|
Član foruma |
Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm Postovi: 589
|
Duhovne škole/zajednice i individualni PutCitat: Kada sam krenuo, već sam znao da ću tražiti ŠKOLU ili ŠKOLE. Pre mnogo vremena sam došao do toga. Shvatio sam da su individualni napori nedovoljni… To sam razumeo; međutim, ideja o školi se veoma izmenila za vreme mojih putovanja i na neki način postala jednostavnija i određenija, a opet sa druge strane nekako hladnija i udaljenija. Hoću da kažem da su škole izgubile dosta od svog bajkovitog karaktera. Kada sam kretao na put još uvek sam priznavao mnogo toga fantastičnog u odnosu na škole. »Priznavao« je možda prejaka reč. Bolje bi bilo reći da sam snivao o mogućnosti ne-fizičkog kontakta “na drugom planu”, da tako kažem. Nisam to mogao jasno obrazložiti, ali mi se činilo da bi čak i početak nekog kontakta sa školom mogao biti ČUDESNE PRIRODE. (14-15)
1. Suština duhovnih škola nekada je bila – u prenošenju duhovnih znanja, u duhovnim “obukama” (ili bukvalno: obukama). Uostalom – ne bi se koristio termin škola… Škola se zasniva na znanju, na prenošenju znanja/veština: od učitelja ka učeniku/učenicima. Osobito je u duhovnim školama bitan direktan kontakt sa učiteljem.
2. U savremeno doba sve se to istumbalo, pa otuda duhovne škole, ako ih uopšte i ima, nemaju ozbiljnost i “težinu” koje su nekada imale. Ne samo zbog lake/brze dostupnosti svih mogućih znanja iz oblasti duhovnosti (metafizike), već i zbog savremenih medija koji omogućavaju komunikaciju sa učiteljem i bez fizičkog kontakta, “uživo”. Sva moguća duhovna/metafizička znanja i video-prikazi izlaganja učitelja, te mogućnosti kontaka sa njim, pristupačni su “na izvol’te”…
3. Dakle, u naše doba imamo puni/potpuni individualizam u duhovnosti/metafizici, imamo paletu iskustava individualističkih težnji i traganja u ovim oblastima. To po analogiji podseća na srpske hajduke, tj. i na kasnije jugo-partizane u nekim krajevima (npr. u Crnoj Gori): “Mitrov-danak: hajdučki rastanak, / Đurđev-danak: hajdučki sastanak”. U uslovima nepovoljnim za borbu – hajdučka družina ili partizanska jedinica su se razlagale na pojedince, oni su se razdvajali i udaljavali, tako da budu nedostupni neprijatelju, a tako da prežive nepovoljno vreme. Nisam uzalud naglašavao sadašnje vreme – Doba Hibernacije. M. Lalić je u “Lelejskoj gori” solidno dočarao psihološku stranu takvog individualističkog stranstvovanja. I u slučaju ovog romana mogu se povlačiti duhovne/metafizičke analogije.
4. Dakle, JESTE pravi, glavni model bavljenja duhovnošću/metafizikom: ZAJEDNICA, ZAJEDNIŠTVO, nekakva duhovna škola i/ili zajednica. Zašto? Pa već sam naglasio na početku pokretanja same ove forumske teme na kojoj možda ne slučajno istrajavam: “Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom”. Komunikacija – sinergija – povezivanje Energija – isti “smer” tih Energija – zajednička Moć – time i: individualna Moć, itd. Bez duhovne sinergije-komunikacije-zajednice: SVI SMO SLABI! Ma koliko imali iluziju moći u savremenom svetu u kojem nam je sve dostupno, u smislu informacija, video-vođenja “učitelja”, kao što je već rečeno.
5. Da, sve ima svoje pluseve i minuse! Uz prethodno navedeni minus – duhovni individualizam ima i jedan plus u zanimljivim iskustvima i saznanjima: a) najpre iskustvo individualne oslabljenosti i izloženosti svim opasnostima i mrcvarilišnim mehanizmima KPZ-Jeze i njenih Transcendentnih Gospodara; b) iskustvo slabosti koja proizilazi iz porinutosti težećih duhovnosti/metafizici u KPZ-Mulj, u KPZ-Ralje Mase/Stada, koja je “ruke i noge” Gospodara Transcendentnih Zlotvora-Parazita; c) ali i mogućnost totalnog raskrinkavanja svih domena i varijanti (podvarijanti) KPZ-Iluzije.
