Citat:
Om, nego kad ce nastavak, ulijenio si se nesto ili si prestao da glumis.
Sophia,
razlog ove duge pauze je promjena životne frekvencije na vlastitu štetu, a koja se manifestovala u mjesec i po dugoj i dosadnoj gripi. Rad na ovoj temi mnogo iscrpljuje. Ova pauza je dobro došla da neki sadržaji iz ove teme prođu kroz psihološki proces asimilacije onih koji vladaju procesom stroge samoanalize jer su opterećujući za određene predrasude. Da se nekim slučajem pad foruma dogodio poslije objavljenih tekstova koje planiram objaviti, mogao sam doći u iskušenje na pomisao kroz samovažnost da je to učinjeno zbog tih tekstova. Nije slučajna uzrečica: Ima Boga.
Što se tiče glume, iako ne razumijem taj smisao, mogu dati neodređeni komentar:najvjerovatnije u toj sumnji nedostaje dovoljan broj odgovarajućih parametara.
Inače, sa zadovoljstvom i saosjećanjem pratim sve komentare na ovom forumu. Uključujem se u diskusiju iz svojih ,,ekscentričnih,, razloga bez namjere da utičem na tematski tok razvoja. Vjerovatno je to uticalo na tvoje sumnje o glumi. Obzirom da razumiješ smisao ovog temackog prezentiranog materijala, osjećam potrebu da ti napomenem da i ja prema tvojim komentarima imam posebno poštovanje.
Sve najbolje ti želim.
Citat:
Fenomenalan text, HVALA OM PUNO SI MI POMOGAO!
Nema na ćemu joloko. Osjećam potrebu da te upozorim da je ovaj tekst vještački formiran realitet u formi holograma koji ima funkciju sličnu ogledalu, tj opisivanje određenih unutarnjih odnosa koji su nesvjesni jer su nametnuti društvenim normama od ranog djetinjstva, a kojima ljudsko biće robuje. Zato prihvatanje ovih sadržaja u formi određenih principa, šablona i obrazaca, mogu proizvesti ponovo određene predrasude što bi stvorilo isti ili sličan problem kojeg se čovjek kroz ovaj tekst oslobodio. Nadam se da ćeš u narednim izlaganjima naći takođe korisnih informacija.
Pozdrav.
Nastavak teme:
Rituali i njihov značaj
Jedan od oblika komunikacijskog povezivanja sa nematerijalnim intelektualnim prostorom su rituali. To je područje koje u smislu analize ima mnogo početaka i krajeva. Ovaj tekst će obuhvatiti onu nit koja je značajna za kontajniranu svijest kroz nesporazume na ovom forumu. U tom smislu se mogu izdvojit kreativni i komunikacijski rituali. Kreativni rituali povezuju ličnost sa nematerijalnom stvarnosti bez intelektualne komunikacije, dok ovi drugi imaju direktnu ili indirektnu sadržajno-tematsku komunikaciju.
Rituali se izvode sa određenim ciljem. Bez obzira bili oni smatrani obmanama ili istinitim prezentacijama, oni mogu biti veoma korisne lekcije za samorazvoj svijesti kroz iskustvo. Početnik u razvoju svoje svijesti prihvata religiozne rituale ili neke slične kao kreativne, koji su u tom trenutku efikasni u smislu eliminisanja Generalnog zakona. Ta protivrječnost je sasvim razumljiva jer radom na izmjeni strukture svoga bića, učenik izlazi iz svoje uobičajne frekvencije što za posljedicu ima reakciju Generanog zakona. Svjesno izraženo emocionalno ritualno eksponiranje u ovom procesu znači obmanu (laganje), jer na osnovu gnostičkog iskustva, oni koji prihvataju te devocione energije, ne raspoznaju frekvencije kroz svjesnost od onih koje su zombificirane. Svaka intelektualna svijest ima svoju osnovnu frekvenciju koja je podfrekvencija noseće civilizacijske frekvencije. Civilizacijska frekvencija drži energetski civilizacijski potencijal u uslovnoj ravnoteži uz neprekidno oticanje negativane energije. Do određene (u ,,tehničkom,, smislu) granice sistem ravnoteže dijeluje samostalno kroz civilizacijski program. Svjesnost umanjuje isijavanje negativne energije kontajnirane svijesti što se automacki kroz civilizacijski program registruje i pokušava kroz uticaj Generalnog zakona korigovati. Sve je to do oređene granice programski automatizovano.
