Sada je: čet mar 28, 2024 9:58 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 25 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Prije samodestrukcije
PostPostano: uto jan 02, 2018 11:54 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 09, 2017 2:56 pm
Postovi: 12
Priču ću podijeliti u dijelove, kako bi se lakše čitala i bila lakša za svariti i razdvojiti. Ovo je nešto moje lično, i nadam se da mi neko može reći nešto i o meni jer bih volio znati.

Skeptičan sam, jako. Najveći problem je što nemam nikoga iz svoje sredine sa kime mogu otvoreno i direktno popričati o sebi i svojim stvarima. Neki ljudi nemaju želudac za to, neki ne razumiju. Neki ljudi čak to hoće i da zloupotrijebe, što se dešava u većini slučajeva. Moja priča počinje jako rano, i jako sam mlad i sada kada vam pišem ovo. Imam 18 godina. Dugo pratim ovaj i par foruma koji se provlače po internetu. Svjestan sam da se ništa ne dešava slučajno, pa tako i moja ideja da napišem ovo što vam pišem ovde. Pala mi je večeras na pamet. Želim pomoć, savjet, komentar ili bilo šta. Neke lične stvari i situacije ću i izostaviti iz ovog mog ispovjedanja, zato što su previše drugačije i određuju mene kao osobu (Ne bih volio ali neko bi mogao i da poveže sa mojim pravim identitetom).

Pamtim scene iz ranog djetinjstva. Majka mi nije vjerovala kada sam joj pričao da se sjećam slike u kojoj me je vodila za ruku u njoj poznatom gradu i na njoj poznatom mjestu, jer kako kaže imao sam oko 2 godine i nije bilo moguće. To je samo jedan od primjera, a ima ih i mnogo. U prve 3 godine života promijenili smo kao porodica 3 kuće, i 3 oblasti uopšte u 2 različite države. Sjećam se detalja, rasporeda namještaja, lica, sitnica (Kao što je polovičan plastični prekidač od kola na električnom šporetu, boje zidova, itd) jasno kao dan i dan danas. Jako rano sam postao svjestan, što je u mom daljem životu jedan od najvećih darova a u isto vrijeme i najveće zlo što mi se moglo desiti. Djetinjstvo je teško, ne mogu reći da mi je bilo lijepo jer nije. Porodični problemi, bezparica, zamislite kako je kada odrastate kao dijete koje nema uopšte te bezbrige i duha praznične atmosfere ni jednu zimu, jer je zimi uglavnom najteže finansijski bilo, a kada svi ostali oko vas imaju, to su slike koje nikada neću zaboraviti. Iz tog perioda se sjećam da sam se par puta budio paralizovan, ispunjen jako ružnim osjećajem posle nego što opet zaspem i probudim se pokretan iz te paralize. Taj osjećaj je bio unutrašnji, neugodan, nešto nalik na gnusnu sramotu.

Ljubav sam imao, majčinsku, i par godina starijeg brata. Krenuo sam u školu kao i svi moji vršnjaci. Isticao sam se u početku i po umjetničkim sposobnostima, tako i pisanjem, čitanjem, matematičkim operacijama. Moja sreća je bila što sam imao učiteljicu koja je prepoznala to nešto u meni što me je razlikovalo od drugih vršnjaka. Dešava se ta jedna stvar koju ne mogu konkretno da spomenem, jer je vrlo rijetka na mojim prostorima i vjerovatno bi me direktno izdvojila i neko ko čita ovo a da je iz moje sredine bi mogao znati ko sam imenom i prezimenom ako pročita tu jednu stvar koja me karakteriše. Ono što mogu napisati da su vrlo rano uprete sve oči na mene zbog moje kako oni kažu, visoke inteligencije i stepena razvoja. Škola ko škola, za mene nije predstavljala ama nikakav problem niti sam se uopšte posvećivao njoj (Osnovnu školu sam završio odličnim uspjehom bez da sam knjigu i to gradivo koje se učilo držao duže od 30 minuta). Znam da vam ovo sve liči na običnu hvalu o sebi, zaluđeni klinac koji piše gluposti, ali molim Vas nemojte da imate takvo mišljenje o meni.