6. U vezi sa ovim poslednjim: zašto ovaj ZAMAH i ovakve dimenzije raskrinkavanja, dokučivanja svih lica pre-moćne KPZ-Iluzije nije moguće, nije na “dohvat ruke” u okviru duhovne zajednice? Duhovna zajednica formira SVOJE Polje, svaki pojedinac u tom Polju je zaštićen. Nebitno je da li su bukvalno svi fizički celodnevno okupljeni u zajednici (kao u manastirima/samostanima) ili su u pitanju neki drugi vidovi povezivanja, pripadnost zajednici znači uključivanje u zajedničko Polje. Jezgro zajednice svakako čini određena duhovna škola, teorija, učenje. Preko tih ideja uopšte ne mora da se upućuje na shvatanje, na dokučivanje KPZ-Mrcvarilišta i svih njegovih mehanizama, KPZ-Jeza može da ostane VAN “VIDNOG POLJA”, tj. van domena shvatanja škole/zajednice, oni mogu da uživaju u “divnom svetu” koji je, recimo, po načelima te zajednice – “Dobri Bog stvorio”. TAKAV NJIHOV KONCEPT JE NJIHOV SVET, jer je takav koncept/svet kolektivno podržavan skupnim fokusom/verovanjem/sinergijom. Sve to izgrađuje SVOJEVRSNU OBJEKTIVNOST sveta u kojem oni žive, njihovu objektivnost. Kao što KPZ-Mrcvarilište opstaje zahvaljujući hipnotisanosti Mase/Stada koji čine čovečanstvo.
7. “Za verovati je” da će ovo Doba sveoslabljujućeg duhovnog individualizma (“hajdučkog rastanka”) proći, navodio sam neke indicije po kojima bi “Đurđev-danak”, sastajanje i povezivanje duhovno/metafizički težećih, mogao da počne 2025. godine… Dotle nam ostaje ovakva vrsta “komunikacije” sa duhovnim/metafizičkim delima, idejama, teorijama, tj. sa njihovim tvorcima. To bi bila implicitna ili simulirana komunikacija, ali – druge nam sada/za sada nema. Ne energizuje takva komunikacija ili simulacija komunikacije u pravom smislu, kao što energizuje bivanje/delovanje u duhovnoj zajednici, ali – neka vrsta energizovanosti svakako postoji (“daj šta daš”), svako u to može da se uveri.
8. Da zaključim i ličnim iskustvom… U nekom davnašnjem periodu, kao i svako ko se interesuje za duhovnost/metafiziku, dosta sam čitao iz ovih oblasti, upoznavao se sa svim idejama koje su mi “dolazile pod ruku”. Cilj je bilo traženje rešenja (koja rešenja – već sam objašnjavao diljem ove forumske teme). Kada sam došao do shvatanja da takvih rešenja u postojećoj liuteraturi nema – odustao sam, a sve očigledne stranputice počeo da označavam kao: duhovne podvale, autore kao duhovne podvaldžije. Sada bih se korigovao u tome, u skladu sa onim što sam upravo u ovom tekstu objasnio… Nesporno je da ima dosta svesnih duhovnih podvala u duhovnoj literaturi i u drugim vidovima iskazivanja duhovnih/metafizičkih ideja. Ali, nekonzistentne, neubedljive, ili sa dosta manjkavosti duhovne/metafizičke “priče” (tumačenja, teorije, itd) – ne znače nužno svesnu ili nesvesnu (iskazanu/napisanu pod uticajem/”sugestijama” Transcendentnih Zlotvora) PODVALU. Pre će biti da se svako od duhovnjaka/metafizičara trudio u smeru dokučivanja Višeg, Višeg na Zemlji i Višeg u Transcendenciji – ONAKO/ONOLIKO KAKO/KOLIKO