ovdje će u dva još posta biti dodano par stvari na temu, kako etera, elektriciteta, atoma i onih čudnovatih emanacija koje je Richenbach nazvao "od". tekst bi se mogao pokazati kao malo "naporniji" jer je prožet dvama različitim gledištima, dvije različite paradigme, a i jer ponavlja sinonimne pojmove (preko)više puta. (to ponavljanje ne može više isprati već ionako ispran mozak. naprotiv. može tek nekoga možda navesti da se još jednom zapita. ne ponajmanje i zašto bi čitanje jedne ovakve teme uopće bilo... metafizički poželjno.)
Gustav Le Bon:
1. Evolution of matter
2. Evolution of forces
prva knjiga je izdana 1907., druga par godina kasnije. stoga, nije naodmet imati u vidu da je suština infoa ovdje rezimirana i implicirana stara već preko sto godina. s druge strane, većina onoga što brojni danas po prvi put čuju o postulatima kvantne mehanike također je staro i do 70-tak i više, neki phdovi čak kažu punu stotku. na zapadu ništa nova?... (pa se sad jedne te iste stare priče kao nove prodaju "istoku" koji ih vraća na zapad kojemu je već ionako muka od distrakcija).
izvadak iz Evolucije tvari:
Citat:
"
tijelo elektrificirano na bilo koji način, osobito frikcijom (trenjem), je tek tijelo čiji su atomi započeli proces disocijacije (raspada) [napomena: famozno "kvantno" ubrzanje ili akceleriranje čestica - eh, da...]. Ako produkti te disocijacije izviru unutar vakuma, identični su s onima koje proizvode radio-aktivne supstance.
Ako isijavaju u zraku, posjeduju odlike koje se od radioaktivnih emisija razlikuju jedino po manjoj brzini.
Gledano s te strane, elektricitet nam izgleda kao jedna od najznačajnijih faza dematerijalizacije tvari [napomena: rekao bi Keely: agregata i (cjelovite) molekularne razine], i posljedično, kao osobiti oblik intra-atomske energije. On (elektricitet), zbog svojih odlika čini polu-materijalnu supstancu između tvari (materije) i etera.
"
intra-atomsko bi danas nazvali - svima poznatom frazom: SUBATOMSKO.
ovaj info koji ću dati dolazi od LeBona i star je preko sto godina. čitatelj koji je bolje informiran, neka slobodno (dapače!) ispravi ono što se smatra zastarjelim, novim i točnijim informacijama. mada, to je u suštini to i dan danas, osim što su postulirali ---()--- brojne "dodatne čestice" u beti, gami ili nekom desetom rangu spektra zračenja (koje iako ima "elektromagnetnu komponentu", nije nužno i prirodno cijeli i sam "elektromagnetni". drugim riječima, postoji npr. prirodna UV koja nije elektromagnetne prirode (longitudinalna je) i postoji UV koja se može proizvesti "elektromagnetnim" (i inim *;-)) metodama (transverzalna). to dvoje ispada da nije isto. može li se za oboje onda reći da su jednako UV?) čak i "strune" su samo novi naziv za Leadbeterov "anu", ultimativni atom... no, da krenemo te da zainteresirani koji ne znaju saznaju što se, prema LeBonu, znalo prije sto godina:
alfa čestice su ioni - nazovimo ih "alfa-ioni"
~ u vakumu, "izvedivom" vakuumu u vakumskim komorama, cijevima itd. je količina alfa čestica tj. iona vrlo vrlo mala (ovisno o tome koliko je plina ostalo u komori, jer vakum tamo nije "potpun i apsolutan") (dodatno količina prisutnih alfa čestica u vakumskoj komori ovisi i o brzini "raspada" elektroda i ostalih materijalnih objekata unutar vakuma (kojih je raspad ubrzan elektrifikacijom unutar komore).
~ u "nabijenom" (ioniziranom) zraku (npr. u području gdje se odvija pražnjenje; baš kao i u elektrolitu...) količina alfa čestica tj. iona je otprilike jednaka onoj u
~ radijaciji tzv. radioaktivnih tijela (radij, uran, torij, polonij...) tj. oko 99% ukupnih "isijavanja".
ioni su čestice (ako ni zbog čeg, ono radi predstave u glavi koja je vrlo duboko prodrla u naše "obrazovane" umove) čiju JEZGRU čini
a) elektron (potaknut nabojem iz negativne elektrode/pola) koji si je privukao "normalne" (neutralne) molekule/atome plina u kojemu se odvila ionizacija i rezultat se naziva negativni ion;
b) elektron (iz pozitivne elektrode/pola) koji si je privukao one "falične" atome/molekule plina koji su (navodno) ostali bez nekog broja elektrona posredstvom "elektrifikacije" plina.