Za religiju sam se jako rano zainteresovao, za zvijezde, nebo, svemir i sam smisao života. Sjećam se jedne posebne ljetne večeri u mom životu, kada sam osjetio takav nalet energije što kao malo dijete nisam mogao da svarim, to sam osjetio gledajući u jako zvjezdano nebo, mjesec je bio pun. Mogu vam reći da nikad jače u životu nebeska tijela nisu sijala, barem meni. Od tada tražim taj osjećaj ali beznadežno.

Lutam jako dugo vremena, i u svojoj ranoj adolescenciji (12-13god.) sebe sam definisao kao agnostika, odričući se svoje izvorne religije (pravoslavlja). Svjestan sam da su to sve dječije faze, vratio sam se u izvorno jer sam jedino u pravoslavlju osjetio to nešto, što svako definiše na svoj način. Možda je i navika ko zna. Postojanje Boga nikad nisam dovodio u pitanje, jer znam da postoji.

Moj pad se desio nedugo posle toga. Pubertet, društvo, dokazivanje ženskom polu, izlasci, loše navike jedna po jedna. Ne mogu reći za sebe da sam zavisnik i ološ, ali jako sam radoznao čitav život i mogu reći da sam dosta toga probao u životu za mojih osamnaest godina. Sve vrste poroka definitivno. Sada shvatate svu ovu tajnovitost. Ali nekako se borim sa svim tim. Moj definitivni presjek od dječijeg zezanja i klasičnog adolescentskog šepurenja prema ženama i ozbiljnoj priči samodestrukcije se desio prije 3 godine, kada sam pretrpio jak udarac zbog ljubavi. Sa ženama nisam imao nikad problema, 90% njih mi govori da sam najzanimljiviji kojeg znaju, ali ja jednostavno ne trošim energiju na one prazne sa kojima nema onog povezivanja, pred kojima moram birati riječi, a samo sa tom jednom nisam birao. Prijatelji me i nazivaju budalom u dosta slučaja upravo zbog toga, ali šta ćeš. Njoj sam mogao reći sebe, pokazati joj moj mrak a ona je vidjela ljepotu u tom mom mraku; njene riječi. Čovjeka te stvari pogode. Ja sam definitivno siguran da niko od nas nije stvoren po Bogu da pretrpi gubitak saputnika. Različit je bol kada smrt uzme vaše voljene, i kada vaš voljeni prinudno ode i nastavi da živi svoj život kao da ne postojite.

Život mi je u haosu ali još imam tu unutrašnju snagu i ljepotu, ili barem dobro lažem. Nemam smisla, izgubljen sam. Sada kada bi me pitali koji mi je smisao u životu, šta hoću da budem u budućnosti, koji posao hoću da imam, koliko djece, gdje da živim, kakvu fizički ženu, ne bih vam znao reći. Jednostavno sve to mi nije dovoljno i u to sam uvjeren već dugo godina. Tražim nešto više i u ljudima, i u sebi, i u svijetu ali se ubijam i svjesno gasim lošim načinom života. Nije ovo vapaj za pomoć, možda je ovo moja tamna noć duše. I jedino što mi daje snagu i volju je to što mi je od malih nogu život sjeban ne mojom krivicom, pa se nadam da će ovo sve proći i da će izaći sunce. Dosta čitam štiva, dosta toga razumijem, dosta toga znam, o dosta stvari razmišljam. Imam nagle promjene raspoloženja, ne znam bukvalno šta ću od sebe, u jednom trenutku me obuzme neopisiva radost a u drugom depresija, bukvalno tapkam u mjestu a znam kakvi su moji potencijali i šta sve mogu u ovom zemaljskom životu. Ko sam ja, šta sam ja? Znam da nisam poseban, jer je to neispravno i licemjerno prema Bogu i pomisliti, kamo li javno iznositi.