Dalnjim razvojem svijesti se struktura i sadržaji takvih kreativnih rituala neprekidno prilagođavaju potrebama učenika. Senzibilnost na energije unutar razvijenih bića je normalna manifestacija, i svako za sebe gradi proces kontrole protoka tih energija. To su rituali koje učenik najčešće sam kreira na osnovu prenesenog ili stečenog iskustva. Već je rečeno da je veoma teško dostići čisto stanje svijesti, tako da je svijest u procesu svog razvoja upućena na korišćenje rituala. Visoko razvijane svijesti koje su se opredjelile za pomaganje drugima kroz regulisanje energetskih protoka u smislu lječenja, tim ritualima se zaštičuju od uticaja Generalnog zakona.
Iz ovoga se može zaključiti da se ritualima mijenja postojeća egzistencijalna ili komunikacijska frekvencija uspostavljajući nove frekvencije. Ako je neko ,,prikovan,, za svoju egzistencijalnu frekvenciju kroz usvojene čvrste stavove, zaključke i principe u okviru civilizacijskih normi, obrazaca i šema, onda on kreativnim ritualima koji su izvan opsega tih frekvencija neće moći ostvariti efekat koji se pripisuje tim ritualima. Ulazak u te ritualne frekvencije je jednostavniji ako praktikant zna efekte tih rituala i unaprijed ih iščekuje. Onaj ko prvi put izvodi određene rituale, a nema mogućnost da se precizno upozna sa efektima rituala, može vrlo lako doći u zabludu jer iščekivani efekat može da neodgovara stvarnom rezultatu. Takva zabluda može biti sredstvo manipulacije.
Postoje takođe stavovi da se u razvoju svijesti ne trebaju koristiti rituali. Oni koji se kreću u stvarnom, a ne prividnom pozitivnom razvoju svijesti, odbacujući rituale zbog novoformiranih ubjeđenja, najčešće su izloženi ,,živom deranju,, (kože).
Rituali nisu sredstvo manipulacije kako ih neke ,,materijalističke škole,, predstavljaju, jer se njihovo dejstvo osjeća kao posljedica koja može biti pozitivna, negativna i neutralna. Tumačenje sadržaja rituala ili posljedice kroz iskustvo može biti manipulacija.
Gnostičari neprekidno upozoravaju na moguće obmane u procesu provođenja određenih rituala. Na prvom mjestu je meditacija. Početnik koji nema iskustvo sa meditacijom trebao bi biti u tom procesu samo posmatrač. Iako bi u procesu meditacije praktikant trebao biti usmjeren na kreativnu komponentu, on kroz neiskustvo prihvata komunikaciju. Bez obzira na ove dvije vrste usmjerenja, kada se u meditaciju unese kontajnirani logički potencijal iskustvo će biti identično materijalnoj ravni. U kreativnoj komponenti će se to iskustvo ispoljiti kao nesvjesno prihvaćene predrasude jer logičko-linijski način razmišljanja će dati predstavu doživljenog stanja u granicama intelektualnih sposobnosti praktikanta ili ,,učitelja,, ako ga praktikant ima. U komunikacijskoj komponenti će praktikant na tu subjektivnu ograničenost dobiti još i intelektualno sadržajno,,bogatstvo,, koje ima za posljedicu dodatnu programiranost i manipulaciju. Posljedice takvih iskustava kroz meditaciju su vidljive kroz nepredvidivo ponašanje praktikanata, među kojima je i šizofrenično eksponiranje. Takvi primjeri su vidljivi i na ovom forumu. Tačno je da želja pojedinaca da dožive astralni svijet i instant metode prosvjetljenja prave tešku pometnju u pristupu zdravog razvoja svijesti, međutim to se ne može generalizovati. Uzimati za primjere takve slučajeve s ciljem stvaranja negativnih konotacija na račun razvoja svijesti kroz meditaciju ili neke druge metode, je nesporazum izazvan različitim razmjerama.