i jedni i drugi se nazivaju IONIMA, što je zbunjujuće. pozitivan ion ispada i atom koji je izbacio neki broj svojih elektrona; kao i čestica koja je nastala združivanjem do tada slobodnog elektrona s tim istim "pozitivnim" ionima. ovu nebulu u terminologiji je uočio i sam LeBon prije više od stoljeća. može biti da suvremena subatomska fizika ima druge nazive za sve to, što zainteresiranog čitatelja još više zbunjuje jer smatra da je otkriveno nešto "novo" i drukčije bivajući klasificirano pod raznorazne tipove "leptona", pozitrone, kvarkove, gluone, mezone i sl 'čudnovate čestice'... kad bi netko informiran došao i jasno rekao: narode, "kvark" vam je "novogovor" za "stari dobri elektron", šta onda?
c)
istina, postoji i jedna druga, opskurna i zatomljena hipoteza koja postulira nešto posve drugo ovdje. iako ću više o njoj nešto kasnije - prema toj staroj postavci "atom" = "jezgra atoma". samo jezgra, nema ovdje "elektronske ovojnice"... ono što ima "elektronsku ovojnicu" je ion. atom je isključivo i samo ono što se danas naziva "jezgra atoma". no, o tome kasnije...
beta čestice su također (jednim dijelom) "ioni"
glavna struja poduke pod ovim smatra elektrone koji su izbačeni iz atoma (negativni ion). i slobodne elektrone (tj. elektrone koji se kreću slobodno ne privlačeći si druge molekule/atome, što znači da ne sudjeluju u stvaranju alfa-iona). tako su "odlučili demokrativno".
beta čestica tj. = elektron čini JEZGRU alfa čestice tj. - iona.
beta čestice su ISKLJUČIVO slobodni elektroni, otkud god oni mogli "doći". da, dilema; ostavimo ju za kasnije... ne zaboravimo jedino da je Rutherford promatrao - ili bar "vjeruje" da je promatrao (ne on, njegovi studenti su, ali to je sad nebitno) IONE (alfa-čestice), i iz uočenoga postuliran je prikaz ATOMA jer heliocentrički sistem tako krasno izgleda. zato što je to njemu "lijepo izgledalo" kao ideja. i podudarnost je uvedena gdje joj nije mjesto... kao... kamenje i kruške.
~ vjerojatnost postojanja beta čestica u nabijenom (=ioniziranom) zraku je infinitezimalna [nadajmo se] (s obzirom da alfa čestice tamo čine 99% isijavanja)
~ u radioaktivnih materijala beta i gama čestice također čine preostalih 1% isijavanja.
~ u vakumu (= vakumskoj komori) je količina (mogućnost, vjerojatnost pojave) beta tj. slobodnih elektrona ogromna, s obzirom da nema baš previše molekula nekog elementa s kojima bi se isti mogli združiti u "alfa-ion". beta ion tj. elektron ide i pod nazivom "katodne zrake".
postoji više vrsta/tipova ovih čestica koje su u suštini "električne čestice" tj. ELEKTRIČNI ATOMI. u tabeli elemenata bi spadali ispred Vodika (H). Dimitrij Mendeljejev je u onom jednom malom opskurnom ali nadasve zanimljivom eseju, o čemu se više govorilo u postovima iznad, čak započeo klasificirati kakvi bi atomi mogli ili trebali postojati ispred, lakši od vodika. električni atomi - ovo je čista spekulacija - bi mogli spadati negdje između Mendeljejevog "koronija" (element y) i vodika. spekulacija, ili slutnja ako se nekome više sviđa, nije moja. već Mendeljejeva, a sve što je Mendeljejev prospekulirao, otkriveno je. SVE, s tim što je nešto "eskivirano" tj. gurnuto u drugu granu znanosti i time u zapećak kognicije istovjetnosti (pravog, a ne tek željenog podudaranja).
