Cago,
mislim da se ne razumijemo kad je u pitanju buđenje u istočno-gnostičkom smislu jer se taj koncept razlikuje od kosmologija koje važe za „ličnost na putu duhovnog razvoja“. Bez obzira na to što je ova tema otvorena prije 13 godina i što su osnovne postavke istočne gnostike iznesene na samom njenom početku, većina diskutanata ju podrazumijeva pod tzv. „duhovnošću“ (s kojom su kao „dobro upoznati“) dok ona u suštini nema veze s tim.
S gnostičkog stanovišta, ličnost se može baviti duhovnošću koliko god hoće ali to nema nikakve veze s buđenjem u gnostičkom smislu koje podrazumijeva njeno povezivanje s Istinskim ja, koje bi bilo predstavnik Istinske svijesti Apsoluta ili Prvog Izvora, te tako i objektivizaciju njene egzistencije. S tim u vezi, tragikomično izgleda kad „ličnost na duhovnom putu“ prosuđuje istočno-gnostičke postavke i tekstove bazirane na njima, bez njihovog osnovnog razumijevanja.
Na primjer, kad je buđenje u pitanju, jedan od glavnih principa istočne gnostike je razvoj pronicljivosti kako bi se prepoznalo - ono šta jeste od onoga što nije. Dakle, minimiziranje ličnog projiciranja u odnosu na percipiranje. Tako, odmah u startu, kod tebe možemo primjetiti – obratno, dakle, potenciranje – projiciranja u odnosu na percipiranje jer da si upošljavao ovo drugo, onda ne bi iznosio ovakve tvrdnje:
Citat:
.. Na odbacivanje licnosti pozivaju Indijski gurui i "bogovi".
Pa onda Galaksija i ti pokupis tu svasta, nisam sve gore procitao. Kao - mi nismo istinski ljudi, vec je to sustina??? Pa covjek je licnost, ime, tijelo, um, srce... sta bi drugo bio?
Kao, licnost je strana instalacija a mi smo sustina. I to govore sve licnosti, same za sebe. Kakva sizofrenija.
(...)Jos jedan razlog Galaksija sto licnost ne treba odbacivati(...)
Ovo su činjenice koje su sasvim vidljive, ukoliko se isključi selektivna percepcija, koja ide ruku pod ruku s ličnim projiciranjem:
Citat:
S druge strane, istočni gnostici su imali drugačiji stav prema kojem bi mi kao Lažna ja ili „strane instalacije“, dakle, mi koji sada ovo čitamo, trebali da se povežemo s Istinskim ja a ne da budemo ignorisani i istjerani napolje. To bi, naravno, za nas bila prihvatljivija opcija, nego - noga u dupe. Znači, povezivanjem s Istinskim ja, mi bi se pretvorili u istinska ljudska bića a to možemo uraditi prepoznavanjem tzv. „B-uticaja“ koji nam dolaze od tog istinskog dijela bića i dejstvovanjem u skladu s njima.
Ovo iznad je bio izvod iz poslednjeg teksta „o Mari“ a takođe se jasno može vidjeti to da je isti koncept prisutan i u većini ostalih tekstova koji su linkovani u prvoj poruci na ovoj stranici, isto kao što je zastupljen i u istočno-gnostičkim izvorima. Dakle, iz aviona bi trebalo biti vidljivo to da odbacivanje ličnosti nisam nikada zagovarao, nego njeno povezivanje s Istinskim ja a to što sam isticao njenu lažnost, bilo bi u skladu s istočnom gnostikom, mojim opservacijama i razumijevanjem te tematike.
Kad se ličnost nađe na putu duhovnog razvoja u vlastitom aranžmanu ili kad prati neke već zacrtane puteve tog tipa, laganje sebe se automatski upošljava do maksimuma i tu će projiciranje uvijek da dominira. A tamo gdje projiciranje dominira, nema ni „b“ od buđenja ljudskog bića. Jedan od primjera ekstreminih slučajeva laganja sebe na temu buđenja sam već poodavno predstavio na primjeru one Maarit, u tekstu
Iz praktične gnostike.
