Citat:
Pikuc: Da razjasnimo ovo oko ličnosti.
Teško da išta od ovoga možemo istinski “razjasniti” jer kod tebe taj pojam podrazumijeva projiciranje svojih subjektivnih ubjeđenja na realnost, uz istovremeno očekivanje od drugih da ih usvoje!?
Citat:
Ličnost čoveka je sklop osobina, motivi, namere, ciljevi, ponašanje.
To definiše ličnost čoveka, sve ličnosti su različite.
Mor’ bit’ bidne al’ ne mora da znači, što bi reko Mujo. To bi zavisilo odakle ličnost povlači definiciju same sebe a njena osnovna karakteristika je subjektivnost i razmišljanje na bazi – šta je babi milo, to joj se i snilo (ili tzv. “wishful thinking”). Uz to je uveliko podložna i kondicioniranju (mentalnom programiranju) izvana. Obično ima tendenciju da usvaja (dez)informacije iz vanjskih izvora ukoliko ih smatra kredibilnim a onda ih ugrađuje u “svoja” vjerovanja ili svjetonazore i plasira unaokolo u činjeničnom obliku. Istovremno, ona je
ekspert i za laganje same sebe (pa tako i drugih.) Tu bi takođe spadala i njena sklonost ka –
“kontejnerizaciji”. Međutim, čak i pored svega toga, neki smatraju da je ličnost moguće razviti do tog stepena da ona uvidi svoju lažnu prirodu i poveže se sa Istinskim dijelom bića?! Međutim, i to bi bila samo jedna teoretska mogućnost za koju trenutno ne možemo znati da li je ona istinita, isto kao što ne možemo znati da li su istinite informacije kojima ti barataš. Ono čega možemo biti svjesni, to su razne mogućnosti a vjerovanje u samo jednu od njih, bez mogućnosti provjere, obično ne pije vode u objektivnoj realnosti kojoj mi kao ličnosti – ne pripadamo. Tako se samo možemo varakati, ‘vako il’ ‘nako.
Citat:
Ličnost je od duše.
Ajde?! A kako ti to znaš? Jesi li to čuo iz nekog kredibilnog izvora ili si sam nadošao na tu “činjenicu”? Naravno, ako je ona “od duše” onda to mora biti nešto dobro jer nijedna ličnost, bez obzira na to što ona istinski ne poznaje dušu i njene osobine, dobro “zna” u svom dualnom poimanju realnosti/iluzije da duša podrazumijeva jedan - pozitivan pojam.
Citat:
UM Jednoga je takodje ličnost jer sve gore pobrojano definiše i njega. Njegove sve osobine ličnosti su u ovome, Ljubavi i Zakonu i on je živa ličnost poput ljudske jer teži da očuva i bude ono što Jeste Ljubav, i Zakoni ga prave takvim, cuvaju.On se čisti od onoga što ga čini da ne bude takvim, što remeti njegovo stanje da tako kažem. To ovde nazivaju žetva.
Čuj!?! Ako ništa, lijepa mentalna gimnastika ličnosti!? Doduše, stvar je sasvim moguća što znamo na osnovu one Mujine izreke: “Sve je moguće, osim drvenog šporeta” (a ovdje se definitivno ne radi o drvenom šporetu). Međutim, neka osnovna svjesnost bi kod čovjeka uključivala i svjesnost o postojanju i drugih mogućnosti. Nadalje, osnovna svjesnost kod čovjeka bi mu omogućila da u samom sebi bar pokuša da razgraniči vjerovanja od znanja, pa kad uz pomoć jedne poštene introspekcije uvidi da većina onoga čime barata spada u vjerovanja, koja su sama po sebi subjektivne prirode, onda će on biti mnogo oprezniji kad zausti nešto da kaže.
Citat:
Um Jednoga nije duša ali moglo bi se reći da sve unutar njega što ga zapravo i pokreće jeste duša ili duše ili grupa duša sve te želje, namere i ciljevi.
Dakle, “um jednoga nije duša, on je takođe ličnost a ličnost je od duše”…?!?#@$#&*@#(%*”... pa, dobro, može i to jer kad su projekcije ličnosti u pitanju – sve je moguće.
(He, he, ovdje se može steći utisak da bi „Um Jednote“ nekako da se asocira s dušom ali ne može jer duša podrazumijeva i posjedovanje nekih dubljih osjećaja kao što su savijest i humanost koji istovremeno isključuju i mogućnost manipulacije a ovaj ne može bez toga prosperirati. Odatle mora da kompenzira stvar puneći usta pojmom „ljubav“ dok pojmove savijest i humanost, nekim „slučajem“ ne upotrebljava preko svojih bot-ova, specijaliziranih za njegovu promociju. Čini se da ta „maska ljudskosti“ polako spada s njegovog lica u ovim „vremenima otkrovenja“, mada ne biblijskim, nego istinskim.)
Citat:
Ta ličnost ljudska je ključna u "povezivanju" sa Umom Jednoga.
To bi možda zavisilo od toga, odakle se stvar posmatra jer postoje i –
druge mogućnosti.