Naročito je značajno promovisanje razvoja svijesti kroz sanjanje. Problem je identičan meditaciji. Ograničen način razmišljanja kroz logičke lance u kontajnerima se prenose i u snove. Oni koji imaju iskustva sa sanjenjem će se saglasiti sa stavom da neprekidnim vježbanjem sanjanja kroz namjeru sve veći i čistiji dio svijesti posjednika učestvuje kroz svjesnost u procesu sanjanja. Drugim riječima to znači da su snovi uređeni po pravilima budne svijesti. Obzirom da dominacija određenih kontajnera određuje realitet u kojem je svijest operativna, to stanje će se pojaviti i u snovima. Ako neko ima izražen osjećaj pravednosti kroz ponos i samovažnost, on će u snovima imati neuporedivo jače ispoljavanje tih osobina, jer snovi nisu ometani čulnim uticajima tako da je dejstvo takve svijesti mnogo izraženije od eksponiranja u budnom stanju. Intelektualna svijest kao lažna ličnost će se i u snovima takođe eksponirati na identičan način. Nasuprot tome, onaj ko je razvio Gnostičku suštinu, sadržaj snova će doživljavati u okviru tih stećenih sposobnosti. Veliku štetu u razvoju svijesti nanose svojim učenicima ,,novokomponovani,, učitelji meditacije ili učitelji sanjanja, jer nemaju ni minimalnu kontrolu nad svojim kontajnerima. U tom smislu je Kastaneda ostavio vrlo nezahvalan materijal koji kroz proces sanjanja daje ograničene mogućnosti namjenskog eksploatisanja. Iz komentara na forumu se može primjetiti da su neki članovi koji navodno razvijaju svijest kroz proces sanjanja po Kastanedinim uputama neprekidno u sukobima u komunikaciji. Njihovo ponašanje je usmjereno prema konfliktu kroz samovažnost, što prestavlja protivrječnost u razvoju svijesti po Kastanedinom učenju. Bez obzira što se svjesnost intelektualne svijesti u snovima sve više približava budnoj svjesnosti, ta svjesnost predstavlja dio civilizacijskog realiteta, ili bolje rečeno dio civilizacijskog programa i kao takva samo pojačava civilizacijske uticaje. Praktična gnostika snove analizira prema njihovoj sadržajnoj formi, za razliku od intelektualne svijesti koja se bavi analizom sadržajnih elemeneta (,,žena u crnom,,). Za gnostičara su snovi mjerilo njegovog duhovno-materijalnog nivoa, jer oni daju jasnu sliku ovladanog stepena samokontrole i sposobnosti razmišljanja izvan civilizacijskih uticaja. Naprimjer, ako je gnostičar imao obračun s nekim u snovima, za njega će to biti znak da u određenim procesima razmišljanja pada pod uticaje opredjeljenosti, i on tada prihvata obavezu da kroz životno iskustvo u kojem se pojavljuje to iskustvo, svjesno i na odgovarajući pozitivan način reaguje. Tada on izlazi iz frekvencije opredjeljenosti u tim određenim situacijama, a kao posljedica toga je izostanak nasilja u snovima. Time snovi dobijaju drugačiju sadržajnu formu koja liči na objave i upute izvan civilizacijskih uticaja koje je zbog toga teško interpretirati kroz njihov sadržaj, jer više liče na asocijacije. S takvim osobinama, gnostičar kroz namjeru može jednostavno i bez ometanja sa strane, doživjeti stanja snova onako kako ih opisuje Kastaneda.
Druga važna primjedba koja se takođe odnosi i na meditaciju je civilizacijski linijsko-logički način razmišljanja. Manipulacija ovog procesa razmišljanja se sa materijalne ravni prenosi u snove ili meditaciju. O tome opširnije kasnije.
Realiteti, programiranje i manipulacija svijesti
Realitet je način posmatranja stvarnosti. Jasno je da to nema nikakve veze sa iluzijama, uobraziljama, predrasudama, halucinacijama i sl. To je stvarnost koju doživljava određena intelektualna svijest kroz razum. Već je ranije rečeno da svjesnost unuter jednog kontajnera percepira neki događaj ili neko stanje isključivo iz tog kontajnera. Za tu ličnost je u tom momentu taj kontajner njegov realitet. Takođe je rečeno da se svakoj ličnosti realitet ugrađuje nasilnim putem. To znači da se svakoj ličnosti obrazovanjem i vaspitanjem ugrađuje jedna zajednička intelektualna struktura realnosti koja se naizgled samoinicijativno popunjava vlastitim ubjeđenjima i stavovima da bi se u ličnosti stvorio utisak slobode izbora stavova, a time i samostalnog zaključivanja i razmišljanja. Ta inelektualna struktura predstavlja osnovu na kojoj svaka ličnost pod uticajima kontrolnog sistema (kroz određene situacije) gradi svoj vlastiti realitet. U daljnjem izlaganju će se pri upotrebi pojma realitet podrazumvjevati ovaj nadograđeni dio kao primarni elemenat uz prisustvo i njegovog baznog dijela.
Po ovom iznesenom materijalu, možemo reći da su stavovi i ponašanje članova ovog foruma takođe posljedica formiranih realiteta. To su realiteti kojim se posmatraju odnosi i veze unutar čovječanstva.
Jasno je da u ovo spada i ova tema. Naredna izlaganja će biti usmjerana na analizu komunikacije ne kroz sadržaje tih realiteta, već kroz opise njihovih formi.
