http://trosjed.net.hr/ekipa/kundalini/blog/4753236/"Pratim ovu diskusiju o Kastanedi i ne mogu da se iznova ne zacudim neverovatnoj ljudskoj osobini da se prosudjuje i presudjuje o stvarima samo na osnovu rekla-kazala. Kastaneda ovo, Kastaneda ono... Zamislite nekoga ko nikada nije vozio bicikl ali je o tome procitao literaturu koju su uglavnom napisali oni koji takodje nikada nisu vozili bicikl, pa je nakon dubokoumnog razmisljanja doneo genijalne zakljucke: 'Biciklizam je najveca glupost!' - ili - 'Biciklizam je najbolja stvar na svetu!'
Sam Kastaneda na vise mesta govori da su stvari koje opisuje u svojim knjigama potpuno razumljive jedino kada se prakticno iskuse - jednostavno radi toga sto direktno opažanje energije ('videnje') nema paralelu u nasem svakodnevnom iskustvu te ga sa njim ne možemo porediti a upravo to cine svi ovi bajni kriticari, i pozitivni i negativni.Dakle, ako npr. neko nikada u životu nije video boje jer je daltonista kako taj može biti siguran da zna nešto o tome na osnovu onoga sto mu pricaju oni koji ih vide? Takvome mozete do kraja vremena opisivati predivan svet boja uzalud.
Eto, ja sam citao Kastanedine knjige preko 15 god. i bio ubedjen da sam sve shvatio i da sam poseban. Medutim u svetu svakodnevice sam bio isti shupak kao i ranije a mozda cak i gori.
Jednoga dana sam setajuci ulicom naisao na ulicnog prodavca knjiga i spazio Kastanedinu knjigu 'Magija Pokreta.' Kupio sam je i procitao i bio sam fasciniran i naravno, nisam mrdnuo ni malim prstom da makar pokusam sa izvodjenjem nekog od pokreta (najzad da 'uzjasem taj bicikl' he, he, he...)
Posle nekog vremena dogodile su mi se velike nesrece u privatnom zivotu, razvod, gubitak posla,depresija, svi moguci problemi... Sada, sa ove vremenske distance, znam da je to bio pravi blagoslov sudbine (ili Duha) jer su me te nevolje naterale da se setim knjige i iz nje u ocajanju zapocnem uciti pokrete tenzegriteta ne bih li sakupio snagu da izadjem na kraj sa naizgled nepremostivim preprekama.
Svakako, na pocetku je to islo veoma tesko i mucno, ali nakon kraceg vremena vezbanja, iznenada sam poceo da osecam kako celo moje telo vibrira,kako kroz njega struji nekakva sila nalik elektricitetu ili kao kad lisce susti u krosnji drveta pod naletima vetra.Ta sila je prosto isijavala iz mene - u pocetku slabašno,a kako sam nastavio sa redovnim vežbanjem, to zracenje je bivalo sve intezivnije dok napokon nisam postao potpuno sposoban da jasno doživim sebe i svet kao energetska polja.Zaista,magijski pokreti su me doveli do spektakularnih stanja svesti i snage tako da sam mogao da se uverim kako Kastaneda i don Huan ne pricaju izmisljotine.Ta praksa mi je donela neophodnu energiju pomocu koje su se srusile barijere koje nas sprecavaju da dozivimo sebe kao cistu energiju, kao jedno malo sunce.Mogu da kažem da sam dosao do licne potvrde kako je kljuc za budenje ove svesti naša pažnja koja je nasilno, od strane Letaca, žestoko usredsredena na usko podrucje kosmicke vibracije koju zovemo ovaj svet svakodnevnog života.Vrednost tenzegriteta je u tome što on na cudesan nacin rusi tu usredsredjenost i preusmerava našu totalnu pažnju u podrucje gde smo sposobni da primecujemo energiju i - Letace.
Tako sam, sa jacanjem te percepcije, poceo da ih primecujem i mogu reci da je to bilo najjezivije iskustvo u mom dotadasnjem zivotu,gore od najstrasnijeg horor filma.Na srecu, posle kraceg vremena sam postao sposoban da vidim kako je svo to zastrasivanje samo iluzija.Naime,jedne veceri,kada sam legao da spavam i vec bio u polusnu,zacuo sam jezive i neljudske zvuke od kojih se ledi krv u zilama.Odmah potom sam ga ugledao: crna amorfna senka Letaca koja se preteci ustremljuje ka meni.Bilo je to vec po ko zna koji put da mi se to desava i ja bih uvek cvileo i uvijao se kao crv umiruci od straha, ali tog puta mi je iznenada sve preselo i pomislio sam da je bolje i umreti nego da skoro svake veceri trpim takvo maltretiranje.Naljutio sam se i okrenuo prema Letacu usmerivsi svu svoju paznju na njega spreman da umrem.Osetivsi moj bes i resenost da se suocim sa njim, Letac se zaustavio na trenutak a onda je ispustio neopisivo zastrasujuci urlik.Ja sam ga oponasao pa sam i ja urlikao na isti nacin, nemilosrdno ga gledajuci pun gneva. Onda sam osetio da se Letac totalno zbunio i cak uplasio,i odjednom je postao samo bleda i bezopasna senka bez ikakve snage. Tada sam spoznao da oni u nasem umu samo vesto stvaraju iluziju,tako sto uzimaju oblik nasih najgorih strahova.Obrt situacije mi je postao veoma smesan: prvo sam ja
bio prestravljen pa sam urlao kao budala, a onda je on postao preplasen i poceo da se povlaci.To je bilo veoma slicno psu koji laje i juri za nama dokle god bezimo, a kada se mi okrenemo i pojurimo njega on podvije rep pa bezi.Misleci o tome poceo sam da se smejem i smejao sam se dok me nije zaboleo stomak i dok mi suze nisu krenule na oci. Kad sam se smirio, osvrnuo sam se: Letaca nije bilo nigde na vidiku.
Susret i okrsaj sa Letacima ocekuje svakoga ko ozbiljno pocne da se bavi tenzegritetom ili bilo kojom drugom disciplinom koja povecava svest i percepciju, zato sto Letaci odmah primete da ih covek vidi pa onda navale na njega kako bi ga preplasili i strahom naterali da odustane od povecavanja svesti.To rade zbog toga sto oni znaju da kada covek postane sposoban da ih vidi, onda on moze i da se zastiti od njih i otera ih. Ne mozemo se braniti od onoga sto ne vidimo.
Zbog ovakvih neprijatnih iskustava, Kastaneda kaze da 'staza ratnika nije za svakoga' i da je potrebno imati 'muda od celika' da bi se tom stazom islo.
Stalker"