Prvi put sam doživio svijestan san pukom srećom. Nakon što sam pročitao odlomak od Toresove knjige Susreti s nagualom , koju je Stalker postavio na ovaj forum i koja nas je sve pobliže upoznala sa knjigama Karlosa Kastanede , već iduće noći dok sam sanjao jedan totalno običan i beznačajan san, odjednom sam shvatio da je to san - prošao sam kroz prva vrata sanjanja. Imao sam kontrolu nad svojim postupcima i osjećaj svijesnosti u snu koja se može usporediti sa osjećajem svijesnosti u običnoj stvarnosti.
--U Toresovoj knjizi, Kastaneda kaže Toresu da svatko može imati svijestan san , ako to namjerava nepokolebljivom namjerom. Još mu kaže da dok je u svijesnom sanjanju , da pogleda sebe u ogledalu.--
Te dvije rečenice su očito ostavile jak dojam na mene jer sam ja te noći shvatio da sanjam dok sam se u snu nalazio ni metar daleko od ogledala u svojoj kući. I pošto sam doživio taj, za mene još nepoznat osjećaj svijesnosti energetskog tijela u snu , ja sam tako uzbuđen , i nedovoljno informiran o sanjanju uradio što mi je prvo palo na pamet , tj. pogledo se u ogledalo.Tim činom sam se probudio , ali opet u novom snu , odnosno prošao kroz druga vrata sanjanja , ali pošto nisam imao dovoljno ni energije a ni svijesti , nisam bio svijestan da je to san. Našao sam se kako pripovijedam svome bratu što mi se dogodilo, kako mu govorim da sam bio svijestan u snu i da sam se probudio kad sam pogledo u ogledalo.
Nedugo zatim sam se opet probudio , ali u normalnoj stvarnosti.
Taj događaj je veoma utjecao na mene kao čovjeka. Od toga dana, stvarno mogu reći da me je duh pozvao kao što mi je rekao moj dragi prijatelj Stalker , kojemu se ovim putem zahvaljujem za njegovu ljubav i pomoć koju ću jednoga dana nadam se shvatiti.
Od tada sam pročitao gotovo sve Kastanedine knjige , jučer sam završio s Umijećem sanjanja.
Kastanedine knjige sam čitao sa velikim užitkom , ali i s još većim skepticizmom. Osobno sam se uvjerio u magiju rekapitulacije , doživio lucidan san , čak prošao kroz ogledalo u sanjanju u druga vrata sanjanja , a tek onda saznao da se to može , upoznao pravog pravcatog vidovnjaka i doživio niz događaja kojima mi je Duh doslovno mahao pred nosom , drugi dio mene onaj skeptični , Kastanedu smatra /je smatrao prevarantom i lažljivcem.
Od tog kucanja Duha , kako don Juan naziva javljanje duha , pa do danas prošla su 3 mjeseca. Ta tri mjeseca nisam doživio niti jedan svijestan san, mislio sam da ne znam zašto , ali samim ovim pisanjem svojih doživljaja shvatio sam zašto. Jednostavno nisam vjerovao u ništa od toga što piše u Kastanedinim knjigama. Ja , koji sebe smatram velikim ''praznovjercem'' zagovarateljem alternativnih učenja , nisam vjerovao ni riječi Karlosu , pa čak ni Stalkeru , koji mi je osobno dokazao moć namjere. Dok ovo pišem samome se sebi smijem, jer sam se čudio i smijao Karlosu kako nije vjerovao u stvari koje je doživio s don Juanom i pokušao ih je objasniti razumom , a ja se ponašam isto , ako ne i gore. I tako sam neko vrijeme bio radio rekapitulaciju , ali ubrzo sam prestao , jer sam lijen mislim...
magijske pokrete uopće nisam radio, a sanjanje sam ''namjeravao'' gotovo svaki dan i noć , ali to nije bilo pravo namjeravanje.Nisam namjeravao voljom , namjeravao sam razumom , htio sam ispitati mogućnost sanjanja umjesto da ga namjeravam opet doživiti , zapravo sam htio opovrgnuti mogućnost postojanja svijesnih snova i bilo čega šta piše u karlosovim knjigama. Sve to jer sam slušao razum , a razum laže. Razumom upravljaju letači i zato nisam vjerovao , a kamoli PRAVILNO prakticirao pročitano.