Programiranje je nametanje, tj stvaranje jednog ili više realiteta određenim sredstvima i metodama izvana s ciljem unaprijed pripremljenog trajnog razmišljanja, emocionalnog preživljavanja i ponašanja ličnosti unutar tih realiteta. Drugim riječima to znači nametanje trajno koristećih misli, civilizacijskih obrazaca i ponašanja. Još kraće, to je proces kojim se nekoj ličnosti kreiraju logički lanci i kontajneri izvana. Iz ovog bi moglo biti jasno da je cjelokupan proces obrazovanja i vaspitanje ustvari programiranje svijesti što za posljedicu ima lažnu ličnost koju intelektualna svijest osjeća kao svoju pamet ili razum.
Manipulacija je plansko i organizovano iznuđivanje unaprijed pripremljenog razmišljanja, emocija i ponašanja neke ličnosti koristeći usvojene civilizacijske norme, obrasce i šeme te ličnosti. Moglo bi se reći da je to privremeno, organizovano i plansko nametanje načina razmišljanja, emocinolnog preživljavanja i ponašanja programirane svijesti u određenim privremenim ili trenutnim uslovima.
Realiteti, programiranje i manipulacija čine globalnu i pojedinačnu strukturu civilizacijske svijesti i teško ih je odvojeno posmatrati, jer se međusobno prožimaju. Oni čine sistem mreže unutar koje su povezani svi osnovni, i izvedeni pojmovi u formi logičkih nizova, od pojedinačne intelektualne svijesti do globalne civilizacijske svijesti.
Intelektualna svijest, praćenjem i analizom pojedinačnih slučajeva koji proizvode protivrječnosti unutar jednog analiziranog procesa može doći do zaključka o manipulaciji. Primjer za to je manipulacija kroz religiju. Upoređujući naprijed navedene opise realiteta, programiranja i manipulacije može se zaključiti da intelektualna svijest nema jasno određena značenja tih pojmova. Prema iznesenom sadržaju, religiozni ljudi su programirani, jer njihovo religiozno razmišljanje, emocionalno preživljavanje i ponašanje je trajne prirode.
Ubjeđenje intelektualne svijesti da se nad nekim vrši manipulacija, je posljedica osjećaja vlastite objektivne percepcije stvarnosti. Ona je objektivna zato što se sve relevantne činjenice uklapaju u logički mozaik kojim se percepcija stvarnosti posmatra bez protivrječnosti. To drugim riječima znači posmatranje stvarnosti iz kontajnera u kojem su logički nizovi vrlo uredno složeni i čija logička uređnost stvara ubjeđenje o objekivnosti. U slučaju posmatranja ponašanja vjernika, misaoni otisci u kontajneru posmatrača se slažu po logičkom redosljedu u stav o manipulaciji. Na identičan, ali suprotan način će vjernik zauzeti stav o manipulaciji onih koji tvrde da se pomoću religije vrši manipulacija.
Takva nadmetanja i nadmudrivanja idu u nedogled, samo zato što je civilizacija koncepirana na realitetima kojih kontajnirana svijest nije i ne smije biti svjesna. Naime, svaki kontajner iz kojeg se posmatra stvarnost kao objektivna, je realitet u kojem egzistira (lažna) ličnost. Obrazovanje i vapitanje se trudi da grupiše te ljudske relitete po sadržaju u što većim skupinama kako bi što više ljudi bilo obuhvaćeno istim programom unutar kojeg je manipulacija svijesti tih grupa kroz civilizacijske norme jednostavnija. Osim njih tu je prisutna i propaganda na lokalnom ili cjelokupnom civilizacijskom nivou. Na taj način nastaju isti kontajneri, tj isti realiteti za pojedine grupe. Intelektulna svijest ponekad takve grupne realitete (kontajnere) definiše kao kolektivnu svijest.
Sa gnostičke ravni, a trebalo bi biti i sa civilizacijske ravni, svaki je čovjek u pravu kada daje svoje mišljene o nekoj pojavi jer je to proisteklo iz njegove objektivne realnosti, tj iz njegovog realiteta. Istovremeno, sa te iste gnostičke ravni nije niko u pravu, jer zaključci dolaze iz kontajnera koji su vještačkim i nasilnim putem formirani kroz naučeni proces logičkog nizanja najčešće besmislenih pojmova koji su svoj smisao dobili takođe nasilnim putem. Ovaj paradoks je posljedica istovremenog sagledavanja svih realiteta i nemogućnosti da se bilo šta uradi na njihovom eliminisanju, jer oni čine strukturu opšte civilizacijske svijesti. Može se pomisliti da gnostičar ima dva protivrječna stava. Međutim, to bi bio logičko-linijski zaključak na osnovu opredjeljenosti i isključivosti. Pojednostavljeno, za gnostičara su stavovi drugih ljudi istovremeno istiniti i neistiniti. Istinitost je posljedica razumjevanja situacije, a neistinitost posljedica znanja. Ta ravnoteža koju održava Gnostička suština se ispoljavava kroz nemogućnost konflikta bilo koje vrste. Konflikt je uvijek vezan za sadržaj realiteta, a razumjevanje za formu realiteta. Praćenje sadržaja realiteta je posljedica obrazovanja i vaspitanja, dok je sagledavanje forme realiteta posljedica razvijene Gnostičke suštine.
