http://www.ivonazivkovic.net/FLUOR.htm
ovde dole je samo deo teksta, preporuka je procitati ceo clanak
kao i sve clanke sa sajta:
http://www.ivonazivkovic.net
ISTINA O FLUORU: KAKO JE OTROV POSTAO "KORISTAN ZA ZUBE"?
Što se tiče fluora u vodi i pasti za zube , to nije moja izmišljotina. Ovaj recept su izmisli naučnici koji su radili na izradi prve atomske bombe.
Kako su to otkrili? Zna se da je fluor opasan otrov kao i sva njegova jedinjenja.
Ipak, danas se on stavlja u vodu za piće u dve trećine javnih vodovoda u SAD. I beogradska "demokratska" vlast želi da fluoriše vodu. Kažu da je to korisno, jer se "tako radi i na Zapadu" (ovo je inače njihova osnovna životna i politička smernica ZA SVE) .
Ali, fluorid izaziva i teška oštećenja zuba, kostiju, kao i centralnog nervnog sistema. U Kini su otkrili da je količina fluorisane vode u korelaciji sa smanjenim IQ kod dece.
U publikaciji iz 1984. "Klinička toksikologija komercijalnih proizvoda" navodi se da je "fluorid kao otrov opasniji od olova i samo manje otrovan od arsenika. Koristi se kao pesticid za miševe, pacove i ostale sitne glodare. Dete od 10 kilograma težine može biti ubijeno stotim delom unce, a odrasla osoba od 100 kilograma može biti ubijena dozom od jedne desetine unce."( Jedna unca je oko 28.3 grama.)
Tako 7 unci zubne paste sadrži 199 mg flourida, a to je više nego dovoljno da ubije dete od 25 kilograma.
Pa što ga onda stavljaju u vodu i pastu za zube pitate se? Šta će vam zubi bez karijesa, ako ste mrtvi?
Priča o korisnosti floura za zdrave zube je jedna od najvećih naučnih prevara. Kako je do toga uopšte došlo i kome je ova teška laž bila potrebna?
Ovu prevaru otkrila su dva nezavisna američka novinara: Džoel Grifit (Joel Griffith) koji se bavi istraživačkim novinarstvom o medicini i Kris Brajson (Chris Bryson), povremeni saradnik BBC, ABC-a i drugih elektronskih medija. Oni su isčitavanjem dokumenata o pravljenju prve američke atomske bombe ("Projekt Menhetn"), sa kojih je nakon 50 godina skinuta oznaka državne tajne, došli do ovog senzacionalnog otkrića, a što je u američkim medicinskim krugovima izazvalo pravi šok. Svoj autorski tekst su objavili 1998. (Nexus Magazine, Volume 5, #3 (April-May 1998).
ZDRAVI ZUBI KOJIH NEMA
Znajući da će se prilikom pravljenja atomske bombe koristiti ogromne količine fluora koje će neminovno dospeti do civila u širem područiju, još 1943. vojni vrh je planirao naučno istraživanje kojim bi ispitao in vivo kako deluju male količine fluora na ljudski organizam. Čitav projekat je javnosti predstavljen kao naučno ispitivanje o korisnom dejstvu fluora u funkciji zaštite zuba od karijesa. Ovo je predstavljeno kao najnovije naučno otkriće (!) i kao zamorci su iskorišćeni stanovnici Njubarga (Newburgh) kojima je u vodovod stavljen fluor. Istraživanje je sprovedeno u periodu od 1945. do 1955. uz odobrenje i nadzor državnog odeljenja za zdravlje u Njujorku (!) Da se iza ovog državnog projekta nalazi vojska i da su svi vodećii istraživači i naučnici vezani za projekat izrade atomske bombe, niko nij eznao. Bila je to državna tajna.
Glavni naučni istraživač iz senke bio je Harold.K. Hodž, a analize krvi i tkiva su vršene u zloglasnom Ročester univerzitetu u čijoj Strong Memorial Hospital je obavljano i ispitivanje delovanja radioaktivnog plutonijuma, tako što je ova toksična supstanca ubrizgavana pacijentima bez njihovog znanja. Kada je afera razotkrivena zahvaljujući Ajlin Velsom (Eileen Welsome) koja je dobila i Pulicerovu nagradu, preživeli su 1995. godine dobili sudski spor i obeštećenje.
U prikrivenoj operaciji sa kodnim imenom "Program F" sakupljane su sve analize tkiva i krvi od gradjana Njubarga .
Glavno pitanje u istraživanju je bilo da li fluorid unet u organizam u malim dozama ima odredjene štetne ili korisne efekte na tkivo, zube, mozak. Ovo je upravo bilo ono što je interesovalo vojne glavešine u slučaju dugotrajnog Hladnog rata.
Ministarstvo odbrane je već imalo naučno istraživanje o delovanju flora na centralni nervni sistem i ono je radjeno upravo za vreme rada na Projektu Menhetn 1944. godine. Obavljeno je baš u pouzdanom Ročester univerzitetu gde je šef toksikologije bio Harold. K. Hodž koji je bio i rukovodilac istraživanja. Ove nalaze je Komisija za atomsku energiju odmah cenzurisala, zbog "nacionalne bezbednosti".
Umesto pravih rezultata, avgusta 1948. godine u časopisu Američkog Stomatološkog Udruženja objavljena je falsifikovana verzija istraživanja. Tako su u rad unete izmene koje nikako nisu mogle dovesti u pitanje program izrade atomske bombe.
Kada su novinari- istraživači Grifit i Brajson nakon 50 godina došli u posed originalne tj. tajne verzije ovog naučnog istraživanja i uporedili ga sa onim što je objavljeno u stomatološkom časopisu, videli su tragikomične izmene:
1. Tajna verzija je tako zabeležila da većina radnika u fabricu koja je punila bombe fluorom uopšte nije imala zube. Publikovana verzija je tvrdila da su imali izraženije zubne šupljine.
2. Tajna verzija kaže da su radnici morali da nose gumene čizme jer im je dim od fluora razgradjivao eksere u cipelama. Javna verzija ovo uošpte nije pomenula.
3. Tajna verzija je utvrdila da je upravo fluor bio glavni uzročnik njihovog gubitka zuba. U javnoj verziji "radnici su bili neobično zdravi i po proceni lekara i zubara".
U memorandumu "Projekta Menhetn" koji je decenijama bio državna tajna kaže se i sledeće: "... uranijum heksafluorid može imati prilično izraženo dejstvo na centralni nervni sistem... Izgleda verovatnije de je F komponenta (oznaka za fluorid) pre nego T komponenta (oznata za uranijum) glavni uzročni faktor".