https://www.matrixblogger.de/aus-dem-ar ... -penumbra/ Prevod tog dozivljaja u labirintu polu sjena...Prevedeno sa Google prevodom...
"Kad sam počeo lucidno sanjati, pokušavao sam iznova i iznova postati još lucidniji i vještiji u ovoj izvanrednoj sposobnosti. Jedno od najintenzivnijih i najgenijalnijih iskustava koje sam doživio kad sam otkrio labirint Penumbre. Nevjerojatan je i fascinantan osjećaj uroniti u ovaj svijet. Ovo je čudna i objektivna stvarnost, koja je tako reći najbliža koja se može postići sanjanjem. Izgrađen je poput ogromne košnice i baš kao što pčele skupljaju med, tamošnji stanovnici sakupljaju čistu energiju. To u najvećoj mjeri možete osjetiti kad uđete u labirint. Prvi put kad sam došao u kontakt s tim labirintom, to je bilo ...
subota, 23. lipnja 1990
Legao sam u subotu popodne. U prethodnim danima iznenađujuće sam uspio tri puta postati lucidan prethodnih noći. Ovo mi je donijelo puno vrlo uzbudljivih iskustava i puno energije iz snova. Rijetko sam se osjećao tako energično i razmišljao sam o tome za što bih tu energiju mogao koristiti u svakodnevnom životu.
Ali bio sam zdrav, novac mi nije bio važan i nisam se mogao žaliti zbog ljubavi. Dakle, u to vrijeme nisam ništa želio. Tako da nisam mogao smisliti ništa, pa sam odlučio prikupljenu energiju što duže zadržati u sebi kako bih je iskoristio za daljnja lucidna iskustva iz snova. Danas poslijepodne osjećao sam se sjajnije i odlučnije nego ikad da imam još jedno lucidno iskustvo snova. Zatvorio sam rolete, legao u krevet, strpao par ušnih čepova u uši i koncentrirao se na brojne točkice koje su plesale uokolo mojih zatvorenih kapaka i istovremeno slušao moju struju svijesti. Odmah sam osjetio lakoću i fleksibilnost svoje svijesti zbog već prikupljene energije. Misli mi nisu lebdjele ili me nije odvraćao niti jedan tok misli, ali koncentracija i namjera bili su mi oštri kao britva. Kad sam u nekom trenutku meditacije osjetio da mi misli počinju pomalo lutati, svaki put sam se beskompromisno sabrao.
Moja volja za napuštanjem tijela bila je toliko snažna zbog energije koju sam do sada prikupio da bi moglo razviti punu snagu bez potrebe za velikom tehnikom.
Odjednom mi se, iznenada, pred očima otvorio nekakav tunel. Izgledao je poput crijeva i zasjao je zlatnom bojom. Sljedeći trenutak sam nevjerojatnom brzinom pucao iz svog tijela! Prije nego što sam uopće mogao shvatiti što se ovdje događa, projurio sam kroz veliki, zlatni tunel. Bio je možda promjera oko 10-20 metara. Nakon svakih 20 metara iznova sam iznova vidio odjele ili udubine u ovom tunelu.
Čitava atmosfera bila je statički nabijena, kao da letim kroz kabel za napajanje. Sve je oko mene pucketalo i cvrčalo. Osjetio sam višak energije koja mi je napunila sve baterije. Bilo je to opojno i apsolutno fascinantno u isto vrijeme! Bio je to potpuno čudan svijet, neshvatljiv i za mene potpuna misterija. Osjećao sam se poput Kolumba koji je otkrio novu zemlju. Međutim, ovo definitivno nije svijet koji je stvorio čovjek, a još manje se ovdje mogao očekivati!
Zapravo, tada sam se želio obratiti svom astralnom tijelu, jer sam pretpostavljao da sam u njemu, ali morao sam otkriti da ono ne odgovara na moj zahtjev. Nisam mogao razgovarati sa svojim astralnim tijelom.
Bilo mi je nemoguće! Pokušavao sam iznova i iznova dok sam jurio u sljedeći tunel. Što god da sam učinio, astralno tijelo nije reagiralo. Odjednom sam u svojoj glavi začuo hladan ženski glas, koji me izravno podsjetio na najavu u robnoj kući: „Upozorenje! Instanca 004 nažalost nije dostupna! " To je bilo krajnje čudno jer u početku nisam mogao zamisliti koja je instanca 004 mogla biti. Tada mi je palo na pamet da sam vodio nekoliko dnevnika iz snova, a četvrta od tih knjiga je ona u kojoj sam napisao sva svoja iskustva izvan tijela.