kad god beta čestica (koja se solidno brzo kreće i brža je od alfe svakako) = slobodni elektron udari o neku supstancu/objekt/predmet, naiđe na "prepreku", nastaju:
gama čestice
~ u vakumskoj komori (boci, cijevi, sobi, ciklotronu) u kojoj se sve rečeno PROIZVODI ELEKTRIFIKACIJOM - tj. prirodni proces koji LeBon naziva "dezagregacija atoma" i "raspad tvari" u vakumu se JEDINO UBRZAVA (i to je ono što "akceleracija" jedino "akcelerira"), te katodne zrake, elektroni tj. beta čestice kad god udare u nešto (kao što je "zid komore", zaostala molekula/atom, neki drugi predmet utrpan u vakum) - generiraju tzv. X-zrake (mi ih nazivamo Rentgenske zrake). iste te X-zrake se
~ u radioaktivnim isijavanjima radioaktivnih elemenata (uran, radij...) i procesa nazivaju "gama-zrake"
~ u ioniziranom zraku vjerojatnost spontanog nastanka gama čestica je [ili bi trebala biti] infinitezimalna jednostavno i samo stoga što je i vjerojatnost postojanja slobodnih elektrona/beta čestica ili vrlo mala ili vrlo kratkotrajnog vijeka (s obzirom da će se iste - zbog nemogućnosti "razvijanja" ubrzanja (onog normalnog i onog od iznad) - odmah udružiti i zaogrnuti molekulama zraka i/ili faličnim atomima (onim iz kojih je izbačen elektron, pa idu i sami pod nazivom "pozitivni ioni", baš kao što se pozitivnim ionima nazivaju i ioni nastali elektronovim privlačenjem tj. zaogrtanjem istima).
tvrdnja Gustava LeBona, koju (i ne samo nju) je potkrijepljivao masom svojih ponovljivih eksperimenata (ali koga briga?!), je bila da su rentgenske zrake i gama zrake JEDNO TE ISTO. X = γ. jedina razlika je u GDJE one nastaju i ČIME SU POTAKNUTE. kad nastaju u vakumiziranoj komori tada se nazivaju X-zrake; kad nastaju u običnom ozračju tada idu pod nazivom (γ) gama-zrake. svaki puta kad elektron naiđe na prepreku javljaju se - u vakumu x-zrake; u prirodnoj radioaktivnosti: gama-zrake. LeBon smatra da su KARAKTERISTIKE i jednih i drugih zraka/čestica IDENTIČNE i stoga su X-zrake = γ gama-zrake, jedno te isto. bilo da nastaju prirodnim procesom UNIVERZALNOG i sveprisutnog (sporog) raspada SVIH TVARI neprekidno (što je najuočljivije tek kod tzv. radioaktivnih elemenata), ili je taj raspad ubrzan bombardiranjem slobodnim elektronima - "elektrifikacijom", strujom slobodnih elektrona, elektronskom strujom - "ionizacijom" i tada ide pod nazivom X-zračenje. tako se ima tzv. "ionizirajuće zračenje" (kao onaj dio svjetlosnog, pardon "elektromagnetnog" spektra). da ne duljim i ne širim jer pri tome nastaju te beta čestice... ovih ili onih ubrzanja...
čitajući udžbenik elektrotehnike za američku vojsku, potvrđuje se: jasno i glasno kažu: NITKO NE ZNA ŠTO JE ELEKTRICITET. ali, evo, da vam olakšamo, predočite si ovakvu sliku - i onda nastavlja s klasičnim orbitiranjim elektrona oko jezgre - i to se onda naziva "atom". kako se manifestira elektricitet i kada? pa onda kada elektron bude izbačen iz atoma. a kad je to? pa u ionizaciji, ili kad ga se ušteka žicom u šteker - i onda nije tek izbačen, već i "postrojen" u one "kristalaste" domine od korekcije molekularne strukture. atom je PO DEFINICIJI nedjeljiv (zato se i zove "atom"), te ako se iz atoma ispucaju elektroni - onda TO NIJE NITI BIO ATOM (jer je, i dijete bi shvatilo, po definiciji atom nešto apsolutno NEDJELJIVO), već nešto posve drugo, a to nešto posve drugo se prije više od stoljeća zvalo jedino i samo ION. što je onda atom?, dilema nikad nije riješena... ali ponavljanje je majka indoktrinacije i ispranosti mozga. dodajte k tome "peer-pressure" (prikrivenu traumu) i efekt je "strukovno 'obrazovan'" čovjek bukvalno indoktriniran kao da je pripadnik kulta.
ali, ne samo ion, jer spomenuli smo jedno opskurno gledište samog "oca kemijske znanosti" (Mendeljejeva) prema kojemu bi elektron bio kemijski (inertan) atom koji se nekemijskim putem spaja s ostalim kemijskim elementima čineći od njih - ne "atome", već "izvorne spojeve" od kojih se neki tako nazivaju i "ioni".