Konstrukcija realiteta koncepirana je tako da su sve nelogičnosti koje grade taj realitet izbačene iz njega kroz stvaranje logičkih nizova koji predstavljaju strateška obrazloženja u posmatranju tih nelogičnosti izvan tog svog kontajnera (realiteta). Svaki takav kontajner tj realitet sadrži strogo ograničen broj pojmova, i istovremeno mnogo logičkih nizova koji stvaraju logičku uređenost na bazi usvojenih civilizacijskih ili nekih drugih normi, šema i obrazaca. To za posljedicu ima stvaranje komplikovanih obrazloženja određenog stanja ili pojave čiji smisao često ima mistične osobine. Za sve formirane logičke nizove koji bi mogli proizvesti nelogičnosti unutar vlastitog realiteta i time poremetiti njegovu uređenost, ti logički nizovi se usmjeravaju prema drugim realitetima upoređujući ih sa njima sličnim logičkim nizovima izazivajući protivrječnosti kroz različite razmjere, i istovremeno stvarajući prividnu harmoniju unutar svog realiteta. To pojednostavljeno znači da se objektivnost svog realiteta posmatra kroz nelogičnosti u drugim realitetima koji ugrožavaju strukturu vlastitog realiteta. To dovodi vlasnika realiteta u poziciju da svaka analiza kroz percepciju te stvarnosti, ima svoju uzročno-posljedičnu povezanost. Sve se iz te percepcije da vrlo jednostavno obrazložiti. Znači, realitet je zatvorena misaona cjelina koja funkcioniše besprijekorno. Naravno, u tu besprijekornost spada i napadanje logičkih protivrječnosti tuđeg realiteta na osnovu stavova iz svog realiteta.
Treba istaći da ti realiteti mogu obuhvatitii i znanje civilizacijskih duhovnih škola sa civilizacijskim programskim šemama u okviru metoda učenja, a i po sadržaju znanja koje se prezentira. Moguća indikacija manipulacije unutar tih škola je odnos prema drugim grupama. Naprimjer, u deklaraciji skoro svih grupa se nalazi stav o poštivanju svih stavova ubjeđanja i vjerovanja drugih grupa, međutim, kroz praćenje rada tih grupa ne može se steći utisak o poštivanju te deklaracije. Jehovini Svjedoci sa tom deklaracijom odlaze od vrata do vrata tvrdeći kako njihova vjera najobjektivnije posmatra stvarnost. Ako je tačno da sva ubjeđenja i vjerovanja poštuju, šta onda traže pred tuđim vratima? U principu to radi svaki posjednik svog objektivnog realiteta samo što toga nije svjestan jer svjesnost u tom procesu je vezana isklučivo za sadržaj komunikacije, tj za sadržaj realiteta. Postoje takođe duhovne grupe koje ne izlaze izvan svog realiteta bez obzira koliko su napadane izvana.
Intelektualna svijest postepeno, a ponekad i naglo promjeni neki svoj realitet. Na tu promjenu utiću različiti faktori kao što su promjenjeni životni uslovi, intelektualna nadogradnja, propaganda, ugradnja ili zamjena implanata, sopstveni razvoj svijesti itd. U tom procesu je opet značajna kotrola čuvara ove naše civilizacije preko Generalnog zakona i drugih metoda i sredstava. Posebno je interesantno posmatranje mjenjanja realiteta kroz razvoj svijesti. Svaki učenik u svom razvoju mora prolaziti kroz proces prihvatanja i gradnje novih realiteta. Ako je ispravno informisan o tim realitetima, neće bespoštedno braniti integritet svoje privremene objektivne realnosti dokazujući svoju privremenu ispravnost stavova, već će racionalno trošti životnu energiju na daleko važnije životne sadržaje.
Svaka duhovna grupa, zbog civilizacijske uslovljenosti je programirana i ima ograničenja koja daju učeniku u razvoju svijesti dvije mogućnosti. Prva je da učenik napusti tu grupu kada počne nailaziti na protivrječnosti stećenog znanja, principa, pravila i daljnjih sadržaja. Druga je da se do svoje smrti vrti u okviru stećenog znanja imitirajući svoj napredak i razvoj. Može neko postaviti pitanje vezano za ovo presuđivanje o nesavršenosti duhovnih škola. Da postoji neka duhovna škola sa istinitim obrascima ka duhovnom neprekidnom napredovanju, to bi se kroz razvoj ove naše civilizacije već odavno znalo jer bi bilo vidljivo. I zato su stavovi svake duhovne škole istovremeno istiniti i neistiniti jer im je konstrukcija uslovljena, a sadržaj rada limitiran civilizaciujskim pojmovima, pravilima, šemama i šablonima. Indikacija za to je neprevalzilaženje osnivača određene duhovne škole od strane njegovih učenika u smislu sticanja znanja.
