pepeljuga je napisao/la:
Pišem kao dnevnik, ali očekujem replike.
Ne slažem se da je oproštaj ako zamjeraš i ljutiš se. Tvoja zadovoljština je ogovaranje onoga tko ti je nanio zlo i isticanje vlastite pravednosti.
Kao što sam rekla, definicija oproštaja se najbolje vidi kad te povrijedi vlastito dijete ili netko blizak.
Zašto je ogovaranje zamka?
Kada pričamo o nekom u njegovom odsustvu nekom drugom mi samozadovoljavamo samoga sebe, to radimo sebe radi i upadamo u klopku samovaznosti i jačanja svoje sigurne zone komfora.
Ogovaranjem i ogovaranjem mi suzavamo svoju zonu komfora na još manju, posledice su neretko da su svi protiv nas. Sve više i više nas okružuju ljudi karakteristika onih koje ogovaramo a oni koje ogovaramo postaju još izrazenijih karakteristika koje nam smetaju.Upali smo u sopstvenu zamku.
Zašto je važno pričati o drugome kao da je tu prisutan i sluša šta govorimo o njemu drugim ljudima?
Jer potrebna je hrabrost za to.
Hrabrost ubija strah pre nego strah ubije čoveka, jer strah od ljudi je ono što ljude ubija.
Kada krenemo nekome sa kojim smo veoma bliski da kazeno ono što zaista mislimo o njemu i smeta nam a znamo da mu se to neće dopasti mi se suočavamo sa strahom.
Strahom da ćemo biti odbačeni i razotkriveni, nepoželjni.
A zapravo to je put širenja svoje zone komfora, put oslobadjanja sebe straha od ljudi.
Kako sebe budemo menjali menjace se i ljudi oko nas.
Prijace nam više tišina sa ljudima i ljudima ćemo prijati kao takvi.
Ljudi oko nas počeće se menjati kroz nas proces promene.
Jer više počinjemo voleti ljude oko nas takve kakvi jesu, počinjemo ih prihvatati i sve ono što nam je do juče smetalo kod njih više ne postoji u odnosu sa nama!
Eto čega nas ogovaranje lišava.