U svijetu u kojem reinkarnacija ostaje marginalna tema — istovremeno duboko intuitivna i radikalno osporavana — slučaj dječaka Rajana Hammonsa iz SAD-a zauzima posebno mjesto. Od svoje četvrte godine, Ryan je počeo da govori o životu u Holivudu, glamuru, plesu, čak i o radu sa poznatim glumcima. Vremenom je identifikovano da govori o Martyju Martynu, holivudskom agentu koji je umro 1964. godine — osobi o kojoj je tada gotovo ništa nije bilo dostupno na internetu. Ipak, dječak je iznosio konkretne podatke: imena, adrese, broj sestara, pa čak i broj telefona i vrstu automobila.
Najzanimljivije u ovom slučaju nije samo to što su informacije potvrđene, već i reakcija njegove majke, koja je na pitanje zašto ne kontaktira porodicu iz prošlog života rekla:
„Šta da im kažem: On je živ, samo je sada neko drugi.“
Ta rečenica, izrečena u pokušaju da sačuva dijete od haosa koji bi mogla izazvati javnost, zapravo otvara najdublja metafizička pitanja:
– Šta znači biti „isti“ kroz različite živote? – Da li se duša razvija, ili se samo seli? – Ako je svijest ista, ali tijelo, okolnosti i odnosi novi — da li je to nova osoba ili nastavak prethodne? – Može li neko istovremeno biti i dijete i starac, sin i nečiji bivši muž, učenik i bivši agent?
Rečenica njegove majke nije samo izjava o skepticizmu, već suptilni filozofski biser: pokušaj da se razumije nemoguće — da je neko "živ", ali "neko drugi". To je moment u kojem metafizika postaje lična, kada teorije iz knjiga dođu do majčine brige, djetetove zbunjenosti i porodične intime.
Na forumima koji se bave reinkarnacijom često se diskutuje kako i da li se duša prenosi. Ali ovdje nas život suočava sa pitanjem koje ide još dublje: Ako je prenos moguć — da li ga zaista želimo? I da li možemo nositi tu istinu, a da ne izgubimo sebe u njoj?
_________________ k8št8
|