Sve dok učenik ne vrši negativno presuđivanje unutar drugih realiteta za njegov razvoj se može reći da ima pozitivnu konstruktivnu formu. U suprotnom on postaje vlastita negacija što se može svrstati u kategoriju doprogramiranja kroz nekorektan odnos unutar vlastitog objektivnog realiteta. Može se zaključiti da ,,zabadanje nosa,, u tuđe kontajnere predstavlja demonstraciju nesavršenosti vlastitog realiteta.
Ako se čovjek u procesu samoposmatranja bori da traži nelogičnosti unutar svog realiteta, a ne tuđeg što je uobičajeno, može spoznati određene nedostatke koji čine njegov realitet. Na prvom mjestu je skroman i samim tim ograničen broj pojmova koji grade taj realitet. Jedna od tih opštih nelogičnosti je i pitanje: imam li ja uistinu dovoljan broj objektinih parametara na osnovu kojih mogu donositi zaključke o stanju nečeg ili nekoga, što se u praktičnoj gnostici smatra presuđivanjem? Iz ovoga slijedi zaključak: ako takav pozitivan stav o svojim efikasnim parametrima za posmatranje objektivne realnosti ima i neko s kim sam u protivrječnostima po pitanju percepcije te stvarnosti, jasno je da, ja, on, ili obojca nemamo dovoljan broj ispravnih odgovarajučih parametara jer u tom slučaju sukoba u mišljenju ne bi ni bilo. Iz takvog procesa zaključivanja se postepeno dolazi do nelogičnosti i protivrječnosti zaključaka i stavova unutar vlastitog realiteta što konačno dovodi do svjesnosti vlastite programiranosti. Već je rečeno da se taj proces naziva odumiranje lažne ličnosti. Međutim, stvarnost je drugačija. U principu se integritet svojih realiteta u koje spada i objektivna realnost brani svim sredstvima kroz civilizacijske norme što se osjeća kao samouvjeren stav o realnosti u kojoj svijesnost posjednika tog realiteta egzistira. Ličnost to osjeća kao prikupljanje dokaza o ispravnosti svojih stavova s kojima prezentira svoj realitet.
Ako se iz jednog kontajnera (realiteta) utvrdi manipulacija kod neke ličnosti ili grupe, ali sa drugačijim kontajnerom (realitetom), onda se može kazati da je utvrđena manipulacija prividna. O stvarnoj manipulaciji se može govoriti samo u slučaju da se analiza manipulacije (svijesti) vrši unutar sopstvenog ili identičnog kontajnera druge ličnosti. To spada u kategoriju samoposmatranja koje ugrožava stavove vlastite objektivne realnosti, i zato ličnost to samoposmatranje prihvata samo deklarativno bez namjere da malo poradi na samokritičkoj analizi nesporazuma sa stavovima izvana. Onaj ko dostigne sposobnost sveobuhvatne percepcije, sve te realitete će posmatrati s vanjske pozicije bez potrebe zalaženja u bilo kakav sadržaj bilo čijeg realiteta, jer će forma sadržaja biti predmet analize.
Kako praktično izgledaju ti realiteti moguće je vidjeti u temi: Metafizika -Moj pogled na svijet.
Napad na tuđi realitet i odbrana napadnutog realitata kroz napad na napadajući realitet, moguće je vidjeti iz ovog posta:
Citat:
stvarno mi je već žalosno gledati kako je ovdje na ovom forumu gdje inače ima puno zanimljivih ljudi,dobrih ideja i solidnih informacija,onaj perfidni kontrolni dezinformacijski program popularno zvan cassiopeja uzeo maha....
Odgovor:
A što da sjednemo u "ljubičaste balone" i tako se spasimo od "Sotone"???
