Citat:
Lepo dopunjeno izdanje. Da, jako je vazno ne poistovetiti se sa stanjem u kome se nalazimo tokom afekta, a bas i to i jeste razlog zbog koga sam napisala da se ovde ne govori o ocajanju, vec o bolu samo kao prepoznatom materijalu za sopstvenu izradnju.
Tako sam i shvatila.
Kratka dopuna, posto uvodni tekst potice od psihologa. Kada je rec o pogledima na svet, svi istinski dobri psihoterapeuti im kod svojih pacijenata prilaze kao svesno privremenim pogledima.
Mogu da zamislim a i poznajem ljude kojima bi recenice iz uvodnog teksta itekako mogle da pomognu da se oslobode pritiska koji stvara takmicarsko, potrosacko drustvo sa svojim imperativima. Ali ne svakome.
Cinjenice su takve kakve jesu, kako cemo ih interpretirati, kakav cemo koncept odn. pogled od njih naciniti zavisi od mnogo faktora a i trenutne razine razvoja naseg bica.
Pogled na svet ili koncept koji ce nekome omoguciti veliki napredak i tacnu percepciju, drugoga ce gurnuti u iluziju ili neki bedak. „Sto je za jednoga lek, za drugoga je otrov“ se ne odnosi samo na razne nacine prilazenja pristupnom putu.
Prenaglaseni i, da tako kazem, vestacko usvojeni koncepti obicno vode do toga da uskladjujemo cinjenice sa sopstvenim pogledima, umesto da ih jednostavno percipiramo.
Citat:
Svatko ima svoju percepciju okoline i pravo na to kako će ju iskušavati. odnosno doživljavati. Svi pogledi na okolinu imaju adekvatne posljedice, a sami si izabiremo hoćemo li gledati optimistički, pesimistički ili samo promatrati tako kako jest.
I tako je, Jack, u jednom trenutku zaista mozemo relativno slobodno birati nacine dozivljavanja stvarnosti.
Verovatno dodje i trenutak kada koncepti, tacka sa koje posmatramo svet jednostavno postane suvisna.