Tragom_ptice_dodo je napisao/la:
Zasto mi se ponavlja jedan ti isti obrazac u zivotu? Ide sve u krug 20 godina. Sta je drugo do karma? Ne mogu stalno okretati novi list jer to sam radila 20 godina ne mogu vise, moram se rijesiti tog obrasca a kako? Meditacijom?
Potrebno je da iz sistema u kojem život utiče na tebe pređeš u sistem da ti utičeš na život. Dakle, neophodna je potpuna transformacija. Rad / 4. put predlaže praktikovanje Karma-Yoge. Karma-Yoga je nauka delanja sa ne-identifikovanjem. Ova fraza se mora zapamtiti. Ne smemo je promeniti u “nauka delanja bez identifikovanja”. Suština ideje Karma-Yoge je da se susretnemo jednako i sa prijatnim i neprijatnim stvarima. Znači, praktikovanjem Karma-Yoge, čovek ne teži neprestano da izbegne neprijatne stvari, kao što to ljudi obično čine. Život treba sresti sa ne-identifikovanjem. Kad ovo postane moguće, život nam postaje učitelj; ni u kakvom drugom smislu život ne može postati učitelj, jer život uzet sam za sebe je besmislen, ali uzet kao vežba on postaje učitelj. Nije život taj koji je učitelj, već čovekov odnos kroz ne-identifikovanje omogućava da život postane učitelj. Ništa ne može toliko promeniti biće kao ova praksa – naime, uzeti neprijatne stvari u životu kao vežbu. Bilo šta što deluje na biće odmah povećava našu snagu. Uzeti život sa ne-identifikovanjem ne znači prazno postupanje, to znači postupanje iz stvarne osnove, iz Cilja i iz razumevanja ideja Rada i značenja Rada.
Nemoguće je razumeti život njime samim. Uzet sam za sebe to je jedna ogromna zbrka. Nešto mora biti prevučeno preko života, sistem ideja kao što je Rad, da bi imao bilo kakav smisao. Karma-Yoga daje značenje životu. Ali samo po sebi to nije dovoljno. Sve ideje Rada su neophodne da se transformiše život u smisao za čoveka.
Kako čovek može da nađe svoj Smisao?
Svako je rođen u ovaj svet sa jednom lekcijom koju treba da nauči sa stanovišta Rada, jedan zadatak da obavi u vezi sebe i dok god ne počne to da uviđa, njegov život je zaista besmislen. Moramo da se setimo nečeg što smo svi zaboravili. Život je veoma kratak; izgubimo sebe vrlo rano u životu. Ne lutajte. Saberite se i upitajte: “Šta ja radim? Gde idem?” Mislite šta morate da uradite pre nego što je prekasno; mislite šta je to važno za vas na čemu treba da radite. Svako mora da razlikuje za sebe na čemu treba da radi, šta je razlog zbog čega živi svoj život. Čovek se rađa na ovoj planeti sa unutršnjim zadatkom i život je tako organizovan da on ne može da nađe sebi smisao života samo kroz život, već samo kroz sagledavanje šta je njegov unutrašnji zadatak. Rad kaže da je svako rođen u, i nalazi se u, najboljim okolnostima u odnosu na njegov zadatak, i da ako čovek sretne Rad, njegovi uslovi su upravo najbolji za svrhu Rada. Ali naravno, svako misli da samo kad bi mu okolnosti bile drukčije, sve bi bilo lakše. To nije slučaj. Rađanje je iz sudbine, a ne slučaja, i celokupna čovekova sudbina je povezana sa njim i njegovom mogućom evolucijom. Čovek mora da radi uprkos okolnostima u kojima se zatekao. Biti rođen siromašan podrazumeva teškoće, a biti rođen bogat takođe podrazumeva teškoće. Život kakav je, uvek ide drukčije nego što očekujemo i sve ide da tako kažemo unakrst. Da je život po sebi cilj to nebi bio slučaj. Ali kad mislimo o našim životima sa stanovišta da mi kao i svi drugi ljudi imamo za zadatak da razumemo i trnsformišemo, celo značenje egzistencije se menja. Život je veoma kratak – momenat konfuzije i zbrke – ali čak i tada moguće je delovanjem Rada da se uhvati odblesak onoga na čemu čovek treba da radi i šta čovekova egzistencija ovde zaista znači. Ovaj Rad, ako se pravilno oseća i primenjuje, postepeno predočava šta čovaek treba da radi, kakvu lekciju ima da uči, koja je glavna stvar (glavna osobina) u njemu koju treba da razume i transformiše. Ovo se zove Glavna Osobina. Ali čovek ne može da stigne do unutrašnje percepcije Glavne Osobine dok nije spreman za to. Sva njegova odvojena posmatranja i Ciljevi u vezi njegovog Rada na sebi, ako su preduzeti iskreno, će postepeno da se kombinuju i pokazaće mu šta je to na čemu treba da radi i daće mu razlog zašto je ovde na zemlji. To je iznalaženje sopstvenog smisla ili drugačije rečeno, značenja sopstvene egzistencije. Ali napinjati se da nađete svoju Glavnu Osobinu direktno, je beskorisno. Morate vrlo pošteno početi da radite na ovoj ili onoj stvari koju ste zapazili i da iskreno želite da je promenite. Ljudi često osećaju Rad iskreno, ali nikad ne pomišljaju da iskreno započnu od nečeg što primećuju u sebi i da rade na tom. Oni hoće sve odjednom i da ne plate.
Ali ako počnete da emocionalno osećate da želite da spoznate svoju Glavnu Osobinu i zaista želite da je upoznate, možda ćete početi da hvatate njene odbljeske. Nekad možete da vidite Glavnu Osobinu u drugim ljudima. Upitajte se: “Šta je to u ovoj osobi što bi je učinilo različitom kad bi se promenila?” Nekad možete da vidite to u nekom drugom. I kad biste samo mogli da vidite kako grešite u sopstvenom životu, kako uvek reagujete na isti način u određenim okolnostima, kad biste iznenada uhvatili sliku ovoga, onda imate Cilj koji neizostavno vodi do Glavne Osobine. Videćete da je to nešto o čemu ste uvek znali i sumnjali, ali nikad niste zapravo prepoznali kao baš tu stvar. Možda ćete je videti na trenutak i pomisliti: “Znači to je to ustvari, ipak to.” Oduvek ste znali ali niste pogodili da je to ta stvar koju treba promeniti. I onda ćete videti da ako možete da promenite baš tu stvar, bićete u stanju da promenite i druge stvari. Nakon prvog uvida možda neko vreme nećete biti u stanju da je ponovo vidite. Onda ćete videti opet. To je osovina oko koje se vaša ličnost okreće, i to je pogrešna osovina, ukoliko ne izgradite nešto iza vaše ličnosti, ne možete da nađete sebe. Ali ako možete da uhvatite trag stvarnog “ja” povrh Glavne Osobine, videćete šta vaš život čini pogrešnim. I ako osećate da je to otkriće stvarni smisao života za vas, onda život ne moze više nikad postati besmislen.