JE MOGAO, UMEO, koliko mu se dalo u njegovim uslovima, u uslovima u kojima je živeo i delovao. A smisao duhovne/metafizičke komunikacije je upravo u onome što sam napisao u pretprošlom tekstu: U AKTIVNOM KRITIČKOM ČITANJU, TJ. ODNOSU prema tim idejama, teorijama, učenjima, itd. TAKAV ODNOS NE SAMO DA JE ZA NAS INDIVIDUALNO KORISNA, ENERGIZUJUĆA (koliko je to na ovakav način moguće) KOMUNIKACIJA, NEGO JE I DOPRINOS SVEUKUPNIM TEŽNJAMA, posmatrano kroz istoriju duhovnosti/metafizike, da se spozna sve što treba spoznati, što nam je moguće spoznati, da se osvoje ciljevi koje postavljamo. KPZ-Iluzija se pokazala, pokazuje kao neopisivo moćna – da je do sada nemoguće bilo da bilo koja duhovna/metafizička teorija, učenje, itd. “donesu” tu kompletnost (otuda ona dosta gruba konstatacija u jednom od prethodnih tekstova, ali ne bez osnova iz drugog ugla, “vrhunski duhovnjaci kao “na drogama””). Nećemo je (kompletnost duhovnih spoznaja) svakako “doneti”, “skockati” ni mi u ovom Dobu, ali mi se čini da ćemo ipak napraviti najveći pomak u tom smeru, upravo zbog unikatnosti, zbog potencijala Vremena u kojem smo (ti veliki potencijali znače i velika iskušenja ili rizike, ali – kako se ko snađe).
9. I još nešto iz ličnog iskustva, iz lične problematike, a u skladu sa nazivom podforuma: "Lična iskustva, saznanja, spoznaje, stavovi, razmišljanja..." Pitanje smisla i funkcije ovog/ovakvih pisanja (koja interno nazivam javnim pisanjem), koje me već godinama muči. Na jednoj strani – jasno shvatam da je ono (ovakvo pisanje) drugima beskorisno; na drugoj strani, kao što sam za sebe konstatovao – meni je štetno, jer se preko mojih energetskih resursa teško uklapa u Zarobljeničke obaveze/namete, tj. teško mi se uklapa u lični Modus Ravnoteže. A uporno su opstajavali impulsi koji su me, u celoj toj zamršenosti, nagonili, ponekad maltene prisiljavali na javno pisanje. U sklopu uvida datih u ovom tekstu – sve nekako kao da postaje jasnije, ili bar dosta jasnije. Najpre, na strani eventualnih čitalaca: ko želi – može da ima koristi i od ovoga što pišem (između ostalog i od toga), ali ne u klasičnom/stereotipnom smislu da mu se ovde daju neke velike ideje kao velika “otkrovenja”, već – kao povod za uključivanje u imlicitni/simulirani dijalog, pa sve da taj eventualni neko i ne ispisuje bukvalno poruke/komentare ispod ovih tekstova. A na mojoj strani (tj. na strani svakoga ko baš i zapisuje ovakve ideje) – ovakva “komunikacija” sa postojećim idejama/autorima mene samog, kao što može i svakog drugog, energizuje i stabilizuje u duhovnim/metafizičkim aspiracijama, u smislu kakvog-takvog “priključivanja” na Polje/”zajednicu” koje čine duhovne ideje, aspiracije i autori iz svih vremena. A dodatno sve ovo ispada i kao uporište/olakšanje u bolnoj porinutosti u KPZ-Mulj/Mrcvarilište, tj. u Polje Mase/Stada, u bolnoj prisiljenosti SAMO na prizemnu komunikaciju i preko nje na prisilni fokus ka sadržajima koji su duhovno deprimirajući, štetni.
