@sektor57
Pokušat ću sektore
Nadam se da će pomoći ako, za početak, smanjim broj zagrada []{}() i crtica -, --, ---
, skratim rečenice.
8
Sažetak oliti zadnji dio
Stvar je manje-više ovakva, da još jednom (ukratko, nadam se, mada - ionako se već oduljilo, ne zamjerite) prođemo kroz nju:
Bizant = Bizant 1 ili I = staro bizantsko carstvo o kojemu smo učili u povijesti kao istočnom dijelu Rimskog Carstva ili jednostavno Istočno Rimsko Carstvo nakon što se isto navodno razdvojilo na dva dijela: to istočno i ono Zapadno. Prema Fomenku, ono nije bilo tek "istočno", već "cjelovito i globalno" i samo. Nerazdvojeno niti dio nekog drugog.
Ovo je ispod napomena za one koji možda nisu upoznati s tim detaljima (a ja ih možda uzimam zdravo za gotovo dok pišem), i uz ispriku (tupljenja) onima koji jesu upoznati:
Kao cjelini, povijesno (ovo nije Fomenko već mejnstrim), Rimskom carstvu je Konstantin promijenio prijestolnicu u 4. stoljeću. I počevši s Konstantinom, ta prijestolnica je postalo jedno malo grčko, i mahom nepoznato, mjestašce imena Bisantium (na Bosporu). Izgradio ga, uvećao, promijenio je tom gradiću ime u Konstantinopol, mi ga znamo kao Carigrad. Fomenko taj isti grad naziva Aelia Capitolina (glavni grad), neka vrsta "kozmopolisa" Rimskog svjetskog carstva. Riječ kozmopolis znači doslovce "svjetski (kosmos) grad (polis)" i danas bismo rekli: metropola. Danas je taj grad (lokacija) dio Turske i znan je po imenu Istanbul. Ista lokacija.
U to vrijeme od 4. stoljeća nadalje, neki broj stoljeća, je to povijesno znano Rimsko Carstvo postojalo s prijestolnicom u tom Carigradu i NE u Rimu u Italiji. Neki broj stoljeća poslije, nedugo poslije Justinijana, (regularna) povijest nam kaže da se to Rimsko carstvo raspalo na 2 dijela: Istočno (Bizant) i Zapadno (Rim).
Inače, Justinijan je također stolovao iz Carigrada, a kolega Daniel nam je u Steinerovoj sekciji u topiku o Rimu i Grčkoj prenio da je Justinijan kodificirao građanski zakon (uglavnom, to je isti taj Justinijan). Ali to nije jedino što je Justinijan napravio, i možda ne i najbitnije. Recimo tek da je Justinijan zaslužan za "ustoličenje rimskog pape". Do tog doba nije postojao "papa", postojali su ravnopravni biskupi po većim gradovima i regijama carstva. Justinijan je odlučio da "rimski biskup" treba biti "glavni" i ponio je titulu "pape". Da bi tu svoju odluku proveo u djelo, Justinijan je organizirao progone i skidanje glava svima koji su se protivili, a mahom su ti dolazili iz 2 struje: kršćani i gnostici jednako. Svi su nadrapali. Neću duljiti ovo ovdje, možda tamo u taj relevantni topik...
Sam car Konstantin je, pak, bitan i poznat po tome što je podržavio kršćanstvo tj. proglasio ga državnom religijom i unio mnogobrojne promjene u cijelu strukturu države (carstva). Ono što se kršćanske denominacije uglavnom slažu (osim katoličke i pravoslavne možda) je da je time Konstantin doslovce paganizirao kršćanstvo i to po službenoj državnoj direktivi. Dio je to one ranije spomenute sinkretizacije. Sinkretizacija je kad uzmete stvari potpune u sebi i po sebi, različite i napravite džumbus od obje, ili koliko god ih bilo koje ste uzeli. Spojite ih u neku "novu jedinstvenu teoriju svega" uz neko "novo tumačenje" koje sve povezuje u neku cjelinu koja u datom momentu (povijesti) vama (kao vladaru) djeluje korisno i konstruktivno (iz bilo kojih razloga). ...
Neću dalje s mejnstrimom (mada, i nije sav mejnstrim pridao jednaku važnost istim detaljima), jer nije toliko ni dio ove teme sad.
Fomenkova revizija uglavnom zadržava JEDINSTVENOST Rimskog carstva sa sjedištem u Carigradu, tj. taj Bizant. Do podjele Rimskog carstva JOŠ nije došlo, još dugo...
Zapadno rimsko carstvo nije se cijeli milenij poslije osamostalilo, već je bitisalo kao obično namjesništvo, dio Bizanta zapravo. Bizanta kao jedinstvenog Rimskog carstva, ogromnog carstva, povijesno dosad najvećeg među znanima. Možda ga je jedino po veličini prevazišlo:
Bizant 2 ili II = Carstvo Hordi = Mongolsko Carstvo (iz povijesne tzv. Invazije Mongola) = Velika Tartarija.