Dakle, „ličnost-na-putu-bez-Istinskog ja“ (doduše ili uz dušu). Sam princip je jednostavan i relativno funkcionalan u ovoj iluziji u odnosu na iluziju, međutim, tu ne dolazi ni do kakvog buđenja u gnostičkom smislu koje podrazumijeva povezivanje-ličnosti-s-Istinskim ja, te tako i objektivizaciju egzistencije (teoretski). O čemu se radi, ličnost formira lični hologram u hologramu, iluziju u iluziji uz pomoć mentalne gimnastike ili „simulacije“ (kako je to Dr Malanga nazivao) što bi obično bio jedan postepen proces. Odatle, duši kao matriksnoj komponenti se obično daje počasno mjesto u skopu zamišljene duhovne kosmologije. Cijela kosmologija će se obavezno zakititi i pojmom „ljubav“, neki će dodavati i „svjetlost“ i neke druge scenske efekte, tako da stvar izgleda privlačnije ili ubjedljivije. (Ko će se to drznuti da dovodi u pitanje dušu, ljubav, svjetlost i ostale pozitivne pojmove?!) Tako to sve može da funkcioniše prilično ubjedljivo jer vanjski hologram ili iluzija, nema prednost nad nečijim unutrašnjim hologramom ili iluzijom, ukoliko je ova relativno „čvrsto“ sklopljena. Odatle, onaj, čija ličnost uspije da napravi relativno „čvrstu“ unutrašnju iluziju, može da verifikuje neke njene aspekte u vanjskoj, te da bude uvjeren da stvar funkcioniše. Usput se maksimalno upošljava projiciranje i selektivna percepcija, kao se ne bi vidjeli oni elementi koji imaju potencijal da naruše sklopljenu sliku/iluziju. Ako se i vide, onda se mehanički ili reaktivno upošljava duvanje na njih kao na vruću čorbu, kao u ovom slučaju, sve s ciljem održavanja integriteta lične iluzije koja je mukotrpno sklapana. Ukoliko takav čovjek naiđe na istočnu gnostiku, on može zagrabiti neke pojmove iz nje i bez njihovog razumijevanja ugraditi ih u svoju sliku/iluziju gdje misli da je to najzgodnije i definisati ih onako kako mu to lično odgovara, isto kao što će kupiti i koristiti i druge duhovne elemente koji su već zastupljeni u zajedničkoj iluziji. S obzirom na to da se u istočnoj gnostici pominju „pragovi“, ti ne samo da si i njih tu ugradio, nego si ih već prešao, tako da će ih vjerovatno kasnije biti još?! He, he, nije slučajno ni to što ne vidiš nikoga pored sebe a pogotovo ispred, nego samo iza!? Isto tako, da je onoj Maarit bila poznata istočnognostička terminologija, ona bi u svoju iluzornu kosmologiju garant ugradila bar 16 pragova (iza sebe, naravno, a nikoga ne bi vidjela iza prvog ili drugog, tako da mi ostali odmah možemo da znamo đe smo u odnosu na nju.) Granice laganja sebe (pa tako i drugih) ne postoje kad su ličnosti u pitanju a one se međusobno razlikuju samo po tome koja je od njih je specijalizarala stvar, koja je magistrirala a koja doktorirala na tom predmetu. Odatle i lijepih laži u iluziji koliko hoćeš. Kad je laganje sebe (pa tako i drugih) u pitanju, tu ličnosti mogu biti kreativne do besvijesti.
Cijela dinamika se obično svodi na interakciju donjih centara ličnosti, gdje intelektualni centar biva glavni arhitekt duhovne kosmologije, motorni centar obično igra ulogu duha a emotivni centar odrađuje ulogu duše. U tom kontekstu, ne dolazi do povezivanja s gornjim centrima Istinskog ja, jer ovaj koji je zamislio i izvodi duhovni šou program ove vrste, već ima sve komponente koje su mu potrebne za njega.
Tako, čovjek može u svojoj duhovnoj kosmologiji zamisliti i preći 3, 6, 16 i više „pragova“ ako barata gnostičkom terminologijom i bujnom maštom, pa se tako osposobiti da vidi sve i svašta, osim onoga što pripada objektivnoj realnosti. Svaki duhovni razvoj u iluziji se svodi na to se ostane u njoj, mada, možda, na nekom njenom „višem“ nivou. Tu je sve moguće („osim drvenog šporeta“, što bi reko Mujo). Međutim, nekako, nijedna od takvih duhovno razvijenih ličnosti ne može da se odrekne jedne poslastice koja je karakteristična za svaku ličnost, bilo koji prag da je prešla ili bilo koji nivo da je dostigla a to je definisanje, uspostavljanje dijagnoza i etiketiranje svakoga, svega i svačega što zamišlja ili joj se nalazi u polju percepcije jer „bože moj, ko će ako neću ja, koja sam to zaslužila, nakon pređenog 3-ćeg praga... dostignutog 6-tog denziteta... osvajanja titule uzvišenog majstora...“!?
Jedino ostaje pitanje, koliko ozbiljno ćemo ju uzimati mi ostali, bez obzira na to koliko ubjedljiva ona bila?!
I na kraju, što se mene lično tiče, do sada nisam primjetio da sam prešao ikakav prag, niti se smatram budnim u gnostičkom smislu, mada, to ne znači da ne mogu bar pisati o tome.
...