Ako se formira realitet kroz sadržaje meditacije, a da se prije toga nije izgradila Gnostička suština, onda ličnost dobijena iskustva kroz meditaciju ugrađuje u već postojeći civilizacijski realitet na osnovu civilizacijskih normi, šema i šablona. To za posljedicu ima stvoren realitet koji iskustva sa astralne ravni tumači logičko-linijiskim načinom rasuđivanja. Tom prilikom, dodatni pojmovi sa astralne ravni još više pojednostavljuju intelektualnu strukturu postojećeg civilizacijsklog realiteta, prebacujući protivrječnosti nastale tim procesom u tuđe realitete stvarajući utisak objektivnosti unutar svog realiteta. Stav da je Cassiopeja dezinformacijski program je posljedica tumačenja iskustava dobijenih meditacijom kroz logičko-linijski koncept razmišljanja u formi protivrječnosti sa iskustvima iz religioznog realiteta. Kada bi se vlasnik komentara potrudio da potraži uzroke ove neusaglašenosti unutar iskustava dobijenih kroz meditaciju, došao bi do začuđujućih sumnji u način tumačenja tih iskustava. Međutim, sistem funkcioniše po civilizacijskim pravilima onako kako je i prezentiran. Iskakanja ne može biti. Objektivna percepcija objektivne stvarnosti je u potpunosti izražena i kao takva je izvor nesporazuma i sukoba.
Vlasnik odgovora je kroz ranija iznošenja stavova pokazao svjesnost o postojanju drugih realiteta i potrebi njihovog poštivanja. Međutim, to su uvijek bile situacije koje nisu direktno izazivale protivrječnosti unutar vlastitog civilizacijskog realiteta ,,obogaćenog,, cassiopejskim iskustvom. Kada se to dogodilo, nasatala je reakcija koju nije potrebno posebno komentarisati. Sve primjedbe kojima se protivrječe cassiopejska tumačenja bi u slučaju razvijene Gnostičke suštine bile ozbiljno analizirane sa zauzetim privremenim stavom prihvatanja tih primjedbi uz traženja uzroka protivrječnosti unutar sopstvenog cassiopejskog kontajnera. Takođe bi se došlo do začuđujućih sumnji u način tumačenja tih iskustava. Ovako sistem ,,ativirusnim programom,, spriječava zavirivanje u sopstveni realitet.
Svako ko ima čvrste stavove na osnovu svog objektivnog gledanja na stvarnost, ustvari ima ugrađen dvotaktni negativno-emocionalni generator kojim ispušta negativnu energiju kada brani svoj realitet ili iznuđuje negativnu energiju kada napada tuđi realitet. Obzirom da se odbrana svog realiteta sastoji u napadu na tuđi realitet, dvotaktnost tog sistema djeluje skoro istovremeno.
Svaki realitet je za sebe civilizacijski ograničen kroz civilizacijske elemente, računajući i nauku. Ta programska zatvorenost onemogućava svjesnost da iz tih okvira izađe. To je osnovni razlog držanja čovječanstva u robstvu. Sve ostalo su ,,nijanse,, koje se vrte unutar tog realiteta zabavljajući vlasnika tog realiteta civilizacijskim uslovljenostima pri ćemu se proizvodi ogromna količina negativne energije.
Može se za primjer uzeti okrugla malo veća kartonska kutija bez poklopca s mišem u njoj. Posmatraču može biti zabavno da nekim predmetom, naprimjer štapom uznemirava tog miša. Miš je na nezaštićenom ,,otvorenom,, prostoru i njegove reakcije će biti usklađene njegovim instiktima. Ako se u tu kutiju stavi od papira smotani fišek, miš će se vođen instiktima zavući u njega. Potrebno je zatvoriti fišek i miša prebaciti u neku drugu kutuju kod neke druge osobe da se i ona malo zabavlja. Ove instiktivne radnje bježanja u ,,sklonište,, miš nije svjestan i taj postupak jednostavnog njegovog hvatanja je manipulacija ili iznuđivanje ponašanja na osnovu poznavanja njegovih osobina. O tome je Kastaneda mnogo pisao kroz ,,tehniku lova,, na divljač. To Kastanedino asocijativno izražavanje kroz šamansku filozofiju je teško razumljivo za prozapadnu kontajniranu svijest. Ipak, evo pružila se prilika da se i o toj ,,lovačkoj,, strategiji malo porazgovara. U ovom primjeru se uznemiravanje miša može uporediti sa doživljajima kroz događaje koje režira Generalni zakon u individualnom smislu ili svjetska elita u grupnom smislu. Kartonskoj kutiji bi odgovarao realitet kojim se doživljava stvarnost, dok bi fišeku odgovarle društvene norme (ponašanja), ubjeđenja, vjerovanja stećeno znanje kroz obrazovanje, itd. Ostaje racionalno razmišljanje i ponašanje ličnosti koje bi odgovaralo nesvjesnoj reakciji miša. Da bi se manipulacija svijesti mogla obaviti, ta svijest mora biti programirana tj moraju postojati fišeci u kutiji.