Zanima me da li je iko imao slična iskustva, zanimaju me smjernice, putokazi, vaše priče. Da li ste i vi upali u tu bezličnu apatiju i kako se pokrenuti... Izvinjavam se svima zbog dugačkog teksta, ali vjerujte mi da je ovo preskočeno i skraćeno najviše što je moglo. Mogao bih pisati do sutra, a neke stvari i ne smijem da pišem.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 3:24 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Ovo pišem više za sebe nego za tebe, pa mi nemoj zamjeriti ako ti se ne sviđa. Sve što ti treba za život možeš naučiti iz zadnjeg dana Isusovog života.
1. Osjetljive i nježne duše jedino što mogu je da budu cijeli život svećenici laici. Da cijeli život traže Boga i da im je Bog najvažniji, jer jednostavno drukčije ništa i ne mogu. Da se mole, jer čitanje i proučavanje ukopčava lijevu stranu mozga, ali izgovaranje molitve u molitvenom položaju, klečanje, sklopljene ruke ukopčava desnu stranu mozga.
2. Isus je prao noge učenicima. Tako smo i mi pozvani da rado služimo svima oko sebe. Kad radiš za plaću onda si primoran na rad. Isus poziva ne željeno služenje jedni drugima.
3. Patnja. Ljudska smo bića i svatko od nas pati, zbog ljubavi, novca, bolesti, nepravde itd. Poput Isusa kojeg su tukli, vrijeđali i ubili. Zadnji sati Isusovog života pokazuju patnju svakog čovjeka. Svaki čovjek od rođenja do smrti pati. Nebitno je koliko tko i kako tko. Kad prihvatimo patnju kao nešto normalno od čega ne bježimo i čemu se ne opiremo onda nećemo ni zamjeriti onima koji su nam krivi, koji su nam prouzročili patnju. Rekao je neki svećenik: radosno trpljenje. I to je transcendencija o kojoj maštamo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 1:06 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 09, 2017 2:56 pm
Postovi: 12
Razumijem šta hoćeš reći, da, jako sam i ja osjećajan, i imam veoma izraženu empatiju. Ali isto tako imam mogu reći podvojenu ličnost, u trenucima mogu biti jako dobar, osjećajan, nježan, ali i loš, hladan i opasan po druge kako fizički tako i duhovno. Dosta ljudi u svojoj prošlosti sam povrijedio, i to sve one koje volim.

Da li sve to predstavlja moju unutrašnju borbu između moje duše koja je čista i ega koji sam izgradio zbog svih tih faktora odrastanja, poteškoća, nisam siguran. U jedno sam siguran, u to da nisam loš... Suicidalne misli sam imao, ali sam ih pomoću vjere i čitanja pravoslavnih duhovnih pouka i spisa otklonio i jednostavno shvatio da ne mogu dopustiti sebi da mislim o tome...

Pokušavam sve ovo da gledam kao dar, jer osjećam da se budim jako jako mlad, i hvala Bogu na tome, ali morate da shvatite da mi treba dosta pomoći i savjeta jer je jako lako da skrenem sa puta.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 3:19 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon maj 19, 2014 7:20 pm
Postovi: 89
Lokacija: pao naglavu
Ja bih rekao , sad izvini ako gresim, da ti imas problem sa zavisnosću od droge.
Ako je to onda moras korak po korak, prvo se toga treba resiti.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 3:24 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
To što si rekao važi baš za svakog čovjeka. Ne smijem se ni sjetiti koliko sam ludosti u životu napravila. Nikad ne bi promijenila svoj duhovni put, ono što zovem: potraga za Bogom, a to traje više od 20 godina. U tome nema vremena za samodestrukciju. Svaki dan se otkrivaju novi svjetovi. Duhovnost je zaista korak naprijed, dva natrag, ali ima ljepote u tom otkrivanju.
Otkriješ svoju ludu hrabrost, postojanost u molitvi, usamljen, a opet nisi sam, okretanje nove stranice u životu, suprotstavljanje autoritetu, prihvaćanje onog tko te ne voli, prihvaćanje da su roditelji samo ljudi,biti zahvalan za studen, vrućine, za teškoće itd.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 7:25 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 09, 2017 2:56 pm
Postovi: 12
pedjos je napisao/la:
Ja bih rekao , sad izvini ako gresim, da ti imas problem sa zavisnosću od droge.
Ako je to onda moras korak po korak, prvo se toga treba resiti.