Onda se sve promjenilo, na jedan dan , ali jedan sasvim dovoljan dan. Moj prijatelj , kojemu sam prenio zanimanje za kastanedine knjige i koji je počeo kročiti stazom ratnika, doživio je svijestan san. Štoviše , doživio ih je nekoliko u jednoj noći.Tada je u meni jedan dio proradio , odmah sam sebi rekao : imat ćeš svijestan san i to još večeras.Pošao sam na youtube i downloado video sa magijskim pokretima. Radio sam ih 40-tak minuta i odmah sam osjetio sličnu vibraciju kao i sa rekapitulacijom , ali po cijelom tijelu.Pošao sam spavati , ali jednostavno nisam mogao zaspati a što je najčudnije , cijeli dan prije toga sam bio mrtav umoran jer sam bio treniro pa me sve bolilo , ali nakon magijskih pokreta , snaga , koncentracija , opuštenost, opće dobro. Nisam mogao zaspati cijelu noć. Ali zaspao sam ujutro , ovaj puta smireniji , tijelesni umorniji i što je najvažnije s nepokolebljivom namjerom. Znao sam da ću uroniti svijestan u san. I to se dogodilo. Prvi put sam počeo sanjati o svome razredu , i san je bio tako živ , čuo sam destke različitih glasova koji su dolazili iz mog razreda , i ja sam bio tu. I čim je san počeo , odmah sam shvatio i osvijestio sa ja zapravo ležim u postelji( zapravo na kauču da budem iskren
) i da je to san. Ali , ćorak , očito nisam dovoljno duboko uroniou sanjanje jer sam se brzo probudio , sa osjećajem vibracije u tijelu. Nisam se dao obeshrabriti i pokušao sam ponovo.Ovaj put sam bio u šumi i čuo sam nekakve zvukove koji su dopirali iz jedne male kućice .Pogledao sam u kućicu , i u njoj nije bilo nikoga. Zatim sam pošao malo dalje i čuo nekakvo škripanje koje je dolazilo iz zemlje. Spustio sam se niže i našao ulaz u udubinu u zemlji(malu špilju) i jasno i glasno sam čuo to škripanje, i onda opet . BUM , pa ja sam i dalje u krevetu , ovo je san. I sada sam osjetio da mogu birati oću li se probuditi ili ću ostati tu. Ostao sam, naravno. Mrvicu sam se bojao , jer nisam znao šta to škripi tamo u špilji a sada sam već zno kako i sanjanje može biti opasno. Ali savlado sam taj strah i odlučio poći na kraj špilje ,odakle je dopiralo škripanje. E ovo je sad najčudniji trenutak koji sam doživio. Kada sam poželio doći na kraj špilje da vidim tko to tamo škripi , jednostavno sam poletio tamo vučen nekom čudnom silom , pažnjom pretpostavljam. Osjećaj je bio fenomenalan. Naravno nikoganije bilo tamo , to je moj um ili bolje rečeno namjera , proizvodila zvučne signale da me prodrma u snu jer sam imao nepokolebljivu namjeru za sanjanjem. I sve što je dobro kratko traje , pa sam, kad sam došo na kraj špilje pogledao prema izlazu špilje , ali baš kad sam to odlučio učiniti , jer sam bio brzoplet a da nisam ni tražio svoje ruke , znao sam da sam pogriješio i da će se san raspasti jer nemam dovoljno pažnje . To se i dogodilo.Vratio sam se u normalnu stvarnost , pruzbuđen i razbuđen da bih mogao još sanjati.
Najčudnije od svega što mi se dogodilo je to što ja i dalje ne vjerujem , barem ne potpuno tome kastanedi , ne znam , valjda je to zbog toga što sam u podznaku jarac , kastaneda je bio jarac u znaku.
molim vas dragi suborci da se ne ljutite zbog ovakvog fakat predugog posta , inače ni meni nije drago kada su postovi stravično dugi
Mogu još reći da je nevjerojatno kako se neke stvari poslože i razjasne kada se vlastita iskustva i razmišljanja iznesu na papir ili na forum
Mislim dajoš nisam napravio jednu stvar koju sam trebo napraviti, a to je zahvaliti Duhu , jer je on taj koji sve pokreće . Hvala DUHU , od srca fala.