Čak sam ih i nabrojio. Je li glas ove žene značio da se ne mogu prebaciti na astralno tijelo ovdje u ovom labirintu zlatnih tunela? U svakom slučaju nisam mogao shvatiti što govori. U svakom slučaju, ovaj je glas pripadao osobi koja je bila s moje lijeve strane i pratila me. I dok smo nastavili letjeti, osjetio sam nevjerojatan porast svoje psihičke energije. Niti deset astralnih putovanja u jednoj noći nije moglo proizvesti toliko energije koliko ovaj lov kroz ovaj labirintni sustav. Doslovno sam osjetio kako ta energija struji cijelim mojim bićem i odjednom mi se sve učinilo mogućim! Bio je to stvarno uzbudljiv i predivan osjećaj. Suputnica je još uvijek bila uz mene i počeo sam se brinuti. Pokušaji da se probudim propadaju.
Čim sam mislio mentalno kontaktirati svoje fizičko tijelo, bilo je nedostupno. Dakle, postojala je samo jedna mogućnost za mene, naime pronaći izlaz iz ovog labirinta!
Stoga sam letio kroz brojne tunele, od kojih je jedan izgledao poput drugog. Uvijek su postojale krivulje u koje sam ulijetao, a zatim se opet popelo, pa spustilo. Ponekad sam na zidovima vidio i zlatna slova.
Napisani su fontom koji mi je bio nepoznat i činio mi se poput glifa. Prevladala me nevjerojatno intenzivna fascinacija jer se sve činilo tako zanimljivim i uzbudljivim. Otkrio sam kako razmišljam o istraživanju ovih tunela i saznanju o čemu se radi u ovom čudnom svijetu. Da, točno, bio je to svijet, to sam mogao jasno osjetiti. To je moralo biti ogromno.
Na trenutak sam stekao dojam da ovdje postoje bića koja su neprestano skupljala energiju, poput ogromne benzinske pumpe. U meni su nastale asocijacije na košnicu. Kao da stanovnici ovoga svijeta skupljaju energiju, kao da je to čisti med. Nigdje nije bilo samo pčelara. Osjetio sam ženu kraj sebe, ali činilo se da je trenutno šutjela. U nekom trenutku, ono što se činilo satima, tražeći izlaz, napokon sam ga otkrio! Odjednom je jedan od tunela završio i doslovno sam pucao iz njega. Prvo sam primijetio veliku livadu, ogradu, a zatim i stambenu zgradu.
Bio je mrak i mogao sam samo nejasno sve vidjeti. Sada sam se ponovno pokušao obratiti svom fizičkom tijelu i ono je odmah reagiralo! Nekoliko sekundi kasnije vratio sam se u krevet. Nakon osjećaja kao da sam uspio napustiti ovaj labirint! Kad sam ustao u svom krevetu i ustao, otvorio rolete i pogledao kroz prozor, imao sam nevjerojatnu, jasnu percepciju kao nikada u životu! Sve je bilo tako jasno i oštro.
Stvarnost se činila fluidnom, pomalo nestabilnom, ali unatoč tome sigurnom i ne iritantnom. Moje samopouzdanje bilo je toliko jako da sam se jedva prepoznao. Također sam u sebi osjetio energiju koja je bila toliko intenzivna da nisam mogao ne hodati gore-dolje po sobi u svom stanu. Ruke su mi se činile kao da drže nevjerojatnu snagu i energiju s kojima mogu raditi sve što želim. Bio sam gotovo siguran da bih, da sam samo pokušao, mogao za tren iščupati drveće. To je bio nezaboravan trenutak i ujedno nezaboravno iskustvo.
Nekoliko sam se puta pokušao vratiti u ovo stanje, ali jednostavno nisam mogao. Mislio sam da je cijela stvar lucidan san posebne vrste, ali jednostavno nisam mogao objasniti o čemu se radi u ovom tunelskom labirintu. Kroz kontakte iz snova uspio sam doznati da se zove labirint Penumbra postaje. Objektivno postojeći svijet snova, prvi koji postoji izvan svih ljudskih snova. O tome sam saznao tek četiri godine kasnije, jer sam gotovo isto iskustvo pročitao u knjizi Carlosa Castanede pod naslovom "Umijeće sanjanja".