Zaista izgleda tako, ali ne. Povremeni sam konzument marihuane sada i nikada hemiju nisam preferirao duzi period ma da sam probao neke. Jedinu zavisnost koju imam je nikotin, 5 godina već.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 7:38 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
Poslusaj me,
Moli se Bogu,
U sebi, na glas, gde hoces, klececi, lezeci, stojeci, svejedno je, jer Bog gleda u srce iz koga se moli.
Boze moj pomozi mi da nadjem put svoj ka tebi.
Boze moj pokazi mi put tvoj za mene.
Bogu se moli ko da je tvoj samo!
I ono sto mu se poveris ostaje medju vama, i ono sto on tebi pokaze ostaje medju vama.
Zivot sa Bogom je tajna, ljubav koja se ljubomorno cuva.
I dok god tu tajnu covek krije on sve vise Boga vidi svuda i smeje se svemu, ne podsmeva vec smeje, jer svet je kao dvorska luda!
Bog je otkriven svakome coveku ko sto je svaki covek otkriven pred njim.
No covek nije u stanju videti tu Boziju pomoc i utehu zbog srca svoga.

Zapamti sta cu ti reci,
Bog ne zeli da covek pati vec zeli da covek bude kao on.
Bog leci coveka,
I onaj covek sto se preda volji njegovoj ide ka njemu.

I jos ovo ti zelim reci,
Ako nesto imas reci kome, ukazati na gresku ili nepravdu reci mu dok stojis pred njim.
Ako njemu ne kazes to onda to zadrzi za sebe i nikome ne prepricavaj.
Onaj koji hoda sa Bogom je vruc ili hladan!

Najtezi je onaj prvi svesni korak sa Bogom uciniti.
Kada ga razumes, osetis culima tada se radja neunistiva vera kroz njegovo otkrivanje.
Ali i strah,
Strah da ne izgubis taj korak sa njim.
I jos ovo da znas,
Bez straha nema hodanja sa Bogom.
Jer onaj koji zeli hodati sa Bogom on ide njemu nalikovati a Bog nije osvetoljubiv i ne pravi zamke, Bog se ne podsmeva!
Strah od sebe samoga.

Ziv bio!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 8:12 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 09, 2017 2:56 pm
Postovi: 12
Hvala Ti na ovome, jako, jako ti hvala. A dodao bih još pedjosu, iako vjerujem iz najbolje namjere, da bolje da prećuti ako ne razumije ono o čemu se piše.

Lako je Bogu za one koji su na pravom putu, koji hodaju i koračaju Njegovim stazama. Govoriš mi da se riješim toga i onda tek mogu da razmišljam o duhovnom napretku, kao da Bog ne gleda i ne voli nas ovakve kakvi smo, pomalo strani, izgubljeni... A upravo ne znaš da je taj proces rješavanja toga svega nečistog ustvari taj duhovni napredak, jer, ko se ne izgubi, nikada se i ne nađe. Izvini i ti ako ja griješim, ali sam tvoje riječi tako protumačio.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 8:18 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Tko se ne izgubi nikada se i ne nađe. Mogla bi se složiti.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 8:21 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet dec 02, 2011 7:28 am
Postovi: 529
Pikuc koristi neke riječi, ja neke druge riječi, a koliko su te riječi dio nas samo mi znamo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 9:23 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 09, 2017 2:56 pm
Postovi: 12
Jako je teško nama mladima da se duhovno razvijemo, da. Vjerovatno dosta teže nego starijim generacijama, 70 i 80 godištima. Novo doba je počelo. O tome se priča na sve strane, ali mali broj shvata da se zlo sije već više od dvije dekade na našim prostorima, intenzivno... Nikada nije bilo gore po pitanju morala, vrijednosti i izopačenosti u istoriji, koliko je ja poznajem, a poznajem.

Kažu da služimo drugima, ubogima i bolesnima, ali ljudi previše se zatvaraju u sebe i previše su zaokupljeni svojim kako duhovnim tako i materijalnim napretkom i ne shvataju da smo u novom dobu upravo ti bolesni i ubogi mi mladi, vaša djeca, djeca vaših komšija i poznanika.

Neki mogu da me demantuju i kažu da je do vaspitanja, ali reći ću vam ja, jer hodam među takvima, da je 90% omladine zatrovano svim i svačim, i oni iz ''dobrih'' kuća. Ako nije narkoticima onda jeste alkoholom, modernom muzikom, trendovima, ženski ego je prenapuhan zbog instagrama, fejsbuka i kojekakvih pizdarija, mladi momci da bi sve to ispratili jer svi mi zdravi i normalni u tom dobu želimo da se pokažemo i dokažemo među ženama, rade svašta, jer se ti izlasci i te žene neće same platiti. Ja sam shvatio da u tome nema poente i nema ničega, bio sam tu i vidio sam da nema ništa za mene, ali većina nastavlja. Već imate generacije kompletnih idiota, a vidjećemo se za dvadeset godina ako uopšte budemo i imali svoje države.

