promatrač je napisao/la:
Ne znam, objasni mi ako možeš.
Nitko nema sjećanja od prije, ili bilo kako van ovog vremena za koje nekako zna da su od prije? Ne nužno za ovaj način postojanja.
A dao sam zakletvu drugu Titu pa ko da i nisam jer su se ti okviri porušili. Čudoređa pojedinaca, okviri, ideologije dođu i prođu. U Kastanedinim knjigama nema nikakvih zakletvi, samo određenih ponuđenih interpretacija pravila. Kome su data, za te ljude i vrijeme su i bila, a dalje ko zna? Zakletve nečijem čudoređu?
Evo i ja sam dala zakletvu drugu Titu i to dva puta, a prvi put sam obećala da ću biti iskren i odan drug, da ču biti iskrena i govoriti samo sitinu, odan drug, da ću poštvati roditelje i starije, pisati zadaću i svašta još ..sad se ne mogu sjetiti ali sjetit ću se....
Sjećanja od prije rođenja, sjećanja i prenatalnog razvoja su zabilježena u praksi psihologa, pomoću tih sjećanja su ljudi rješavali svoje bolesti pa se može tvrditi da takva sjećanja imaju smisla pošto su imala mjerljivu posljedicu.
Do tih sjećanja se ne dolazi ni na jedan način kako ste tu opisivali, do njih se dolaz"slučajno", ona su kao nuspojava rješavanja bolova i većih životnih problema kad se traži uzrok i kad se istražuje povijest problema. Neke od tih priča su provjeravane, i nađeni su dokazi da osoba nikako drugačije nije mogla dobiti informaciju nego iz sjećanja o događajima prije njezinog rođenja. Na isti način dolazi se do sjećanja iz prošlih života. Takva su sjećanja dokumentirana. Za period prije ovog vremena , dalekouprošlost koja nije dokumentirana, nalazi se da su sjećanja međusobno slična, različiti ljudi na različitim stranama svijeta u viziji su vidjeli istu stvar i pričaju skoro istu priču, pa se po učestalosti pojavljivanja zaključuje da ima osnova da se pojava uzme kao moguća, a neki vjeruju da je realna.