Castaneda je također opisao ovaj labirint sa svojim zlatnim tunelima, likovima i pucketavom i jasno uočljivom energijom. Po njemu su na ovom svijetu živjela takozvana anorganska bića. Zapečatili su svoj svijet kako ne bi ušao nitko u koga nisu pozvali.
Koliko je znao, takav su poziv dobili samo preko izviđača. To su energetski nabijeni predmeti ili životinje koje pokušavaju privući pažnju sanjara. Ako ih otkrije, može ih slijediti i oni ga vode u labirint.
Kad je tamo, vode ga okolo i daje mu se ponuda da radi za nju na ovom svijetu. Zauzvrat prima ogromne količine energije i ondje može živjeti mnogo milijuna godina. Castaneda je opisao kako je bio fasciniran ovim svijetom i mogao sam apsolutno suosjećati s njim. Zbunila me jedino izjava da na ovaj svijet mogu doći samo oni koje je izviđač pozvao. Međutim, nije me pozvao nijedan izviđač. Upravo sam uspio prodrijeti u ovaj svijet tunela. Također sam mogao ponovno napustiti ovaj svijet nakon što sam otkrio izlaz. To je u suprotnosti s iskustvom koje je Castaneda opisao u svojoj knjizi. To me navelo da vjerujem da je moje iskustvo moglo biti uspomena, tj. da sam možda već davno bio u ovom labirintu, ali tek sada sam se toga sjetio. Pa sam možda preskočio sekvence u kojima sam upoznao izviđača i kako sam točno izašao odatle. Nažalost, do danas zapravo nisam uspio riješiti ovo proturječje.
Nadalje, Castaneda je izvijestio da je nakon svog iskustva u labirintu u svojoj glavi neprestano mogao čuti veleposlanika iz snova koji ga je, mimo tog iskustva, čak savjetovao u svakodnevnom životu kako najbolje uštedjeti energiju. S ovom ušteđenom energijom mogao bi se tada puno lakše vratiti u labirint ili lakše postići svoje osobne ciljeve.
U mom sam slučaju ambasadora iz snova doživljavao kao cool ženu, ali samo unutar labirinta. U svakodnevnom životu uopće nisam mogao čuti njezin glas.
Moram priznati da sam se čak nekoliko puta pokušao obratiti veleposlaniku iz snova u svojoj glavi, ali nije bilo odgovora. Kao rezultat, bilo je podosta proturječnosti ili odstupanja u usporedbi s Castanedinim iskustvom, ali bez obzira na to tada mi je bilo apsolutno zapanjujuće da svoje iskustvo mogu pronaći u njegovoj knjizi i da me iskusio netko drugi za koga sam vjerovao da je to bio samo "moj" osobni, lucidni san.
Tako sam zapravo uspio posjetiti daleki svijet snova koji je postojao objektivno i u koji su mogli i mogli ulaziti i drugi sanjari. I upravo je tu glavna prepreka u ovom iskustvu: To je neovisno postojeća stvarnost koju svaki sanjar može posjetiti, napuniti se nevjerojatnim količinama energije i vratiti se u svakodnevni život!
S takvom energijom moguće je sve što gotovo možete zamisliti. Olakšava i zaigrava stvaranje vlastite stvarnosti onakvom kakvom želite. Ovu energiju možete unijeti u svoje djelo ili umjetnost kako biste postali još savršeniji i bolji. Također bi trebalo biti moguće upotrijebiti ovu ogromnu energiju za liječenje bolesti ili buđenje parapsiholoških sposobnosti.
Ali do labirinta Penumbre nije lako doći. Postoje čak i opasnosti, barem prema Castanedi, budući da je u svojoj knjizi tvrdio da su ta anorganska bića zainteresirana da tamo zadrže sanjara. Srećom, u ovoj stvarnosti riječ postoji tj. ako sanjar obeća da će tamo ostati, onda i on mora tamo ostati.
Kao što objašnjava Castaneda, riječ je izuzetno važna za ove stanovnike labirinta. Nisu im poznate laži ili lažne pretvaranja. Oni su iskreni i zainteresirani trgovci. Stoga biste trebali biti oprezni što želite kad ste u ovom labirintu. Laž nema snage u umu i tamo ne postoji, pa vam se uvijek vjeruje na riječ. Kad bi netko sam samo iz zabave uzviknuo da želi tamo ostati, tada bi i on ostao tamo. Dakle, definitivno vam se vjeruje na riječ. To je poput pečaćenja pakta.
Ovaj je članak napisao © Matrixblogger.de"