Zanimljiva priča će me pratiti čitavog života, koju prepričavam meni dragim ljudima i koju sam vrlo mlad čuo, uglavnom, dešavala se 80ih godina prošlog vijeka, na žurkama tadašnje kreme Beograda, heroin se dijelio besplatno. Postavilo se pitanje zašto? Jedan od tih što su dijelili je dao kratak ali jasan odgovor - da bi se najlakše uništila jedna država najbitnije je zatrovati njenu omladinu. I ode vam Juga poslije nekoliko godina :lol:

A dokle ćemo mi svi zajedno ovako?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sri jan 03, 2018 9:24 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub maj 06, 2017 8:59 pm
Postovi: 96
I ovo da znas,
Kao sto se Bog tebi otkrije tako se Bog kroz tebe drugima otkriva.
Jer onaj koji koraca sa Bogom kroz njega isijava Bozija radost i postaje svetlost ljudima oko sebe onim sto on jeste.
I znaj da je mrak veliki i da se svetlost cuva budnoscu.
I da sluziti Bogu znaci cuvati Boziju svetlost u sebi budnoscu svojom.
Biti budan znaci zastititi druge od sebe i sebe od drugih.
Cuvati svetlost svoju.
Svetlost se ne predstavlja ona jeste, ona se ne nadima ona jeste, jer sve to je gasi.

Reci cu ti, cutanje je zlato ali coveku je Bog dao da govori!
Kao sto je od reci postalo tako i od covecijih reci postaje.
Covek kada govori bira kako ce da govori jer govori sa namerom.
A Bog ima dobre namere.
I znaj da je Bozija sveprisutnost kroz Duh njegov.
Tamo gde je vise Duha njegovog tu Bog govori tebi da ga cujes kroz reci ljudske.
Jer Bozije reci su poput stakla, onaj koji nadje svoj odraz u njima one ga miluju, tese i daju nadu, a za onoga koji baci kamen na njih one postaju ostrice stakla koje rezu.

I ovo da znas,
Zahvalnost za svaki Boziji dan.
Za svaki osmeh, lepu rec, suncan dan, svaki obrok, pesmu ptice, za svaku primljenu utehu Boziju.
Jer zahvalnost u lakoci zivota cini da ne zaboravimo slabosti svoje i bespomocnost svoju.
Kao sto molitva u teskoci cini da ucvrstimo veru svoju u Boga koji pomaze i izbavlja.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: čet jan 04, 2018 10:19 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon maj 19, 2014 7:20 pm
Postovi: 89
Lokacija: pao naglavu
tamna_zvijezda je napisao/la:
Hvala Ti na ovome, jako, jako ti hvala. A dodao bih još pedjosu, iako vjerujem iz najbolje namjere, da bolje da prećuti ako ne razumije ono o čemu se piše.

Lako je Bogu za one koji su na pravom putu, koji hodaju i koračaju Njegovim stazama. Govoriš mi da se riješim toga i onda tek mogu da razmišljam o duhovnom napretku, kao da Bog ne gleda i ne voli nas ovakve kakvi smo, pomalo strani, izgubljeni... A upravo ne znaš da je taj proces rješavanja toga svega nečistog ustvari taj duhovni napredak, jer, ko se ne izgubi, nikada se i ne nađe. Izvini i ti ako ja griješim, ali sam tvoje riječi tako protumačio.


E ma nema ljutis, jas sam napisao da se izvinjavam ako gresim. A verovao ili ne to nisam bezveze napisao, ja sam se pronasao u tvom izlaganju jer sam se bukvalno isto osećao kad sam imao problema sa drogom, kako god hvala bogu da nemas tih problema jer ja sam video pakao i đavola licno, to me proganja i dan danas i verovatno će me proganjati do kraja zivota.
To je moja borba i moj zivot..ne stidim se toga, pao sam ali sam se i uzdigao..