I TEK raspadom toga, Zapad (Rim) se uspio osamostaliti. I ne samo on, već i drugi dijelovi svijeta, poput istočno-azijskih npr.
Križarski ratovi (službeno, prema mejnstrimu počevši oko Y1K, prijelaza 1000 milenija) se nisu uopće vodili ni blizu Jeruzalemu (današnjem), već su bili starobizantski politički prevrat nezamislivih dimenzija, kaže Fomenko (tako je tu "Jeruzalem" kodna riječ za "Carigrad").
Čini se da je "papa" = svjetovno-eklezijastični NAMJESNIK = namjesnik (dinastičkog) bizantskog cara (i poslije isto i Tartarskog, Bizanta II) morao regrutirati brojnu vojsku na POZIV, da ne kažemo NAREDBU svog nadređenog iz Bizanta. Križarske vojne su počele. Centralna dinastija je željela zadržati vlast, a familijske linije i klike su se iste željele dokopati. Križari iz Europe su krenuli prema Bosporu (zato toliko misterija kad su križari i Templari u pitanju).
Naime, dogodilo se nezamislivo: masa tih "kršćana" tj. križara se našla na strani "kud koji mili moji" - jednostavno zato što je regularna vojska izvršila PUČ (ne zna se zašto, ali vjerojatno zbog unutarnje ideološke podijeljenosti (one familijske klike ranije spominjane)). U tim ratovima je sudjelovalo više zaraćenih strana tako da, s druge strane, oni koji su sakrili povijest učinili su nemoguće: nemoguće je poslije iz mainstream dostupnog materijala uopće izvući tko tu pije a tko plaća. Totalni raspad sistema i, kao što je rečeno na početku: kad mačka padne, miševi kolo vode. Od većih glavešina onih namjesnika do manjih lokalnih šerifa - "divlji (ili podivljali) i istok i zapad".
Uglavnom, jedna struja te bizantske aristokracije je pobjegla amo (dakako, neke druge i drugdje, "glavna" u Rusiju). Prvo su, naravno, bili poslali svoja blaga - koja su završila u Templarskim rukama - kao papinskom novčaniku. To je "papinska vojska" kasnije zdušno iskoristila! za svoje (i papinsko) veličanje i (alumbradosku) izmjenu povijesti. Ali nije jedina. Blaga su završila dijelom i u templarskim rukama jer su im i povjerena na transport. I poslije je bilo iskorišteno za "novi svjetski poredak" tog doba odražen u ostvarivanju (ili prividnom puštanju u ostvarenje) hegelijanskog sna. Bio isti sam sebi svrha (malo vjerojatno) ili tek što puštanje, što (kontrolirano) poticanje prividnih osamostaljivanja kako bi se ista odiznutra začas preuzelo (metodologija je identična i danas), potiho i daleko od vida javnosti. Naime, postupno stvaranje, da ne kažemo "renesansu" istog, ali još većeg, jačeg, silnijeg i globalnijeg "Velikog Carstva" (NSP).
Opaska, nevezano uz Fomenka i ekipu (revizija povijesti):
Papinskom vojskom se službeno naziva red Alumbradosa (koji je osnovao Loyola), a poslije je ostao poznatiji pod imenom Jezuiti. Red Alumbradosa je osnovao (...) Ignatius de Loyola. Možda je netko ime načuo ako je proučavao okultnu povijest Trećeg rajha i Himlerovu opsjednutost (udivljenje) Loyolinim redom koji mu je i poslužio za uzor u organiziranju SS divizija. Inače, sama riječ "alumbrados", prevedena sa španjolskog-baskijskog znači jednostavno "iluminirani".
Kasnije, nakon što su Alumbradosi posve eliminirali nepoželjne, ustabilili političku situaciju i infiltrirali preostatke Templarskog reda (Vitezova Templara)... utemeljen je i tzv. Weisheuptov red "Perfectabilisa", poznatijeg nam pod nazivom "Iluminati".
Kraj opaske.
Međutim, na kraju priče Križarskih ratova, CIJELE, sve dinastičke linije starog bizanta su ostale poražene što od "kršćansko"(-križarsko)-muslimanskih (i inih) revolucionara tj. osiljenih dinastičkih klika (na početku spomenuta tajna društva poput Fatimita, Asasina...) - što od i, može biti "susjednih miševa i mačaka" koji su svi uočili svoj moment. Ti bivši vlasnici "templarskih blaga" (tj. starobizantska aristokracija) su krenuli u izbjeg (za svojim blagom)... Svak za svojim, neki negdje... jedni u Europu. Ali, našli su da im je trebalo nekoliko generacija, da ne kažemo STOLJEĆA da skupe i organiziraju sredstva i ljudstvo za obnovu svog aristokratskog utjecaja. Ispriječila im se prvo rekonstitucionalizacija koju sam ja prozvala Bizant II - Velika Tartarija.