Citat:
Jer on se obraća preko nje svemu što je u "njemu".
Tragedija ljudskih ličnosti je taj što ne mogu razumeti obraćanje, to je kao da dva čoveka pričaju na dva različita jezika.
Ako čovek teži biti savršena ličnost čuće i videće Um Jednoga kako mu se obraća svugde oko njega i vodice ga sebi.
Isto tako, možda postoji i mogućnost da se čovjek osamostali, postane nezavisan i oslobodi od “Uma Jednoga” koji može podrazumijevati i jednu AI-vještačku inteligenciju, kako to tvrde neki izvori a među kojima i –
ovaj!? Naravno, za malo svjesnijeg čovjeka, NIŠTA ne bi išlo “na povjerenje”, nego bi on sam trebao ispitati koliko god može one informacije koje bi za njega bile bitne, ukoliko bi one bile istinite.
Citat:
Jer kao što sam ti rekao Um ne želi da čovek pati već da mu se prepusti da ga on vodi da čovek postane ono što je On, ljubav.
Ovdje bi stvar moglo da komplikuje to što i
psihopate imaju um ali kako se čini, nemaju dušu?! Naravno, sve bi to bilo u redu da nemaju i nagon da vode druge za sobom i da im nameću svoje deluzije, kako bi ih kontrolisali?! Na primjer, prema nekim mojim ličnim opservacijama (dakle, takođe subjektivno), smatram da onaj koji uspije da upozna i razumije jednog našeg klasičnog psihopatu, istovremeno će razumjeti i “Um jednoga,” u “mikrokosmičkom” smislu!?
Ali, dobro je da si ovdje uposlio i čarobnu riječ – “ljubav” jer stvar odmah postaje “prihvatljivija”. Nego, pošto ti “znaš” šta “Um” želi ili ne želi (valjda si dobio te informacije iz “prve ruke”?!), de ti meni reci, imam li ja pravo da mu poručim: “Nemoj mene, matere ti!” ili nešto kulturnije kao npr.: “Odjebi od mene zajedno sa svojom ‘ljubavlju’!”? Ili to po onim njegovim zakonima… nije dozvoljeno?!
Citat:
Kao što sam rekao Um ima naum da pogleda u samoga sebe jer on nema u šta drugo da gleda do u sebe, on nema šta drugo da voli do sebe, jer On je Ljubav.
Svaka čast! Znači, ukoliko nas ne zavara ono veliko početno slovo na pojmu “ljubav”, on bi bio samo emocija koja se nalazi na suprotnom kraju emotivne skale, tj. nasuprot mržnji, koja naravno, nipošto ne može imati ništa zajedničko s “Umom Jednoga”. (U praksi se može primjetiti da je ona bezuslovna ljubav izvan domašaja tog istog “Uma”.)
Citat:
Neko će reći da je takav Um Jednoga samoljubljiv možda, ali nije, već savršen. Njemu ne treba drugi Um da bi našao svoj smisao, mir . On se ne dokazuje nikome, jer mu drugi ne treba, Njegova Ljubav kao stanje mira je dokaz Njegovog savršenstva i večnog postojanja.
To bi bila dobra vijest jer u jednom takvom slučaju – mi mu ne bi bili potrebni, pa tako ni neke “žetve” i lijepo bi nas mogao ostaviti na miru?!
Citat:
I da zaista je moguće, stvoriti carstvo Ljubavi unutar njega.
Da Um Jednoga živi u telu i otkriva sebe samoga u beskonačnost i večnost.Da čovek postane On.
I ne postoji kraj otkrivanju onoga što on Jeste.
Neko će reći pa to je zatvor.
To je radost dragi moji, život u večitoj radosti otkrivanja i življenja ljubavi bez patnje.Večitog radjanja.
Zaista se nadam da “stvaranje carstva ljubavi unutar njega” i “radost” koja ide uz sve to, nisu obavezni za sviju nas?! Kao se čini, isti taj izvor nam je poručio preko nekih “svetih knjiga”: “Služite mi sa strahom i radujte mi se s trepetom”. U svakom slučaju, ko voli, nek’ izvoli, ali – bez mene.
Citat:
I mi smo pozvani da otkrivanjem sebe otkrivamo Njega koji nas vodi u večita radjanja i beskrajno carstvo onoga što on Jeste.
Tome nema kraj jer kraj onoga što On Jeste ne postoji!
Jel’ i to on reko, lično?! Ili je to samo tvoje mišljenje, bazirano na… vjerovanjima?! Nadam se ni da ono “otkrivanje njega” nije obavezno za sviju nas jer mi se čini da sam ga ja sasvim dovoljno otkrio, tako da više nemam namjeru gubiti vrijeme na to. Uostalom, bilo bi sasvim pošteno to da ga otkriva ko hoće ali da to ne bude obavezno za sve nas. Dosta je bilo, brate!? Kakvo je vrijeme došlo, još malo, pa se od duhovnjačkih proseravanja inspirisanih “odozgo” tj. od strane “Uma Jednoga”/ličnosti/AI ili… čega god, neće moći disat!?
…