Generalna manipulacija individualnih jedinki bila je ekstremno izražena u zadnjim Balkanskim krvavim događanjima, i nije primjereno uzimati takve primjere na ovom vebu. Ipak, generalno se može reći da patriotska, nacionalna, vjerska, navijačka, itd osjećanja predstavljaju taj fišek, jer ko bi bez tih prihvaćenih civilizacijskih obrazaca za tu ,,svoju,, domovinu, naciju, religiju, sportski klub i sl. davao svoj život. Ovo ,,svoju,, je manifestacija usvojenih društvenih normi i obrazaca. Korisno je ovom prilikom napomenuti da srah od posljedica neodazivanja na mobilizaciju je posljedica usvojenih civilizacijskih normi u zakonskoj formi. Oni koji istinski nisu htjeli ratovati, našli su načina da to izbjegnu bez obzira na posljedice. Svaka rasprava koja bi se mogla voditi o patriotizmu i njegovom odnosu prema ratu je kontajnirana kroz opšte i konkretne društvene obrasce i norme i kao takva se ne bi uklapila u interpretaciju stvarnosti kroz materijal ove teme.
Jedan od najzastupljenijih civilizacijskih obrazaca pomoću kojeg se vrši manipulacija je: ako te neko napadne, brani se. Ovaj se društveni i religiozni obrazac ne odnosi samo na fizičko nasilje, već i na probleme u komunikaciji kao što je i ovaj forum. U realitetu u kojem postoji znanje o nepostojanju sukoba ili bolje rečeno znanje koje ličnost drži u frekvenciji koja nije ekvivalentna frekvenciji ugroženosti, ličnost nema potrebu za dokazivanjem ili samodokazivanjem. Obzirom da se u ličnost od njenog rođenja ugrađuju moralne norme, ona se kroz te usvojene obrasce neprekidno dokazuje. Ovaj navedeni civilizacijski i religiozni obrazac u smislu potrebe odbrane je isključivo namjenjen za idividualnu ili grupnu proizvodnju negativne energije. Do takve manifestacije se dolazi manipulacijom unutar realiteta koji u individualnom smislu sadrži integritet ličnosti kojeg čine usvojene (najčešće pozitivne) moralne i kulturne norme, dok u grupnom smislu sadrži usvojene opšte društvene norme kao što je patriotizam, nacionalni i vjerski identitet i sl. Civilizacijska svijest je prihvatila šablon razmišljanja po kojem potrebu za odbranom proizvodi strah. To je tačno samo za one slučajeve koji su posljedica uticaja Generalnog zakona gdje je prisutan faktor iznenađenja. Međutim, korisno je istači odbranu ličnosti čiji je uzrok u samovažnosti, a koja je manifestacija osjećaja vlastite univerzalnosti u odnosu na usvojeno znanje, norme, obrasce i šeme ponašanja. Integritet ličnosti je manifestacija programiranosti, a svaki nesporazum koji ugrožava taj integritet je manipulacija. Intelektualna svijest ovo izlaganje može razumjeti samo na primjerima u trećem licu. Kada se to izlaganje pokuša povezati s vlastitim negativnim iskustvom u smislu osjećaja ugroženosti, nastaje problem koji je posljedica zatvorenosti unutar vlastitog realiteta. Ustvari, integritet ličnosti je elemenat strukture tog realiteta, i bilo kakvo razumjevanje situacije u momentu dešavanja neprijatnosti u smislu osjećaja ugroženosti, zahtjevalo bi razgradnju te strukture što je nemoguće ostvariti. Na razgradnji te strukture se radi postepeno kroz vježbe koje su utkane u neprijatne situacije kroz životno iskustvo. (Kastanedini mučitelji i učitelji.) Intelektualnim radom se može proizvesti samo imitacija razgradnje integriteta ličnosti, što u prevodu znači prestruktuiranje postojećih logičkih lanaca unutar vlastitog realiteta. Kada se govori o kolektivnoj ugroženosti kao sredstvu manipulacije programirane kolektivne svijesti, dovoljno je saslušati dnevne vijesti i komentare preko sredstava informisanja.
Proces manipulacije svijesti je formiranje odgovarajućeg realiteta prilagođenog osobinama te svijesti, zatvaranje te svijesti u njega, što znači programiranje svijesti i neprekidno iznuđivanje ponašanja, što za posljedicu ima emocionalno reagovanje. Kraće rečeno, kontrolni sistem nameće realitet u kojem enterijer predstavljaju civilizacijske norme, obrasci i šeme, prilagođene pojmovima tog realiteta. Tom prilikom se životnim ili nekim drugim sadržajima iznuđuje predviđeni proces razmišljanja, emocionalnog preživljavanja i ponašanja kroz pamet odnosno razum žrtve!
Pozdrav.