se projicirati, odnosno, obići i te zone matriksa-lažne realnosti... i osmotriti ih uz pomoć instalacije-ličnosti... međutim, to nema nikakve veze sa izlaskom iz matrixa-kokošinjca, niti s nekom istinskom percepcijom. Po matrix-u se može astralno letjeti ali se ne može iz njega... izletjeti.
4. GSSC – God Spirit Soul Complex; ovdje spadaju razni programi koji nam se nude u obliku religija i duhovnosti gdje bi religija i duhovnost predstavljali dvije „različite“ strane istog novčića; ukratko, ovi programi su dizajnirani za svrhu našeg brčkanja u njima... do... daljnjeg... bez postizanja ičega konkretnog u smislu oslobađanja našeg bića... mada se može reći da nekima od nas može doći iz dupeta u glavu, u smislu, da u toku brčkanja, neki skontaju da se brčkaju u lažima... pa onda da počnu tražiti... Istinu... U sklopu GSSC programa, odnosno, kao produžeci HMS-a, nalazile bi se i neke „duhovne“ komponente koje mi kao mašine percipiramo u obliku duše i duha. Znači, u lažnoj realnosti imali bi i lažnu dušu i lažni duh. Odatle, ono što ličnost (laž) kao izdanak ili predstavnik lažne svijesti (HMS-a) može da percipira u sklopu onih Malanginih seansi su: lažna duša (koju je Moravjev nazivao Ličnost-duša), lažni duh... lažni um... lažni vanzemaljci... SVE lažno... znači, laž percipira laži i pokušava da ih manifestuje kao nešto istinito... što može sasvim dobro da funkcioniše u lažnoj realnosti ali ne i istinskoj. (Ovo je ona Maarit primjetila, vjerovatno pod uticajem Istinskog ja, kako sam to naveo u jednoj od predhodnih poruka pod ovom temom, međutim, njena mašina-instalacija je izvitoperila stvar, pa izmislila Primordijalnog duha a sebe definisala kao „borca protiv njega i za oslobođenje prirode od njega“... što pokazuje koliko strana-instalacija može da bude „kreativna“ kad se o manipulaciji domaćina radi i iskrivljavanju uticaja koji dolaze od strane Istinskog ja!?) U tom kontekstu, da li je „duša“ upotrebljavala „laser“, „energetsko oružje“, „pajser“, „toljagu“... ovo ili... ono, u suštini, apsolutno nije bitno jer se radi o jednoj lažnoj predstavi u režiji HMS-a, odnosno, njegovih lažnih „izdanaka“ ili projekcija koje mi kao mašine ili lažnjaci, uzimamo ozbiljno, mada nije obavezno jer kad bi se povezali s Istinskim ja i dosegli Istinsku svijest, mi bi napustili ovu „sivu zonu“ ili bi je ofarbali u neku drugu boju, odnosno, promijenili ju iz lažne u istinsku. Tako bi i otpalo odavdje i od nas... sve ono što je... lažno. Samo povezivanje s Istinskim Ja predstavljalo bi jedan proces prelaska iz... lažnog... u... istinsko.Naravno, sve dok smo poistovjećeni s lažnim dijelom sebe, sve laži koje su nam prezentirane u lažnoj realnosti, doživljavaćemo istinitim, što za neke od nas može potrazumijevati i dosta patnje... pa se tako možemo patiti sve dok ne dođemo sebi.
Ovaj program u svom sklopu sadrži i podprograme koji su nam poznati kao satori, nirvane, prosvjetljenja itd. i koji su dizajnirani kao neke „naprednije duhovne zone“, u sklopu cijele prevare.
5. DSIND; - Ovo bi bilo nešto kao dodatni program u sklopu HMS-a koji nas navodi da se bojimo budućnosti i smrti a takođe bi mogao da ima i neke veze sa Štokholmskim sindromom.
6. PS – Polarity System; Sistem polariteta - ovo bi nam trebalo biti već poznato u smislu našeg doživljavanja i prosuđivanja svega u crno-bijeloj tehnici; naša egzistencija u sklopu HMS-a istovremeno podrazumijeva i egzistenciju u dualizmu; (dualizam je već dovoljno diskutovan u vezi s ovom tematikom, tako da sada nećemo o tome)
7. GMS – Genetički manipulativni sistem; podrazumijeva razne programe manipulacije našeg genoma kako bi se dobio naš „optimalan“ genom koji bi, naravno, više odgovarao manipulatorima, nego nama.
8. Wholeness Navigator – takođe još jedan od programa u sklopu HMS-a koji je dizajniran za navođenje ljudi u pravcu jedne iskonske potrage za bogom (kojeg će oni tražiti sve do... „bogojavljenja“...)
9. PDS – Post Death System; program dizajniran za doček i prihvat onih od nas koji su friško odjavljeni odavdje, kao i za njihovo daljnje programiranje. Dakle, kad pređemo na „drugu stranu“, zadržaćemo „astralno“ tijelo koje će donekle odgovarati onom fizičkom kojeg smo imali ali i stranu instalaciju koja će opet poslužiti kao medijum za naše reprogramiranje i reciklažu. „Anđeli“, „uskrsnuti majstori“, „duhovi vodiči“ i ko zna ko, koji nas dočekuju s „druge strane“, takođe bi bili zatvorenici s tim što bi radili u sklopu one druge strane zatvora, gdje idemo kad se odavdje odjavimo. Oni nas tamo dočekaju uz ’vaku ili ’naku muziku i određene specijalne, svjestlosne efekte i naravno, uz puno“ ljubavi“, te nam, nakon što malo odmorimo, skrenu pažnju na neke naše greške koje smo napravili u prošlom životu i neke stvari koje nismo baš najbolje naučili ili odradili a onda nas navedu da se vratimo „samo još jednom,“ kako bi pozavršavali nezavršene poslove, ubacujući nas opet u igru, čiji je tok i ishod kontrolisan?! Programirani kakvi jesmo, nismo u stanju ni tamo da se otrijeznimo, da ih tamo prepoznamo kao takve, nabijemo ih nogom i kulturno im kažemo: „Odjebite od mene, mater vam jebem fašističku“! A i da jesmo nešto svjesniji, ni s one strane, vjerovatno, ne bi uspjeli prepoznati zidove zatvora i izaći iz njega. (Ovaj zatvor može biti i veličine univerzuma ali takođe i mi možemo biti iste veličine ili veliki koliko god je to potrebno, kad dođemo sebi!? Dakle, „karta za izlazak“, bilo bi jedino ono Istinsko Ja, odnosno, raspolaganje - Istinskom svijesti.
**
Bez obzira na drugačiju terminologiju kojom se navedeni izvor služi, ukoliko se uzme u obzir osnovna konstrukcija, ovo bi mogao biti jedan prilično dobar opis ove multidimenzionalne virtuele pušione u kojoj smo pušili, pušimo i... valjda... nećemo još dugo, tj... kako ko?! Zidovi ovog zatvora za nas su nevidljivi a takođe i njegovim čuvarima, koji imaju beneficirana radna mjesta s kojim idu i prateći mentalni programi. Znači, s aspekta istinske svijesti, ovdje bi bilo SVE lažno, uključujući i nas, naravno, ovakve kakvi trenutno jesmo, kao i sve one naše „stavove“ koje bi mi, kao takvi... imali... prema svemu ovome ili... prema... bilo čemu drugom.
*********************************
I tako, sve što znamo o sebi je naša… mašina… a sve što znamo o onome izvan sebe je… zatvor ili jedna lažna realnost... koju mi vidimo kao istinitu… a da bi saznali istinu o sebi… morali bi isključiti mašinu… preuzeti kontrolu nad njom… povezati se s Istinskim Ja… koje će nam omogućiti dosezanje… Istinske Svijesti… pa kad postanemo… istinski svjesni… onda ćemo znati i sve ono… što trebamo znati...
Sasvim jednostavno, zar ne?!
…