10. Pošto je ovde bila tema – škola, duhovna, ali – škola, termin koji je primarno vezan za “obične”, neduhovne, državne, itd. škole, da na kraju samo malo povežem ove pojmove u aspektu moći sinergije… Već sam naveo da sam Zlotvorskim programima ubačen u Zatvorski Paviljon zvani Obrazovanje… Jedno veliko i teško iskustvo koje bih rado zaboravio, kad bih mogao, ali još uvek ne mogu, jer sam još dve godine tzv. profesionalni Zarobljenik ovog Paviljona… Kakva je fascinantna moć sinergije neke zajednice ili kolektiva, u ovom slučaju: Mase/Stada koje čini narod, odnosno sistem koji u datoj oblasti “zbrinjava” narod…! Obrazovanje i obrazovni sistem, u Srbiji u ekstremnim vidovima, u ostalim zemljama možda manje uočljivo i manje nehumano, zasniva se na neopisivim glupostima i idiotizmima, na neverovatnom, u metafizičkom smislu - kretenizovanju, najpre i najviše same dece/učenika, a prilično i onih koji su “izvršioci poslova” u obrazovanju, učitelja i nastavnika. Dovoljno je da na svakom koraku samo malo… samo malčice “uključite mozak”, ili “zdravu pamet”, ili “prostu logiku” – da biste, I KAO NAJOBIČNIJI LAIK, uočili te idiotizme, ili, kako sam u tekstovima, objavljivanim do nedavno u medijima o obrazovanju, finije pisao – “anomalije, paradokse, gluposti”. A zamislite… tj. nemojte, jer je to nezamislivo, to se samo može iskusiti, da biste se uverili… dakle – imate TZV. profesionalce koji godinama rade u tom idiotizujućem sistemu, a ništa ili skoro ništa od “anomalija, paradoksa, gluposti” ne uočavaju. Ili uočavaju, ali to smatraju za deo prirodnog, normalnog “obrazovno-vaspitnog” procesa. Dakle, idiotizujuće obrazovanje, idiotizujući sistem koji ga sprovodi/podržava – žilavo opstajava: ZAHVALJUJUĆI FOKUSU I ENERGIJI/SINERGIJI MASE/STADA. SVIMA JE TAKVO NENORMALNO OBRAZOVANJE – NORMALNO, SVI U SKLADU SA TAKVOM PERCEPCIJOM/REZONOVANJEM DELUJU, I – ETO: NENORMALNI SISTEM/OBRAZOVANJE SU NESALOMIVI!
11. Duhovne škole, sinergija, duhovne tzv. tehnike, metode, prakse… U više navrata ranije (ovde i na drugim mestima) pisao sam o podvaldžijstvu duhovnih tzv. tehnika, metoda, praksi, osobito najpopularnijih – meditacije i joge. Sada bih malo korigovao, tj. precizirao tu konstataciju. Duhovne metode, tehnike, itd. onoliko su efektivne/efikasne, učinkovite – koliko su usidrene u sinergiji i verovanjima neke zajednice, tj. neke kolektivne sinergije. Što su sinergija i verovanja/ubeđenosti unutar Polja zajednice jači – to je svaka tzv. duhovna metoda učinkovitija u svakoj pojedinačnoj primeni. U tom smislu meditacija i joga nisu podvaldžijske tvorevine… Međutim jesu u delu u kojem se o njihovoj učinkovitosti govori u objektivnom smislu, u kontekstu primene van Polja zajednice koja ima jaku sinergiju ka njihovoj učinkovitosti. Deo te priče je jak placebo – preko placeba pojedinac može da se konektuje na Polje takve zajednice i može takođe imati učinkovitost.
12. I konačno još jedno pitanje iz domena teme teksta… Zajednica/škola i izolovani pojedinci duhovno težeći… Izolovani pojedinci su mogli da postignu zavidnu stabilnost i značajnu duhovnu snagu, pronicljivost, itd, iako nisu u tome imali “podršku” ili energetsku potporu u Polju neke zajednice. U tom slučaju stvar je u IZOLOVANOSTI od otrovnog informacionog i energetskog uticaja (“davljenja”) Mase/Stada. Otuda ne čudi što su mnogi duhovnjaci bežali u usamljenički život: iako je usamljenost po vrednosnim merilima Mase/Stada – najpre psihološki pogubna. Pitanje je samo: da li su duhovnjaci koji su bežali u usamljenost, koji su pobegli iz Ralja Mase/Stada – to izveli u smislu DUHOVNO LEGITIMNOG OSLOBAĐANJA, ili su to izveli na štetu bližnjih koji su uglavnom sa statusom njihovih Zatvorskih Čuvara i Mučitelja. Ne znam zašto… nekako mi se čini da su beg/Oslobađanje na štetu bližnjih na koje smo programima osuđeni – dugoročno duhovno posmatrano loši, štetni (iako šteta možda i ne može da se uoči, ili da je bude u ovoj inkarnaciji, ako ih uopšte i imamo više).
|
|