RKC je sad već strogo, a nakon pada Bizantskog središta i svakako otvoreno do 1798. držala stvar u svojim rukama. (To što je papinstvo još uvijek neko vrijeme ostalo namjesništvo, nije ovdje bitno.) Nakon tog potpunog pada Bizanta (JEDINSTVENOG Rimskog carstva, a NE tek "istočnog" dijela Rimskog carstva kako tvrdi mejnstrim povijest) u Križarskim ratovima... što je sve skupa trajalo nekoliko stoljeća stalnih previranja, uspjela se ipak ustoličiti nova dinastička struja, tamo daleko, na sjeveroistoku... Ona, rekao bi Fomenko "prava" koja je i pozvala u pomoć križare. Ista ta nije bila izbjegla u Europu, već u Rusiju. I odande je uspjela povratiti mnoge mnoge teritorije, pod novim nazivom... kroz ono što je povijest upamtila kao "Invaziju Mongola", a što danas jutuberi prozivaju "Velikom Tartarijom". Fomenkovo Carstvo Hordi (ruskih stepa). Prenešeni su ranije detalji života njihovog cara Ivana kalifa i njegovo osnivanje Vatikana... pa nećemo ponavljati.
I u jednom momentu zapadne struje bizantske aristokracije koje su bile izbjegle u Europu, tj. njihovi potomci su uočili svoj moment i - okrenuli se ruskom području (sve to, iako ne decidirano riječima ovih postova, opisuje do u (zamorno tehničke) detalje Fomenko). Uz pomoć rkc, preuzeta je Rusija od Hordi (navodno oslobođena od "invazije kosookih Mongola" - glupost nad glupostima, dogodilo se nikad, dokazuje Fomenko naime), ustoličeni su u Rusiji Romanovi, i Tartarija je ... pala.
Uslijedio je period učvršćivanja svih tih novih osamostaljenih političkih utjecaja među (jednako tako novim) plemstvom Evrope - svih naroda, knežija, kraljevina itd (narodi, nacije, države ovdje, u ta doba (još) NE postoje, ne ovako kako ih danas smatramo! ni blizu tako). Ali sve su to relativno NOVA zbivanja, povijesno gledano... tamo negdje od 17.st. naovamo...
Ako su se križarski ratovi vodili za Bizant i Carigrad - kako predlaže Fomenko - zaista neke nama misteriozne stvari iz znane povijesti postaju puno manje misteriozne!? Templari ("oci" [ ili jedni od "otaca", s obzirom na rasprostranjenost infiltracija ] kasnijih Iluminata - Perfektabilisa), koji su očito dobili obećanja bar nekih od linija bizantskog plemstva i aristokracije s gomilama kovčega i vjerodajnicama za buduću moć.
Uglavnom, tamo negdje početkom 17.st. preuzela je konačno ta jedna neka struja te bizantske aristokracija koja je bila izbjegla na Zapad ranije, vlast u svoje ruke tamo u Rusiji. Ako su imali ikakvih pretenzija (a jesu jedno kraće vrijeme) naslijediti sam tron Velike Tartarije (Carstva Hordi), brzo su se drugi utjecaji pobrinuli da ih liše takvih snova... Ta struja bizantske aristokracije se doslovce odselila iz Evrope, ostavljajući za sobom pristaše, povjerenike i tzv. "templare" ().
U jednom momentu, zna čak i mejnstrim povijest, kad je rkc zabranila Jezuite (službeno i formalno), isti su našli utočište u Romanovskoj Rusiji.
Učvrstivši tamo na istoku svoj položaj, ta bizantska aristokracija (linija koja je izbjegla ranije u Europu, a nije isključeno da ih je bilo i više, pa su se keckale kroz povijest) se okrenula natrag svojim prijateljima na Zapadu - osnovano je društvo Perfektibilisa (Iluminati) - uz startni blagoslov Alumbradosa (koji nikad nisu izgubili niti tu iz svojih ruku) i financijama te bizantske aristokracije (iz svih ili tko zna kojih skupnih izvora).... i tako dalje i tako dalje... već smo došli i do kraja 18.st. ...
Povijest bješe sve samo ne nekakva idilična utopija sa "strujom dostupnom svima".
...
Etogac. To bi bila u (poprilično) kratkim (svakako puno kraće od materijala u svim tim knjigama i dokumentarcima) crtama - povijest HMS-a, bar tog jednog njegovog dijela... Koliko to ikome išta znači, i koliko je ičemu za vjerovati...
Čini se da možda i HMS sam ne bi bilo naodmet preimenovati u Human
Manipulation System.
(
kraj serijala)