To zelim i tebi, ako sam ja uspeo da se izvucem iz pakla onda verovatno svako moze.., znam da je svakom njegov pakao najgori, ali moze se pobediti, moze se uzdignuti..
Ne predaj se nikad i samo napred...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: pet jan 05, 2018 12:45 am 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 09, 2017 2:56 pm
Postovi: 12
Izvini i ti jos jednom, vjeruj mi da znam iz blizine kako ti je, upoznao sam kroz život dosta zavisnika i onih koji su se skidali sa najvećeg zla, a znamo svi koje je. Zašto kažem ''skidali'', zato što ni jednog kojeg znam se nije uspio skinuti do kraja...Ili je našao drugu manje štetnu zavisnost ili se vuku po odvikavanjima i na svakih 10-12 mjeseci se ponovo uprljaju... Upoznao sam dobrih ljudi, ljudi sa najljepšim dušama ali nažalost od tih duša samo se vide male iskre koje jenjavaju... Gdje droga zavlada tu ljudstva teško više da ima...

I zato vjerujem u sebe i neću se tom zlu odati... I ovih dana sam jako jako loše, imam osjećaj da će se nešto veliko desiti. Svaki moj korak je pogreška, za šta god da sam se uhvatio u ovoj 2018 godini...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: pet jan 05, 2018 6:08 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon maj 19, 2014 7:20 pm
Postovi: 89
Lokacija: pao naglavu
Tvoja velika, velika prednost je sto si jako mlad, mozda ti to sad zvuci bezveze ali veruj nekom ko ima skoro 40god (auu kad pre :D :shock: ), takođe veoma si zreo a i vidim da si svasta prosao, doziveo i osetio u zivotu. Nema veze sto je među svim tim i dosta loseg sve to je iskustvo i moze da radi u tvoju korist.
Iskoristi mladalacku snagu i svoja iskustva...sad bas ja ne mogu da ti kazem kako najbolje to da uradis ali ima ovde ljudi koji su pametniji od mene a i vidim da su radi da pomognu pa eto, slusaj, uci...borba je svaki dan.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: pet jan 05, 2018 7:30 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 09, 2017 2:56 pm
Postovi: 12
''I ovo veče se završava kao i svako drugo. Zagrlim svoja nedostajanja i zajedno zaspimo...''


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: ned jan 07, 2018 6:14 am 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 09, 2017 2:56 pm
Postovi: 12
Mir Božiji, Hristos se rodi!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: ned jan 07, 2018 5:42 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon maj 19, 2014 7:20 pm
Postovi: 89
Lokacija: pao naglavu
Vaistinu se rodi! Srećan Bozić!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: ned jan 14, 2018 12:09 am 
Offline
Početnik

Pridružen/a: pon aug 31, 2015 10:07 pm
Postovi: 11
Desetak puta sam procitao prvi post, mogu ti za sad reci jedino da te razumem. Ako budem imao volje ispricacu moju pricu koja se negde poklapa sa tvojom. Sve najbolje.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Prije samodestrukcije
PostPostano: sub jan 27, 2018 3:34 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: ned jul 09, 2017 2:56 pm
Postovi: 12
I dalje ne ide... Svjestan sam svega, ali ne ide. Potpuno zatišje. Izgubio sam volju za sve. Ne izvlačim se iz kuće već neko vrijeme, zapostavio sam sve. Zamijenio noć i dan. Nemam volju čak ni za cigaretama. Ništa opipljivo mi ne stvara satisfakciju. Tonem, ali osjećam neku nadu. Da će biti bolje.

Znam da je problem u meni. Zato što sam takoreći bezobrazan. Ali niko me ne može shvatiti. Gadi mi se sredina, gadi mi se sve oko mene. Nemam nikoga ko me vidi. Imam prijatelje sa kojima mogu pričati prazne priče koje se vrte, ko je gdje bio, ko je šta radio, kako ovaj, kako onaj. To me ne ispunjava. Ne ispunjava me provesti veče u kafiću pijući, pričajući prazne priče i mjerkajući se sa još praznijim ženama. Gdje da idem? Gdje da tražim ljude, da ih upoznajem? Nisam nikoga normalnog upoznao već 10 godina.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 25 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.


cron
Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz