sen-sei, vrlo rado bih odgovorio na tvoj post, ali bih morao napisati knjigu. Ako imaš mogućnost da skupiš moje stare postove na hrpu i pročitaš ih, obrati pažnju na ideju da je sve energija upravljana sviješću putem vibracija. Obrati pažnju i na to da postoje dva principa koji čine kretanje, a to je kreativni princip i transformativni i da su ta dva principa u dinamičnoj ravnoteži. Nikad je ne postižu 100%.
Cjelokupna stvarnost počiva na tim temeljima. Ako zagrebeš po mnogim drevnim znanjima koja su skupljena u kojekakve spise ili tradicije ili filozofije(zaboravi zapadne filozofije, to je samo igra uma, tu nema skoro truna istine), naletit ćeš na kojekako opisane ili shvaćene te iste stvari koje sam naveo u početku odgovora.
Iz onoga što sam rekao u početku, da se izvesti cjelokupna stvarnost sa svim i najmanjim detaljima, u svakom smislu. Ne smiješ nikad gubiti iz vida da je SVIJEST ono što je kreiralo stvarnost, postojanje, vidljivo i nevidljivo. Aboriđini kažu da smo mi nečiji san, da nas netko sanja. To je izuzetno točna ideja. Svijest je zamislila stvarnost i stvarnost se opredmetila. I dokle god nas svijest sanja, zamišlja, stvarnost postoji. Ne samo materijalna.
Gubiš se u sistemima, filozofijama, tvrdnjama, idejama i iz tog kupusa se nećeš još jedno vrijeme izvući. No, to nije samo tvoja sudbina, to je sudbina svih nas. Čini mi se da sam se nekako iskobeljao iz tog kaosa i sad drugima solim pamet. Pravim se važan jer mi se sve to dogodilo nedavno i još uvijek sam egzaltiran.
Ego je jedan mehanizam koji je dan ljudskim bićima kao mehanizam koji nas štiti od ozljeda, fizičkih i psihičkih, kad se inkarniramo i steknemo tijelo. I ništa više ni manje.
"Tko uvećava znanje, uvećava jad." To je vrlo praktična primjedba koja nema veze sa onim što ja govorim. Istočni tragaoci za istinom se često međusobno hvale kako eto oni ništa ne znaju i ništa ne čine. To iz njih progovara njihov ego gdje oni jedan drugome pokazuju kako oni eto "znaju", imaju znanje o tome kako funkcionira stvarnost, taj "božji san". To su sve istine niže razine, ako se tako može reći.
Aboriđinska, "nas netko sanja", najtočniji je opis svijesti koja je kreirala stvarnost. Kreativni i transformativni principi su alat pomoću kojega je stvarnost pokrenuta. Itd.
Iz svega što sam gore napisao se dade izvesti sve što postoji. U svemu što postoji, u misli, u predmetu, u bilo čemu, dadu se vrlo lako isčitati ti temeljni principi. Kad ti se to sve posloži u glavi, u jednom kratkom času te uvrijedi ta beskrajna jednostavnost. A onda se razgališ i shvatiš da je sve samo vječna igra, radost, koji nikad ne prestaju.
Kažu da kad sve shvatiš, da je to prosvjetljenje. Ako je ovo što se meni događa prosvjetljenje, onda ti mogu reći da se ništa naročito nije dogodilo. Život i dan kao i uvijek. Jedina razlika je u tome što sad sve promatram malko sa strane. I život i smrt i nevolju... Nekako, ne sudjelujem. Naime, sve razumijem.
Ostala mi je samo radost, mir i divljenje Kreaciji.
Budha je rekao da ljudi pate zbog neznanja. A kad steknu znanje, nastavljaju živjeti kao i do tada, ali sada bez patnje. Eto, tako nešto...
Moram još nešto napomenuti. Pročitao sam cijele biblioteke knjiga. One spadaju u ono što si ti navela-informacije. E sad, te moje biblioteke ne znače ništa da se u meni nije začeo proces povezivanja i objedinjavanja svih tih informacija. U većoj mjeri se to dešavalo na nesvjesnoj razini i povremeno bi izbijalo u svijest kao "ahaaaaa". Taj proces sam prije dosta godina svjesno začeo odlukom, samoprogramiranjem, da svjesno promatram stvarnost. Onda sam se jedno tri dana igrao toga da sam sve radio svjesno. Promatrao sam svoje osjete, svoje misli, svoje doživljaje... Stavi bih žlicu sa juhom u usta i onda osvješćivao okus juhe i žlice, promatrao osjećaj kad juha u mojem tijelu proizvodi kemijske promjene i promjene osjeta, kako se ta juha odrazila na mene za sat, dva, tri vremena i što je učinila mojem tijelu, itd. Igrao sam se sa svime: zašto sam se npr. sada zabrinuo i da li je to automatska reakcija i što je u njenoj pozadini... Takve igre bi mi oduzimale dosta vremena u toku dana i onda su se vrlo brzo povukle u podsvijest i tamo se "kuhale". Gurđijevljeva uputa da "pamtiš sebe" se počela događati sama od sebe. Ništa mi nije promicalo i mogao sam se sjetiti bilo čega. Prestao sam zaboravljati maltene sve. Oduvijek sam imao problema sa pamćenjem i sjećanjem i sad se odjednom dogodilo da ako želim, mogu iz glave izvući bilo kakvo sjećanje, da je ne znam kako značajno ili beznačajno. Prestao sam gubiti stvari, na primjer. Sve se to dešavalo na nesvjesnoj razini, ali sam mogao kad mi se sprdne izvući iz te "nesvijesti" sa lakoćom bilo što.
Sve ono "pročitano" iz knjiga sam počeo vidjeti u stvarnosti svakodnevnog života. Radio sam misaone eksperimente sa bilo čime, predmetima, idejama, osjećajima... da bih u njima otkrio temeljne principe. Vremenom mi je to postajalo sve lakše i oni "ahaaaaovi" su se počeli dešavati na svjesnoj razini. Ali ne kao rezultat razmišljanja, nego kao rezultat uvida. To ti je ono kad odjednom u nečemu vidiš sve, i kako funkcionira, i što je u suštini toga promatranog događaja, predmeta, ali odmah znaš da je taj uvid neprepričljiv. Tj. ako kreneš pričati, sugovornik te neće moći pratiti jer mu nedostaje predznanje i jer su te asocijativne linije beskrajno dugačke, a tebi su vrlo jasne i vidiš im istovremeno i početak i kraj i svaki detalj u tom asocijativnom nizu.
To je bio početak.
A onda su se stvari samo otvarale i otvarale...
I sad sam tu gdje jesam.
To je u nekakvim najkraćim crtama moj put. Svatko ima svoj put. Svaki je dobar i svačiji je upravo onakav kakav mora biti. Ako se ti ne slažeš sa većinom onoga što sam napisao, to znači da, ako su nam putevi slični, nisi došla na razinu na kojoj možeš razumjeti o čemu govorim ili ideš nekim drugim putem koji će te neminovno dovesti do ovoga o čemu pričam. Drugih opisa stvarnosti, koji u potpunosti drže vodu, na ovoj planeti nema. Nisam ih našao. Kad usporedim teoriju stvarnosti i samu stvarnost, ne mogu pronaći niti jednu grešku. Pokušao sam testirati ideju stvarnosti koju nosim u sebi kroz druge "teorije". Obično bih uočio da druge teorije sadrže iste elemente koje ja poznajem, ali im ponekad nedostaju neki dijelovi ili ih nastavljači(gurui) nekog sistema tumače na komplicirani način iz čega se vidi da su nešto "osjetili" ali nikad nisu do kraja shvatili i osvijestili. Zasada nisam pronašao niti jednu kozmogoniju, filozofiju, tradiciju ili već nešto, što ne sadrži iste elemente koje ja poznajem, ali u više ili manje ikrivljenom obliku. Ona slika koju nosim u sebi, nigdje nije zapisana. Istovremeno, zapisana je svugdje. Drugačije niti ne može biti jer ljudi u prošlosti i danas uvijek vide jednu te istu stvarnost, jedne te iste principe na kojima je stvarnost ustrojena.
Kad god pišem, uvijek pišem o istome. Ponavljam se. Postajem i dosadan. Ali ako stvarnost vidiš iz moje perspektive onda vidiš da neprestano govorim o suštini, a većina oko mene o MANIFESTACIJI tih temeljnih principa. A ta MANIFESTACIJA temeljnih principa je neopisivo raznolika. Sva naša znanost i filozofija se neprestano namjerno bavi manifestacijama da nikad ne shvatimo ovo o čemu pišem. Jer kad bi to svi znali, onda bi znali da živimo u kokošinjcu koji je u vlasništvu nekakvih hiperdimenzionalnih bića koja se hrane našom negativnom energijom. Ti jadnici, naši gospodari, su nam beskrajno nadmoćni inteligencijom i znanjem o ustroju stvarnosti, ali im manjka kompletan uvid. Oni su samo jedan izraz transformativnog principa koji je nužan, poput npr. Hitlera. Da njih nema, ne bi se bavili sticanjem znanja i svemir bi stao. Šalim se, ne bi, jer su mehanizmi takvi da je to nemoguće.
Spoznaj sebe i spoznat ćeš boga. Točno. Mi smo ustrojeni po svim pravilima po kojima je ustrojena ova stvarnost. Ako ih prokljuvimo, spoznali smo tu svijest koja nas "sanja".
Znam da izgleda da sam nanizao apstrakciju do apstrakcije, netočnost do netočnosti iz prostog razloga jer se nisam uhvatio niti za jedan sistem ili školu mišljenja konzekventno. U tom kontekstu, Gurđijev je izuzetno koristan, ali nipošto nije jedan od ultimativnih učitelja. Brljao je svašta jer mu mnoge stvari nisu bile jasne. A one koje su mu bile jasne je komplicirao i pravio se važan. Igrao je ulogu točno onakvu kakvu je trebao. Da je bio bolji i znao više, nitko živ ga ne bi razumio. Ni danas. Iz njegove ostavštine sam puno naučio i ne pada mi na pamet da ga nipodaštavam. Samo pokušavam reći da uvijek i nad popom ima pop. Uvijek.
Sent from my iPad using Tapatalk